Iako sam ih gledala već mnogo puta, koncerti The Mission već polako spadaju u tradiciju i svaki put me nekako obuzme nostalgija i odvojim vrijeme za ovaj band kad god su na turneji. Tako su The Mission po drugi put u svojoj povijesti nastupili u bečkoj Szene, samo što je ovaj put za razliku od 2000. godine, Szene bila dupkom puna, što je bilo stvarno iznenadujuće. U ulozi predgrupe, ovaj put se moglo vidjeti Elusive, čiji je osnivač Tommy Olson, nekadašnji gitarista Theatre Of Tragedy. Dečki zvuče kao mješavina Sistersa i Fieldsa, a izgledaju kao The Sisters Of Mercy 1985. u Royal Albert Hallu. Svaka čast na trudu (čak im zvuk nije bio loš), ali copycat bandovi nikad baš nisu bili moj stil, radije idem na NFD svaki put kad su u blizini. Nakon nekih 45 minuta svirke, Elusive su napustili stage i prepustili ga tehničarima i roadijima The Mission koji su u dvadesetominutnoj pauzi pripremili stage za zvijezde večeri koji su se točno u 21:40 po predviđenom planu i pojavili na stageu. Čim sam čula prve taktove uvodne “Crystal Ocean” znala sam da se sprema super koncert, pa sam se jednostavno skupa sa ostalima prepustila atmosferi. Ili da kažem istopila jer je zbog količine ljudi bilo nesnosno vruće. The Mission su očito band koji voli iznenađivati ljude sa postavom banda, tako da na ovoj turneji opet možemo na gitari vidjeti Mark Gemini Thwaitea pošto se Rob Holliday posvetio obvezama s The Prodigy. Steve Spring (ex-Curve) na bubnjevima i Richie Vernon na basu već su duže vrijeme članovi postave, a tu je i naravno neizostavni Waynie, koji je unatoč prehladi i kao i obično višku alkohola, sasvim u svom stilu odradio koncert, znači gotovo bez greške. Da se vratim na set listu, nakon “Crystal Ocean” uslijedila je “Evangeline”, naravno “Severina”, pa “Slave To Lust” te najnovija uspješnica “Breathe Me In”. Uspješnica sasvim opravdano jer je taj najnoviji singl već tjednima na broju 1 na njemačkim alternativnim top listama. Naglasak je bio na starijim hitovima, posve razumljivo jer su to ujedno i najbolje live stvari. No svejedno sam ostala ugodno iznenađena sa uvrštenjem “Fabienne” u set, kao i sa izvrsnom poluakustičnom “Bird Of Passage” u poluakustičnoj izvedbi Waynea i Marka na prvom bisu. Set listu i tako možete pročitati na kraju recenzije, mislim da je nabrajanje pjesama besmisleno u slučaju The Mission. Zvuk je bio standardno “szeneovski”, znači sve bolji što se više odmiče od stagea, gdje recimo uopće nije bilo basa, a i gitare su se s mukom probijale kroz cjelokupni sound. No unatoč svemu, kao što sam rekla na početku, tradicija je tradicija i ja samo mogu reći da je meni ovo opet bio odličan provod.

Set list:
Crystal Ocean
Evangeline
Severina
Slave To Lust
Breathe Me In
Garden Of Delight
Serpent’s Kiss
Fabienne
Butterfly On A Wheel
Family
Beyond The Pale
Deliverance
——–
Bird Of Passage
Like A Hurricane
Wasteland
———
Tower Of Strenght

Izvještaj: Mina