Christofer Johnsson je zasigurno svima poznat kao glavni um iza jednog od najpoznatijih švedskih metal bendova, simfoničnih metal velikana Therion. Ova godina bila je vrlo dobra za bend na profesionalnom planu. Naime, izdali su dvostruki DVD „Adulruna Rediviva And Beyond“, koji ćete, kad pročitate što sve sadržava, kao pravi fan benda sigurno odmah pridodati svojoj kolekciji metal DVD-ova. Također je reizdan jedan od ključnih albuma benda, epski „Theli“ iz 1996. Ne moramo posebno isticati što nam znače klasici poput „To Mega Therion“, „Cults Of The Shadow“, „Invocation Of Naamah“ od žešćih pjesama na tom albumu, ili pak predivna balada „Siren Of The Woods“ (s mitološkim tekstom na starom akadskom jeziku). Kreativnost benda niti nakon više od 25 godina rada ne jenjava, a kroz razgovor s njihovim vođom osjeća se da on živi za sve vezano uz Therion i da su profesionalnost i perfekcionizam uvijek maksimalno prisutni. Priprema se i rock opera o kojoj je dosta toga otkriveno u ovom intervjuu. Uživajte!

cj__medium (1)

VENIA: Bok, kako si?

CHRISTOFER: Prilično dobro, hvala.

VENIA: Razgovarajmo najprije o nadolazećim izdanjima. Nedavno ste izdali dva live DVD-a i reizdali vaš klasik „Theli“ kao deluxe izdanje . Kako ste se odlučili na ta izdanja i što nam ukratko možeš reći o dva koncerta koji su snimani i izdani na DVD-ima u Budimpešti 2007. i u Atlanti 2011.?

CHRISTOFER: 2007. smo obilježavali 20 godina postojanja na vrlo teatralan način, imali smo i puno gostiju pa smo mislili da bi bilo šteta ne snimiti to sve u sklopu nekih koncerata. Tada smo izdali album „Gothic Kabbalah“ i nije bio najpovoljniji period za izdavanje DVD-a nakon pola godine. Imali smo nekoliko zbilja velikih tehničkih problema i nitko se nije htio s time uhvatiti u koštac dugo vremena. bilo što napraviti s tim. Kad smo obilježavali 25 godina, rekao sam da je doista došlo vrijeme da nešto s tim napravimo. Mislio sam, ako je nešto staro, npr. 2 godine – ok, koncert je svjež, ali ako je star, opet ga se nanovo oživi. Drugi koncert je bio na tom festivalu u Atlanti. Inače ne sviramo tamo, ali smo uspjeli odraditi taj jedan festival i dosta je novca uloženo u taj koncert. Snimili su cijeli festival i nudili bendovima da kupe snimke nastupa. Mislili smo da je poštena ponuda kupiti to, jer je to nešto s naše turneje. Probali smo još neke zanimljive stvari pa smo na DVD stavili kratak film koji promovira našu društvenu igru „011-An Adventure With Therion“ Mislim da smo prvi bend koji ima svoju društvenu igru, mislim da Kiss ima jednu. Iskoristili smo i demo snimke pjesame za kratak film, u videu za društvenu igru je jedna od naših najboljih pjesama. Ima i nekoliko japanskih TV snimki i nekoliko snimki snimanja kratkog filma. Bio sam iznenađen kako je sve profesionalno, set za snimanje toga je bio kao kad se snima pravi film, vrlo profesionalno i to je vrijedno toga da bude dio ovog izdanja. Tamo gdje smo snimali bilo je fantastično, u katakombama, u staroj katedrali, u nekoj vrlo staroj oronuloj kapelici i na mnogo zanimljivih mjesta.

Ponovno izdavanje „Theli-ja“ je tipičan potez diskografske kuće. Imate vrlo uspješan proizvod koji je star i hoćete ga opet lansirati u novom obliku, uz to se izdaju bonus materijali, bonus pjesme…Nagovarali su me godinu dana na to, ali nikada nisam osjetio da je pravi trenutak. Ali sada kad smo izdali DVD-e i na koncertu smo svirali cijeli Theli album, donijeli smo tu odluku. Koncert (s DVD-a Adulruna Rediviva And Beyond) je uključivao cijeli „Theli“ plus pjesme za koje su fanovi glasali. Odabrali smo pjesme koje smo željeli svirati, ali i otvorili mogućnost glasanja na našoj stranici da fanovi mogu izabrati koje pjesme žele čuti uživo. Svirali smo zato i puno pjesama koje prije nismo nikad svirali uživo. Zatim duge i komplicirane pjesme poput „Adulruna Rediviva“ itd. Diskografska kuća je došla na ideju da stavimo i tri bonusa s „Theli“ albuma. I onda je sve imalo smisla jer imate cijeli „Theli“ uživo, zatim remasteriran, s bonus pjesmama…Imalo je smisla. Nije da nisu bile prije izdane, bilo ih je na „A’arab Zaraq – Lucid Dreaming“ albumu, ali sada smo ih odlučili uvrstiti na novo „Theli“ izdanje, što ne znači da ovakvo izdanje nije namijenjeno onima koji već imaju „Theli“. Naravno da, ako ste tvrdokorni fan i kolekcionar, svakako, ali ako ste regularan fan i ne znate što biste s još jednim „Theli-jem“, tada ćete vjerojatno nabaviti DVD i na taj način doći do bonus materijala. Ali ako ste mlad fan i slušate i skidate svašta na Spotify-ju, tamo se doista svašta može naći i kupiti. Imamo puno CD-a koji se mogu kupiti, (smijeh) 15 albuma, možda se ne sviđa svima rani originalni death metal rad, ali recimo 10 albuma je ok ako pratite bend, recimo, ovo s „Theli“, s bonusima, to je dobar rad diskografske kuće. I fanovi sami, većina, ima nekoliko CD-a, nemaju sve. Ako nemate „Theli“, a fan ste, s ovim bonusima se isplati.

VENIA: To je dobar način da se dobije šira slika albuma. Što nam možeš reći o naslovnicama novih izdanja?

CHRISTOFER: Za DVD smo zbilja htjeli nekakav artwork koji bi bio prigodan za obilježavanje godišnjice rada. Uvrstili smo kip lava na naslovnicu, to je bio i print na majicama za vrijeme turneje. Za „Theli“ su neki predlagali novu naslovnicu, ali meni se to nije svidjelo, ni fanovima također. Napravili smo kompromis i odlučili da novi cover stave u booklet, a da stari ostane izvana. Stavili su samo posljednji naš novi logo, na novu naslovnicu. I zatim napravili remake bookleta.

VENIA: Nešto novo i nešto staro, kul.

CHRISTOFER: Da, no ne mislim da su te stvari toliko bitne u ovom trenutku. U smislu: „Hm, trebam li kupiti ovaj CD ili ne? O, gle, ima novo rađenu naslovnicu, onda ću ga kupiti. Naravno, dobro je imati takve bonus stvari, ali mislim da se ljudi ne bi trebali osvrtati na naslovnicu, nego na pjesme na albumu.

VENIA: Slažem se. Kako si i sam već spomenuo, obilježavate 25 godina karijere, mislim da je turneja bila prošle godine. Malo sam izgubljena u tim godinama, prije dvije godine, godinu dana…Kako gledaš na prirodan razvoj svog benda od prvog albuma do posljednjeg Les Fleurs Du Mal. Ok, Les Fleurs Du Mal su coveri pjesama, ali svejedno.

CHRISTOFER: Bit Theriona je oduvijek u tome da radimo ono što želimo, možda primarno ono što ja želim, glede glazbe. Dajem slobodu i drugim članovima da pišu pjesme. U tom nekakvom općem okviru, svi mogu dati doprinose. Ali uvijek je bila poanta u stvaranju glazbe koju volimo. Ne u pokušaju stjecanja popularnosti. U početku nismo imali uspješne prodaje albuma, imali smo četiri albuma koje ljudi baš i nisu htjeli podržati. No s „Theli-jem“ smo postali velik bend. I zaključili smo, isplatilo se, moramo nastaviti dalje, ali nismo pomislili da smo sad prodali album i da moramo kopirati ono otprije, ne, nastavili smo raditi ono što smo željeli. Tako da, ako slušate sve naše albume, počnete s prvim i nastavite do zadnjeg, doživjet ćete jedno vrlo zanimljivo glazbeno putovanje. Uvijek smo to shvaćali kao nešto ugodno i zabavno, nikad se nismo opterećivali s tim kao s poslom u smislu da počnemo razmišljati da moramo napraviti novi album ili kako napraviti ovo ili ono. Mogu misliti kako je s npr. AC/DC, rade iste stvar, mislim, volim AC/DC njihov sam veliki fan, ali puno je teže pisati nove pjesme ako radiš sa samo tri akorda. A imaš 15 albuma i odsvirao si ta tri akorda u skoro svim kombinacijama. Therionu je uvijek bilo lakše, jer ako mi nešto dosadi, počnem raditi nešto u drugom smjeru. Nikada nismo izgubili žar. Svaki put kad bi radili novi album, bio sam oduševljen kao i na prvom albumu. Nikad se nismo odali rutini, da nam je bilo dosadno.

VENIA: Ok. A kako izgleda nastanak jedne tipične pjesme Theriona?

CHRISTOFER: Slijedi vrlo dosadan odgovor (smijeh)…Imam glazbu u glavi. Kao da neki demončić sjedi na mom ramenu i šapuće mi u glavu glazbu svako malo. Ne razmišljam u nedogled o tome kako će gitare zvučati, hoću li svirati ovo ili ono. Ne, čujem glazbu u glavi. Kao da je netko stavio CD u CD player i ja odmah čujem glazbu u glavi.

VENIA: Pronalaziš li inspiraciju u svom vlastitom životu, životu drugih ili samo sjedneš sam i čuješ pjesmu?

CHRISTOFER: Dođe samo od sebe. Nekad sam bio inspiriran progresivnim i symphonic rockom 70-ih. Ne zvučimo nužno kao ti bendovi, ali nas je inspiriralo pisati pjesme slušajući ih. I dakako heavy metal uz koji sam odrastao, Accept, Iron Maiden, Judas Priest itd. Ali u zadnjih desetak godina otprilike, pjesme samo dolaze. To je poput sna. Jedne noći sanjaš nešto, druge ništa. Jedne noći mrak, a druge imaš san. Imam vrlo malo kontrole nad svojim pisanjem pjesama. Neki članovi benda bolje funkcioniraju ako im kažemo što treba raditi. Ja ne mogu tako raditi, samo pišem glazbu bez obzira što proizašlo iz toga.

VENIA: Za tebe kao glazbenika, kada albumi dosegnu mjesta na top ljestvicama i fanovi ih pozitivno prime, kakav je to osjećaj?

CHRISTOFER: Nikad nas nije bilo briga za top ljestvice, od 90-ih. Kad bi izdavač rekao „Dosegli ste top ljestvice…“ nama je to bilo ok, ali smo s druge strane mislili, kog briga, to ne znači ništa. Znači samo da ste prodali određen broj albuma u usporedbi s drugim bendovima u tom periodu. Jedina stvar koja je bila bitna nije mjesto na ljestvici u nekom tjednu nego kako je album prošao jednu godinu od izdavanja. Ako dosegnemo mjesto na ljestvicama tu i tamo, ok, kad bismo bili na broju 1, bilo bi super, ali i da smo na 36. ili 46. mjestu, za nas ne bi bilo nikakve razlike.

VENIA: Kad smo prvi put razgovarali za Veniu prije godinu ili godinu i pol, spominjali smo Rock Operu koju ste počeli pripremati. Kako taj projekt napreduje?

CHRISTOFER: Napreduje prilično dobro. Dobro smo počeli i odlučili smo provjeriti kod fanova što oni misle o tome, o dijelu materijala koji smo napisali, zato smo napravili malu turneju u prosincu prošle godine (Rock Opera Unveiled Tour) i svirali smo nekoliko komada uživo. Nismo uključili nikakvu glumu, samo smo predočili o čemu je priča, pustili pjevače da pjevaju dijaloge, da ljudi mogu dobiti uvid u to. Teško je napraviti balans između onog što mi volimo, onog što naši fanovi vole i treba nam i ono što primjerice vaši roditelji vole. Nije nam cilj privući mainstream publiku s ovim. Na primjer, uzmite u obzir pjesmu kao što je Lemuria, volim tu pjesmu, publici je među najdražima, a i tvoja mama ju može također slušati. Ako joj se ne sviđa, to je druga stvar, ali sigurno neće reći da ne može slušati tu vrstu glazbe. To je vrsta glazbe koja bi joj se mogla potencijalno svidjeti. To ne znači da trebamo pisati glazbu koja zvuči kao Lemuria, ali to je dobar primjer kako pjesma može zadovoljiti sve nas. Tako da treba pisati glazbu koja paše i nama i našim fanovima, ali i potpuno drukčijoj publici. Možete pogledati na Youtube-u i dobiti uvid, ali, naravno, nije isti osjećaj kao kad to čujete uživo i imate glumce. Tamo nađete snimku s nečijeg Iphone-a, svi mašu rukama i kvare vam sliku na ekranu. Zbilja smo željeli napraviti nekoliko koncerata u Latinskoj Americi i Europi. Pa onda i dalje. Želimo osjetiti dobru vibru pa ako odgovor na to bude dobar, nastavit ćemo u tom smjeru. Za sada je odgovor bio skoro 100 % pozitivan. I smiješno je zato jer se ljudi vole žaliti na sve na internetu, no zasad se nitko nije žalio. Radili smo glazbu, pisali priču…Priča je bila prva na redu i zatim smo podijelili sve na poglavlja, sada osmišljavamo scene za svako poglavlje, već smo napravili masu toga, oko 75 %. I kad scene budu spremne, skladat ćemo glazbu za svaku scenu, osmišljavati dijaloge i koreografiju, ne pišeš glazbu i onda da se samo netko ubaci s vokalom, ne možemo kao bend stajati tamo kao krumpiri i pjevati, to je rock opera, mora biti scenski izvedeno, kao Jesus Christ Superstar i slično. Kad glumiš, trebaš koreografiju, svatko treba znati svoje mjesto, što činiti u danom trenutku. Trebat ćemo dramaturga, postaviti scenu, dizajnirati kostime za pozornicu, ima puno posla, ni sami nismo bili svjesni koliko nas toga čeka. I ne razmišljamo o tome samo da to završimo, kao da napravimo ploču koja će se svidjeti ljudima, u ovom slučaju moramo se konzultirati s ljudima koji postavljaju mjuzikle da to detaljno provjere. Oni će obratiti pažnju na glazbu, scenu i sve, ako kažu da to ništa ne valja, nećemo ju izvoditi. To je kao kad diskografska kuća čuje loš album i odluči ne izdati ga. Zato moramo napraviti nešto zapanjujuće.

VENIA: Kad očekuješ da biste trebali biti gotovi sa svime i početi to promovirati?

CHRISTOFER: Ne mogu govoriti o točnom datumu, sigurno neće biti ove godine, 100 % sam siguran. Ako rock operu završimo sljedeće godine, bit ću veoma sretan. To bi bilo najranije. Glazba je najlakši dio za nas, pišemo glazbu i osmišljavamo scene za nju, ali s vremenom bi bilo sve manje scena, na kraju ti je ostalo još nekoliko scena. Na kraju ostaju one za koje je najteže napisati glazbu. Tu si i dijalozi, priča mora biti zanimljiva…ako si metal fan, ići ćeš to pogledati ponajprije zbog glazbe, ako imaš dobro glazbeno iskustvo, bit ćeš sretan. Ako ti priča sjedne, bit ćeš još sretniji. Ali ako tvoja mama ode to pogledati, to će biti kao da ide u kino, da se navečer opusti. Neće slušati audio snimku kako bi dobila uvid u glazbu. Išla bi tamo praznog uma, da ništa prije nije čula, i zbog zabave. Priča je najvažnija. Naravno, i glazba jer je to rock opera, ali priča, gluma i ostalo su jako bitni. Ako to ne bude funkcioniralo, mainstream publika će nam okrenuti leđa, onda ništa od toga. Moramo napraviti iz toga dobar kazališni komad. Moramo naći prave pjevače, operne glasove, ali koji se također mogu nositi s rock glazbom, koji mogu dobro glumiti. Takve ljude nije lako naći, znaš. Imamo već dva takva pjevača u bendu, ali ovdje ima puno uloga. Odlučili smo i preraditi neke stvari, da nema dovoljno ženskih glasova i da samim time glazba nije uravnotežena. Morali smo ponovno pisati uloge. Otpočetka, nije uopće bilo ženskih likova, morali smo ih prve uvesti jer u knjizi na kojoj baziramo priču nema uopće ženskih likova. Morali smo neke izmisliti, zatim smo promijenili muške u ženske likove, onda imate ravnotežu. Mislim, tko želi slušati tenore i baritone dva sata? To nema smisla.

VENIA: Da, u tom slučaju onda to ne bi bila rock opera, nego klasična opera.

CHRISTOFER: I jest klasična, ali s rock elementima, i Therion radi stvari inspirirane klasikom i goth utjecajima, ljudi kažu rock opera u većini slučajeva. Nije poput Jesus Christ Superstar, to je rock mjuzikl. Nema „pravih“ rock opera u pravom smislu riječi. Mi radimo prvu gdje operni pjevači pjevaju uz rock. Možda angažiramo jednog rock pjevača, za jedan lik koji je vrlo neobičan. Možda bi rock pjevač bolje iznio tu ulogu. Ali vidjet ćemo, ima još jako puno posla. Ne želim se forsirati i stalno raditi, želim da se sve prirodno razvija, raditi na tome kad imam inspiraciju. Zato ne znam hoće li to biti spremno sljedeće godine ili za tri godine. Tko zna. Glavna stvar je da to bude kvalitetno.

VENIA: U međuvremenu, planirate li ići na turneju ili ćete samo raditi na operi?

CHRISTOFER: Mi nismo uopće planirali ići na turneju s tim, ali morao sam se predomisliti jer sam shvatio da to trebamo testirati s publikom. Moguće je da odradimo neke festivale, zaradimo nešto novaca, to može trajati tri godine dok se to realizira, a ako ne ideš na turneje, na festivalima si dobro plaćen. Ne isključujem mogućnost da napravimo par koncerata, ali

nekakva duga turneja, ne. Dugu turneju ćemo odraditi kad izdamo novi album, nače nema smisla. Nije loša ideja odraditi nekoliko koncerata u tjedan-dva, da se prikupe nove ideje i sl. ali nisam siguran da će to biti potrebno. I ne želim to raditi samo da zaradim novce.

VENIA: Jasno, razumijem. I na kraju, što bi poručio fanovima u Hrvatskoj? Niste bili ovdje već neko vrijeme.

CHRISTOFER: Tamo je lijepo, kad smo imali kratku turneju na kojoj smo predstavljali dio opere, većina koncerata u Europi je bila dobro primljena, promotori su bili zainteresirani, ali čini se da su hrvatski promotori bili nešto oprezniji. U Zagrebu smo uvijek mali izuzetno dobre koncerte. Kad radiš novi koncert svima je u fokusu imaš i ili nemaš novi album, to je test trademarka i načina na koji brend funkcionira. Bez novog albuma, tko bi preuzeo rizik i bukirao Therionov koncert. Onda je to teže, pogotovo na ovim prostorima. Nismo bili u Srbiji, a obično su nam tamo dobri koncerti, nismo bili u Sloveniji, nismo bili u Grčkoj gdje bi obično često svirali, bili smo u Rumunjskoj i to je jako dobro prošlo. Oni su riskirali, ali bilo je super. U Bugarskoj također nismo svirali. Većinom su zemlje u kojima sviramo iste, a već dvadeset godina sviramo i ti ljudi vjeruju u nas. A u Latinskoj Americi raditi neku kratku turneju bi bilo teško jer se oni drže toga jeste li snimili album, ako imaš novi album, onda ideš na turneju, i s ovom promocijom rock opere su rekli ne, a kad su vidjeli da funkcionira u Europi, prihvatili su mogućnosti da sviramo tamo. Vrlo su oprezni. Ali čak i s novim materijalima iz rock opere na turneji koja je bila uspješna u Europi, bilo je teško bukirati koncerte u Latinskoj Americi. Odmah su rekli – nemate novi album itd. S njima je čudno. U Europi obično tri uspješna benda idu na turneju s jednom predgrupom, ili dva uspješna benda i dvije predgrupe, tu na vrijednosti dobivaju svi bendovi, u Latinskoj Americi nitko to ne radi. Ako se radi o festivalima, ok, ali ako je riječ o turneji, ne. Tamo se radi po principu jedan bend, headliner i lokalna predgrupa. Pokušali smo sa sobom povesti Arkonu, bili smo s njima na europskoj turneji i zaista se dobro slažemo s njima. Volimo njihovu glazbu i dobra su ekipa. Pitali smo ih bi li s nama na latinoameričku turneju, to bi bilo kul pa smo provjerili kod promotora bi li htjeli da Arkona svira s nama. Pustili bi svaki bend da svira zasebno, ali ne i zajedno na turneji. Odbili su mogućnost zajedničke turneje. Veoma su čudni, nevjerojatno koliko su nefleksibilni. Možda bismo mogli rock operu postaviti u Zagrebu, tamo imamo odanu bazu fanova. No nije samo stvar u tome gdje ćemo to prezentirati, treba u to uložiti puno novca. Sad je pitanje tko će biti prvi tko će probiti led. Mislim da možemo prvo u Švedskoj jer je Thomas Vikström (vokal) tamo već velika zvijezda, ima veze s kazalištem , preko njega mi imamo vezu. Ili u Švedskoj ili u Španjolskoj. Naime naš gitarist Christian (Vidal) i Thomas Vikström su zajedno izvodili glazbu Queena i ABBA-e. On je dobar prijatelj jednog od tamošnjih organizatora festivala i s Therionom radi jako profesionalno. Christian je radio i orkestracije ABBA-inih pjesama. Dakle, možda Španjolska jer tamo imamo jaku publiku ili Rusija. Ovisi kako će tamo ljudi reagirati na to. Rock opera je jednim dijelom bazirana na djelu jednog ruskog autora. Nešto smo promijenili u priči i ruskoj publici može biti drago, a mogu nas i popljuvati. Rusi imaju nacionalan ponos, ponosni su na svoje pisce poput Dostojevskoga i Bulgakova. Nikad ne znaš hoće li biti uvrijeđeni ili će im biti drago. Nadam se da će biti počašćeni. Rusija će vjerojatno biti najveće tržište po pitanju ovoga. Moskva ima jako kazalište, glazbenu scenu, puno novca, vidjet ćemo…kad ljudi vide da se nešto isplati na jednom mjestu, htjet će to preseliti i kod sebe pa će nas vjerojatno zvati da to prezentiramo i drugdje. Ako bude uspjeha, tu rock operu možemo izvoditi godinama.

VENIA: Baš razmišljam da biste mogli nekoliko sezona izvoditi rock operu u kazalištima, recimo u Švedskoj.

CHRISTOFER: Da, kada bismo uspjeli recimo u New Yorku, možda bi zaživilo (smijeh). Mjuzikl „Mačke“ je na Broadwayju od 70-ih kad je nastao, ako uspijemo tamo, možda postignemo da i drugi godinama to nastave izvoditi. Ne planiramo predugo to izvoditi jer mnogi od nas u bendu imaju malu djecu. Ali kad bismo to radili jedan ili dva tjedna u jednom gradu, a želimo to prezentirati u većim gradovima, onda možemo odsjesti u hotelu neko vrijeme i povesti obitelj, to bi bilo kul. Dobra stvar ubuduće je da kad jednom postavimo rock operu uživo, možemo raditi na novom albumu i ići na turneju opet, a ovo izvoditi u posebnim prilikama, svako malo.

VENIA: Da, mogli biste to izvoditi bilo kada, svakim novim albumom ljudi očekuju nove pjesme, a s rock operom imate materijal za godine, desetljeća…

CHRISTOFER: Da, može se izvoditi u posebnim prilikama, ili na festivalima. Ne znam za festivale, ali recimo večer prije festivala, cijeli dan ode na provjeravanje zvuka. Razmišljao sam da napravimo neku verziju toga u stilu 70-ih ili s Hammond orguljama u nekom manjem prostoru. Razne varijante. Moramo prvo uspjeti. U Švedskoj postoji izreka „Ne prodaj krzno prije negoli upucaš medvjeda!“ (Sälj inte skinnet förrän björnen är skjuten). Moramo paziti da ne zabrljamo proces pisanja.

VENIA: Nećete, sigurni smo. Nadam se da ćemo imati prilike vidjeti operu i u Zagrebu, ili bilo gdje drugdje u Hrvatskoj, ima lijepih mjesta na kojima ju se može izvesti. Hvala ti opet na intervjuu i nadam se da ćemo vas vidjeti uskoro.

CHRISTOFER: Bilo mi je zadovoljstvo. Pozdrav!

VENIA: Pozdrav!

Službeni web: http://www.megatherion.com

Razgovarala: Ivana Sataić
Pripremila i prevela: Buna Bernarda Juretić