EINAR SOLBERG (LEPROUS)

INTERVJU: EINAR SOLBERG (LEPROUS)

Razgovarala i pripremila: Buna Bernarda Juretić

U današnjem društvu susrećemo se sa situacijama gdje se od pojedinca očekuje da slijedi određene obrasce, koje većina slijedi i to ili zbog manjka promišljanja ili zbog straha od toga da budu zanemareni i odbačeni.“

„Naslovnica albuma predstavlja deformaciju i destrukciju koja se polako događa našem kratkoročnom i samougađajućem načinu života. Tekstovi na albumu rasvjetljuju nekoliko od tih fenomena koje sam spomenuo, bilo da se radi o masovnoj proizvodnji, „upotrijebi i baci“ mentalitetu ili o osobnijim problemima.“ 

– Einar Solberg (Leprous za Venia-Mag)

Danas je službeno izašao novi album norveškog benda Leprous nazvan „The Congregation“. Dobili smo priliku za email intervju s glavnim umom iza benda, vrlo kreativnim Einarom Solbergom. Pročitajte u nastavku o čemu je razgovarao s nama.

leprous-02

VENIA: Bok, kako si? Razgovarajmo o nadolazećem izdanju “The Congregation” koji izlazi 25. svibnja u Europi i 2. lipnja u Sjevernoj Americi. Kako je teklo pisanje materijala i snimanje albuma?
EINAR: Bok! Prilično sam dobro, hvala! Kad godinu za godinom pišeš glazbu, lako zapneš u starim obrascima i rutinama. Bio sam odlučan u tome da promijenim metode pisanja, kako bi glazbu održao zanimljivom i inovativnom. Mi (primarno ja) smo počeli s pisanjem po dvije glazbene skice tjedno u prvom periodu, onda smo se našli u prostoriji za probu kako bi isprobali ideje i snimili ih. Sačuvali bismo ih za kasniju procjenu. Nastavili smo tako dok nismo imali 30 skica, prije nego smo krenuli dalje. Glasovali smo koje skice sačuvati i bacili smo pola njih. Tada smo završili s 15 ideja za pjesme, koje je trebalo poboljšati, procijeniti i maksimizirati njihov potencijal. Ovaj put su skoro sve skice napisane na kompjutoru i mislim da je maksimalno jedan ili dva rifa osmišljeno na instrumentu. Prednost takve metode je da note možeš micati gdje god želiš, bez logičkog i racionalnog promišljanja o tome. Samo upregneš uši i prestaješ s editiranjem kad smatraš da zvuči dovoljno dobro. Iako ovo zvuči kao pomalo klinički pristup pisanju glazbe, shvatio sam da je to najotvoreniji i najslobodniji pristup koji sam ikad primijenio. Možda su pjesme na kraju dosta tehničkog zvuka zbog specifične metode pisanja i zato što nema ograničavanja.

Ovaj smo put snimili bubnjeve, gitare i bas u Fascination Street u Švedskoj. Prema mome mišljenju, to je jedan od najboljih studija za rock/metal glazbu na svijetu. Snimali smo korak po korak, počevši s bubnjevima. Baard je napravio ogroman posao na albumu, nisam još vidio bubnjare da tako marljivo rade u kontekstu snimanja u studiju. Snimio je cijeli album u četiri dana. Zatim su sve gitare i bas snimljeni s „clean“ signalom doma i onda smo ušli u studio da te signale provučemo kroz pojačala kako bismo dobili željeni zvuk.

A vokal je sniman u Mnemosyne Studios u Norveškoj, uz pomoć Ihsahna i Ihriel, kao i na prethodna dva albuma.

VENIA: Koje su teme tekstova pjesama? Možeš li objasniti na što se naslov albuma odnosi („The Congregation“)?
EINAR: „Kongregacija“ se najviše rabi u religijskome kontekstu, kad imamo kongregaciju crkve itd. Ali to može označavati i skupinu ljudi koja, po meni, slijepo slijedi riječi i očekivanja drugih bez promišljanja o danom problemu. U današnjem društvu susrećemo se sa situacijama gdje se od pojedinca očekuje da slijedi određene obrasce, koje većina slijedi i to ili zbog manjka promišljanja ili zbog straha od toga da budu zanemareni i odbačeni. Pogotovo kada su takvi obrasci ponašanja destruktivne prirode, od velike je važnosti preispitati ih i debatirati o njima. Naslovnica albuma predstavlja deformaciju i destrukciju koja se polako događa našem kratkoročnom i samougađajućem načinu života. Tekstovi na albumu rasvjetljuju nekoliko od tih fenomena koje sam spomenuo, bilo da se radi o masovnoj proizvodnji, „upotrijebi i baci“ mentalitetu ili o osobnijim problemima. Tu poanta nije moraliziranje, već preispitivanje i debatiranje.  Sve je napisano na dosta suptilan način, što omogućuje osobne interpretacije.

leprouscongregcd

VENIA: Ljudi vašu glazbu svrstavaju u progressive metal. Kako bi ti opisao vaš stil?
EINAR: Mislim, ugodan je to žanr prema kojem nas etiketiraju jer ipak publika cijeni kad si izazovan, ali da, sam je žanr postao jako razvodnjen s godinama. Previše je bendova transparentno glede toga tko ih inspirira i onda bude „još jedan Dream Theater“, ili „novi Yes“ ili „to je kao Meshuggah, samo sa zaraznijim rifovima“ – ako kužiš što želim reći. Osobno me ne zanima etiketiranje niti žanrovi, ali sam fasciniran onim bendovima koji se usude dati do kraja 100%. Meni je najvažnije da je bend unikatan i da ih se može prepoznati nakon tri sekunde slušanja. Ako ste takav bend, vjerojatno ćete imati duži i teži put prema svom cilju, ali temelji koje ste postavili pri ostvarivanju cilja, bit će čvrsti i želite pasti brzo kako ste se uspeli. To može biti slučaj s bendovima koji skoče na „dizalu trendova“, ne nabildavajući se uspinjanjem po stubama do vrha. Pa, kad su na vrhu, nemaju temelja na kojem bi ostali. No, kad bih trebao opisati Leprous u nekoliko riječi, nazvao bih ga mračnim i melankoličnim, ali također kompleksnim rock/metalom.

VENIA: Gdje nalaziš inspiraciju za pisanje pjesama? Imaš li formalnu glazbenu naobrazbu?
EINAR: Moje prvo pravilo je da uvijek gledam naprijed, a ne da se zakopam u starim rutinama. Ovaj put sam odlučio izabrati potpuno drugi način skladanja, a ne se utapati u močvari starih navika. Nemoguće je ne ponavljati se ako ponavljaš metode pisanja s vremena na vrijeme. Nije točno da nam je cilj nikad se ne ponoviti, ali mora biti novi osjećaj i novi pristup na svakom albumu. Zato sam ovaj put odlučio upotrijebiti uši ispred svog znanja o skladanju. Logika i umjetnost ne idu dobro zajedno, po mome mišljenju. Što više znanja imaš, vjerojatnije je da ćeš primijeniti logičko razmišljanje kako bi ostvario glazbeni cilj. Po meni to završi vrlo klinički i bez ikakve prave strasti ili emocije. Kada sam malo promislio, u retrospekciji, shvatio sam da sam trebao pisati na kompjutoru. Jedino tada mogu micati note gdje god, bez da teoretski analiziram bilo što, već samo slušam kako bi odredio kada stvari zvuče dovoljno dobro. Mislim da ne možeš samo sjediti i čekati da ti inspiracija padne s neba u krilo, nego trebaš naporno raditi i pokušati pisati, neovisno o tome koliko si inspiriran. Na kraju, napisao sam neke od najboljih pjesama na ovom albumu, kad se uopće nisam osjećao inspiriran, tako da nikad ne znaš kad ćeš pronaći zlato.

Leprous-01

VENIA: Kako je bilo raditi s Ihsahnom i njegovom suprugom Ihriel na ovom albumu?
EINAR: Oni su meni najdraži producenti za vokal, hehe! Oni znaju izvući najbolje iz mene i znaju kad će mi reći da nastavim, a kada da stanem. Također su vrlo kreativni ljudi i kad je riječ o snimanju, puno je bolje raditi s onima koji razmišljaju slično.

VENIA: Vaš zadnji album „Coal“ fanovi su dobro primili. Kako publika reagira na vaše nastupe? Gdje ste stekli dojam da ste dobili najbolji odgovor od publike?
EINAR: Nastupi uživo su nešto što Leprous drži kao vrlo visok prioritet i puno vremena ulažemo u energiju prilikom pripremanja kako glazbenog, tako i vizualnog. Reakcije koje obično dobijemo su jako dobre, jer je to intenzivno iskustvo za većinu ljudi. Puno prog bendova je poznato po tome da su dosta statični na pozornici, ali mi smo suprotno od toga, hehe. Najbolja podrška je trenutno u Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, ali ima mnogo mjesta gdje dobijemo dobar odgovor.

VENIA: Ima li nekih mladih norveških bendova na sceni koje trenutno preferiraš? Možeš li preporučiti neka imena koja slušaš?
EINAR: Norveška ima mnogo jako dobrih izvođača, kao npr. Susanne Sundfør i Shining i, kao što znaš, tu je puno raznih izuzetno kvalitetnih ekstremnih metal izvođača. Nažalost, nemam dovoljno vremena za slušanje novih stvari, ali pretpostavljam da je puno izvođača koje bih ovdje mogao spomenuti.

VENIA: Ima li nekoliko dobrih sjećanja s prethodnih turneja koje bi podijelio s nama?
EINAR: Oh, ima ih previše, haha. Općenito, naša prva turneja iz 2010. je bila doista čarobna jer nismo nikada prije takvo nešto napravili. To je odlično sjećanje.

VENIA: Europska turneja na kojoj ste headlineri počinje u rujnu. Koja su vaša očekivanja? Koji su najbolji gradovi ili zemlje u kojima ste do sada svirali?
EINAR: Očekivanja su vrlo visoka za ovu turneju jer je bend pridobio više pažnje i sljedbenika od naše zadnje turneje. Općenito, kvaliteta dvorana se povećala i očekujemo bolji odaziv od onog na prethodnoj turneji. Kao što sam ranije spomenuo, i Francuska i UK su dobre zemlje za svirku, ali tu su Nizozemska, Finska, Španjolska itd. Nema koncerata na sljedećoj turneji kojima se ne veselim, hehe.

VENIA: U 2010. ste s Therionom i Loch Vostokom svirali u Boogaloou u Zagrebu. Sjećaš li se našeg grada i publike?
EINAR: Da, sjećam se savršeno! To je bio prvi i jedini put da smo nastupili u Hrvatskoj. Reakcija publike je bila odlična, a zabavno sjećanje je da se ne mogu sjetiti kada sam vidio više cura u metal publici, hehe. Sjećam se i da sam otišao u fitness studio u istoj zgradi gdje je bila dvorana. Volio bih opet svirati u Hrvatskoj s Leprousom, ali promotori ondje nisu baš entuzijastični glede toga, hehe.

VENIA: Sretno s novim albumom. Veselimo se slušanju. Hvala na intervjuu i puno pozdrava iz Hrvatske!
EINAR: Hvala ti puno!

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok