LENNY RUTLEDGE (SANCTUARY)

LENNY RUTLEDGE (SANCTUARY)

Intervju pripremila i razgovarala: Buna Bernarda Juretić

Sanctuary, američki thrash metal band iz Seattlea, izdali su novi album “The Year The Sun Died”, prošle godine, nakon ponovnog okupljanja. Bend je nakon dva albuma “Refuge Denied” i “Into The Mirror Black” prestao s radom 1992. Nakon više od dvadeset godina, vratili su se s novim albumom jači nego ikada! Bend je poznat i po tome da su mu članovi Warrel Dane i Jim Sheppard iz Nevermorea. Prošle srijede su svirali u Tvornici zajedno s Overkillom. Trenutno na turneji promoviraju posljednji album “The Year The Sun Died” i odsvirali su dinamičan koncert koji su sačinjavale i stare i nove pjesme. Jedinstven vokal Warrela Danea i ekspresivnost gitara Lennyja Rutledgea su među elementima koji su privukli slušatelje i novi album svrstali među najbolje u 2014. Turneja teče glatko, bend ima energiju da glazbu prenese na najbolji mogući način, što publika prepoznaje. Nekoliko sati prije koncerta, razgovarali smo s izuzetno susretljivim i nasmijanim gitaristom i suosnivačem, Lennyjem Rutledgeom o novom albumu, kratko o povijesti benda i reunionu te o budućim planovima. Uživajte!

sanctuary

VENIA: Lenny, prvi put si sa Sanctuaryjem u Zagrebu. Kako je do sada bilo s Overkill na turneji?
LENNY: Super je. Oni su odlični ljudi. Provodimo super vrijeme s njima i jako su inspirativni, znaš. Naprave odličan šou na pozornici. Mi učimo od njih.

VENIA: Za nešto mlađe čitatelje, ispričaj nam malo o povijesti benda, kako je sve počelo sa Sanctuaryjem, prije više od 28 godina.
LENNY: Da, duga je to priča, ali sve je počelo kad smo moj bratić i ja s oko 16 godina počeli svirati gitare. Uvijek smo govorili kako ćemo jednoga dana bend nazvati Sanctuary i na kraju kad je bend počinjao, pronašli smo na podu novčanicu od 100 dolara i u jednoj glazbenoj trgovini divili smo se tjednima gitari preko puta ulice. Zatim smo ju kupili. Mislim da smo 1986. snimili demo i onda sam upoznao Davea Mustainea, poslušao je demo i svidio mu se. Ponudio se da bi producirao bend i uslijedilo je snimanje „Refuge Denied“. I tada smo otišli na turneju s Megadeth po cijelome svijetu i za nas je to bilo veliko iskustvo. To su naši počeci.

VENIA: Nakon ta dva albuma „Refuge Denied“ i „Into The Mirror Black“ vaša diskografska kuća je vršila pritisak na vas da počnete svirati grunge. Tada je sve prestalo, nažalost. Sad ste nakon toliko godina konačno opet na sceni. Kada ste došli na ideju da bi bilo dobro ponovo se okupiti i svirati zajedno?
LENNY: Samo da odmah kažem, kada čujem tu priču da je grunge ubio ovaj bend, to nije sasvim točno. Da smo htjeli nastaviti kao metal ili bilo kako, ne bi bilo drukčije za nas. Kao ljudi smo se jednostavno zasitili jedni drugih. Puno se pilo i partijalo, nismo se više zajedno zabavljali. Pa smo zato odlučili prestati s radom. Nije to imalo neke veze s grungeom. Mislim, nekim je bendovima možda bilo teško tada, ali to nije bio naš slučaj. Rekao bih da sam negdje 2009. opet počeo razgovarati s Warrelom. Opet smo postali dobri prijatelji, često smo se čuli telefonski. Dobili smo ponudu da u video igricu „Brutal Legend“ stavimo našu pjesmu „Battle Angels“. Puno smo tada razgovarali i on je spomenuo „Pa, zar ne bi bilo kul da se nađemo i napravimo nešto zajedno…“ I rekao sam „Da, znaš, imam nekoliko ideja na kojima radim, koje sam kroz godine sačuvao upravo za tebe.“ Pjesma „The Year The Sun Died“ je bila jedna od njih, a „One Final Day“ druga.  Nismo bili baš sigurni želimo li se naći i početi pisati pjesme ili hoćemo li planirati snimanje, samo smo se htjeli naći, odraditi nekoliko koncerata da vidimo kako bi to išlo. Mislili smo da bi to bilo zabavno nakon svih ovih godina. Kad smo se našli, kemija i sve ostalo je bilo doista dobro, kao u prošlosti kad smo počinjali. I na kraju smo odlučili da ćemo vidjeti koliko ćemo daleko s ovime dogurati i malo po malo smo iznjedrili nove stvari. Trebalo nam je vremena, nikad s ovim bendom ne ide ništa brzo, stvari uzmu vremena, svi smo na neki način perfekcionisti i treba nam vremena da odaberemo pjesme za koje osjećamo da su dobre i na mjestu. Uzelo nam je malo vremena, ali smo sretni, znaš, mislim da je ispalo ok.

sanctuary-guitarist-lenny-rutledge

VENIA: Čestitke na novom albumu, izvrstan je. Ima nekoliko pjesama koje večeras očekujemo, no o tome ćemo poslije razgovarati. Najprije nam nešto reci o konceptu i glavnoj ideji u pozadini „The Year The Sun Died“, tekstualnom sadržaju.
LENNY: To je više Warrelovo područje, ali i ja mogu reći nešto o tome. Radi se o proročici Lenore koja predviđa smrt sunca. Sve je izgrađeno od nekoliko pričica koje smo osmislili. To je baza toga. Ako čitaš bilješke vezane uz album, Warrel ide u dubinu, možeš sagledati priču u cjelini. Kako on mnogo puta kaže: „Na kraju svi umiru, čak i obiteljski pas.“

VENIA: Po tvome mišljenju, je li bilo lakše počinjati karijeru i uspjeti u vaše vrijeme ili danas?
LENNY:
  To je zanimljivo pitanje. Tada je bilo teže doprijeti do ljudi. Mislim da svatko treba otkriti kako napraviti taj sljedeći korak. Moraš ili biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, netko te mora otkriti. Tako nešto. Smatram da je tada bilo teže. Sada su svi vani, svi imaju Facebook, čini se da je lakše pratiti ljude. S društvenim medijima, svemu imaš pristup. Možda je u tom smislu danas lakše. Mislim da danas ima toliko bendova. Kao da je danas milijun bendova. Tada ih je bilo dosta, ali danas ih je jako puno i svemu je moguće pristupiti. Nemam dovoljno vremena u svom životu da sve te bendove poslušam, jednostavno nemam, volio bih da barem imam. Tada si imao novaca i vremena koliko si imao…sada možeš do svega doći, i to kad god hoćeš. Ljudi skidaju sa Spotifyja, imaju YouTube. Prije si imao neki svoj budžet pa si kupio albuma koliko si mogao, znaš, postojao je i netko tko bi ti to presnimio. S aspekta tehnologije, stvari su se jako promijenile.

VENIA: Onda smatraš da ljudi danas kradu glazbu…
LENNY: O da, to je tako lako i tu je generacija ljudi koja je odrasla na tome, koja zapravo to ni je osjeća. Mislim, danas smo kompletno u digitalnom dobu i sve imamo na internetu. Sve se može samo uzeti, u smislu želim to ovdje i sada. Siguran sam da postoje ljudi koji nisu takvi. No, tu su i legalne opcije poput Spotifyja i Slacker Radija, koje su veoma uvjerljive. Platiš nešto preko njih, ali mislim da bendovi tu ništa ne zarade. Nikad nisam nikoga vidio da je zaradio, ali sam čuo od ljudi da je to gotovo ništa.

VENIA: Turneje su primarno ono od čega se može zaraditi novac.
LENNY: Da, često me ljudi pitaju nešto vezano uz to i kažu „Čuli smo da je jedini razlog zašto ste se vi ponovo okupili novac.“ (smijeh) Svaki put kad to čujem, nasmije me to.

VENIA: Mislim da to nije slučaj, jer da jest, album ne bio ispao tako dobar, a ispao je. Kvaliteta je tu. Svi ti soloi, melodični dijelovi…
LENNY: Lijepo je što to kažeš, to je super čuti, ali kad čujem one koji kažu drugo…Ima bendova koji su veliki, ali mi ovo radimo zbog ljubavi prema muzici. Ima perioda kad zaradimo nešto, no to je kao kad radiš svoj svakodnevni posao. Nitko se ne bogati.

VENIA: Posebno danas, sad smo razgovarali o svim situacijama. I reci nam, jesi li zadovoljan radom sa Century Media diskografskom kućom?
LENNY: Nevermore je radio dugo sa Century Media, čuli smo puno dobrih stvari o njima, poput obitelji su nam i našli smo se s njima, imamo dobro mišljenje o njima. Nešto ima u njima, posebno kod ureda u Europi, oni nas razumiju, prije svega. Malo je drukčija situacija u drugim zemljama, ali osjećamo se kao da je to obiteljska stvar. Osjećam da možemo razgovarati s ljudima, da će nas barem saslušati.

VENIA: Jesi li zadovoljan time kako je publika reagirala na „The Year The Sun Died“ album?
LENNY: Da. Znaš, uvijek postoje oni koji žele čuti stare stvari. I ja sam takav, kad se radi o mom najdražem bendu. Želim čuti i stare stvari. Ali ja, kad se radi o bendovima poput Testamenta, obožavam njihove zadnje albume. Volim stare, ali sam i fan novih izdanja. Njihovi su novi albumi nevjerojatni. Čini se da su fanovi doista u ovome.

VENIA: Sada na ovoj turneji imate novog gitaristu, Nicka Cordlea, koji je prije svirao u Arch Enemyju. Kako se on uklapa i opravdava li vaša očekivanja?
LENNY:  O, Bože, sjajan je, doista smo se usrećili, odličan je shredder. Rekli smo našem producentu da tražimo novog člana i on je predložio Nicka. Bio je vrlo zainteresiran. Zeuss je s njim radio i prije. Da ti iskreno kažem, nisam znao tko je Nick, ali zato sam znao tko su Arch Enemy. (smijeh)
Velik sam fan „War Eternala“. Rekao mi je „Poznam lika koji se zove Nick Cordle“, rekao sam „Dobro…“ a on kaže „Bio je u Arch Enemyju“ i ja sam skočio „Molim?! Na albumu „War Eternal?!“ Bio sam tako uzbuđen. Taj je album odličan i Nick je nevjerojatan glazbenik. Kad sam saznao o kome se radi rekao sam „Jebote! Da, to bi bilo sjajno!“

VENIA: Imaš li ti osobno nekoliko pjesama s novog albuma koje voliš posebno svirati uživo? Koje bi istaknuo?
LENNY: Dosta trenutno naginjem novima jer su nam toliko svježe. Uzbudljive su nam. Volim „Exitium“ i zbilja volim „The Year The Sun Died” i „Arise & Purify“ je vrlo zabavna za svirati. Te su moj vrh!

VENIA: Meni su osobno „Let The Serpent Follow Me” i „Frozen”.
LENNY: Da, i te su dobre. Njih sviramo večeras.

VENIA: O, super, jedva čekam. A što se tiče daljnjih planova za Sanctuary, što je sljedeće? Novi spotovi, možda DVD? Koji su planovi za turneju?
LENNY: Vjerojatno ćemo snimiti novi spot i to za „Let The Serpent Follow Me”. Bit će to nešto u stilu nastupa uživo.
VENIA: Sastavljeno od snimki s nastupa.
LENNY: Da, moguće. Trenutno radimo na tome. Možda ćemo pripremati i DVD u jednom trenutku. Sviramo u Los Angelesu 20. svibnja, pa poslije toga na Rock Hard festivalu 23. svibnja i u listopadu kreće turneja po Sjedinjenim Državama.

VENIA: Što možemo očekivati od večerašnjeg koncerta?
LENNY: Miks starog i novog. Sviramo četiri ili pet novih pjesama i nastojali smo ravnopravno raspodijeliti pjesme s novog i prethodna dva albuma.

VENIA: Nisam gledala set listu, želim se iznenaditi, fan sam ovoga benda i veselim se ovome. I drago mi je da ste konačno ovdje prvi put. Warrel s Nevermoreom nije bio nikada u Zagrebu, ni Hrvatskoj općenito.
LENNY: Zbilja?
VENIA: Da, tako da je ovo za mene: “To!” (smijeh)
LENNY:  O, fino (smije se).

VENIA: Vrhunski je pjevač. Nevermore sam vidjela u Ljubljani 2011. i kad mi netko spomene njegov rad, uvijek mi bude drago jer je zakon osobnost, i pjevač i tekstopisac.
LENNY: Da, to definitivno.

VENIA:  Veselimo se večerašnjem nastupu. Puno ti hvala na intervjuu!
LENNY: Hvala tebi što si me slušala cijelo vrijeme. Cijenim to. (smije se)

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok