Loading...
Intervjui

LACUNA COIL: CRISTINA SCABBIA

LACUNA COIL: CRISTINA SCABBIA

Intervju: Ivana Sataić – ivana@venia-mag.net
Foto: promo

Lacuna Coil će za samo nekoliko dana objaviti svoj osmi studijski album „Delirium“. Izlazak novog albuma bila je prilika za razgovor s vokalisticom benda Cristinom Scabbiom ne samo o novim pjesama već i o putu Lacune Coil od malog talijanskog benda do jedne od vodećih sila u današnjem metal svijetu.

Lacuna Coil - Exclusive Photos 2016

VENIA: Bok Cristina, kako si?
CRISTINA: Odlično sam, hvala ti… zaposlen, zaposlen dan, mnogo intervjua no izuzetno sam sretna i uzbuđena govoriti o novom albumu tako da je sve dobro.
VENIA: Odlično, pa i početi ćemo s novim albumom. Izaći će 27. svibnja, koja je priča i značenje iza „Delirium“?
CRISTINA: U osnovi sve je krenulo od iluminacije riječi delirij, zapravo smo pisali nove pjesme, barem glazbu, imamo pjesmu „Delirium“ na albumu i tražili smo riječ koja savršeno pristaje uz smjer albuma kad je odjednom Marco rekao: ‘Što mislite o delirium?’ i od tamo je sve krenulo. Bilo je kao da je sve jasno pa smo razmišljali o stihovima, omotu i vizualnom aspektu svega i došli smo s idejama tih zamišljenih ljudi iz Milana koji bi mogli imati strpljenja i iskustvo koje bi nam mogli ispričati kroz svoje priče. Tako smo započeli od toga i napravili cijelu stvar još većom. Razgovarali smo i o ludilu koje doživljavamo i osjećamo ovih dana sa svim što se događa u našim životima i našim svjetovima. Tako smo od jedne riječe zapravo dobili jako puno inspiracije.

VENIA: Recimo… ako se ne varam „Broken Crown Halo“ objavljen je prije tri godine. Od tada je bilo nekih promjena u postavi Lacune Coil tako da sada imate novog bubnjara i novog gitarista.
CRISTINA: Ryan koji je bubnajr bio je s nama već nekoliko godina pa kada je naš stari bubnjar otišao u mirovinu on je bio prirodni odabir za n as jer smo već znali da je odličan bubnjar, već je svirao s nama na našim projektima i ima veliku strast za svoj instrument tako da smo stvarno znali da je bio dobar, a znali smo i kako se možemo s njim jako dobro nositi s ljudskog aspekta i to nam je bilo jako važno je kada si glazbenik na turneji misliš o nekome tko se stvarno slaže s tvojim bendom, tko može razumjeti za čime bend teži, mnogo je dobrih glazbenika uokolo no nije uvijek lako pronaći pravu osobu s kojom doista želiš raditi. Zato je Ryan postao službeni bubnjar Lacune Coil i to je sada. Govoreći o gitari, Maus je odlučio odstupiti krajem prošle godine jer je vjerojatno želio raditi nešto drugo. Mislim, ja nisam on no ono što nam je rekao je kako je osjećao da se ne može u potpunosti izraziti i nije se osjećao dijelom „Delirium“ albuma pa smo odlučili odabrati drugi put, drugačiji put i nastaviti s drugačijim stvarima. Mislim, mogu razumjeti. Prioriteti se mogu promijeniti u životima ljudi i apsolutno mi je to normalno jer stvarno trebaš biti motiviran i potpuno predan pa ako više ne osjećaš predanost mislim da je bolje za tebe otići isto kao i za one koji ostaju jer raditi s nekim tko nije 100% zainteresiran je kao da nosiš nešto teško sa sobom što više nikome ne pomaže.
VENIA: To je baš kao što ako ti nisi sretna, nitko oko tebe nije sretan.
CRISTINA: Točno! Stvarno moraš biti motivirana. Mislim, ako samo jedna osoba nije potpuno sretna sve druge vuče dolje. Iskreno, svi smo sretni jer nije bilo drama, nije bilo svađa. Neki ljudi su nas pitali: ‘Kako se osjećate, što se dogodilo, što se promijenilo’?. No zapravo se ništa nije promijenilo jer je Marco već pisao glazbu, a Andrea i ja smo pisali stihove i cijele melodije tako da se u smislu skladanja ništa zapravo nije promijenilo. Naravno da smo tužni jer je naš brat odlučio iseliti iz kuće no nije da je umro ili nešto takvo tako da razumijemo, to je sve.

lacuna coil 2016 (1)

VENIA: Što možeš reći o energiji i emocionalnoj snazi Lacune Coil tijekom procesa skladanja?
CRISTINA: Mjesto na kojem smo pisali glazbu je još uvijek isto jer volimo otići u Marcovu kuću zato što tamo možemo snimiti demo. On piše glavninu glazbe i na taj način može kontrolirati sve od tamo i sve što snimimo, svaku ideju na koju naiđemo, na svemu može raditi i možda nešto promijeniti u glazbi tako da nam je jednostavnije tako raditi. Tako je mjesto na kojem pišemo isto i proces je isti jer Marco kreće od glazbenih ideja a Andrea i ja skoro svaki dan dobacijemo sve što imamo na umu i stavljamo to u stihove. Inspiracija je ovaj put bila drugačije zbog koncepta koji sam već rekla no i zbog toga što imaš više iskustva što duže živiš pa čak i ako ne možeš objasniti o čemu se radi u određenoj melodiji ili određenoj vokalnoj liniji jer to dolazi prirodno možeš to pokušati opisati, a ovaj smo put prošli kroz neka osobna iskustva koja su se totalno stopila s „Delirium“ konceptom jer su neki od nas prošli kroz epizode depresije, neki su imali bolesti u obitelji što je bilo povezano s mentalnim uzrokom. Takve stvari mijenjaju život i, naravno, glazbenicima je lakše i bolje iskoristiti ta iskustva i glazbu kako bi pokušali srediti nešto od osjećajno procesa i pokušali izbaciti sve što ima veze s tobom i pokušati se iscijeliti svojom glazbom.

VENIA: Kako imam zadovoljstvo slušati vaš novi album već neko vrijeme moram priznati kako ga je vrlo teško prestati slušati.
CRISTINA: Aaaaaaaaaaaaaaaaaa, hvala ti! Pogotovo ako uvijek slušaš različite albume. Stvarno razumijem da vam to može biti jako teško… ja ovdje pokušavam objasniti jedan dio umjetnosti, jedan album no vi ste tamo i slušate toliko albuma, toliko priča a niste dio snimanja ili pisanja i pokušavate razumjeti nešto. *obje se smiju*

VENIA: Oduševljava me… no, ovo nije prvi Lacuna Coil album koji sam čula, također sam i vidjela bend mnogo puta uživo no tvoji su vokali na ovom albumu nevjerojatni. Kako radiš sve to?
CRISTINA: Hvala ti, hvala ti! Da pokušala sam nešto novo, zapravo sam se gurnula tako jako ovaj puta da ponekad mislim: ‘Jebo te, moram pjevati ove pjesme svaku večer na turenji, tko to može.’ Jer kad si na turneji možeš se razboljeti, možeš biti umorna, a neke od ovih pjesama nisu lagane za pjevanje tako da se nadam kako ću biti potpuno odmorena i potpuno u mogućnosti to napraviti.
VENIA: Odlično jer su melodije, ne znam nekako čišće i imate growling vokae i onda tvoje linije… stvarno je wow!
CRISTINA: Baš sam sretna, stvarno stvarno stvarno oduševljena. Hvala ti!

VENIA: Meni osobno je David Bowiev „Blackstar“ album broj jedan ne samo ove godine, no „Delirium“ je zbog tog novog zvuka i vokala jako blizu podijeliti taj broj jedan na mojoj listi.
CRISTINA: Aaaaaaaaaaaaaa, ovo je najveći kompliment ikad! Hvala ti! Volim Davida Bowiea i hvala ti!

cristina scabbia

VENIA: Meni je teško reći u ovom trenutku, no koja od novih pjesama za tebe ima najjače emocionalno značenje?
CRISTINA: Emocionalno značenje rekla bih „Downfall“ što je pjesma u kojoj Myles Kennedy svira solo i počela je od osobnih doživljaja jer imam osobu koja mi je jako bliska i koja je patila i pati od teških zdravstvenih problema pa je cijela inspiracija došla iz određenog trenutka. Jako sam željela ići u detalje pa je izašlo kao pjesma koja govorio činjenici da možeš imati trenutak u kojem je sve tužno i teško za nositi se s tim i ponekad nema rješenja za problem jer znaš d ćeš proći kroz stvari u životu koje ne možeš kontrolirati, za koje ne možeš imati rješenje. A moraš proći kroz to, moraš se nositi s tim i moraš to prihvatiti. Vjerujem kako je cijeli ovaj album više o prihvaćanju. Da, postoji negativna konotacija za „Delirium“. Da, postoji pozitivna konotacija za „Delirium“ jer je u njemu i mnogo nade. No ono što smo doista željeli je stvoriti album s kojim će se svatko moći povezati jer zapravo svi živimo dobre i loše trenutke u životu i ponekad se možeš osjećati isto no moraš znati da uvijek postoji netko tko se nosi s istim sranjem. Tako smo željeli stvoriti tu ugodnu zonu u kojoj bi svatko mogao biti dobrodošao i prihvaćen.

VENIA: Lacuna Coil je na sceni gotovo 20 godina. Nakon svih tih godina što te još uvijek pokreće na stvaranje glazbe, na odlaske na turneje i sve te stvari koje radiš kako bi dala glazbu ljudima?
CRISTINA: Nemam uopće osjećaj da je prošlo toliko vremena da smo zajedno jer se događa tako mnogo stvari da se osjećam kao da promoviramo svoj prvi album. Nikada se nismo zatvorili u klišej, nikada se nismo pokušali ponoviti, nikada se nismo osjećali ugodno u istim elementima. Uvijek smo prihvaćali neke rizike, uvijek smo nastojali napredovati i ponekad je to bilo dobro za nas, ponekad je bilo loše za našu karijeru jer smo se možda gurnuli u područja koja nisu zapravo bila prava za nas no vjerujem kako je sve to proces odrastanja i stvaranja nečeg novog tako da uvijek nastojimo biti svježi i novi bez razmišljanja kako smo tako dugo zajedno.

VENIA: Koliko je teško danas ostati svjež i nov? Jer svi živimo u globalnom svijetu, glazba i publika se mijenjaju, koliko je teško sve to pratiti i biti svoj?
CRISTINA: Ne znam jer iskreno ne razmišljam previše o tome. Možda ne tako teško jer smo svi upućeni u sve što se događa neovisno je li riječ o glazbenim ili stvarima koje se događaju oko nas, uvijek smo u tijeku s tehnologijom i društvenim mrežama tako da je to bio još jedan način za održati se svježima i novima. Mislim, mnogo fanova čak ni ne zna kako kao bend postojimo tako dugo jer ne gledaju na nas kao na stari bend, gledaju na nask kao na aktualni bend. Ne znam postoji li recept za to, ne znam u čemu je tajna.

VENIA: Kad se vratiš u godine kad je glazba postala dio tvog života, što te najviše privuklo metal glazbi?
CRISTINA: Kod mene je to započelo malo kasnije , sjećam se da sam imala 21 ili 22 godine i iako sam uvijek bila okružena glazbom kod kuće jer imam dva starija brata i još jednu sestru i oni su uvijek puštali neku glazbu no to je više bilo kao Genesis ili The Beatles ili mračna glazba iz 80.-ih no ne metal. Najsretnija stvar su vjerojatno bili AC/DC albumi pa kad sam počela slušati metal dogodilo se to kad sam se počela družiti s metalcima u Milanu gdje sam i upoznala druge članove Lacune Coil i onda sam počela slušati Paradise Lost, Type O Negative i Panteru i shvatila da – to razvaljuje! Bila sam kao: ‘Što je ovo?’. Već sam pjevala u nekim drugim projektima i tako sam znala mnogo DJ-eva i ljudi koji su radili u glazbenoj industriji i za reklame na TV-u tako da sam i ranije imala prilike raditi s glazbom no nikada nisam zaista željela biti dio nečega. Uvijek sam voljela suradnje kao dio… pa iz ekonomskih razloga. Lacuna Coil je prvi put ikada da sam željela biti dio nečega jer sam se mogla povezati s glazbom i osjetiti intenzitet glazbe.

