Intervju i foto: Ivana Sataić

Type O Negative jedan je od najpopularnijih bendova doom/goth metal stila upotpunjenog distrortiranim gitarama, čestom upotrebom klavijatura i dubokim, opernim vokalom Petera Steelea. Type O Negative poznati su po svojim dramaičnim stihovima na temu sexa, romantike, depresije i smrti podjednako kao i po ireverntnim i na sebe usmjerenim smislom za humor. Njihova je popularnost vrhunac dosegla 1993. godina sa sada već legendarnim albumom ”Bloody Kisses” koji je donio provokativne underground hitove ”Christian Woman” i ”Black No. 1 (Little Miss Scare-All)”.
Po prvi puta u svojoj karijeri Type O Negative nastupili su u Hrvatskoj, u zagrebačkom klubu Boogaloo 01. srpnja 2007. u sklopu turneje na kojoj promoviraju svoj novi album ”Dead Again” o kojem smo, kao i o nekim usputnim stvarima za Veniu-Mag razgovarali sa bubnjarom Johnnyjem Kellyjem.

VENIA: Prošle su četiri godine od prošlog albuma “Life Is Killing Me” i novog izdanja ” Dead Again”. Zašto je prošlo toliko vremena do novog albuma, što se događalo sa Type O Negative u međuvremenu?
JOHNNY KELLY: Bilo je u principu mnogo osobnih padova i stvari, nismo bili u mogućnosti raditi mnogo stvari zajedno. Kad smo se okupili počeli smo radili na novom album i tim stvarima. Peter je prošao kroz mnogo sranja kao što je bio psihički slom i liječenje, mi smo imali neke druge stvari, i mama mu je također umrla. Mislim, mi uvijek trebamo malo vremena između dva albuma, da bi radili na novim stvarima. Kad smo završili turneju ”Life Is Killing Me” i kad smo se vratili kući poeli smo raditi na zadnjem DVD-u ”Symphony for the Devil” i to je uzelo neko vrijeme pa smo onda morali pregovarati za ugovor s izdavačkom kućom, sve su se te poslovne stvari događale i ja sam bio na turneji sa Danzigom. I sada konačno… sada je srpnja, prije otprilike dvije godine bili smo konačno u mogućnosti pokrenuti tok.

VENIA: Na omotu albuma je Grigori Rasputin, veliki ruski mistik te stilizirana ćirilićna slova. Što vas je inspiriralo na ovo rješenje za omot CD-a i ima li ono neko skriveno značenje?
JOHNNY KELLY: Peter je jednostavno fasciniran slavenskom kulturom i takvim stvarima. I kada je pokušavao osmisliti omot albuma želio je koristiti Rasputinovu sliku jer je pronašao određenu paralelu između Rasputinovog i svog karaktera i, znaš, kada su ga komunisti pokušali ukloniti… znaš mnogo puta… u osnovi je to igra riječi kao pravim se mrtav opet. Bilo je tako svaki put kad su mislili da je Rasputin mrtav on to zapravo nije bio pa su morali sve ponoviti. Ista je stvar s Peterom. Nakon svih stvari koje su mu napravili tijekom godina, on je još uvijek živ.

VENIA: ”Dead Again” govori o samosažaljenju iza kronične ovisnosti o drogama koja nakon svega rezultira krivnjom.Vaši su stihovi uvijek prilično teški. Je li sve osobno, što vam je glavna inspiracija?
JOHNNY KELLY: Ponekad je sve poput tragi-komedije. Trebao bi biti to kao neka jako ozbiljna tema poput ovisnosti o drogama ili nečega poput toga. To je način da se ponekad malo nasmijemo svemu. Stihovi su jednostavno životno iskustvo. Pa, ”Halloween in Heaven” je u osnovi o… to  je u biti jedna od nekoliko pjesama koje govore o nečemu što je tvoje vlastito iskustvo ali većina njih su samo stvari koje se događaju i preoblikovane su da bi bile zanimljive.

VENIA: Novi album je naprosto odličan ali istovremeno na neki način ne baš prijateljski za klubove i radio. Je li to bila vaša namjera?
JOHNNY KELLY: Mislim da je samo nekoliko pjesama koje možemo poslati na radio. Mi nikada nismo radili glazbu da bi mogli reći – pošaljimo ovu pjesmu na radio, definitivno će biti hi. Mi jednostavno nismo takav bend, razumiješ?
VENIA: Da, vaš je pristup drugačiji.
JOHNNY KELLY: Tako je. Mi samo stvaramo glazbu i sretni smo s tim. I ako to funkcionira na način da postane single – dobro. Obično ionako moramo napraviti neku vrstu edita da bi dospjeli na radio, za većinu pjesama. Imamo možda jednu ili dvije pjesme koje su zapravo kraće od 5 minuta na svim našim albumima. To je kao… mi zapravo nismo ti koji misle da će nešto biti sljedeći single, to radi izdavačka kuća i kaže: momci, morate napraviti edit za ovo. I onda to napravimo. Zato jer ako imamo pjesmu koja traje 10 minuta moramo je skratiti na 4 ili 5 minuta. Ali radio nije nešto što nam je uvijek na pameti. Mislim, to je super, super je imati podršku te vrste za svoj album ali to nije naj najviši prioritet.

VENIA: Znamo da su tijekom godina Type O Negative nazivali rasistima, seksistima, nihilistima, samoubojicama i tako dalje.
JOHNNY KELLY: Zvali su nas svakako.
VENIA: Unatoč tome Type O Negative jedan je od najuspješnijih doom/gothic metal bendova. Što smatraš ključem vašeg uspjeha?
JOHNNY KELLY: Ne znam. Znaš, uspjeh je relativan pojam, ovisno o tome s kime razgovaraš. Ja nas ne vidim uspuešnima u smislu da smo neki veliki bend ili nešto tako. Mi smo samo zahvalni što smo ovdje. Mislim, jednostavno sam impresioniran činjenicom da je bend ostao zajedno 18 godina. Još smo ovdje. Nećemo otići. (svi se smiju)

VENIA: Svirate u Europi mjesec dana. Kakva je Europa usporedite li je s Amerikom?
JOHNNY KELLY: Europa… volim Europu. Samo ne volim putovati po Europe da bi bio na vrijeme po rasporedu u ovom autobusu koji imamo. Znaš, ovaj autobus je smeće! I ne možemo ga zamijeniti jer nijedan drugi nije dostupan, toliko je bendova trenutno na turneji u Europi, nema drugog. Pa ako se ovaj bus pokvari zapeli smo s njim. (svi se smiju) Mislim, ako ne govorim o putovanju i smještaju bilo bi odlično imati lakši raspored. Ali slobodni dani… su stvarno teški slobodni dani zato što ih moramo provesti u autobusu putujući. I onda kada smo imali jedan slobodan dan morali smo putovati 30 sati. Europa ima toliko mnogo kulture. Kad si u  Americi i kažeš: wow, vidi ovo je staro stotinu godina to znači da je to nešto ovdje jako dugo. Ali stotinu godina ne znači ništa ovdje. I super je vidjeti nove, neotkrivene teritorije. Kad smo bili u školi učili su nas – nikada nećete ići na to mjesto, nikada ih nećete vidjeti, ne znamo što oni tamo rade, znamo samo da je svima loše tamo, nemaju slobodu, ne mogu ići u crkvu, žive na kruhu. (svi se smiju) Pa, evo sada sam ovdje kao odrasla osoba. Vidio sam sva ta mjesta. I shvatio sam kad sam hodao uokolo, u Estoniji ili Latviji, ljudi su slobodno hodali ulicaa i rekao sam – sjećaš se kako su u školi govorili o komunizmu kao nikada ne možeš otići tamo i ljudi koji su tamo nikada ne mogu otići. I cool je biti u mogućnosti sada ići tamo. Kao i sutra kad idemo u Srbiju.
VENIA: Zapravo, sutra idete u Mađarsku.
JOHNNY KELLY: Da, da, da, sutra idemo u Budimpeštu. (svi se smiju) U Budimpešti sam već bio pa mi nije tako uzbudljiva kao nova mjesta. Ne znam hoću li se moći vratiti ovdje. Tko zna što će se dogoditi s bendom, jednostavno nikada ne znaš. Uvijek je tamni, sivi oblak iznad nas; jednostavno nikada ne znaš što će se dogoditi. Mislim, ovo govorim već godinama i još uvijek smo zajedno ali nikad ne znaš. Pa hoću li ikada više imati priliku doći u Hrvatsku? To ne znam. Zato je ovo nešto što pokušavam cijeniti i zaista iskusiti.
VENIA: Jesi li imao prilike vidjeti grad?
JOHNNY KELLY: Ne. Vidio sam malo kad sam išao u hotel istuširati se. Ali to je sve. To je uglavnom ono što možeš dobiti. Obično vidiš klub i malo nešto okolo. Uspio sam vidjeti Prag, imali smo slobodan dan u Pragu pa sam nešto malo vidio zato što je hotel bio blizu glavnog trga i katedrale. Definitivno se želim vratiti u Prag, prekrasan je grad. Ali obično većinu vremena provedeš putujući. Kad je koncert gotov moraš ići u drugi grad. I kada se probudiš u tom autobusu već si negdje drugdje. To je rutina, kao što većina ljudi ide na posao svaki dan. Rijedak je trenutak kad imamo puno slobodnog vremena i možem ići uokolo i vidjeti stvari. Nije kao kad si na odmoru pa si u jednom gradu tri dana ili nešto tako, onda možeš ići uokolo i vidjeti grad.

VENIA: Što misliš o trenutnoj američkoj sceni? Ima li nekih novih, mladih bendova vrijednih pažnje, bendova koji ti se sviđaju?
JOHNNY KELLY: Ne znam. Teško je reći. Ja sam stvarno više kao klasični rock. Volim slušati Led Zeppelin, The Beatles, Stonese… Kiss, stvari poput toga. Pa ne znam te nove bendove, to obično nije kao hard rock glazba. Postoje također ljudi iz bendova koje susrećeš, ili čuješ bend na festivalu i dobiješ njihove stvari, to što rade. Ali nisam siguran da je to isti osjećaj.

VENIA: Europski bendovi obično nađu nekek nove zanimljive američke bendove kad su na turneji u SAD-u. Jesi li ti moda pronašao neki novi zanimljiv europski bend na ovoj turneji?
JOHNNY KELLY: Ne. Ne baš. Neki bendovi za koje mislim da rade zanimljive stvari ovdje su eć nekoliko godina. Kao ovi bendovi sada, svi imaju istu EMO frizuru ili bijeli make-up poput mrtvaca ili nešto tako i isto tako stvaraju isti metal zvuk. Mislim, postoje europski bendovi koji mi se sviđaju, bendovi poput Celtic Frost ali oni su tu već 25 godina. To je samo moje mišljenje. Većina bendova dolazi iz Engleske, europskih.
VENIA: U posljednjih nekoliko godina u Europi, tako se čini, najpopularniji su bendovi iz Skandinavije.
JOHNNY KELLY: Kao Hellacopters. Oni su definitivno švedski, svi su iz Stockholma. (svi se smiju) Ne znam, možda je to zbog mojih godina, ali jednostavno ne pronalazim nešto što, znaš, otpuše um. Zadnji bend koji mi je to napravo bio je Soundgarden ranih 1990.-ih. Soundgarden, Smashing Pumpkins, ti su me bendovi doista otpuhali. Ali danas ne mogu naći nešto tako. Kao što je svojevremeno bio Seattle – Alice In Chains, Pearl Jam bili s odlični bendovi i zanimljivi na svojim prvim albumima. Kasnije sam izgubio zanimanje.

VENIA: U Hrvatskoj ste prvi puta. Što očekuješ večeras?
JOHNNY KELLY: Ne znam. Ne znam što očekivati. Tako je cijeli ovaj tjedan. Idemo na nova mjesta gdje još nikada nismo bili. Meni je to uzbudljivo, vidjeti nova mjesta za promjenu, nije kao opet svirati u Njemačkoj ili Skandinaviji. Obično puno sviramo u Skandinaviji, na većini turenja sviramo nekoliko koncerata u Švedskoj ili u Copenhagenu.
VENIA: A što publika može očekivati?
JOHNNY KELLY: Oni će vjerojatno biti jako razočarani. Ne znam, nekada mislim da publika ima dojam o ovom bendu da smo isti bend koji smo bili prije 15 godina. Ne znam, nismo. Iako su neke stvari iste dugo vremena mislim da se bend glazbeno zaista promijenio tijekom godina.
VENIA: Pa mislim da je to normalno.
JOHNNY KELLY: Pa, uvijek moramo svirati ”Black 1” što mi je drago. Ali sada na internetu svi misle da moraju reći bendu što da radi. Čitam i pokušavam zadržati prst na tome što ljudi kažu ali ne utječe na mene u tom smislu da mislim što Type O Negative trebaju biti. Mislim da mi znamo što je bolje za Type O Negative od grupice ljudi koji tipkaju za kompjuterom – vi momci stvarno trebate to napraviti. Godinama smo slušali pritužbe kako ne sviramo dosta novog materijala. Pa sada kada imaš sat i pol dug set,što ćeš svirati? I imaš 6 ili 7 albuma, što ćeš svirati? Netko će biti sjeban. (svi se smiju) Tako je i sada, tkada je novi album izašao neke stvari zvuče sjajno i uživmo ih svirati pa na ovoj turneji sviramo divje pjesme. Sviramo The Profits Of Doom i This Three Things. To je odmah oko 25 minuta seta. I godinama smo slišali kao – ne svirate dosta novih pjesama. Sada kada sviramo više novih pjesama slušamo – želim čuti ovo, ne svirate dovoljno starih pjesama. To je kao – vidiš, dali smo vaš što ste tražili i još uvijek ste sjebani. Nije me više briga za to.

VENIA: Na kraju, želiš li nešto reći fanovima u Hrvatskoj?
JOHNNY KELLY: Iznenađen sam da imamo ijednog. (svi se smiju) Tako je uvijek kad idemo u različite zemlje. Nikada ne možeš znati što očekivati. Kad dolaziš na neko mjesto prvi put ne znaš što će se dogoditi, kako će ljudi reagirati, ne znaš kakvi su ljudi. Ne znaš ništa, samo izađeš i radiš ono što radiš svaki dan. Ne znam. Nikada nisam bio u Hrvatskoj; ne mogu ti reći što će se dogoditi. Ti znaš bolje od mene. Hoće li ovdje biti ljudi? (svi se smiju).

VENIA: Hvala na intervju. Oprosti što sam te gnjavila ovako dugo.
JOHNNY KELLY: Uopće nije bila gnjavaža! Hvala.

www.typeonegative.net