INTERVJU: LUCA TURILLI

LUCA TURILLI: “Neki glazbenici ne osjećaju odgovornost prema poruci koju prenose

Nedavno sam imala priliku razgovarati s jednim od najmaštovitijih skladatelja i gitarista metal scene – Lucom Turillijem – prije koncerta u budimpeštanskom klubu Club 202. Njegovo ime i osobnost prožimaju svaki djelić svake pojedine glazbene pustolovine u koju se otisnuo – počevši od svih inkarnacija Rhapsodyja do njegovih solo projekata.
Hiperaktivan, uvijek nasmiješen, iskrenog pozitivnog stava Luca je odvojio par minuta unutar užurbanog rasporeda turneje kako bi odgovorio na nekoliko pitanja o glazbi, filmovima, životu i onome onkraj života.

Intervju i foto: Martina Šestić | martina@venia-mag.net

17_luca_turillis_rhapsody_by_martina_sestic

VENIA: Dobro došao na Venia-Mag, hrvatski glazbeni portal!
LUCA: Hrvatski? Stvarno? Wow!

VENIA: Čini mi se da ti je ovo jedan od prvih intervjua za hrvatski medij.
LUCA: Wow! Mislim da sam u cijelom svom životu samo jednom dao u intervju za hrvatski…
VENIA: Samo jednom?
LUCA: Da, tako mi se čini… Ali, joj, mi bismo stvarno htjeli tamo svirati. O moj Bože, obožavam Hrvatsku!
VENIA: Pa da, živiš blizu.
LUCA: Ali ne samo zbog toga, moja obitelji vuče korijene iz Hrvatske, moja baka, moj djed…
VENIA: Zaista?
LUCA: Majka mi je iz Hrvatske. Iz onog dijela Hrvatske bliže Italiji… No bez obzira na sve, stvarno volim Hrvatsku.

VENIA: Nego, ajmo mi prijeći na tvoj novi album. Što ti u predstavlja Prometheus? Kako ga doživljavaš?
LUCA: Jako mi je bitan. Upravo on predstavlja ono kako bi cinematic metal trebao zvučati. Na kraju krajeva, započeo sam ovaj novi Rhapsody nakon rastanka s mojim bivšim kolegama. Zato mi je bilo bitno vratiti se na same početke, na prve razloge zbog kojih je Rhapsody uopće nastao. Rhapsody je nastao iz ljubavi prema filmovima, filmskoj glazbi, velikim filmskim skladateljima kao što su Hans Zimmer, Danny Elfmann i John Williams… Vizualni pristup mi je isto bio bitan pa tako sada obavezno sviramo uz projekcije i sličnim stvarima kako bismo auditivnom užitku dodali i vizualni. A to je bitno i kako bismo odaslali snažniju poruku te prenijeli emociju. Na taj način zadovoljite i uši i oči te ostvarite vezu s onime što uistinu jest bit glazbe Rhapsodyja. A po meni sve je bitno kod Rhapsodyja – poruka, upravo su mi zato toliko bitni stihovi. Proveo sam dobra tri mjeseca pišući ih, dva mjeseca skladajući melodije… Uvijek postoji više načina na koji se može pisati tekstove za Rhapsody…

VENIA: I kako kod tebe funkcionira skladanje? Osjećaš li glazbu kroz njenu auditivnu snagu ili vizualiziraš melodije?
LUCA: Vizualizacija je veliki dio procesa, bez daljnjega.
VENIA: Znači prvo dobiješ slike onoga što želiš skladati?
LUCA: Za mene je bitno kanaliziranje energije. A onda u samo jednom danu mogu skladati tri pjesme jer sve nadolazi, prolazi kroz mene, a ja sam tek jedan primatelj. Sve zapisuješ gdjegod stigneš, na kompjuter, koristiš instrumente. Nikad se baš ne osjećam poput skladatelja. Ja samo prevodim u nešto u konkretno. Ali sve ovisi. Ponekad, ako zamislim pjesmu koja je malo tužnija, romantična, nostalgična, sviram je na klaviru. Ako želim nešto agresivnije, uzmem gitaru.
VENIA: Što ti je draže – gitara ili klavir?
LUCA: I jedno i drugo. Na primjer sa Prometheusom – pola sam pjesma skladao uz klavir, a pola uz gitaru.

VENIA: A sada, kada se prisjetiš svojih početaka, čime se najviše ponosiš?
LUCA: Teško je reći… Jer, uvijek evoluiraš, znaš. Tek sad razumijem sve one glazbenike koju su počeli na jedan način i nakon nekog vremena promijenili svoj stil. Tek sada to shvaćam iz vlastitog iskustva… Počneš na jedan način, radiš ono što ti se sviđa na početku, ali onda narasteš kao osoba, kao ljudsko biće. Nadajmo se i mudriji, a onda se i glazba mijenja zajedno s tobom. Jer si u neku ruku filter. Naravno, stvar je u energiji koju onda nekako filtriraš. A za mene je glazba puno, puno više od toga… Ne znam, osjećam se povezanije, stvarnije, s ovim novim albumom i zaista me dira u srce i dušu.
VENIA: Jer sada vidim da si se oslobodio velikih saga i koncepata…
LUCA: Da, ali to je odluka koju smo moji bivši kolege i ja zajedno donjeli. Oni više ne mogu pjevati o sagi jer je to nešto što sam ja pisao i saga je završena. Tada smo shvatiti da smo napravili nešto ogromno. Ne znam koliko je bendova danas uspjelo provući jednu priču, pripovijest, kroz toliko puno albuma.
VENIA: Dam slažem se. Sjećam se da je očekivanje novog albuma bilo kao i iščekivanje da se pojavi novi nastavak u seriji knjiga koje čitaš…
LUCA: Da, upravo to! Bilo je to nešto ogromno. Dvadeset godina našeg života. A onda smo došli do savršenog završetka kojeg sam znao već godinama prije.

16_luca_turillis_rhapsody_by_martina_sestic

VENIA: Sada kada ti ljudi javljaju svoje dojmove, jesu li napokon svi shvatili u čemu je razlika između dva Rhapsodyja?
LUCA: Pravi fanovi nikada ne griješe. Dok neki drugi ljudi misle “ummm, ne to je ovo, ili ne možda ono…”
VENIA: Skoro kao Queensryche…
LUCA: …da, skoro.. (smijeh)
VENIA: A onda, s druge strane, potpuno drugačija priča.
LUCA: Da, da, znam, mi smo se ipak razišli u prijateljskim odnosima. Dogovorili smo se da ćemo svi imati otvoreni početak. Sve smo zajedno skladali. Imali smo priliku početi na istom nivou jer smo svi uložili jako puno vlastitog vremena i novca u taj bend… Ne bi bilo pošteno da su neki imali lakši početak od ostalih. Tako to funkcionira u prijateljstvu. Međusobno poštivanje. Moj se bend trebao zvati Rhapsody, a moram ga zvati Luca Turilli’s Rhapsody. A stvarno mrzim to ime. Za mene je to samo Rhapsody. Kao da smo Tobias Sammet’s Avantasia ili, ne znam… Ali da bi se izbjegla konfuzija, zovemo se Luca Turilli’s Rhapsody. Ali stvarno jako mrzim to ime…

VENIA: Sad kad si spomenuo Avantasiju, pratiš li druge bendove koji se okušavaju u cinematic metalu? Na primjer, kao što je recimo Nightwish radio sa Imaginaerumom.
LUCA: Nightwish mi je oduvijek bio jedan od najdražih bendova. Iako je naš pristup bitno drugačiji.
VENIA: Slažem se, drugačiji je, ali i oni na zadnjim albumima idu u tom filmskom smjeru, nešto kao “Danny Elfmann metal”..
LUCA: Da, da, ali moj pristup je uvijek bio da sve mora biti bombastično, znaš. Želim najveće zborske dionice i najveći, šta ja znam, orkestralni doživljaj.
VENIA: Čini mi se da je zabavno biti u Turillijevoj glavi!
LUCA: (smije se) Stvarno jest, ali kada sam doma u studiju, stvarno me prođu trnci i osjećam se povezanim sa svom tom energijom koja nas okružuje, energijom stvaranja… Ne znam… Nazovi to kako god želiš, ali ima nešto božanskog u tome. Nešto neljudski, nešto… I glazba me povezuje s tim nečim i osjećam se kao da sam u nekoj posve drugoj dimenziji, kao život poslije života, ne znam…

VENIA: A kako si za ovaj projekt odabrao pjevača?
LUCA: O, pa to je bilo jako zabavno! Nakon raspada, nisam mogao nastaviti kao Rhapsody. Trebao sam započeti kao projekt poput Avantasije. I tako samo tražio pjevača oko kojeg ću izgraditi projekt.
VENIA: Pa ovo je jako zanimljivo, to da si oko pjevača izgradio cijelu glazbenu priču.
LUCA: Da! Jer, baš kao i Tobias Sammet… Tamo je on, glavni pjevač i gostujući glazbenici. Takva je bila prvotna zamisao. Kao što sam rekao, nisam smio nastaviti kao Rhapsody, ali onda mi je u jednom trenutku Fabio (Lione op.a.) rekao “hey, poslušaj ovog čovjeka”, i bio je to Alessandro. Kad sam mu slao sampleove, htio sam čuti kako pjeva Céline Dion, neke talijanske pjevače, kao i heavy metal pjesme…
VENIA: I kako je odradio Céline Dion?
LUCA: Bio je fantastičan. Već sam u prvom demou primijetio da sve to može otpjevati kao tenor pa sam mu počeo slati Bocellija… Bilo je to nevjerojatno. Tada sam shvatio da, ako nađem ovako dobrog pjevača, nakon što sam radio s velikanom poput Fabia, onda mogu i razmisliti o tome da nastavim sa Rhapsodyjem. Nakon Fabia jednostavno nisam htio ići na nivo niže. A teško je pronaći pjevača slične ekspresivnosti, visokih melodijskih dionica… Srećom sam sve te elemente pronašao u Alessandru i rekao sam “to je to, idemo dalje s Rhapsodyjem.” Tako je sve odlučeno, ali sam ovaj put želio zvučati filmski i super bombastično poput soundtracka, kao mješavina metal glazbe i soundtracka. I to je bio rezultat – rodio se novi Rhapsody.

15_luca_turillis_rhapsody_by_martina_sestic

VENIA: Lagano nam se bliži kraj termina pa bih ti postavila još nekoliko pitanja prije nego završimo ovaj intervju.
LUCA: Nema problema, možemo mi još razgovorati!
VENIA: Mislim da imaš zakazan susret s fanovima.
LUCA: Da, istina. Fanovi su jako bitni!
VENIA: U potpunosti se slažem! Nego, reci mi koji te je film najviše inspirirao?
LUCA: Puno ih je, ali samo što se tiče zvuka – trilogija Matrix mi je jako važna… U tome leži razlia između sage… Svime povezanim uz sagu, glazbeno i tesktualno, nisam mogao koristiti neke zvukove, elemente koje sada mogu. Sada napokon imam priliku progovoriti o metafizici, misterijama planeta, svemu što me zanima. A napokon mogu koristiti sve one elektroničke zvukove koje jako volim u filmskoj glazbi. Upravo mi je zato Matrix toliko bitan…
VENIA: Bi li, na primjer, prihvatio ponudu da napišeš glazbu za neki film?
LUCA: Zapravo, već sam započeo na tom planu s tvrtkom Luca Turilli Music Production. Imam partnera u Hollywoodu i već se bavimo showbizom – video igre, filmovi i slično. To nam je namjera. I to je ono što mi se sviđa pa sam rekao zašto ne. Ali, Rhapsody će mi uvijek biti prioritet, jer samo u Rhapsodyju imam potpunu slobodu što je nevjerojatno, mogu raditi štogod i kakogod poželim jer uz sve to imam veliku potporu diskografske kuće, Nuclear Blasta. Sve je to potpuno drugačije od Hollywooda. Tamo će ti reći “hajde skladaj dvadeset, trideset komada”, a onda s tim skladbama idu od klijenta do klijenta… U Rhapsodyju nema tog stresa, samo totalna sloboda. Zato želim zadržati obje stvari.

VENIA: No, vratimo se opet na tvoje početke, negdje sam pročitala da si skoro završio u vojnoj službi…
LUCA: Da, trebao sam započeti svoj vojni staž. Znaš, ono kada skačeš iz aviona – kako se to kaže – padobranstvo… A nakon toga mi je 1993. dijagnosticiran rak i liječnik mi je reako, da nema šanse, da ću umrijeti… I tako je započeo moj novi život, nova energija i, naravno, glazba koju sam već tada obožavao, ali to je bio trenutak kada sam počeo projekt na kojem ću raditi. Bio je to tadašnji Thundercross koji je postao kasnije postao Rhapsody. Demo smo poslali Limb Schnorru i već su nam 1997., četiri godine nakon što mi je dijagnosticiran rak, počeli izlaziti prvi albumi….
VENIA: Znači zato je tvoja glazba tako živahna i energična!
LUCA: Ono što ne volim u današnjoj glazbi jest to da neki glazbenici ne osjećaju odgovornost prema poruci koju prenose. Najčešće se obraćaju se mlađoj publici i time je njihova odgovornost veća. Glazba je vibracija, frekvencija koju osjećaš. Ako se, kao ja, godinama baviš meditacijom, yogom, osjećaš je, osjećaš bit te poruke. Možeš to i na sebi testirati. Znaš ono kako negativne vibracije mogu utjecati na ljude koji apsorbiraju takvu energiju? Zato je jako bitno, zato sam se posvetio… kada umrem…da moja glazba i dalje ima pozitivnu poruku. I uvijek će biti tako. Prije sa sagom, a danas na puno direktniji način – progovaram o duhovnoj evoluciji, ne o religiji, ne… O onome prije religije. Potraga za misterijama svemira, života, svim tim metafizičkim temama. Rhapsody je sav u tome. Sve ostalo je destrukcija, sve ostalo je nasilje, sve ostalo je spuštanje čovjeka na nivo životinje…
VENIA: Kao što je slučaj sa današnjim svijetom… Pogotovo Europom…
LUCA: Da, i vijesti oblikuju naše viđenje svijeta.
VENIA: Slažem se.
LUCA: A onda otkriješ da je dio ljudi… Doznaš iz vijesti sve ružne stvari, kao stvari koje činimo našoj planeti…
VENIA: Dobro je s vremena na vrijeme prestati čitati vijesti.
LUCA: Da, ali onda upoznaš sve te ljude, upoznaš njihovo svjetlo, pozitivnost… A o tome, naravno, nitko ne govori u vijestima…
VENIA: Dobre vijesti se ne prodaju… To je tužna istina…
LUCA: U pravu si. Ali vjerujem da je dio čovječanstva blizu trenutka kada će evoluirati u dobrom smjeru, pozitivnom smjeru.

VENIA: Malo da skrenemo s teških tema, veseliš li se večerašnjem koncertu?
LUCA: Naravno! Kako da ne? Mađarska je naša…
VENIA: Da, ovdje ste vrlo uspješni po prodaji albuma kao i na top-ljestvicama.
LUCA: Da, osvojili smo top-ljestivce u Mađarskoj. Za mene je to bilo veliko iznenađenje. Sada, svaki koncert koji sviramo u Mađarskoj za nas bude poseban.
VENIA: Imate li u planu doći i do Hrvatske? Znam da nije do vas, ali…
LUCA: Ovog puta ne, ali smo planirali doći. Iz nekog razloga nije bilo moguće. Stvarno volim Hrvatsku, to je moja zemlja. Svi ti prekrasni krajolici koje obožavam – vjerojatno je razlog zbog kojeg štujem Majku Prirodu. Rodio sam se u Trstu, na granici sa Slovenijom, blizu Hrvatske… Privlači me, jako volim svoje prijatelje iz Hrvatske i baš bih zato volio jednom i tamo zasvirati. Stvarno je glupo da još uvijek nismo. Zato se nadam da će nas naša booking agencija dovesti do tamo.
VENIA: Nadam se da ćete naći put i do hrvatskih fanova jer ih ima jako puno.
LUCA: Sve znam… Imam osjećam da ćemo uskoro doći, samo da nađemo promotora koji će imate vjere u nas.
VENIA: Imaš li kakvu poruku za svoje fanove iz Hrvatske?
LUCA: Moja je poruka svima ta da podrže naš bend, potrebna nam je njihova energija. Kada skladate u studiju, vi stvarate, simulirate tu energiju i pretvarate je u nešto drugo. A sljedeća najveća stvar je kada upoznaš ljude, znaš. Uzbuđuje me sviranje na pozornici, prenošenje energije i onaj osjećaj kada ti se vrati. To je nešto veličanstveno. I baš zato da i naši hrvatski fanovi dožive ovo iskustvo čim prije.

VENIA: Hvala ti, Luca. Za kraj imam još samo jedno kratko pitanje…
LUCA: Reci!
VENIA: U kakvom ti je sjećanju ostala suradnja s Christopherom Leejem?
LUCA: Ahhh, Christopher Lee, bio je to jedan od najvećih trenutaka moje karijere – imati priliku surađivati s takvim iznimno talentiranim glumcem.
VENIA: Svi su voljeli i njega i njegove uloge…
LUCA: Da, ja ga znam još od Drakule, starih crno-bijelih filmova koje sam gledao kao dijete… On nije bio nešto posebno ponosan… Kao što sam ranije govorio, počneš na jedan način, kasnije se razvijaš i na kraju kada gledaš unatrag pomisliš “o, moj bože, sram me ovoga.” Slično je bilo i sa Leejem, nije se ponosio Drakulom. Želio je ostati zapamćen po svojim novijim ulogama u velikim blockbusterima. Želio se približiti mlađim generacijama. To je bio jedan od razloga zbog kojeg nam se tada i priključio. Želio je biti zapamćen među glazbenicima, metalcima… Stvarno je volio metal, imao je pomalo metal stav.
VENIA: Bilo je stvarno lijepo čuti njegov glas i glazbu Rhapsodyja. Jako lijepo iskustvo.
LUCA: Da, bilo je nevjerojatno. Samo je jednom čitao i sve je isti tren bilo savršeno. Kada radiš sa profesionalcima to je tako. Kao magija. Nama je on bio poput djeda. Sreli smo se nekoliko puta i uvijek bio nekako čaroban i imati njegov glas, čak i sada, nakon što je preminuo, otišao u neku drugu dimenziju, uzeli smo njegovu veliku umjetnost i…
VENIA: A u njegovoj umjetnosti sada uživaju neke druge publike…
LUCA: Naravno. Nije bitno jesi li živ ili mrtav, moć umjetnosti je uvijek ista. To sam spoznao kroz jogu i meditaciju. Smrt je tek promjena u atomskoj strukturi.
VENIA: Da, energija uvijek ostaje, prelazi iz jednog oblika u drugi, ali ne nestaje.
LUCA: Da! Imao samo toliko puno paranormalnih iskustava da uopće ne sumnjam u postojanje nekog drugog puta nakon ovog fizičkog života.
VENIA: Ali, kada te ne bude, tvoja će glazba uvijek biti ovdje.
LUCA: Sigurno!
VENIA: I lijepo je živjeti s tom spoznajom..
LUCA: U pravu si! (smije se)
VENIA: Luca, puno ti hvala na ovom intervjuu. Lijepo se provedi danas na pozornici.
LUCA: Hoću! Bit će ugodno za sviranje, zabavit ćemo se. Hvala tebi!

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok