Intervju: Wolfgang Kuhn i Ivana Sataić
Foto: Wolfgang Kuhn

Bez ikakve sumnje, Šveđani Tiamat jedan su od najvažnijih i najutjecajnijih Gothic metal bendova, ne samo u Skandinaviji već posvuda u Europi. Od 1988. do danas Tiamat su snimili neke od najprepoznatljivijih albuma u smjerovima  black/progressive/doom/Gothic metala i postali nezaobilazno ima na popisu svakog važnijeg festivala. Također, u 1990.-ima, Tiamat su svirali u Americi sa Black Sabbath i Mötörhead a sada su upravo završili europsku turneju koju su odsvirali sa Fincima The 69 Eyes i Portugalcima Ava Inferi promovirajući svoj zadnji studijski album “Amanethes”.
Zahvaljujući našem austrijskom kolegi Wolfgangu Kuhnu (veliko hvala!) imala sam iznimnu čast susresti Tiamat prije njihovog koncerta u Beču a evo o čemu se razgovaralo.

VENIA: Prvo što želim pitati je, dolaziš iz Grčke gdje sada živiš. Koliko dugo si u Grčkoj?
JOHAN EDLUND: Nekoliko godina, ne sjećam se točno kada sam se preselio tamo. Prije nekoliko godina.

VENIA: Je li taj period u tvom životu, zapravo tvoj životni stil u Grčkoj, utjecao na tvoj rad na “Amanethes”?
JOHAN EDLUND: Ne. Vjerojatno je trebalo duže vremena da bi ga snimili jer sam imao pametnijih stvari za raditi. Ne mislim da je to zaista mnogo promijenilo skladanje.

VENIA: Kako radite zajedno kao bend sada kada živite na ovako velikim udaljenostima?
ANDERS IWERS: Ne mislim da bi radili drugačije da živimo u istom gradu. Viđali bi se više ali ne bi više radili. Ono što radimo je da jednostavno pišemo pjesme i onda ih snimimo i radimo stvari poput aranžiranja. Ne mislim da to ima ikakvog utjecaja na glazbu. Na naš društveni život ima.

VENIA: Jesenas su bili neki nemiri u Grčkoj. Jesi li to zapravo primjetio?
JOHAN EDLUND: Da, da. Naravno, jako. Bilo je prilično divlje i bio sam u Ateni nekoliko puta u najgorem periodu. Vidio sam poprilično od toga u Ateni.

VENIA: Što si kao stranac mislio o tome?
JOHAN EDLUND: Pa nisam dovoljno stranac da ne bih razumio što se događa. Naravno, toje vrlo loša solucija rješavanja problema ali razumijem bijes stanovništva. Nisu to samo mladi, to je i starija generacija. Toliko je stvari zbog kojih možeš biti bijesan sada u Grčkoj.

VENIA: Ok. Vratimo se na glazbu. Zašto je trebalo tako dugo da krenete na turneju sa “Amanethes”? Jer album je izašao prošlog proljeća a sada opet skoro da imamo proljeće.
JOHAN EDLUND: Ne čini se kao proljeće danas. *svi se smiju*
VENIA: Zapravo ne.
ANDERS IWERS: Mislim da to ima veze s time što su sada svi na turneji. Jer glazbena industrija ima silaznu putanju pa svi moraju na put što znači da ne možeš zapravo planirati kada ideš, sada su svi istovremeno vani.
JOHAN EDLUND: Da, i album… ne sjećam se točno kada je bio objavljen ali možda je bilo preblizu festivalima.
ANDERS IWERS: Travanj, mislim
JOHAN EDLUND: Da, već smo počeli s bookiranjem nekih festivala i nakon toga u jesen smo imali bookirane koncerte u Rusiji što je praktički bilo vrijeme kada smo mogli ići na europsku turneju ali radili smo neke druge stvari a ova je turneja zahtjevala unaprijed mnogo planiranja.

VENIA: Ali sada ste barem na turneji sa The 69 Eyes i pretpostavljam da nikada niste imali toliko djevojaka u publici? *svi se smiju*
ANDERS IWERS: Zapravo mi imamo poprilično djevojaka u publici također. Rekao bih više nego prosječni metal bend. Tako da ne vidim preveliku razliku.
JOHAN EDLUND: Naša je publika prilično mješovita. I prilično je mješovita na ovoj turneji.

VENIA: Ja bih rekla da imate istu publiku kao The 69 Eyes. Barem je u Hrvatskoj tako, više-manje ista kategorija ljudi slušaju Tiamat kao i The 69 Eyes.
ANDERS IWERS: I ja tako mislim. Rekao si da je prilično mješovita ali ja također mislim da je ista. I ako ju usporediš sa recimo death metal publikom mi imamo više žena.
JOHAN EDLUND: Također smo ponekad imali stariju generaciju ljudi koji su možda otkrili naš bend na turneji sa Black Sabbath kad smo radili malo eksperimentalnije stvari, neke ljude koji su malo više hippie ili u ekperimentalnoj glazbi 70.-ih koji su nas zavoljeli kad smo bili na turneji sa Black Sabbath. Mislim da je uvijek bila pomalo mješovita.

VENIA: Vratimo se na “„Amanethes”. Rekli smo da je izašao prije godinu dana, pa kakve su do sada reakcije fanova?
ANDERS IWERS: Ja mislim dobre.

VENIA: Pitam ovo zato jer je album pomalo drugačji od “Prey” pa su možda neki fanovi pomalo ometeni novim Tiamat stilom.
ANDERS IWERS: Bio je to rizičan potez, znaš. Ne možemo zapravo misliti o tome kad radimo album. Moramo raditi album za sebe. Ako bi ga radili za nekog drugog to bi bila prostitucija.

VENIA: Jedna stvar koja je sigurna je da si pomalo promijenio svoj vokal, više je death metal vokala i žestokih vokala na “Amanethes” nego primjerice na “Prey” što je donekle promijenilo vaš stil.
JOHAN EDLUND: Ne znam. Nikada ne spekuliram, samo pišemo pjesme koje nam se sviđaju i pravilno je napraviti ih na način na koji želimo. I pokušavam ih pjevati na način da se moj vokal uklopi u pjesmu. Pored toga ne razmišljam mnogo o tome zašto ili… ne volim čitati recenzije, nisam super zainteresiran što drugi misle o tome što radimo, da budem iskren. Ne radi se o tome da budem arogantan, to je samo neki  način da mogu raditi ovo.

VENIA: Znači nije bilo iskre koja je otkrila vaše metal korijene?
JOHN EDLUND: Ne. Ne volim slušati naše albume, ne slušam naš prvi album kao što ne slušam ni Prey. I mjesec dana nakon što završimo miksanje Amanethes ne slušam ni taj.

VENIA: Ali imate lijepu kompilaciju “The Ark Of The Covenant – The Complete Century Media Years” koja je pokrila sva vaša Century Media izdanja. Je li to bio razlog da razmislite o svojoj prošlosti ili kalkulirate što ste do sada napravili?
ANDERS IWERS: Nismo uključeni u to.
JOHAN EDLUND: Ne.
ANDERS IWERS: To je nešto što ovih dana rade izdavačke kuće. Recikliraju. Mi u to i nismo baš uključeni.

VENIA: Vratimo se opet na “Amanethes”. Omot je ovaj put prilično mračan. Tko ga je napravio i što je želio izraziti?
JOHN EDLUND: Stvarno je teško objasniti što je želio izraziti. Jedina stvar do koje mi je stalo je da se mora uklopiti s glazbom. Inače je jednako komplicirano objasniti vizije kao i glazbu. Za to nema koncepta, ja pišem vrlo slobodno ne razmišljajući zašto pišem takve stvari, možda to ponekad otkrijem kasnije. Samo sam htio imati vizualizacije koje vrlo lijepo idu uz glazbu.

VENIA: Trebalo je 5 godina da objavite “Amanethes” nakon zadnjeg albuma. Mislite li da će i za sljedeći album trebati tako mnogo vremena?
JOHN EDLUND: Ovisi. Mislim da taj problem stvarno nije naš, znaš.
ANDERS IWERS: Sve je to posao.
JOHAN EDLUND: Da.
ANDERS IWERS: Iza toga su, znaš, izdavačke kuće i to uzima vremena. Da smo imali ugovor možda bi trebale 2.5 ili 3 godine od Prey do Amanethes ali sada nemamo kontrolu nad tim. Za te stvari treba vremena tako da je nemoguće reći.

VENIA: Ali sada imate ugovor s Nuclear Blast za duže vrijeme. Za koliko albuma?
JOHAN EDLUND: Mislim da sada ne možeš govoriti o budućnosti kao bend. Mislim, bend koji se trudi planirati unaprijed će se samo razočarati pa… plus ne mislim da je ionako stvarno bitno što će se dogoditi u prošlosti ili što se dogodilo u prošlosti. Sada je jedina stvar o kojoj brinemo to da pokušamo dati sve od sebe večeras za ovaj koncert a kada ili kako ćemo snimiti svoj sljedeći album i kada ćemo ga objaviti nemamo pojma.

VENIA: Ali pitanje o budućnosti je posebno u slučaju Tiamata jer nikad ne znaš što možeš očekivati.
ANDERS IWERS: Mislim da je to stvarno… nemamo pojma.
JOHAN EDLUND: Ni mi ne znamo.
ANDERS IWERS: Da, upravo tako, nemamo pojma.
JOHAN EDLUND: Zato još uvijek volimo… mislim znatiželjni smo, želimo otkriti. I to je snaga koja pokreće bend. Tako je bilo uvijek.

VENIA: Kad pogledate unazad, postoji li jedan album o kojem ste zaista voljeli razmišljati, jedan od vaših osobnih favorita u Tiamat povijesti?
ANDEDRS IWERS: Za mene je A Deeper Kind Of Slumber vrlo poseban, moj prvi. Ali to je možda najviše zato što je to moj prvi album s Tiamat.

VENIA: I meni je također jer mislim da je najuzbudljiviji album. Niste li osjećali da je taj album riskantan za vas kad ste ga radili?
JOHN EDLUND: Mi smo hrabri ljudi. *smije se*
ANDERS IWERS: Moramo riskirati. Mislim, mnogo je ljudi reklo da im je to najdraži album i to je totalno promijenilo naš najbolji album. Ne možemo to slušati. Počeli smo raditi najbolji album koji možemo u momentu kada radimo album. Da smo mogli čekati još 6 mjeseci moždea bi bio bolji ili bi bio lošiji. Moraš dati sve od sebe svaki dan.

VENIA: Zadnje pitanje. Rekli ste na svom homepageu da vam je najveća pogreška bila slušati savjete. Na koje savjete ste mislili?
JOHN EDLUND: Mislim da je bilo mnogo situacija u prošlosti kada sam osjećao da mi je rečeno da napravim određene stvari. Turneja sa Black Sabbath u Americi je jedna, na primjer, koja je uništila mnogo jer smo izdavačka kuća i na kraju mi kao bend izgubili mnogo novca na toj turneji i nitko se nije usudio vratiti nas u Ameriku do možda sada ove godine kada ćemo možda ići. Ali u to vrijeme kada samo mi izgubili mnogo bendova poput Moonspella i drugih prijatelja otišlo je tamo i zapravo postalo prilično uspješno. I osjećao sam da sam znao sve to prije, bio sam siguran u to ali management, izdavačka kuća, booking agencija  i svi su mi rekli da to napravimo i onda sam osjetio da bih možda trebao vjerovati sebi jer na kraju sam bio u pravu. To je samo jedan primjer.
VENIA: To je bilo u 90.-ima, pretpostavljam.
JOHN EDLUND: Da. 1995.

VENIA: Ali ja mislim da je to bilo vrlo zanimljivo vrijeme sa Century Media i svim bendovima koji su se pojavili kao Samael, Passage, Aspyx, Celtic Frost itd.
JOHAN EDLUND: Da, bilo je to također stvarno dobro vrijeme. Mislim, ja volim pozitivnu vibru i svi ti bendovi koje si spomenuo, svi smo bili prijatelji i dobro se proveli što je prilično jednostavno kad svi uživaju veliki uspjeh uključujući izdavačku kuću koja bi bila uspješna. To je definitivno mnogo zabavnije nego danas kada svaki put kad sretneš ljude iz izdavačke kuće oni se samo na sve žale. Ipak glazba treba biti zabava, uglavnom a posao mora biti sekundaran iako je i to važno.

VENIA: Hvala vam puno!

www.churchoftiamat.com