BOBBY „BLITZ“ ELLSWORTH (OVERKILL)

INTERVJU: BOBBY „BLITZ“ ELLSWORTH (OVERKILL)

Intervju pripremili: Zlatko Vlašić & Buna Bernarda Juretić
Foto: Zlatko Vlašić

Bobby „Blitz“ Ellsworth je fanovima thrash metala svakako jedno od najpoznatijih imena. Prošle srijede, legende iz New Jerseyja, Overkill, odsvirali su fenomenalan koncert u zagrebačkoj Tvornici. Prije koncerta, imali smo priliku razgovarati s Bobbyjem o novom albumu, njegovoj perspektivi o tome kako su se stvari u thrash metalu mijenjale od 80-ih do danas, utjecajima benda, turneji itd. Intevju smo održali u tourbusu benda u koji nas je opušten, duhovit i raspoložen Bobby uveo. Pročitajte i uživajte!

16_Overkill-8

VENIA: Vaš posljednji studijski album („White Devil Armory“) izašao je prošle godine i u prva dva tjedna prodan je u 13 000 primjeraka. Jesi li zadovoljan uspjehom i prodajom?
BLITZ:
Svakako. Kad smo izdali „White Devil Armory“, nismo imali takva očekivanja. Stvari su se očito promijenile. Prodaješ manje albuma, ali to je velik kompliment i dobar odraz toga da ljudi koji vole ovaj bend, vole ga jer postoji razlog za to. Mi smo posvećeni tome što radimo, imamo naše vrijednosti, ponosimo se našim brendom i time što nas ljudi slušaju. Tako da sam jako zadovoljan postignutim rezultatima, no mislim da je to odraz scene vs. predanost benda. Dobra kombinacija.

VENIA: Hvala ti. Kakvo je tvoje mišljenje vezano uz skidanje CD-a i kupovanje CD-a. Misliš li da je loše što fanovi sve češće imaju priliku nabaviti albume u digitalnom obliku, a sve manje kupuju CD-e?
BLITZ:
Mislim da bend, posebno bend iz prošlosti, mora prigrliti sve iz sadašnjosti i budućnosti. Moraš, ako želiš preživjeti. Da je istina takva da nema promjena, postojao bi samo vinyl (smijeh). Puno je teže dobiti ugovor, skuplje je i teže producirati. Otvoren sam za sve nove ideje i tehnologije. Nisam tehnološki bazirana osoba, ne kažem samom sebi „Pa, moram biti na društvenoj mreži, moram imati najbrže računalo.“ Ali po meni, da se shvati kako Overkill opstaje, nužni su i CD-i i downloadanje. Pa i vinyl. Mislim da se to dogodilo ovom biznisu, da je sam sebe ponovo izmislio. Oni kažu: „Ok, ovaj prvo želi skinuti ovaj album, ali želi i vinyl za svoju posebnu kolekciju.“ Glasam za oboje i za sve mogućnosti.

VENIA: Kako je bilo raditi s Markom Tornillom iz Accepta. Znamo da je pjevao prateće vokale na bonus pjesmi „Miss Misery“.
BLITZ:
Pjevao je glavne vokale, i jedno i drugo. Ja sam otpjevao prvu kiticu, pa smo zajedno refren, zatim je on drugu kiticu, pa onda zajedno refren i na kraju smo treću kiticu otpjevali zajedno. On mi je prijatelj i iz Jerseyja je. A dečki iz Jerseyja vole dečke iz Jerseyja. Znaš, razumijemo se. Kao što vjerojatno dečki iz grada ovdje cijene dečke iz grada. Razumijete se, kako razmišljate i što je važno. A Mark i ja smo prijatelji već jako dugo, otkad je on bio u TT Quicku. Ali osim toga, nedavno me uključio u neke humanitarne projekte na kojima radi, za mišićnu distrofiju. Bilo je zgodno, pitao sam ga bi li pjevao na albumu jer sam znao da bi njegova osobnost i glas bili savršeni za to. Rekao sam mu „Ako nešto budeš trebao, nazovi me.“ I mislim da je nekih tjedan dana nakon toga, on mene nazvao i rekao „Trebam uslugu, (smijeh) možeš li mi pomoći s mojim humanitarnim radom.“ On je dobar tip za suradnju i njegov glas i profil odlično su odgovarali pjesmi.

Overkill-7

VENIA: Je li postojao neki posebni razlog za snimanje Nazareth obrade?
BLITZ: Bio sam u bendu Cursed, 2007. To nije toliko poznat bend, više je rock’n’roll orijentiran. Radio sam s Danom Lorenzom koji je svirao u bendu Hades and Non Fiction, mojim dobrim prijateljem. Kad smo snimili album, bili smo jako ponosni na njega i veliki promotor iz New Yorka nam je ponudio koncert. Pomislio sam da bi bilo doista jako kul kad bismo odsvirali koncert. To je bio ujedno i prvi i zadnji koncert Curseda. Nismo imali dovoljno pjesama za koncert od 90 minuta. Stoga smo set popunili s dvije Overkill, dvije Non Fiction i na kraju tri Nazareth pjesme. Pjesme Nazaretha su jako legle mom glasu, pa smo ih snimili i rekao sam D. D. -ju (Verni), mi moramo staviti jednu od ovih pjesama na album. To je bila ideja, ne samo to što smo veliki fanovi, nego zato što se tako dobro uklapa ovdje, jednostavno ubija.

VENIA: Nakon toliko godina, kako svoj glas održavaš u formi?
BLITZ: Pa, imam mlađu ženu…(svi se smiju). Puno je brža od mene. (smijeh).

VENIA: Kako ti gledaš na Overkill kao thrash metal bend u 80-ima i sada?
BLITZ: Drukčije je. U 80-ima nije bilo pravila, to je bio kaos. Pravila su se formirala dan po dan. Nakon nekog vremena shema je došla u igru 90-ih. Počeo si razumijevati što si radio. Sada u 2015. imamo svoju shemu, došli smo do toga, mislim. I nismo je samo mi slijedili niti stvorili. Mi smo samo oblikovali svoju. Ali postoji opća shema za thrash metal bendove koju i mlađi bendovi koji tek započinju karijeru slijede, a koje smo mi bili dio 80-ih dok se sve formiralo. Tada je to bio kaos, a danas je kontrolirani kaos. Ne toliko različito, ali opet niz pravila je tu.

VENIA: Što misliš, je li teže uspjeti danas, ili je bilo teže uspjeti na sceni prije 25-30 godina, barem što se tiče thrasha?
BLITZ: Teško je reći jer ja nikad nisam bio neuspješan u tom smislu. Pa zato ne mogu ništa tvrditi o neuspjehu, ali mogu navesti razlike. Tada, da bi promovirao bend, trebalo je stavljati letke za koncerte na vjetrobrane, lijepiti postere na telefonske stupove i zidove, zvati iznova i iznova ljude…i sada s društvenim mrežama, da bi se promovirao i postao poznat ljudima, pošalješ tweet, i možeš samom sebi biti promocija što može rezultirati uspjehom za ono čime se baviš. Ali u ono vrijeme, da bi te netko primijetio i da nekoga zainteresiraš, bilo je drukčije, drugi svijet. Danas pjesmu napraviš u svojoj sobi. Pomoću Pro Toola odsviraš pjesmu. Tada je postojala vrpca, nije bilo undo opcije na kompjutoru i gotovo, prerezao si vrpcu i ispočetka. Danas je drukčiji svijet, teško je uspoređivati crno i bijelo, radi se o potpunim suprotnostima.

VENIA: Tehnologije su izvršile velik utjecaj na glazbenu produkciju i glazbeni razvoj…
BLITZ: Dakako.
VENIA: Ali u financijskom smislu, je li bilo lakše vama investirati u vašu glazbu, nego što je to bendovima danas.
BLITZ: Jasno (smijeh). Znaš, nastali smo prije nego što je glazbena industrija počela jako opadati. Tada je još novac bio dostupan kad smo mi počeli. Ne sjećam se, ali mislim da je naš prvi ugovor bio 40 000 dolara. I to je tada bio mali ugovor. Ali u današnje vrijeme, za novi bend, to bi bio velik ugovor. I ipak se radi o razlici od 30 godina, vrijednost novca je drukčija.

VENIA: To je pritisak, imaš obaveze kad si pod takvim ugovorom.
BLITZ: Ima nešto u tome, a kad smo kod novih tehnologija, nedavno sam slušao govor jedne socijalne psihologinje. I govorila je o tome da ljudima više nije dosadno. Žale se da su prezaposleni, ali imaju najlakši način komunikacije, mobitelima i sl. No nije im dosadno. Kad im postane dosadno, samo izvade mobitele…Dosada vam je najveća motivacija koja postoji. Zato je jedan Vincent Van Gogh Vincent Van Gogh. I što čini Shakespearea Shakespeareom je njegova mašta i um. Ne sve živo što je pred njim. To igra ulogu i ljudi koji se bave tim poslovima, znaju da nema sljedećeg Van Gogha. Naravno, bit će velikih umjetnika, ali koliko sve manje i manje, jer našim životima upravljaju strojevi.

VENIA: Kako ste smislili ime Overkill? Je li bilo i drugih imena benda u igri?
BLITZ: Zvali smo se Virgin Killer na jedan dan jer smo veliki fanovi Scorpionsa i sjećam se da smo sjedili u autu ili na haubi auta, pili pivo, bilo nas je četvorica i obožavali smo Motorhead. Obrađivali smo pjesme, nije to bilo veliko otkrivenje. Imali smo stav: „O, ova je kul.“ Htjeli smo neko ime koje će opisati bend, ali i ono koje će nas reprezentirati. To nas je privlačilo. Bili smo klinci, a to klinci rade. Kopiraju druge stvari. Ne možemo reći da smo bili originalni, kopirali smo druge stvari. Imamo maskotu Chalyja i to samo zato što Maideni imaju Eddieja (smijeh).

VENIA: Velik sam fan „Electric Age“ albuma, iz 2013. Odličan mi je. Primijetila sam mnogo punk i hard rock elemenata. Osjeća se da ste s njim htjeli napraviti pravi i iskreni thrash metal album, zar ne?BLITZ: Mislim da da. Prije njega nismo o tome razgovarali, ali rekao bih da je to rezultat. I kada ga slušam, mislim da je više dvodimenzionalan nego trodimenzionalan. A dvodimenzionalan pristup je puno direktniji i teži. I pokazuje naše punk i rock korijene, proizlazimo iz toga. Rekao bih sljedeće: da bi znao tko si, nikad ne smiješ zaboraviti odakle si došao. Tako da je to dobra reprezentacija onoga što smo bili kroz modernu prezentaciju.

VENIA: Kad slušam neke pjesme, čujem „pogo“ štih u njima. Danas u nekim žanrovima, iako rjeđe, ali čak i u žanrovima poput black metala, može se osjetiti taj stari punk utjecaj. Meni je to odlično jer je toliko rijetko među bendovima danas.
BLITZ: Moraš znati odakle je došao da bi ga pravilno izveo i smatram da neki od mlađih bendova jednostavno nikad nisu iskusili taj element glazbe, ne iz prve ruke. Kada sam studirao u New Yorku, imao sam 18 godina i ciljao sam na New York posebno zato jer bih bio dovoljno blizu, ako bih išao vikendima doma, no ako sam htio ostati preko vikenda, imao sam priliku vidjeti neke od najvećih punk koncerata. U to vrijeme na sceni su bili New York Dolls, onda je Iggy Pop svirao tamo, bio je tu Andy Warhol, Ramonesi, The Dead Boys…mogao si vidjeti lude stvari, ne samo dobre koncerte, nego jebeni kaos, čovječe. Tu možemo govoriti o našoj inspiraciji. Mjesto gdje smo D. D. (Verni) i ja odrasli ima itekako veze s činjenicom da bend ima taj punk element. A D. D. je više u punku nego ja. Svira u bendu koji se zove Lubricunts (svi se smiju).

VENIA: Velik sam thrash metal fan. Odrastanje su mi obilježili bendovi poput Anthraxa, Exodusa, vas itd. Katkad poželim da sam rođena u vaše vrijeme…premlada, ja sam rođena ’89., a on ’85. godine.
BLITZ: To je dobro za vas. Ja sam rođen u vrijeme kad je Elvis Presley bio u vojsci, istina. (smijeh).

VENIA: Kako je bilo na turneji do sada? Jeste li imali kakvih memorabilnih smiješnih trenutaka?
BLITZ: Turneja je dobra jer smo u dobrom paketu. Warrel i Jim iz Sanctuaryja su moji prijatelji iz Nevermore dana. Njihov je album i prije nego što je izašao, privukao vrlo veliku pozornost. Imali su šansu postići dosta s njim i na kraju i jesu. Kad dođeš u pedesete, nema toliko zabavnih priča s turneje kao kad si imao 25 godina. Priče s turneje su „Netko je pao i slomio kuk jer je starkelja.“ (smijeh). Popijemo par pivi i družimo se, i za sada je jako dobro pa predviđam da će i nastaviti biti dobro.

VENIA: Hvala ti.

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

U skladu s propisima EU koristimo kolačiće (cookies). / We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website.
Ok