Čini se da je Hrvatska napokon postala zanimljiva destinacija bendovima koji se nalaze na europskim i svjetskim turnejama. Nedugo nakon što su Zagreb pohodili Moonspell i Laibach, 25.05. ovdje su se zaustavili i Paradise Lost u pratnji Society 1 i Orphaned Land.
Sunce koje je dodatno podgrijavalo već dobro zagrijanu atmosferu u našim redovima bilo je na zalazu kad smo se nakon suočavanja sa predobro poznatom gužvom na zagrebačkim cestama napokon našli pred klubom Boogaloo. A ondje slijedi atmosfera: mnoštvo djevojaka duge crne kose u jednako dugim crnim suknjama te momci ‘okovani’ dugim lancima i/ili šiljcima. Prizor ovdje također predobro poznat. Kada smo nakon provjere imena na guestlisti, predočenja dokumenata i uspješno provedene security kontrole na ulazu u Boogaloo stupili u klub sve se još činilo pomalo nerealno. Vrijeme prije početka velikog događaja kojeg je zagrebačka i šire-hrvatska publika očekivala čitavih sedamnaest godina, jer je ovo bio prvi posjet legendi gothic metala našoj državici, nažalost nismo iskoristili produktivnije nego uz razgovor i pregledavanje bendovih merchandise. Kada su se svjetla napokon ugasila na pozornici su se pojavili Socity 1, bend koji se vrtoglavo penje na europskim top listama, uključujući i oni VIVA-nu. Pa iako se mali Twilightov tim proširen nekolicinom prijatelja nije našao entuzijazicnim glazbom ovog, budimo realni, toliko tipičnog američkog benda koji u svojim agresijom nabrijanim pjesmama prezire sve i svakoga. No, ne može se ne spomenuti scary izgled dvometarskog basiste-monstera koji izgleda kao da je pobjegao s platna nekog američkog trash horror filma, a moramo i pjevaču odati priznanje za požrtvovan i nadasve energičan scenski nastup koji je kulminirao skidanjem do gola i saplitanjem traperica oko nogu koje je rezultiralo padom na pod (još jedan klon Iggy Popa!). Kratku stanku prije nastupa Orphaned Land velika je većina publike iskoristila za posjet šanku a u istoj se stanci broj posjetitelja u klubu drastično povećao. Čim su izašli na pozornicu Orphaned Land, bend poznat po svojoj cover verziji pjesme “Mercy” s Paradise Lost albuma “One Second” koja se nalazi na Paradise Lost tribute albumu “As we Die for Paradise Lost”, pozdravljeni su glasnim odobravanjem i pokojom izraelskom zastavom koja se između podignutih ruku u prvim redovima probila i do očiju benda. Na ovoj su turneji Orphaned Land promovirali svoj posljednji od kritike vrlo hvaljen album “Mabool” (Century Media/Trolik). Iskreno ću vam priznati, nastupu ovog benda nisam posvetila pretjerano mnogo pozornosti jer kombinacija tipičnog heavy metala i melosa Dalekog Istoka kako bih najkraće opisala glazbu koju sviraju Orphaned Land i nije moja priča iako je sudeći po reakcijama publike bilo puno onih koji ne dijele moje mišljenje već su s oduševljenjem prihvatili ovaj mistični i egzotični bend. Slijedi opet pauza, ovaj puta duža od polusatne, da bi se pripremilo sve za izlazak dugo očekivanih Paradise Lost koji su bili jedini bend koji me te večeri mogao natjerati na bitku za prve redove. Ondje je, naravno, vladala jedva podnošljiva gužva, naguravanje…ah, tipična priča kada se nalazite na koncertu u Hrvatskoj. I naravno, Paradise Lost! Svoj su set Britanci otvorili pjesmom “Don’t Belong” sa novog albuma “Paradise Lost” (Gun/BMG/Menart) a tijekom koncerta kada je temperatura u klubu došla do granice usijanja odsvirali su neke od svojih napoznatijih pjesama poput “Erased” sa albuma “Symbol Of Life”, “So Much Is Lost” s albuma “Host”, “As I Die” sa “Shades Of God”, “One Second” sa istoimenog albuma ili meni jednu od najdražih pjesama “Hallowed Land” sa “Draconian Times”, fokusirajući se ipak uglavnom na posljednji album. Iako Paradise Lost na pozornici ne iskri energičnim nastupom, izuzmemo li jednog od najzanimljivijih gitarista u svijetu rock’n’rolla – Machintosha koji je ujedno i autor većine pjesama Paradise Lost, jedan su od onih bendova koji svojom jednostavnošcu, punoćom i skladom izraza te besprijekornom savršenošću live izvedbi svojih pjesama grade svoj, već odavno, kultni status. Moram napomenuti da je ovoga puta inače poznat po svojoj povučenosti i mrzovoljnosti pjevač Nick Holmes bio vrlo raspoložen komunicirajući s publikom pružajući im mikrofon tako da je i publika mogla otpjevati pokoji refren preko razglasa. Pored toga smo od njih nakon koncerta saznali da su vrlo zadovoljni zagrebačkim koncertom i to po svim pitanjima od dvorane, razglasa, organizacije i publike i da će vrlo rado doći ponovo. Pa iako nisu odsvirali svoju, ovdje napoznatiju pjesmu “Say Just Words”, (za što su nam kasnije izjavili “pa što nam niste rekli da je ta pjesma ovdje naša najpoznatija pjesma, da smo znali svirali bi je”), nikoga ne smije začuditi što su koncert, koji će se definitivno svrstati u jedan od vrhunaca ovogodišnje koncertne sezone, zaključili na drugom bisu pjevajući u glas s publikom “Last Time” s albuma “Draconian Times” i apsolutni hit sa ove godine objavljenog studijskog uratka “Forever After”. Sve glasine da su Paradise Lost loši u živo nakon ovog koncerta definitivno padaju u vodu, jer je ovo bio jedan od boljih koncerata koji sam vidjela u posljednje vrijeme!

Izvještaj: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)