Nakon što sam imala izuzetno zadovoljstvo prisustvovati Moonspellovom koncertu u Budimpešti u sklopu Century Media turneje sa Lacuna Coil, Poisonblack i Passanger i uvjeriti se da su Moonspell jedan od najiskrenijih i najenergičnijih bendova uživo, vijest da dolaze u Zagreb u prvi mi se mah činila prilično nevjerojatnom. No kada su plakati bili polijepljeni nevjerica je nestala i datum 12.03.2005. bio je crvenim markerom zaokružen na kalendaru. To koliki je uspjeh požnjeo ovaj koncert potrvrduje i to što je jedan od rijetkih za koji se na sve načine pokušavala ‘izvući’ karta više!
Čast otvoriti jednu iznimnu večer dobila je grupa Vreid. No, s obzirom da vrsta glazbe koju sviraju ovi momci nije ‘moja priča’ mogu konstatirati samo da su tehnički vrlo dobro usklađeni i ništa više od toga. Ništa drugačije ne mogu postupiti ni u osvrtu na sljedeći bend koji je izašao na pozornicu, Enslaved. Reakcija publike na ovaj bend potvrđuje to da su zaista legende u svom glazbenom žanru. Pa iako ja vjerojatno nikada neću shvatiti neumorno mahanje glavama u prvim i inim redovima i jednako tako entuzijazično mahanje glavama glazbenika na pozornici čini se da su i Enslaved i publika u Močvari dobili ono što su očekivali jedni od drugih.
A tada nakon polusatne izmjene i uštimavanja instumenata……. Moonspell! Za dočarati doživljaj u sljedećih sat i pol bilo bi dovoljno reći samo Moonspell i sve bi bilo jasno no ipak…. Iznimno karizmatični Fernando Ribeiro i njegov bend već su prvom pjesmom “In And Above Men” publiku uveli u transatično raspoloženje u kakvom ih mogu održati samo pjesme ovih temperamentnih Portugalaca. Zagrebačka je publika, unatoč sitnom incidentu koji nadam se nije narušio cjelokupni dojam koji su Moonspell ponijeli iz Zagreba, najbolje reagirala na pjesme sa starijih albuma poput “Alma Mater”, “Vampiria”, “Nocturna”, “Wolfshade”, “Mephisto”, “Full Moon Madness” ili “Opium”. Kako to obično biva kraj transatičnog koncerta tijekom kojeg se u prvim redovima na trenutke borilo za život stigao je prebrzo. No uporna zagrebačka publika uspjela je bend dozvati nazad na pozornicu a za kraj Moonspell su u prevruću zagrebačku Močvaru koja je sve samo ne prikladan prostor za ovakav tip koncerata unijeli tračak duha starog Portugala pjesmom “Capricorn At Her Feet”. Bolji ‘outro’ nismo mogli poželjeti!

Izvještaj: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)