(AFM Recrods, 2011)

80/100

Švedski pioniri dark podneblja, Lake Of Tears, konstantna su magnituda glazbenih nota sjetnog prizvuka već godinama i raspoloženja koja graniče sa stanjem depersije i tuge doista je teško zamisliti bez njih. Četiri godine nakon što su objavili album „Moons and Mushrooms“ Lake Of Tears vraćaju se sa albumom „Illwill“ i sa novim poglavljem u svojoj karijeri koje ih vraća na same žestoke korijene njihove glazbe, još u 1994. godinu i album „Greater Art“.
Lake Of Tears na svom su novom studijskom uratku pokazali da su bend koji se ne boji žestoke varijacije zvuka između dva albuma. Stoga su dodatno razvili svoj zvuk u smjeru kojem su zaokrenuli već na prethodnom „Moons and Mushrooms“ te su od rock benda sa doom/gothic prizvukom zaplovili grubljim i zvukom sa više metala. No Lake Of Tears nisu se odrekli svoje gothic linije, oni su je samo učinili opakijom, rezerviranom za one istančanog sluha i dovoljno hrabre pogledati u oči glazbenom eksperimentiranju. Do te mjere da uvodna „Floating in Darkness“ te „Parasites“ dodiruju čak Motörhead notu dok album u cjelini, kako stihovno tako i sa svojim dubokim čistim ritmom s gitarama u prvom planu, reflektira mračno i hladno mjesto koje je sveprisutno u glazbenom opusu ovog benda. „House of the Setting Sun“ pjesma je na koju će se ‘uloviti’ svi stari Lake Of Tears fanovi no bend poznat po preokretu raspoloženja od ritmične će pjesme učiniti pravu epičnu i produbiti njezino značenje. S druge će strane „Behind the Green Door“ dočarati pravi indie osjećaj i približiti bend i onima koji nisu uvijek raspoloženi za slojevite orkestracije. Kada joj pridružite „Out of Control“, pjesmu koja gotovo da se uklapa u program radio postaja u subotu navečer dobiti ćete Lake Of Tears kao bend koji na ljetnim open-airovima privlači mase. No taj isti Lake Of Tears u svojem umijeću iznenađenja album će zaključiti sa „Midnight Madness“, čistom black metal pjesmom sa growl vokalima i pomalo isforsiranim bubnjevima i gitarama i tako stvoriti jedan klasični album sa retro prizvukom svojih najranijih studijskih uradaka.
„Illwill“ možda je uradak suludih genija, a možda album sa kojim će Lake Of Tears zadovoljiti svoje osobne glazbene apetite. Kako god, „Illwill“ solidan je uradak, jedan od onih albuma koji se ili sluša, ili zaobilazi. No unatoč svoj svojoj glazbenoj razvedenosti i temeljima iz kojih je izrastao, kao dugogodišnji štovatelj švedske glazbene radionice predvođene Danielom Brennareom, „Illwill“ ću poštovati no entuzijazam ću ipak ostaviti za ranije albume „A Crimson Cosmos“, „Forever Autumn“ ili „The Neonai“.

Recenzija: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)