Intervju: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)
Foto: promo

Threshold dolaze iz Velike Britanije i jedan su od najupečatljivijih predstavnika progresivnog metala. Prije nekoliko tjedana objavili su svoj novi, deveti studijski album, ”March of Progress” što je bila prilika za razgovor sa bendovim master-mindom Karlom Groomom koji je s nama podijelio neke od najupečatljivijih trenutaka u bogatoj bendovoj karijeri.

VENIA: Prije svega, momci, čestitam vam na novom albumu ‘March of Progress’! Sada kada je izašao jeste li u potpunosti zadovoljni s rezultatom ili osjećate da ste neke note mogli napraviti drugačije?
KARL:
Nakon što nismo izdali album 5 godina išli smo iznad i ispod onoga što bi se normalno očekivalo da bi snimili album. Nisam želio ostaviti niti jednu neisprobanu mogućnost. Rezultat je album koji pošteno reflektira to gdje je bend sada i jako smo ponosni na March of Progress.

VENIA: Kako bi predstavili novi album fanovima, ali i ljudima koji baš i ne poznaju vašu glazbu?
KARL:
Threshold je progresivni metal bend i ovo je naš 9. studijski album. Ovo izdanje je prirodni razvoj Thresholdovog zbuka, kao što su i svi naši raniji CD-i. Varijante koje utječu na svaki novi album su način koji osjećam u vijeme pisanja i pjevač. Uvijek smo imali isti etos od početka, što želimo postići i čemu težiti da bi se poboljšali u svakom smislu.

VENIA: Kako pristupate pisanju pjesama? Kako je ‘March of Progress’ došao na život i, isto tako, što znači i predstavlja naziv albuma?
KARL:
Nikada nisam pisao po nekoj unaprijed zamišljenoj ideji o tomu što želimo napraviti jer je skladba vrlo prirodni proces i treba joj dopustiti da teče.Isto tako nikada ne bih koristio stare materijale jer, ako pjesma nije na prošlom album, to znači da sigurno nije dovoljno dobra za ovaj. Mislim da je za mene objektivno da ulovim period baš prije snimanja i osjećaj koji imam u raspoloženju te glazbe. Album pokriva teme osobne snage i slabosti zajedno sa zadovoljstvom i kako to utječe što smo raditi tako teško da bi postigli.

VENIA: Da moraš izabrati samo jednu pjesmu sa ‘March Of Progress’ da bi predstavio ne samo zvuk na ovom albumu nego općenito Threshold zvuk, koju bi odabrao i zašto?
KARL:
Rubicon je posebna pjesma, iako računaš sve Thresholdove pjesme. Kad sam završio ovu pjesmu imao sam osjećaj da sam zatvorio u kapsulu sve što je bend radio od vremena kada smo Jon, Nick i ja odlučili raditi svoju vlastitu glazbu. Kada je Richard sjeo da bi napisao stihove imao je isti osjećaj i zato su ondje i povremene reference na starije pjesme.

VENIA: Svaki umjetnik svoj zadnji rad predstavlja kao svoju najbolju ponudu, no umjesto da te pitam da samo opišeš ‘March of Progress’ čitateljima Venia-Maga, voljela bih da nam kratko prestaviš pregled Thresholdove glazbe od hvaljenog prvijenca ”Wounded Land” do danas.
KARL:
Mislim da su naši najbolji albumi Subsurface i March of Progress. Razumijem što kažeš o zadnjem radu jer zvuči najbolje no ja gledam iz perspektive pisanja pjesama.

Wounded Land – na pola napisana prije nego smo imali potpisan ugovor i izbacila je bend jer smo našli svoj zvuk.

Psychelicastessen – Glynn Morgan došao nam je kao pjevač nakon što smo bili s njim na turneji za Wounded Land. Vjerojatno žešće od debija.

Extinct Instinct – mnogo progresivniji i složeniji album u oba smisla, stihovima i strukturi, vidio je Damianov povratak.

Clone – Macov prvi album i vjerojatno naš najmanje poznati album.

Hypothetical – je bio veliki korak naprijed u bendovom rastu i točka otkud su krenuli mnogi fanovi.

Critical Mass – ovo će biti zadnji album za Jona Jearyja koji je bio suosnivač i glavni pisac stihova do tada.

Subsurface – je bio slatka točka za mene kada smo imali kompletni album poput Wounded Land u općenitoj strukturi i sa većinom najboljih pjesama u našem opusu do tada.

Dead Reckoning – još jedan album kojega smo napisali samo Rich i ja bio je prvi nakon što smo preselili u Nuclear Blast i establirali nas opet na višu razinu.

VENIA: Budući da ste odsvirali mnogo koncerata i festivala vjerojatno ste tijekom godina primjetili neke promjene. Kako se progresivna metal glazba promijenila tijekom godina? Možeš li usporediti glazbu, bendove i publiku iz 1988. i danas?
KARL:
1988. smo bili samo cover bend koji je svirao u pubovima u svom području i nije pokazivao što će se dogoditi kada potpiše sa još tri člana kasnije. Pitaj bilo koga tko je čuo naše apsolutno strašne demo snimke! Tako da vjerojatno možeš reći da je Threshold krenuo 1992. kada smo složili plan za bend i napisali Wounded Land. Kada smo potpisali svoj prvi ugovor sa Giant Electric Pea nadali smo se prodati nekoliko stotina CD-a i zadržati jedan kako bi ga pokazali prijateljima. No kada je Wounded Land izašao shvatili smo da će stvari promijeniti i išlo je preko svih naših očekivanja. Od tada smo preselili u veće izdavačke kuće što nam je pomoglo sa ekspozicijom. Nije bilo pravcfa progresivnog metala koji sam znao kada smo počeli i mislim da je Queensryche vjerojatno predvodio taj smjer bez da su znali da su tom području glazbe. Sada ih je više tisuća u pravcu i postalo je teško novima biti primjećen.

VENIA: Threshold je danas jedan od najcijenjenijih progresivnih metal bendova iz Engleske. Što vas inspirira za rad sa prog zvukom i općenito kakvu vrstu glazbe slušate u zadnje vrijeme?
KARL:
Naš je stil izrastao iz toga što nam se sviđa metal, ali željeli smo mu pripojiti slobodu aranžiranja iz progresivnih utjecaja sa mnogo dubljim stihovima i melodijama. Nije bilo benda koji je radio točno ono što smo željeli čuti pa smo sjeli napisati svoj vlastiti album koji je postao Wounded Land. Glazba koju smo voljeli u to vrijeme je bila Testament, Genesis, Metallica i Pink Floyd da imenujem nekoliko. Novije slušam Mikea Oldfielda i engleski doom metal bend My Dying Bride.

VENIA: Koji bendovi i umjetnici su najviše utjecali na Threshold u smislu glazbe i produkcije?
KARL:
Moj posao je produkcija za druge izvođače i uglavnom radim sa power metal i progresivnim bendovima. Pretpostavljam da su utjecaji najviše iz onoga što čujem od njih, ali trudio sam se razviti svoju vlastitu tehniku izvuk. Uvijek ima albuma koji su tako dobro snimljeni da ih ne mogu prestati slušati i uvijek sam ovlio Tears For Fears: Seeds Of Love jer je svaki instrument tako dobro pozicioniran i nevjerojatna je čistoća u miksu. Kako god, to je raspoloženje prikazano u glazbi koje me zanima i razlog zašto sam u zadnje vrijeme volio slušati My Dying Bride. To je nešto što je teško uloviti na albumu.

VENIA: Tijekom godina, po tvom mišljenju, kako se bend razvijao i gdje vidiš Threshold za 5 ili 10 godina?
KARL:
Naravno da je bilo visokih i niskih točaka u povijesti benda, ali niti na jednoj točki nisam osjetio da nisam želio nastaviti. Osnove pisanja za Thrashold gore iznutra i nikada me ne zanim pisati za druge projekte ili bilo što drugo. Nagrada u svemu ovomu je užitak stvaranja glazbe koja inspirira druge. Razgovarao am sa Johanne o nadolazećoj turneji i rekao je: „Biti ću tamo dokle god sam zdrav“. On je na veganskoj dijeti i ima energični životni stil tako da je Thrashold dobro za skoru budućnost!

VENIA: Mnogi mlađi bendovi navode Threshold kao vrlo važan utjecaj. Kako se osjećaš zbog toga i što ti to znači?
KARL:
Nikada nisam vidio to citirano, ali nadam se da vide Threshold kao nešto prepoznatljivo u svom vlastitom zvuku. Mnogo toga što smo pokušali napraviti bilo je to da stvorimo originalnu glazbu i pomiješamo stilove koje smo voljeli prije nego se pojavio smjer prog metal.

VENIA: Budući da mnogo rock bendova poput The Stone Roses, Placebo ili Muse dolaze iz Engleske, u očima hrvatske publike Engleska je uglavnom rock zemlja. Kako u Engleskoj danas izgleda scena progresivnog metala i općenito metal scena, možeš li preporučiti neki bend?
KARL:
Čudno je koliko ljudi vidi Englesku kao zemlju koja slavi rock glazbu. Misli da bi točna tvrdnja bila da mnogo rock i metal bendova dolazi iz ove zemlje i da se glazba više cijeni u ostatku Europe. Engleski bendovi koje sam nedavno producirao su: Dragonforce, Arena, Alan Reed, Yes, Pendragon i Galahad.

VENIA: Sada kada je album objavljen, imate li već planove za turneju? Koja ti je turneja do sada ostala najupečatljivija i zašto?
KARL:
Trenutno bookiramo turneju za proljeće sljedeće godine kao i ljetne festivale. U međuvremenu ćemo kraj godine provesti pišući za novi album. Možda će zvučati čudno jer je ovaj album tek izašao, ali ne želimo da prođe još 5 godina do sljedećeg.
Najupečatljivija turneja mi je bila Subsurface 2004. Steve je tek došao u Threshold, a Nic i Mac su svirali svoje zadnje koncerte. To je bio veliki zaokret i moj najdraži album do tada.

VENIA: Na kraju, želiš li nešto reći svojim fanovima u Hrvatskoj?
KARL:
Želim zahvaliti fanovima Thresholda na njihovom podršci tijekom godina i to nam je omogućilo da nastavimo izdavati albume. Veselim se opet biti na turneji.

Službena stranica: http://www.thresh.net/