Intervju: Gordana Beraković
Foto: Therapy?

Therapy? dolaze iz Sjeverne Irske i posljednjih su 20-ak godina koliko postoje jedan od najzamjećenijih irskih bendova čija glazba varira između klasičnog roka i metala. Therapy? su i bend koji ne treba posebno predstavljati, a zadovoljstvo razgovarati s njima imali smo na Jurassic Rock festivalu početkom kolovoza u Mikkeliju u Finskoj.

VENIA: Na početku vas moram pitati nekoliko pitanja o “Crooked Timber. Općenito, kako biste predstavili album publici?
ANDY:To je najrecentniji album i stavarno je osvježavajuć zvuk za nas tako da nam se stvarno sviđa, to je ritmična ljubičasta i reflektira zaista vrstu glazbe koju trenutno slušamo. Mislim da su i stihovi vodeći trenutno.
NEIL: Mislim da je vrsta albuma gdje je 10 pjesama i svaka pjesma ima individualni glazbeni i stihovni koncept i sve su vrlo bliske jedna drugoj.

VENIA: Kada slušam album ne mogu izbjeći zakljčak da je na neki način povratak vašem ranom zvuku. Što bi rekli, koje su razlike između prethodnog albuma “One Cure Fits All” i sličnosti sa ranijim albumima.
NEIL: Mislim da ovaj album, ti si to rekla, zvuk je kao raniji Therapy? albumi. Nas trojica otišli smo u studio, rekli da ćemo zvučati kao stari albumi. Mi smo napisali pjesme i producent Andy Gill kada smo se udružili s njim, i ušli smo u studio, mi zapravo pukušavamo stvoriti svaki, jedna stvar koju smo napravili, željeli smo da svaki instrument, gitara, bas, bubnjevi uvijek budu zastupljeni  koliko je moguće, i osvježe zvuk. Nismo išli i rekli «napravimo referencu na stare Theray? albume. Andy je izvukao najbolje iz svakog instrumenta, vokala. Mislim da je spojio što nas trojica radimo trenutno, više nego referencu na stare zvukove.
ANDY:  Slažem se, mnogo je prepreka s Therapy?, kao od prvog albuma. Prilično mnogo utjecaja. Stvari su funkcionirale na ovom albumu. Meni je zvuk vrlo Therapy?, ako znaš što m islim. Ljudi će reći: kako Therapy? zvuče? Ovaj album zvuči vrlo prirodno, svaki svirač zvuči vrlo komotno.

VENIA: Spomenuli ste Andyja Gilla. Što možete reći o suradnji s njim i koliko je zapravo Andy pridonio zvučnom konceptu albuma?
ANDY: On je zaista želio biti manje vitez, želio je da zvuči kao troje ljudi. Nije želio mnogo efektata i ekstra stavari. Tako da smo koristili mnogo pedali za efekte, jednu gitaru i nekoliko glasova. Tako da zvuči mnogo kao da je snimljeno kako zapravo je i želio je iskoristiti prostor i zvuk više. Nije želio da zvuči kao bilo koji drugi američki metal bend. Rekao je: vi ste momci Irci. Imate određen gitaristički zvuk. Nemojte ga učiniti da zvuči kao svaki drugi metal bend. Pokušajte učiniti da zvuči pomalo jedinstveno. Bas je vrlo glasan.Mnogo glazbe koju slušamo sadrži heavy, rock, punk, dub, nešto progresivne glazbe. Pa smo željeli donijeti nešto Andyja u naš zvuk, a Andy je jako dobar u tome. Neki producenti bi stvorili zvuk poput svakog drugog metal benda pokušavajući prodati album. Andy je stvorio zvuk u kojem smo više kao nas trojica zajedno u sobi.

VENIA: Tijekom svih ovig godina razvili ste nekoliko različitih aspekata svoje glazbe i uspjeli stvoriti svoj vlastiti, prepoznatljivi glazbeni stil. Što mislite da je bilo presudno u vašem izričaju što vas je izdvojilo iz mase?
ANDY: Razgovarali smo o tome ranije. Svi volimo žestoku glazbu. Ali nekako svi bendovi zvuče isto. Ali, veliki bendovi zvuče drugačije. Imaš AC/DC, RHCP, Green Day, Metallicu, Mastodont. Svi oni zvuče jedinstveno. Nastupili smo na mnogo festivala ove godine. Mogao bih sjediti ovdje i slušati bendove, kao 6 za redom i svi zvuče isto. Rock glazba, ako nije pažljiva, se stvarno može raspuhnuti. Rock glazba je doživjela mali preporod nedavno, što je fantastično. I svi su bendovi počeli zvučati kao neki drugi bend na planeti. Mi smo željeli samo zuvčati malo drugačije. Staviti drugačije utjecaje u našu glazbu, nadajući se da će biti groovy, plesna i skakajuća. Therapy? radi takve stvari.

VENIA: Objavili ste mnogo glazbe i odsvirali mnogo turneja. Koja je vaša tajna izbjegavanaj dosade i ponavljanja? Kako uspjevate zadržati kvalitetu na istoj razini kao i kvantitetu?
ANDY: Iskreno to radiš ako želiš! Ako ne uživaš u tome, jednostavno uzmi odmor ili radi nešto drugo. Prilično je jednostavno, stvarno. Nikada nismo imali planer za veliku igru. Radili smo svoju glazbu jer volimo to što smo napravili. Stvarno nikada nismo razmatrali hoće li se ljudima svidjeti to što smo radili. Trudili smo se nastaviti. Govorim za sve nas. Imali smo vrlo širok raspon utjecaja i kada svi oni dođu zajedno zvuče dobro. Zvuči vrlo prirodno. Još uvijek smo uzbuđeni zbog glazbe. Mnogo je stvari koje želimo napraviti u glazbi. I publike da kojoj sviramo. Ne kao neki bend koji će reći: Da, moram svirati  u Square gardenu i onda sam sretan!
VENIA: Ili, molim ne pitaj me o glazbi!
ANDY: (smijeh) Mislim da su ti momci vrlo nesigurni. Razgovarao sam s managerom neki dan, on zna da određeni ljudi koje znamo, i bendovi, i ljudi s kojima smo radili u prošlosti i stvari koje je vidio kao manager, a u poslu je godinama. Postoje dvije vrste ljudi. Osoba kao umjetnički temperament i osoba koja samo radi i uživa, to je ono što mi radimo. I on je otkrio da ta osoba sa umjetničkim temperamentom i njihova pitanja: gdje je moj espresso? I sve te stvari. Obično su nesigurni i zato se ponašaju kao da su zvijezde. Ako si netko poput Madonne i prodaješ mngo albuma, da, možeš se tako ponašati. Ali, ako si indie rock bend iz Londona mislim da ne.

VENIA: Što je bend veći, normalniji su ljudi…
ANDY: Da, mnogo bendova s kojima smo na turneji ne osjećaju natjecanje ni sa kim, jer su sretni sa svojim vlastitim radom. Bili smo na turneji sa Aerosmith, Black Sabbath. Bendovi poput njih su tako cool! Prvi put smo susreli Aerosmith 1994. Mislili smo oni su tako poznati, čak i moja mama zna tko je Steven Tyler, a bili su najcoolerskiji momci, samo su se družili s nama. Oni ne piju, ali poznali su nas gore na pivu, i pokazali nam gitare i mogli smo sjesti s njima i razgovarati kao sada.

VENIA: Što je vaša glavna inspiracija u cijeloj stvari, nešto što vas vodi da se nastavite baviti glazbom?
NEIL: Uživamo u onome što radimo. Uvijek novi cilj, to je ono što te tjera naprijed.

VENIA: Nakon svih ovih godina, imate li još uvijek glazbenike ili općenito umjetnike koje možete navesti kao svoj glavni izvor inspiracije?
NEIL: Uvijek imaš svoje omiljene izvođače.

VENIA: Na kraju, želite li nešto poručiti hrvatskim fanovima? Bili ste tamo prije dvije godine, sjećate li se?
NEIL: Da, to je bila predivna večer. Uživali smo. Svirali smo s bendom koji se zove Church. Stvarno volim taj bend. Ljudi su bili ljubazni. Želimo ponovo doći tamo, razgovarali smo o tomu. Završavamo turneju u prosincu, ali nakon Božića, u siječnju, veljači idemo opet na turneju i nadamo se da ćemo doći. Mnoga sjećanja o Hrvatskoj su predivna. Hvala vam na svoj vašoj podršci i radujemo se vidjeti vas opet.

VENIA: Hvala vam!

službena web stranica: www.therapyquestionmark.co.uk