ISVIND, THE STONE, SARKOM, WITCHCRAFT – Kék Yuk, Budimpešta, 4.3.2016.

ISVIND, THE STONE, SARKOM, WITCHCRAFT – Kék Yuk, Budimpešta, 4.3.2016.

Vozeći se autobusom broj 9 iz kaotične Pešte prema tihom i mirnom Budimu, sjetila sam se da sam zadnji put bila na black metal koncertu prije nekoliko mjeseci u Rijeci na Marduku. Puno je vremena prošlo od tada pa me jako veselio čuti ovaj pravi klupski underground event.
I doslovno underground, jer je klub Kék Yuk (Plavi Pakao) smješten u udobno uređenom ogromnom podrumu idealnom za ovakva događanja. A cijela stvar je još posebnija jer je tek kojih par stotinjak metara od kluba živio i svoje prve glazbene korake napravio Attila Csihár.

3_1_sarkom_by_martina_sestic

Satnica koncerta je bila najveći misterij pa se znalo tek to da prvi bend počinje u 20:00. Međutim, cijeli je događaj kasnio i to poprilično.

Turneja Necrotic God je počela dan prije, 3.3.2016., u Novom Sadu. Bendovi su neplanirano zadržani na granici i umjesto u tri poslije podne u Budimpeštu su stigli tek kasno navečer.
Šteta da tijekom nastupa domaćeg black metal benda Witchcraft nije rečeno da će se cijeli događaj sa zakašnjenjem nastaviti jer je klub bio pun ljudi željnih hladnih blast-beatova. Ovako se klub poprilično ispraznio dok nisu stigla preostala tri benda te je ostalo tek nas nekoliko upornih.

0_1_witchcraft_by_martina_sestic

Witchcraft je zato dobro iskoristio činjenicu da imaju skoro pa pun klub. Radi se o bendu koji je na domaćoj sceni prisutan od 1996. godine i ima poveliki broj poklonika koji su se natiskavali u prvim redovima kao u transu rušeći sve pred sobom u divljem moshpitu.
Witchcraft svoj pristup blacku održava u zvuku stare škole i proto-obliku žanra koji je nastao na buntovnosti punka i agresivnosti thrasha. Sam je nastup bio vrlo intenzivan stvarajući prilično sumorno, ledeno ozračje lišeno svake nade. Frontman Angmar je konstantno potpaljivao atmosferu u publici, a ljudi su ga svi željno htjeli dodirnuti, dati mu gutljaj piva i poslušati svaku njegovu riječ. Međutim, ono što mi je pokvarilo dojam sasvim solidnog nastupa bilo je koketiranje s NS-om pred sam kraj nastupa.
Odsviravši svoj školski sat blacka bend se povukao s pozornice i ostavio nas da se propitujemo “should I stay or should I go” ili “to be or not to be“, budući da su plavim paklom kružile oprečne informacije o nastavku ove večeri.

3_sarkom_by_martina_sestic

Međutim ipak sam odlučila ostati i načekala se dobra tri sata dok Sarkom nije izašao na scenu. Vidljivo umorna i pomalo razočarana polupraznom dvoranom, ova norveška samozvana doomsday elita odsvirala je nešto kraći set. Glazbeno su u potpunosti vezani za norvešku tradiciju – znači ledena, oštra podloga u riffovima, duboki, zlokoban growl, obrnuti križevi, a uz sve to i vrlo pažljivo nanesen corpse paint te napadački autoritativan stav koji je bend držao do samog kraja. Publika je znala kao reagirati i bend je morao biti zadovoljan kada je silazio s pozornice.
Moram priznati da sam od njih očekivala puno više, no uzevši u obzir stresno putovanje, nemam pravo previše prigovarati.

5_the_stone_by_martina_sestic

Sljedeći na redu da predstavi svoje mračno glazbeno umijeće bio je srpski bend, kultno ime regionalne black metal scene, The Stone. Dvadeset godina karijere, prva izdanja koja su hvatala posljednje plime drugog vala, nije malo i nema ih puno koji su se na našim prostorima tako dugo održali i kontinuirano objavljivali nove albume. Na početcima su inspiraciju crpili iz slavenske mitologije te su, kako je vrijeme odmicalo i kako su glazbeno sazrijevali, utonuli u mizantropsko ništavilo, a nit vodilja koja se proteže kako tekstovima tako i vokalnom interpretacijom i melodijama je Smrt.
Zavodljiva muza Smrt je bila glavna misao koja je dominirala cijelim nastupom. Najočitiji je primjer bilo uže za vješanje omotano oko struka frontmana koji svoje lice prekriva crnom kukuljicom postajući tako njezin glasnik. Bolni i brutalni growlovi od kojih se ledi krv u žilama odjekivali su dvoranom.
Svoju su setlistu bazirali na posljednjem studijskom albumu “Nekroza” objavljenom prije dvije godine, ali su ubacili i pokoju stariju stvar prisjećajući se svojih početaka.

9_isvind_by_martina_sestic

Nihilizam i hladni dah smrti koje nam je ostavio The Stone idealno su pripremili ozračje za Isvind, ledeni vjetar iz Norveške. Kada gledam povijest ovog benda, ne mogu, a da ne primijetim koliko su se uklopili u večerašnji “to be or not to be” tijek misli. U njihovom slučaju je to bilo svirati ili ne. Bend je početkom 2000-ih nakon dugogodišnje pauze ipak odlučio da želi nastaviti svirati i vratio se na scenu. Tek im je prije pet godina objavljen drugi album imena “Intent Lever“, a ovom su se prilikom predstavili svojim najnovijim, četvrtim po redu studijskim izdanjem “Gud“.
Ono što su nam pokazali je velika posvećenost stvaranju atmosfere pomoću melodija uz svoje tipično norveške stihove. Unatoč priličnom kasnom, odnosno ranom terminu ovisi o kutu gledanja budući da je bilo pola četiri ujutro, dečki su se pokazali kao izuzetno posvećeni svojoj glazbi i zahvalni svima koji su ostali u klubu i podržali ih. Publika je pozitivno reagirala na njihov materijal i uživljeno popratila njihov nastup. Način na koji Norvežani rade black metal je uistinu poseban i ta sjevernjačka hladnoća koja se proteže zvukom drugog vala nije nešto što se može čuti u žanrovskim bendovima nekog drugog podneblja. Isvind se, shodno svom imenu, još više koncentrirao na prenošenje takvog zvuka i doveo ga na jednu posve novu razinu. Iako općenito gledajući novom materijalu nedostaje inovativnosti i dosljednosti, kada su ga predstavili uživo te se manjkavosti nisu mogle osjetiti. Čvrst i samouvjeren nastup bili su prava nagrada strpljivoj publici.

Kod ovakvih underground događaja nikad se ne zna kakav će biti ishod – ili to bude najbolja večer ikad, ili požalite što ste uopće izašli van – pa prema tome niti ovaj koncert nije bio iznimka. Srećom po nas, sve je prošlo u redu. Najbolji nastup je definitivno odradio The Stone, a odmah uz bok im stoje headlineri večeri Isvind. Pitam se samo kako bi sve prošlo da je koncert počeo na vrijeme, prije nego su se ljudi razočarano raspršili u budimpeštansku noć. Atmosfera bi definitivno bila nabijenija, ali i ovako je večer imala svojih čari uz pokoje pivo i debatiranje je li Abbath sa novim projektom mlada nada black metal scene.

>>>>>>>GALERIJA FOTOGRAFIJA<<<<<<<
Izvještaj i foto: Martina Šestić | martina@venia-mag.com

COPYRIGHT © Sve fotografije u galeriji su zaštićene autorskim pravima. Ne smiju se preuzimati bez dozvole Venia Maga-a ili autora. Fotografije se ne smiju izmjenjivati ninakoji način, kao niti uklanjati ili mijenjati žig sa znakom Venia Maga-a/autora. Ukoliko se otkrije njihovo neovlašteno korištenje, biti će poduzete pravne mjere protiv kršitelja autorskog prava. Molimo sve koji primijete navedene nedozvoljene aktivnosti da obavijeste uredništvo portala Venia Mag. Hvala.

COPYRIGHT © All photographs in this gallery are under the copyright law. They cannot be copied or reproduced without permission given by Venia Mag or the author. It is not allowed to alter the photographs in any way, or removing the watermark sign of Venia Mag/author. Legal action will be taken if discovered any non-permitted usage or photography manipulation. We kindly ask to inform us about such misusage by sending an e-mail to Venia Mag Editor-In-Chief. Thank you.

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *


*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok