Nakon bezbroj glasina o ponovnom okupljanju Fields Of The Nephilim izgleda da takvo nešto nećemo dočekati u skorijoj budućnosti bez obzira na par održanih koncerata pred koju godinu i jedan nazovi-novi album. Ali ta tragedija se lakše preživljava kad znamo da je na sceni odnedavno prisutna još jedna inkarnacija Fieldsa, NFD (Noise For Destruction) koja uključuje između ostalih i Tonya Pettita na basu i Petera Yatesa na gitari (obadvojica originalni članovi Fieldsa). Imala sam sreću naletiti na njihov koncert u Beču i od malo očekivanja dobtiti super provod. Jer, ovaj band jednostavno razbija uživo. Odsviravši pretjerano stvari sa svog debut albuma “No Love Lost” NFD su se fantastično predstavili austrijskoj, nažalost, ne baš brojnoj publici. Nakon intra “Omen”, krenuli su odmah žestoko s “Blackened” i “Turbine” te po meni najboljoj stvari s albuma, pomalo hitoidnoj “Darkness Falls”. Fanovi Fieldsa nisu ostali razočarani jer su se na set listi našli i “The Preacher Man”, “Psychonaut” i “Moonchild” u nešto malo žešćoj izvedbi koja je podsjećala na Nefilim fazu (za one koje ne znaju – projekt Carl McCoya nakon raspada Fieldsa) što je vjerojatno i zasluga bubnjara Simona Rippina koji je u tom bandu bubnjao. Pjevač Peter White malo podsjeća na Carl McCoya glasovno, ali je u stanju i otpjevati ponešto te je tijekom cijelog koncerta dizao atmosferu svojim nastupom. Iako je vidljivo ostario, Tony Pettit i dalje spada među najbolje basiste ikada, jednostavno ga je užitak slušati na koncertu jer i dalje ima taj neki posebni groove. Unatoč malom broju posjetitelja atmosfera je tijekom cijelog koncerta bila odlična, iako se to baš ne bi moglo reći i za sound koji nije bio baš najsjajniji, ali nije bio toliko loš da bi upropastio cijeli koncert. Ako ih imate prilike live uhvatiti bilo gdje, učinite to u svakom slučaju, nećete požaliti. NFD su sasvim sigurno odličan live band!

Izvještaj: Mina