Nakon više od pet godina od kada su prvi puta zasvirali pred zagrebačkom publikom najpoznatiji svjetski čelisti, Apocalyptica, u nedjelju su 04. lipnja 2006. po drugi puta, a u sklopu velike europske turneje ponovo zasvirali u Zagrebu.
Mjesto radnje: koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, prostor po jednima i više nego primjeren bendu Apocalypticinog kalibra, kod drugih mjesto koje bi ipak trebalo biti poprište događanja komornog tipa. Kako god, već sat vremena prije zakazanog početka koncerta prostor oko koncertne dvorane bio je ispunjen mnoštvom fanova svih dobnih skupina. Nestrpljenje je raslo iz trenutka u trenutak a kulminiralo je kada su se, uz polusatno zakašnjenje, vrata dvorane konačno otvorila.
Ubrzo zatim na pozornicu je izašla najpoznatija hrvatska čelistica Ana Rucner čije je sviračko umijecće i hrabrost, jer malo bi se glazbenica usudilo svirati čelo u 7. mjesecu trudnoće i to ni manje ni više nego prije Apocalyptice, oduševilo prisutnu publiku. Nakon četiri odsvirane skladbe Ana Rucner napustila je pozornicu, svjetla su se upalila a 15 minutna pauza samo je dodatno povisila atmosferu koja je vrelište doživjela na Apocalyptica stupnja celzijusa.
Gromoglasan vrisak prolomio se dvoranom kada je poznati finski trio (ovaj puta na sveopće oduševljenje kvartet) potpomognut i bubnjarom Mikkom Sírenom izašao na pozornicu. Sljedeća dva sata bila su rezervirana za glazbu kakvu samo Apocalyptica može odsvirati. Budući da je bend prije samo nekoliko dana objavio kompilacijski album “Amplified – A Decade of Reinventing the Cello” kojim obilježavaju prvih 10 godina svoga rada njihov je nastup bio baziran upravo tako � kao predivan presjek najvećih uspješnica koje su tijekom proteklog desetljeća proizašle ispod gudala ovih iznimnih i nadasve talentiranih glazbenika. Samo je trenutak bio potreban da se prepuna dvorana Lisinski nađe ispod svoda planeraro popularnih apokaliptičnih uspješnica a već su uvodni taktovi aktualnog singlea “Repressed”, ovaj puta bez pratnje Maxa Cavalere i Matta Tucka, bili dovoljni da se mladi dio poklonika zauzme uski prostor koji dijeli blago povišenu pozornicu dvorane Lisinski od prvih redova sjedala. Sveopći je urnebes u dvorani vladao tijekom izvedbi pjesama objavljenih na prvom Apocalypticinom albumu “Plays Metallica With Four Cellos” kada se publika stopila sa bendom i jednoglasno otpjevala “Nothing Else Metters” i “Master of Puppets”. Bio je to osjećaj dobro mi poznat sa ranijih Apocalypticinih koncerata kojima sam imala prilike nazočiti tijekom proteklih godina. Samo što je Apocalyptica sada zvučala bolje i močnije nego ikada prije! Perttu je još energičnije izvodio svoje solo dionice a njegove su kretnje po pozornici publiku doslovce bacale u trans. Uskoro je sa svoga trona sišao i Eicca pa zatim Paavo i svakim novim potezom gudala, novom notom bend je bio sve bliži publici. Bilo je dovoljno samo na trenutak zatvoriti oči i prepustiti se notnim valovima da bi se otplovilo u tajnastveni svijet koji je isprepleten “Quutamom” doista “Bittersweet” u svim svojim pozitivnim elementima, jer splet emocija koji vam tijelo prožme dopustite li ovim iznimnim glazbenicima da dotaknu vaše duše varira od melankolične tuge do euforične sreće koja nakon posljednje note dugo ostaje u dubini srca. A tada u jednom trenutku otvorite oči i shvatite da bend napušta pozornicu. Slijedi dug i glasan pljesak te gromoglasno skandiranje. Apocalyptica se vraća na pozornicu a još jedan set pjesama znači novi trans. Publika je još glasnija, prepuštenija, otvorenija glazbi. Na licima glazbenika očitava se isti intenzitet sreće koji su unijeli u naša srca. Opet tišina i mrak. I gromoglasan pljesak čija se jačina nije smanjila ni nakon nekoliko minuta. Potom Apocalyptica opet na pozornici. Rammsteinov “Seemann” na apokaliptični način za kraj. I bez Nine Hagen podjendako snažan, uvjerljiv, dubok, iskren. Apocalyptica se sa zahvalnošću hrvatskoj publici duboko naklanja i odlazi s pozornice. Ni dugotrajan pljesak više ih nije vratio. Ali nakon mnogo međusobno prenesenih atoma energije i široke palete osjećaja vjerujem da ćemo Apocalypticu uskoro ponovo vidjeti u Hrvatskoj!

Izvještaj: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)
Foto: Darija Šimunov