Točno dva mjeseca nakon što sam u sklopu Tammerfesta po prvi puta vidjela Negative na pozornici u njihovom rodnom Tampereu ovaj je perspektivni finski rock bend bio primarni razlog mog dolaska u bečku Arenu.
Pa iako za ovaj tekst u nijednom aspektu ne mogu zahvaliti organizatorima koncerta kao ni austrijskim posrednicima Roadrunner Recordsa bend me je svojom live izvedbom u jednakoj mjeri kao i vokalist Jonne Aaron svojim prijateljskim stavom prema našem webzineu potaknuo da njihovom prvom koncertu u Austriji posvetim nekoliko redaka.
15. rujna u Areni se okupilo tek oko 200-njak posjetitelja među kojima su prednjačile mlađahne posjetiteljice koje su odmah po otvaranju koncertnog prostora pohitale zauzeti mjesta u prvom redu iz kojeg su bez imalo napora mogle dodirnuti bend na pozornici. U skladu sa time da su, čini se, svi novinarski zahtjevi za foto propusnicom bili odbijeni nije mi, kao i još dvojici-trojici fotografa nije preostalo ništa drugo nego li, također, što je bliže moguće prići pozornici a ta se odluka već u prvim trenucima koncerta pokazala dobrom jer uz nesmetano fotografiranje dobila sam i neposredan kontakt sa članovima benda koji tijekom nastupa nastoje okupljenu publiku što je moguće više integrirati ne samo u svoje pjesme već i u svoj nastup. Sa pjesmama poput “Lost Soul”, “Naive”, “In My Heaven” ili obradom Neil Youngove “My,My/Hey,Hey (Out of the Blue)” to im ne predstavlja ni najmanji problem.
Pa iako dok promatrate bend na pozornici ne možete ne povući svojevrsnu paralelu s HIM-om jasno vam je da je to isključivo zbog karizme kojom nijedan od spomenutih bendova ne oskudijeva jer glazbeno je riječ o sasvim drugoj priči. Negative su u odnosu na predvodnike “love metala” mnogo energičniji pa na pozornici čak i uvjerljiviji te svojom konceptualno cjelovitom koncertnom izvedbom u trenu postižu transatični učinak među publikom. A još kada se iz zvučnika začuje glas Villea Laihiale u pjesmi “Until You’re Mine” učini vam se kao da euforiji nema kraja.
Učinivši presjek svojih najuspješnijih pjesama poput “Frozen To Lose It All”, “Moment Of Our Love”, “Still Alive”, “Neveredning Parade” ili “Misery” sa do sada objavljenih albuma “War of Love” i “Sweet and Deceitful” i nakon više od sat vremena nota koje su okupljene vodile osjećajima od radosti do tuge i melankolije Negative nakon pjesme “Goodbye” odlaze s pozornice. Bečka publika ubrzo ih vraća i u nastavku Jonne Aaron osvaja srca svih okupljenih u trenutku kada je sišao s pozornice i s mikrofonom u rukama prošetao među publikom.
Već 15-ak minuta nakon koncerta na kraju prve Negative europske turneje još jednom sam svjedočila bendovom do najviših granica konkretnom odnosu prema publici jer momci su bez nepotrebne glume rock zvijezda razgovarali sa fanovima ispred koncertnog prostora, potpisivali se ili slikali.
Kratki razgovor s Jonne Aaronom na kraju još jednog poglavlja u priči benda koji je ovom uspješnom turnejom učinio jedan od prvih koraka na svom nesumnjivo dugom putu, i u vrijeme dok su naši The Babies svirali na jednoj od pozornica koncertnog prostora, svjedočanstvo je toga da ono što nikada ne smijete prestati činiti je vjerovati u svoje snove!

Izvještaj i foto: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)