E-mail intervju: Sara Profeta
Foto: Ivana Sataić

Tomi Phantasma nesumnjivo je središnja ličnost hrvatske Gothic scene od njezina nastanka početkom 1980.-ih do danas, čovjek iza kojeg je nebrojeno mnogo projekata glazbenih i inih projekata i vjerojatno jednako mnogo onih koji će se tek ostvariti. Pa iako je većini najpoznatiji kao ključna ličnost najvećeg hrvatskog Gothic benda Phantasmagoria ovaj put smo porazgovarali o njegovoj DJ karijeri i sceni u Hrvatskoj.

VENIA: Možeš li nam ukratko ispričati povijest Twilight (Zone) partija, kako je cijela priča zapravo išla? Kako je započela tvoja karijera DJ-a i pod kojim utjecajima?
TOMI PHANTASMA: Pokušat ću bit kratak iako će to bit poprilično teško. Već od ranog djetinstva sam bio opčinjen umjetnošću, a glazbom pogotovo. U biti, moja familija je podosta utjecala na to, preko moje bake i tete sam upoznao klasičnu glazbu, djed je imao gramofon i kolekciju ploča, otac je svirao klavir, mama je slušala rock i jazz, zapravo cijeloj familiji je glazba bila sastavni dio života pa pretpostavljam da je to imalo utjecaja i na mene. Kao slušalac i fan sam krenuo klasičnim putem, prvo je tu bila ABBA, sjećam se da sam svoju prvu ploču i to od ABBA-e dobio za svoj šesti ili sedmi rođendan. Nešto kasnije sam vrlo zavolio The Sweet, David Bowiea, Pink Floyd, Led Zeppelin,…pa nešto kasnije Kiss, AC/DC, Deep Purple, The Who,….no mislim da je najveća prekretnica u mom životu općenito bila kada je punk rock ušao u moj život, bilo je to kada sam imao 12 godina. Sa 13 godina sam postao pravi punker što znači da sam od fana prerastao u aktivnog sudionika, postavši tada vrlo ekscentričan u svojem oblačenju i svojim stavovima koji nisu bili samo glazbeni već i socijalno politički. Zbog toga sam imao i pregršt problema u školi i svom životu općenito, no na svoju sreću sam imao veliku podršku i razumijevanje od svoje majke i bake s kojima sam tada živio. Glavni uzor mi je bio ikona punk rocka Sid Vicious. Tada je bilo zapečaćeno da će glazba biti moj životni put, i tako se i dogodilo. Slijedio je logičan nastavak događaja, nakon punk faze, koja je u mom slučaju bila kombinacija estetike tj. umjetničkog izražavanja i socijalno političkog buntovništva, a ne klošarenje kao što punk na žalost shvaća većina današnjih klinaca, došla je post punk faza, tj dark faza, ulazak u malo dublje teme kroz bendove poput Joy Division, Bauhaus, UK Decay, Killing Joke,…. Tada sam već imao svoj band Eksodus u kojem sam svirao gitaru, no sve je to bilo na lokalnom nivou. Zatim su u moj život ušli The Sisters Of Mercy, Fields Of The Nephilim i totalno me opčinili. Mislim da sam ja napravio prvu slušaonu The Sisters Of Mercy u ovom djelu Europe, bilo je to krajem 1984 godine u “Cvjetnom naselju” a to je ujedno bilo i moje prvo pravo dj-stvo. Na žalost je trajalo samo jednu večer jer sam dobio otkaz zbog puštanja “nepodobne” glazbe, naime pustio sam pjesmu “Der Mussolini” od DAF što u tadašnje socijalističko vrijeme nije moglo proći, naročito u klubu studenata. Zatim je nastala Phantasmagoria kroz čiji sam se rad počeo potpuno izražavati i ujedno ispunjavati. Glazbu sam aktivno počeo puštati početkom devedesetih, prvo u “Omladinskom” (klub koji se nalazio u podrumu ispod današnjeg ”Hard Rock Caffe”-a, sada je tamo restoran), pa Kulušiću i Gjuri 2 gdje se program zvao ”Izvan Struje” – bila je to ekstenzija istoimene radio i tv emisije Damira Tiljka, Concordiji, Mobilusu, Lapidariju, Jabuci, Močvari, Boogaloou,…..
Program Twilight Zone je krenuo negdje 1995 godine kada sam počeo raditi u Lapidariju. Zajedno sa Sasha Cultom, Alenom (The Fiction) i Miljenkom Carom. Pogram je bio malo šireg glazbenog spektra nego danas, išao je svake subote i bio vrlo posjećen. Kasnije se program preselio u Jabuku i ime je skraćeno na Twilight. U Jabuci je Twilight išao petkom dvije sezone, no voditeljima programa se nije sviđao moj “premračni” izražaj te sam iz tog razloga Twilight preselio u Močvaru gdje se parti održava i danas jednom mjesečno i stilski definira kao gothic/electro/industrial/metal party. U Močvari su za Twilight i bolji uvjeti jer je prostor veći, ima mogućnost dva floora i održavanja koncerata. Na Twilightu uvijek imam promocije novih glazbenih izdanja, goste djeve, live bendove,… Kao dj nastupam i na drugim eventima, kao gost, na koncertima, svake godine organiziram Halloween Party,…..

VENIA: Kako usklađuješ svoj rad kao dj i kao pjevač u bendu?
TOMI PHANTASMA: Mislim da se to nadopunjuje jedno s drugim, sve je to vrlo slično, sve je to sviranje glazbe. Uostalom sve više glazbenika se bavi i sa djstvom kao npr. Jyrki iz The 69 Eyes, Satyr iz Satyricona, Greg i Nick iz Paradise Lost, Mike iz Funhouse, Mozart iz Umbra Et Imago, Das Ich, Kris Kylen, …..mislim da je to i publici vrlo zanimljivo i da se na taj način širi spektar djelovanja, u biti za DJ-a je velika prednost biti glazbenik jer je kod puštanja glazbe vrlo bitno znati odrediti koja pjesma paše iza koje, a to je puno lakše ako imaš glazbenog iskustva. Jedina malo naporna stvar je kada istu večer sviram sa bendom i puštam glazbu, no ništa nije teško ako voliš što radiš.

VENIA: Osjećaš li svojevrsnu odgovornost prema svojoj publici, odnosno svijest o tome da kroz ono što puštaš na neki način utječeš na glazbeni ukus mlade publike i oblikuješ ga?
TOMI PHANTASMA: Vrlo zanimljivo pitanje, drago mi je da netko postavlja takva pitanja i mislim da bi to pitanje trebalo postaviti svim glazbenicima jer mislim da većina njih nije svjesna koliko velik utjecaj imaju na svoju publiku. Mislim da glazbenici svoj utjecaj ne iskorištavaju na pravi način, tj pošto nisu svjesni toga ponekada rade svojim djelima i loše, tako glazbenici, tako i DJ-evi. Ja se trudim ljudima nudit što kvaliteniju glazbu, te glazbu koja ima neku poruku jer za mene glazba nije “samo zabava” već puno više od toga! Glazba je zvuk, a zvuk je energija i kad tome dodaš još riječi koje pored svojeg značenja također sadrže energiju dobivamo pravu energetsku bombu koja se može publici sakriti negdje duboko u podsvijest i tko zna kada eksplodirati. Mislim da bi glazbenici trebali iskorištavati svoju moć utjecaja na svoju publiku u svim spektrima! Npr. da Bono na svom koncertu ispred 70 tisuća ljudi kaže bilo koju poruku publika će to upiti, vjerovatno ne može sve prisutne trenutnouvjeriti, no u svakom slučaju će ih potaknut na razmišljanje, to treba iskoristiti kako bi svijet pokušali učiniti boljim, tj. kako ne bi propao prebrzo. Na žalost većina ljudi ne razumije to o čemu sada pričam, nisu svjesni svoje moći jer već iz same srži imaju krivi pristup i poticaj k bavljenju glazbom, a to je iz svojih ego tripova i frustracija.

VENIA: Osjećaš li se kao dio zagrebačke gothic scene, odnosno postoji li ona uopće i možeš li je usporediti sa sličnim scenama vani? Kako vidiš scenu u Hrvatskoj za nekoliko godina?
TOMI PHANTASMA: Naravno da se osjećam kao dio zagrebačke gothic scene tj. kao dio alternativne scene jer ja nisam ograničen samo na gothic, još uvijek sam pobornik punk, a i metal scene. Uspoređivanja su vrlo nezahvalna i vrlo kompleksna ali u globalu u odnosu na općenitu situaciju u Hrvatskoj i hrvatskoj glazbenoj sceni možemo biti zadovoljni, no u odnosu na razvijene dijelove svijeta je ovo sve jadno i primitivno kao i skoro sve ostalo u Hrvatskoj. Nije tu direktno kriva publika već ljudi koji vode medije i političke funkcije koje se bave kulturom. Mislim da su naši mediji na katastrofalnom nivou, neuki i cenzurirani, u ostalom čim se pojavi netko sa nekom revolucijarnom idejom ga “oni odozgo” maknu jer im smeta u njihovim ograničenim diktatorskim pogledima. Ljudi u Hrvatskoj uopće ne razumiju pravi smisao riječi demokracija, dapače izdeformirali su je i dodali joj novo značenje – “mogu raditi sve što je potrebno kako bi postigao svoj cilj”, tako ograničavajući i ugrožavajući tuđe djelovanje i tuđe živote. Zbog toga ne vidim blistavu budućnost ni za Hrvatsku, a pogotovo ne za glazbenu scenu u Hrvatskoj koja se na žalost svodi na osobne “ukuse” vladajućeg klana. Mislim da je na glazbenoj kao i kulturnoj sceni općenito u Hrvatskoj stanje katastrofalno, prvenstveno zbog medija koji ignoriraju sve što nije “podobno” tj. sve što nije u duhu pravog katoličkog hrvatskog moralnog izričaja, dok vlada ne daje dovoljno poticaja za razvoj kulture, tj. također diskriminira sve što nije po njima “podobno”, a financira raznorazne gluposti, dok Kulušić i Lapidarij stoje zatvoreni. Na žalost moram reći da je u prošlom sistemu situacija bila puno bolja jer je država puno ulagala u kulturu i umjetnost, pogotovo u alternativnu.Jedini način da se nešto promjeni je da se borimo za svoja prava, da se svi koji imaju imalo utjecaja bore za kulturnu revoluciju u Hrvatskoj! No, na žalost ovdje svi gledaju samo svoje osobne interese i umjesto da se suprostave totalitarističkim idejama na kraju postaju njihovi članovi – robovi zbog straha i svojih materijalnih interesa, možemo slobodno reći da prodaju svoju dušu jer što je umjetnost i kultura nekog naroda nego njegova duša! Da, Hrvatskoj treba revolucija!

VENIA: Je li se ekipa koja dolazi na Twilight promijenila od njegovih početaka, pa do danas?
TOMI PHANTASMA: Naravno, i to u svim fragmentima, od toga da dio ljudi više ne dolazi iz raznoraznih razloga, progutala ih mašina “normalnog života”, do zasićenja i traženja nekih dubljih spoznaja! Sve je to normalan proces evolucije. No, zato mi je drago svaki put vidjeti neka nova lica na partijima i koncertima i mislim da su baš te nove generacije, generacije koje će odrasti na Twilightu biti bitne za budućnost scene. Tu dolazi i do stilskih promjena, ima ekipe koja je totalno brijala na metal, a dolaskom na Twilight su otkrili drugačiju glazbu koja im više odgovara, no tako će dio njih otkriti sutra nešto novo, i to je normalan dio evolucije svakog pojedinca, dok se neki nađu u tome i ostanu u Twilightu do kraja, tj. novog početka.

VENIA: Koji prostor u Zagrebu smatraš najboljim za party kao što je Twilight?
TOMI PHANTASMA: To je teško reći jer svaki prostor ima svojih kvaliteta i čari, no jedan prostor mi je se usjekao u memoriju, a to je Rotor, iako smo tamo svirali samo jedamput, mislim da je taj prostor (koji je sada Casino) najidealni po svojoj arhitekturi i uređenju – okrugle forme sa tri nivoa, uređen u futurističkom stilu – sve u metalu, metalne ograde, metalne stepenice,…. Za manje partije mi se čini najbolja Jabuka, za veće Močvara, za koncerte Boogaloo. Žao mi je što je Lapidarij zatvoren jer je taj prostor savršen za takve partije.

VENIA: Ove si godine po prvi puta tradicionalni Halloween festival iz Jabuke preselio u Boogaloo i sadržajno ga proširio na event na dva floora sa različitim sadržajem. Odakle ideja za to?
TOMI PHANTASMA: U Jabuci je uvijek bila prevelika gužva, po 900 ljudi u prostoru za 400, tako da je ekipa većinu vremena provela na terasi, koja je isto dio kluba i bila uređena, sa šankom i performanceom, no na terasi nema glazbe jer su “oni odozgo” to zabranili. Tako sam pokušao sve preseliti u veći prostor sa bogatijem programom što se pokazalo uspješnim.

VENIA: DJ Urbanus (Neversun) je dobro poznat hrvatskoj publici stoga je suvišno osvrtati se na njegov nastup. Za razliku od njega Kris Kylven prvi je puta gostovao ovdje. Kako je došlo do toga da nastupi na Halloween festivalu u tvojoj organizaciji, koliko si upoznat s njegovim radom i koliko si zadovoljan utiscima onih koji su prisustvovali njegovom DJ setu u Boogaloo-u?
TOMI PHANTASMA: Krisa mi je ponudila Ivy sa Venia-Maga tj. hrvatsko The 69 Eyes sitea, na što sam naravno odmah pristao jer mi je lik više nego zanimljiv. Moram priznat da nisam čuo prije za njega. Jedini problem kod ovakvih gostovanja je naša publika koja još nije dorasla ovakvim DJ setovima koji su u razvijenim zemaljama već godinama ustaljeni, no u posljednje vrijeme ima sve više ljudi koji pokazuju interes za novu goth scenu i nadam se da je to samo početak. I u budućnosti planiram zvati Krisa i slične goste.

VENIA: U Hrvatskoj, ponekad se čini, postoje negativne tenzije između publike koja preferira elektro glazbu i onih koji su orijentirani na old school gothic. Kako gledaš na te dvije scene, razdvajaš li ih ili su dva segmenta iste?
TOMI PHANTASMA: Mislim da je smiješno to razdvajanje, ja volim i jedno i drugo, i ne vjerujem da itko sluša striktno samo jednu jedinu vrstu glazbe, možda u nekoj fazi života koja ne traje dugo, ja sam tako bio u fazi industriala kada sam slušao nekoliko mjeseci samo Einsturzende Neubauten, Laibach, Test Dept, 23 Skidoo, Last Few Days.Mislim da je to prepucavanje oko electra i old school gothica infantilno isfuravanje i prepucavanje.

VENIA: Nepotrebno je govoriti o velikanima gothic rock scene poput The Sisters Of Mercy ili The Fields Of The Nephilim. S druge strane, koje bendove mlađe generacije vidiš kao nositelje današnje gothic rock scene?
TOMI PHANTASMA: Kao prvo moram spomenuti da slušam cijeli niz glazbe od post punka, gothica, electronice, industriala do Dead Can Dance, Diamande Galas, Nine Hagen, klasične glazbe. Svaka glazba ima svoju funkciju iI svoj smisao, no najviše cijenim, volim, poštujem, poistovjećujem se sa fenomenom po imenu Laibach, mislim da su oni napravili najviše što se uopće u glazbenoj umjetnosti može napraviti, da su nakvalitetniji i najkopleksniji projekt u Univerzumu. No, ima tu puno bendova koji mi se sviđaju i puno bendova koji rade dobru i kvalitetnu glazbu, ali na kraju ih ima jako malo koji to stvarno rade kvalitetno, koji ostaju i koji se uspjevaju nametnuti medijima. Zadnje koje sam tek nedavno otkrio su amerikanci Last Dance, no oni su tipični goth rock iz osamdesetih, znači ništa novo. Dobar mi je posljednji album Deathstarsa iako opet ništa novo, kombinacija Rammsteina, Laibacha, The 69 Eyes i Marylin Mansona. Sviđa mi se novi albumi od Satyricona i Cradle Of Filth jer su napravili zaokret u svojoj glazbi, recimo da je to nešto novo. Sviđa mi se što se sve više bendova okreće ka otkrivanju svojih povijesnih korjena unoseći to u svoju glazbu, otkrivajući tko smo zapravo i od kuda potječemo. U electro scenu nisam toliko upućen no mislim da također ima podosta bendova od kojih je samo manji broj vrijedan pažnje. Jedan od dražih bendova mi je Covenant, no ni oni nisu baš novi bend. Sviđaju mi se također Combichrist i klasici poput KMFDM, NIN, Die Krupps, Ministry, Nitzer Ebb,….

VENIA: I za kraj, moram te pitati kakva je budućnost Twilight-a?
TOMI PHANTASMA: Budućnost je uvijek neizvjesna iako je u biti sve isplanirano unaprijed. Twilight ima funkciju prenošenja informacija, Twilight je svijet u kojem ja živim i kao takvog ga pokušavam prenijeti na pozornicu, podij, platno,…U Twilightu ima mjesta za sve što je kreativno, spiritualno, progresivno,….Trudim se ljudima pokazat da postoji drugačija glazba, drugačije razmišljanje, drugačiji svijet koji na kraju mogu oni sami kreirati. Trudim se prezentirati nove radove autora za koje ja mislim da su zanimljivi, kvalitetni, edukativni,…….No, na žalost sam još uvijek financijski ograničen tako da se sve svodi na moj entuzijazam koji se mora poklopiti sa finacijskom zaradom kluba u kojem radim projekte. Ali ipak sam vrlo zadovoljan jer sam uspio stvoriti uspješan party sa glazbom i stilom koji kod nas nije općeprihvaćen ni komercijalan, a to sve zato jer to radim iz pravih pobuda.
Planovi – što više partija, gostiju, koncerata, performancea,….da postanemo sve veći i jači! Twilightland!

VENIA: Tomi, hvala ti na ovom intervjuu! Želimo ti puno uspjeha u daljnjem radu, vidimo se svi na sljedećem Twilight-u!
TOMI PHANTASMA: Hvala svima na podršci svih ovih godina, prvenstveno publici koja dolazi, prijateljima i suradnicima koji su, i koji mi pomažu, gostima i bendovima koji su nastupali na Twilightu, vlasnicima i voditeljima klubova i naravno mojim anđelima čuvarima.
Long live Twilightland!
93!

www.twilight-mag.net