VENIA: Na što si najviše ponosna kad razmišljaš o Lacuni Coil?
CRISTINA: Mislim općenito na činjenicu kako smo uspjeli doći do ove točke. Kad sam bila mlaša, prije nego smo osnovali bend nikada nisam sanjala biti u bendu i mislim kako nitko u bendu nije mogao ni zamisliti da ćemo doći do ove točke. Vjerujem da biti talijanski bend pod nezavisnom etiketom i doseći ovu razinu međunarodnog uspjeha je gotovo čudo. I cool stvar je jer Talijani koji rade u inozemstvu uglavnom rade za Talijane u inozemstvu no mi smo uspjeli uvjeriti Amerikance, uspjeli smo uvjeriti ljude iz ostatka Europe, uspjeli smo uvijeriti svijet u svoju glazbu, ne samo Talijane koji žive diljem svijeta. Mislim da je to nešto ludo no ne mogu to objasniti. Ne znam kako se to dogodilo, ne znam zašto se to dogodilo no to me oduševljava i stvarno sam ponosna na to što smo uspjeli postići do sada.

VENIA: A ako pogledamo u nadolazeće mjesece, što 2016. donosi za Lacunu Coil?
CRISTINA: Već smo odsvirali neke koncerte i ove godine ćemo prvi puta svirati na Filipinima. Idemo i u Kinu i jako sam uzbuđena zbog toga jer nikada nisam nastupala u Kini, nikada nismo bilo ondje. Onda ćemo se vratiti u Ameriku i odsvirati neke koncerte s Halestorm i neke samostalne koncerte. Zatim ćemo svirati neke festivali u Italiji, Francuskoj, imamo nastup u Austriji na festivalu. I biti će mnogo koncerata koji će biti kasnije najavljeni. Vidjeti ćemo, mnogo je stvari koje treba napraviti i mnogo stvari koje planiramo i treba ih staviti u red.

VENIA: Prije samo nekoliko minuta si spomenula jedan od meni najdražih bendova svih vremena, Type O Negative. Peter je preminuo prije šest godina. Kako ga pamtiš?
CRISTINA: Sjećam ga se kao vrlo sarkastične osobe, mislim to je jedna stvar koja me doista iznenadila kad sam ga prvi put susrela jer sam bila veliki fan njihove glazbe i nikad ga prije nisam susrela pa kad su nam rekli da ćemo biti zajedno na turneji pala sam u nesvijest i bila sam jako sretna jer imam priliku za to. I onda kad smo došli tamo prva stvar koja se dogodila je da je Peter ušao u našu svlačionicu, svlačionicu malog talijanskog benda koji je bio nepoznat u Americi i pozdravio nas i počeo razgovarati s nama. Bila sam oduševljena jer mi je bio kao bog i bilo je to kao: wow, ovdje sam i razgovaramo i svi su tako simpatični. Bili su nevjerojatno prijatljeski raspoloženi. Sjećam ga se kao divne osobe, sjećam se neki trenutaka koje smo podijelili kad sam gotovo imala osjećaj da se iz nekog razloga osjećao usamljeno. Ne znam toliko o Peteru jer sam ga srela, bila sam na turneji s njim, razgovarali smo no nije da smo postali najbolji prijatelji tako da ne želim reći nešto ekstra što vjerojatno o njemu mogu reći samo članovi benda. No uvijek ću na njega imati odlično, odlično sjećanje zauvijek.

VENIA: Na kraju, jer ne znamo hoće li na predstojećoj turneji biti prilike vdijeti vas u Hrvatskoj, imaš li poruku za hrvatske fanove?
CRISTINA: Nadam se da ćemo uskoro moći doći. Da se mene pita svaki bi put svugdje svirala. Nadamo se da ćemo moći doći jer je Hrvatska predivno mjesto i fanovi su nevjerojatni.

Službeni web: www.lacunacoil.it

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *