INTERVJU: BRANKO NAĐ (BAD BLOOD)

Intervju pripremila: Buna Bernarda Juretić

Bad Blood sutra nastupaju u KSET-u i promoviraju posljednji album „Inner Core“. Uz njih još nastupaju Mephisto’s Requiem, Rum Smugglers, Kymera i From Ashes. Povodom koncerta intervju nam je dao frontmen Branko Nađ. Pročitajte u nastavku što je rekao, između ostalog, o hrvatskoj metal sceni, tekstovima na novom albumu i polako se pripremajte za to što vas čeka sutra!

InvasionFromTheEast

VENIA: Bok, Branko! Kako je ovih dana u Bad Blood redovima?
BRANKO: Zanimljivo i uzbuđeno. Sva nam je energija usmjerena ovome petku, koncertu u KSET-u, već mjesecima samo o tome razmišljam(o). Bit će to svakako vrhunac dosadašnje koncertne godine, a uz samu promociju novog albuma, biti će to prilika i da na neki način obilježimo 18. rođendan benda.

VENIA: Novi album „Inner Core“ privukao je dosta pažnje medija i fanova. Reci nam ukratko kako je nastao, gdje je sniman i kako si zadovoljan krajnjim rezultatom.
BRANKO: Album je nastajao kao prirodni nastavak EP-a „Counterstrike“, s time da smo još malo podigli ljestvicu, sa željom da budemo još bolji, još kompaktniji. U međuvremenu nam je u bend došao bubnjar Zoran Kokan koji je novim pjesmama dao svoj pečat. Snimali smo u Chicken Sound studiju u Zagrebu, pod producentskom palicom Vedrana Kovačića Belija, vlasnika studija. I bilo je to divno iskustvo. Bez pretjerivanja. Užitak je imati kraj sebe čovjeka, producenta, koji zna što radi, i još važnije, koji zna iz nas izvući ono najbolje.

bad-blood-01

VENIA: Dugo si na sceni i svašta se tu dalo doživjeti. Održali ste se mnogo godina i konzistentan ste bend. Kakva je scena iz tvoje perspektive danas u odnosu na prije 15-20 godina? Slobodno otvori dušu o svim dobrim i onim manjkavim stranama bavljenja glazbom na ovim prostorima.
BRANKO: Pa ono što sam već rekao u dosta intervjua – čini mi se da nikad više bendova i koncerata kod nas nije bilo nego danas, no nažalost, i nikad manje publike. One aktivne, koja će doći na koncert, platiti ulaznicu da vidi i posluša bend, jer ih muzika zanima. Sve je više onih kojima je teško dati 20-30 kuna za koncert nekoliko bendova, poglavito ako su domaći bendovi u pitanju, pa rađe dođu do kluba i onda cugaju vani. Osim ako nije riječ o tribute bendovima. Tada je sve krcato. Uglavnom, scena postoji, postoje bendovi koji kvalitetno rade, ali je sve više više onih koji rade malo ili ništa, a nosevi im paraju nebo nakon jednog ili dva koncerta pred ekipom iz kvarta.

VENIA: Dogodile su se i neke promjene u postavi, prije snimanja albuma i nakon što je već bio izdan. Molim te, predstavi nam nove članove.
BRANKO: Da, imali smo nekoliko kadrovskih šokova od ljeta naovamo. Dobili smo par čireva zbog toga i par sijedih, ali srećom je to iza nas. Junak dana zove se Josip Vuksan, naš novi basista, koji je u bend došao prije nepuna dva tjedna! I zapravo nas je spasio time što je u 10 dana skinuo devet pjesama. Čudo jedno od basiste! Osim njega, postava je standardna. Ja se kao nešto dernjam na mikrofon i glumim pjevanje, bubnjeve razvaljuje spomenuti Zoran Kokan, a gitari mast vadi Bruno Grobelšek.

bad-blood-promo-3-1

VENIA: Više ste puta surađivali s Garyjem Meskilom iz Pro Paina. Kako je došlo do tog prijateljstva pa na kraju i uspješne suradnje?
BRANKO: S Pro Painom poznanstvo i  prijateljstvo traje već 16 godina, otkako su oni prvi puta došli svirati u Zagreb. Brzo smo kliknuli, Meskil i ja pogotovo, mada sam vrlo prisan i korektan odnos imao i s njihovim, sada već bivšim, gitaristom Tomom Klimchukom. Meskilu se dopala naša glazba, način na koji ja doživljavam i promišljam stvaranje muzike, zvali su me nekoliko puta da pjevam s njima na stageu. I prirodno je bilo da nam gostuje na albumu, kada ga god budemo išli snimati. Tako smo ga na albumu „Silence = Death“, koji je izašao za Miner Records 2013. godine, ugostili na pjesmi Freedumb State Of Mind, a na novome albumu „Inner Core“ (Miner Rec, 2016.) na pjesmi Shadows. Ptičica na grani mi je rekla da ćemo možda vrlo skoro podijeliti s njima i stage, no o tom-potom.

VENIA: Sljedeće pitanje ima svrhu nove i buduće slušatelje usmjeriti prema vama kao bendu i kvaliteti vaše glazbe pa reci ukratko na što referira naziv albuma „Inner Core“?
BRANKO: Doslovan prijevod naslova znači „unutrašnja jezgra“, u našem slučaju unutrašnja snaga, poriv da već 18 godina tjeramo naprijed. Glavom kroz zid često, unatoč svim usponima, zlim jezicima, nedaćama u i oko benda. Ta je pjesma i taj naziv albuma posvećen nama samima. Govori o tome kako smo svojevoljno izabrali put kroz trnje, bez uvlačenja raznim promotorima u guzice, bez hvalospjeva sumnjivim likovima. Taj put nije za svakoga, ali smo na njega ponosni. Fuck all the haters / they were wrong / still here, still strong… / The path we’ve chosen /  Through the thorns / Not for everybody / Through the thorns…

bad-blood-02

VENIA: Htjela bih razgovarati o tekstualnoj dimenziji albuma „Inner Core“. Tekstovi su na zadnjem albumu doista odlični i potiču na razmišljanje. Recenzirala sam vaš album pa znam koje se teme provlače. No, našim čitateljima možeš reći odakle si crpio inspiraciju za tako snažne pjesme.
BRANKO: Teme naših pjesama uvijek su problemi i fenomeni koji nas okružuju. Ne mogu pjevati o mačevima, zmajevima, sotonama ni plakati za bivšim curama, jer to ne osjećam niti nosim u sebi. Zato su teme naših pjesama svakodnevna problematika, s kojom se svatko može poistovjetiti. Bilo da je riječ o robovlasničkom sustavu u kojem živimo, u kojem ujutro dobiješ plaću, a popodne je više nemaš zbog stambenog kredita – pjesma Serving Them Bastardz; bilo da se sjetim ljudi kojih više nema, a čije nasmijano lice viđam često u sjenama i sjećanjima – pjesma Shadows; bilo da je riječ o ljudskoj gluposti, egu i slabosti koji prouzrokuju bol i patnju kod onih koje najviše volimo – pjesma Crying Clown. Agresivna muzika, bez kompromisa, koju stvaramo samo je savršeni soundtrack za takvu usranu svakodnevnicu s kojom se svatko od nas na svoj način bori.

VENIA: Koje bi pjesme s „Inner Corea“ izdvojio kao one najintenzivnije, odnosno za slušatelja najizravnije i glazbeno i tekstualno?
BRANKO: Spomenuta Shadows, zatim Hammers & Nails koja također govori o bipolarnom stanju društva (u kojem ili tučeš ili te tuku, a sredine nema) i opet Crying Clown, s najosobnijim stihovima koje sam ikad napisao.

bad-blood-03

VENIA: Kakvi su planovi Bad Blooda za narednih nekoliko mjeseci? Imate li kakvih ponuda za svirke u inozemstvu?
BRANKO: Prva sljedeća svirka nam je opet festival Invasion From The East, ovaj puta 15.10. u slovenskom Kopru, kod dobrih nam prijatelja iz benda From Ashes. Tako da se tome gostovanju jako veselimo! Spominje se neko gostovanje u Novom Sadu u studenome, opet neka Slovenija u istome periodu… A i za iduću godinu su nam planovi poprilično veseli. Bugarska Sofija je u planu, kao i dva ljetna open aira koja su nam gotovo pa potvrđena. Ali, idemo zasad svirku po svirku, kojih nam srećom ne nedostaje.

VENIA: Bliži se nastup u KSET-u gdje promovirate novi album. Ostavljam ti slobodu da na kraju ovog intervjua pozdraviš fanove i pripremiš ih za ono što ih čeka!
BRANKO: Veselimo se izvesti nove pjesme pred zagrebačkom publikom, najavili su nam se prijatelji iz svih krajeva Hrvatske, od kojih neke godinama nismo vidjeli. Pozvali smo u goste prijatelje iz bendova koje volimo, a sve pod kapom Miner Recordsa, labela u kojem se osjećamo kao doma. Dakle, bit će obiteljska atmosfera, svi pozitivni ljudi dobre volje su dobrodošli. Upad je 20 kuna, za pet bendova, dijelimo promo CD-ove, majice, tetovažu… Kud ćeš bolje. Oni koji nas poznaju, znaju kakav ih cirkus čeka kad se popnemo na stage; oni koji će nas tek otkriti u petak, you have been warned ;-)! Živjeli, vidimo se u mosh pitu!

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok