Koncerti čini se stižu zajedno s ispitnim rokovima ili nekim drugim faksovskim obavezama. Navala je ili u doba ispita ili početkom nove akademske godine. A ako nova radna godina bude ovako dobra kakvom su ju najavili nizovi izvrsnih koncerata, bit će to i više nego izvanredno. Novu sezonu cjelonoćnih izbivanja iz kreveta otvorili su dinamični i u zadnje vrijeme iznimno popularni Šveđani u novom peteročlanom sastavu.
Kao prva predgrupa nastupila je kultna zagrebačka Phantasmagoria u čijem sastavu smo napokon umjesto ritam mašine primjetili bubnjara od krvi i mesa. Teatralni kao uvijek, gotovo nestvarni u litrama dima, ojačani bubnjarem, zvučali su bolje nego ikad. Njihov je nastup nažalost bio nasilno prekinut od strane organizacije koja se očito izrazito striktno drzala vremenskog rasporeda.
Ubrzo nakon njih na stage su iskočili švicarski momci Stoneman koji se većinu prisutnih i nisu pretjerano dojmili. Riječ je o četveročlanom bendu koji svira neku čudnu mješavinu doslovno svačega a vizualno su također vrlo nekompatibilni i heterogeni. Djeluju vrlo neusklađeno, svaki član je u nekom svom filmu koji jednostavno nije paralelan s ostalima, ne funkcioniraju kao cjelina. Jednom pjesmom su samopozvano izašli na bis, a mlak dojam koji su ostavili na nas od prvog trenutka, nije ni tim bisom prerastao u neko oduševljenje.
Već pomalo na rubu živaca, prezasićeni zvukom Stonemana, dočekali smo konačno i Deathstarse koji su u svojim uniformama iskočili na stage i već pri prvom pogledu znali smo da nam je dobar koncert zagarantiran.
Svoj nastup su otvorili pjesmom “Last Ammunition” s posljednjeg albuma “Termination Bliss”. Malo je bendova koji se mogu pohvaliti time da njihov live nastup itekako može konkurirat zvuku sa studijske snimke ali s Deathstarsima je upravo to slučaj. Vokal zvuči identično, usudila bih se reći i bolje nego na CD-u, ne nedostaje mu snage niti punine. Redali su se hitovi “Play God”, “Cynide”, “Syntetic Generation”, “Motherzon”e i mnogi drugi. Tijekom cijelog koncerta, Whiplasher je imao izvanrednu komunikaciju s publikom koja je pratila Deathstarse pjevajući i plešući u ritmu. Svi članovi izuzetno dobro funcioniraju kao usklađena cjelina, uvježbana i samouvjerena. Skinnyevi zastrašujući back vokali izvedeni su gotovo savršeno kao i na snimljenim verzijama a fluidnost cijelog nastupa doslovno ostavlja bez teksta.
Koncert nije bio pretjerano posjećen, čini se da su bili prisutni samo najvjerniji fanovi ovog benda ali oni koji su bili pristuni zasigurno su osjetili posebnost atmosfere koju su Deathstarsi stvorili svojim moćnim nastupom. Jer bez obzira na brojnost, uložili su sve atome snage da svim prisutnima priušte nezaboravan koncert.
Vjerujem da čak i ako niste još fan ovog benda niti ste upoznati pretjerano s njihovim opusom, postat ćete fan nakon što ih poslušate uživo. A za to ćete imati priliku vrlo uskoro jer naime, Deathstarsi će u vrlo krakom roku ponovo posjetiti Zagreb kao jedna od predgrupa već legendarnih Cradle of Filth. Najtoplija preporuka je da nikako ne propustite njihov nastup jer oplemenjen je dozom zastrašujuće preciznosti i vizualne cjelovitosti a ne manjka mu ni kvaliteta interakcije između onih koji se nalaze na stageu i onih koji su ispred njega.
Vratili su se na jedan bis i potom završili svoj impozantni nastup koji ćemo vjerujem mnogi od nas pamtiti kad najeksplozivniji koncert u skorije vrijeme.
I ponovno smo se vraćali kućama kad pristojan svijet ustaje i kreće u nove radne pobjede…
No budući da uskoro opet dolaze moramo se pripremiti na još jednu noć nespavanja, gubljenja glasa i uživanja uz mrtve zvijezde za koje sada provjereno znamo da nas neće razočarati.

Izvještaj: Darija Šimunov
Foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)