Intervju: Helena Torstensson
Foto: Martina Tornemyr

“Are a motherfucker allowed to live a little?!” – Ovo je pitanje  Hank von Hells cijelom svijetu.

U subotu 16. srpnja ove godine na Hultsfredsfestivalu sam imala dogovrenu konferenciju sa norveškim bendom Turbonegro. Poslušala sam neke bendove albume i svidjelo mi se što sam čula ali nikad prije ih nisam vidjela uživo i bila sam zaista znatiželjna kako će se ponašati uživo. Press konferencija se događala u malenom šatoru i kada sam stigla tamo sa drugim predstavnicima medija bilo nam je rečeno da sjednemo na stolice ispred velikog crnog naslonjača. Mislila sam da će vjerojatno biti mnogo drugih medija ondje i bila sam vrlo iznenađena kad sam shvatila da nas je bilo iz samo 6 redakcija. Ulovila me lagana nervoza no tada je doašo bend, Hank von Hell vođa Happy Tom, Rune Rebellion i Pål Pot Pamparius i pozdravili su nas rukujući se s nama prije nego su sjeli u naslonjač. Bend je bio dobro raspoložen, smijali su se i ponekad govorili svi u isto vrijeme što mi je zadalo ponešto problema kasnije pri razvrstavanju rečenica prema tome tko ih je izgovorio. Ako sam negdje pogriješila, iskreno se ispričavam.
Intervju je napravljen na švedskom iako sam se pripremila napraviti ga na engleskom jer moj norveški nije tako dobar! (Bez da mi je to bila namjera uspjela sam na smrt prestrašiti jednog od novinara iz druge redakcije kad sam ju pitala što je mislila na kojem će jeziku biti pres konferencija erhm…). Razumijem većinu norveškog no ipak mogu reći da sam stvarno, stvarno zahvalna tome što sam imala svoj diktafon sa sobom i što sam sjela tako blizu bendu u naslonjaču! Hank je započeo govoreći drugima u bendu da moraju malo usporiti jer mora govoriti švedski.

VENIA: O koncetu večeras? Što očekivati?
HANK: Planiramo svirati žestoki ingerfacerock bez mnogo naklapanja – zato što ovo nije natjecanje za pjesmu Eurovizije. Planiramo svirati nešto više život mesa umjesto mrtvog mesa večeras!

VENIA: Ukratko o vašem aktualnom albumu “Retox”?
RUNE REBELLION: Nakon gotovo 10 godina završili smo trilogiju Apocalypse Dudes, Scandinavian Leather i Party Animal. Željeli smo biti goli u rock ‘n’ rollu, vratiti se kroijenima, heavy metalu / američkom hardcoreu sa skate punkom iz 1982.
“Nemamo zapravo koncept”, rekao je HANK, “ali ‘motherfucker’ mora malo živjeti, to je moj koncept. Je li mu dopušteno malo živjeti, to je moje pitanje cijelom svijetu!”

VENIA: Kako se osjećate zbog svojih fanova Turbojugend?
HANK VON HELL: Ne zovemo ih fan club, oni su više friend club i nakon koncerata jednostavno odemo dolje na njihovu razinu i samo ostanemo s njima na njihovoj razini, možemo to tako reći.
Pål Pot Pomparius je rekao da s oni postali robovi Turbojugendsa umjesto da je obrnuto.
Hank je nadodao da friend club želi imati njihovu snagu i da bi voljeli imati javne susrete prije svakog koncerta tako da mogu reći i planirati što će se dogoditi i koje pjesme bi trebale biti na set listi. On nastavlja s time da planiraju koristiti Turbojugend kao njihovu vlastitu flotu i da će pokušati zauzeti Åland (Ålandsko otočje teritorijalno i samoupravno pripada Finskoj untaoč tome što je švedski ondje jedini službeni jezik i naseljeno je isključivo švedskim stanovništvom, op.a.) sa Turbojugendarmadom Norveška – ali samo za vikend!

VENIA: Štoje vam je najvažnije kao bendu – glazba ili stil?
HANK odgovora da su oboje glazba i stil važni kad sviraš rock glazbu. Rekao je da moraš misliti o tome da imate zanimljiv zvučni paket i vizualnu stvar; inače je sve u tome da izađeš na pozornicu i sviraš – ako imaš zabavnu glazbu to je to. Ali ako ideš na dobar koncert moraš dobiti nešto više od same glazbe! To mora biti vizualno iskustvo inače je sve bačen novac i to ti ne daje mnogo. Potpuni paket glazbe i stila – to je prava stvar.

službena web stranica: www.turbongegro.com