Intervju: Tomi Phantasma & Ivana Sataić
Photo: Tomi Phantasma

Nakon punih 29 godina postojanja veliki su The Misfits kišne večeri 10. lipnja 2006. konačno zasvirali pred zagrebačkom publikom! Neposredno nakon koncerta, tijekom cijelonoćnog druženja, Jerry Only ekskluzivno je za naše čitatelje odgovorio na neka pitanja. Provjerite na koja!

VENIA: U Hrvatskoj ste prvi puta u svojoj 29 godina dugoj karijeri. Kakve su impresije sa današnjeg koncerta?
JERRY: Današnji je koncert bio dobar. Rekao bih da bi mu dao 5. Znate, kao što sam rekao, naš bend zapravo ne dolazi i ne pokušava odsvirati svaku notu i sve napraviti savršeno. Mi zaista nismo došli ovamo i pokušali nekoga impresionirati, došli smo ovdje zato da bismo se dobro proveli i mislim da smo to uspjeli večeras. Mislm, mogao sam vidjeti to na licima te djece, svi su uživali u koncertu od početka do kraja. I, zapravo, imali smo zaista lijep ‘groove’, obično sve razrušimo… nekoliko smo puta tijekom koncerta malo usporili, osjećali smo se vrlo ugodno ovdje.

VENIA: Vaš je posljednji album objavljen prije 6 godina.
JERRY: Novi album nam je upravo objavljen. Osaka, jeste li vidjeli to? Biti ćemo na Cartoon Networku, imamo japansku animaciju. To je za mnogo mlađu publiku. Mislim, to je kolekcija pjesama, neke pjesme su napisali metal klinci u metal instituciji a neke su pjesme poput Richarda Hella i ova je suradnja totalno kao da je zaista mračna stvar. Stvarno je cool. Z anas, to je poput nešto malo svjetlije strane, ali to nije Misfits, to je ‘side’ projekt.

VENIA: Planirate li ići na turneju s Osakom?
JERRY: Ne. To je samo projekt.

VENIA: A što je s novim The Misfits albumom?
JERRY: Radimo na tome. Kao što sam rekao, nismo izdali album gotovo 6 godina. Ne žuri nam se. Pokušavamo malo biti kod kuće. Dogodilo se to da sam dobio dijee. I rekao sam menadžmentu: ‘Gledajte, otanimo kod kuće, počnimo raditi na novom albumu’, ali ljudi su nastavili zvati, dobili smo neke stvarno dobre ponude i nismo ih mogli odbiti. Na primjer, Estonija, nikada nismo bili tamo i htjeli su nas kao headlinere na festivalu za 5000 djece i onda se vi, ljudi, popunili liniju. I bilo nam je nešto kao, to je nešto što ne bismo smjeli raditi ali istovremeno je nešto što ne bismo smjeli ne raditi. Lijepo je biti tražen ali nekada je teško biti na dva mjesta istovremeno. Ali stvar je u tome, s našim albumom, naša 30. obljetnica je sljedećeg travnja pa sve dokle je naš brod zajedno prije sljedećeg travnja, ja sam zadovoljan. Pa što se događa, kada odemo kući imamo još nekoliko velikih koncerata u Italiji, sviramo ispred 14000 klinaca i imati ćemo veliki koncert u Engleskoj za vjerojatno u prosjeku 6000 do 10 000. I onda neke besplatne koncerte, što me čini sretnim zato što ako staneš tamo znaš da će klinci doći i da će biti vrlo otvoreni prema tebi i dobro se zabaviti. To nije poput: ‘hej, znaš potrošili smo mnogo novaca za ovo zato što smo najstariji fanovi’. Dokle god idemo dalje s koncertima poput ovog večeras sve je u redu.
Mislim je Misfits vrlo važan bend zato, znate, 29 godina a mi smo još poput klinaca u podzemlju, nikada nismo izašli iz rupe. Uspjeli smo isprojicirati image grungera, mnogo punk bendova to nije u stanju. Čak ako pogledate… po mome mišljenju The Ramones su najveći punk bend svih vremena. Ali ako pogledate van na ulicu vidjeti ćete više Misfits obilježja na ulici na rukama ljudi nego što ćete vidjeti The Ramones. Mislim, The Ramones su više usmjereniji, punk bend s poštanskim sandučićem u New Yorku ali the Misfits je nešto što je otišlo dalje od toga na mnogo različith podloga. Mislim, sa točke umjetnosti, mi imamo kredibilitet sa hard-core točke, sa punk točke, još uvijek smo inovatori i očito smo horror punk bend, vjeroajtno broj 1 ako ne i jedini zaista kredibilni. To je stvarno dobra situacija, mislim da je ono što smo napravili jako, jako važno klincima i mislim da to možete vidjeti ovdje, klinci su zaista usmjereni tome. Mi nikoga nećemo bombardirati, ali mislim da je i to važno.

VENIA: Što misliš o posljednjem RHCP video spotu?
JERRY: Razgovarali smo o tome danas jer je vaš vozač svirao Chili Peppers u kombiju. I morate biti iskreni, RHCP su rock’n’roll bend, oni nisu hard core bend, nisu punk bend, oni su rock’n’roll bend. Ono što su bili i ono što su sada su dvije različite stvari. Ono što govorim je da je i Green Day jednom također bio punk bend. Ali ljudima je dopušteno izaći i postići uspjeh. Mi ne trebamo žuriti tome. Mi pokušavamo napraviti svoj najžešći album ikada, znate.

VENIA: Da, ali nas je zanimalo što misliš o njihovom spotu gdje su vas stavili u isti rang sa The Beatles?
JERRY: Pa, ja sam uvijek mislio da smo mi u tom rangu da budem iskren. Zaista jesam. Mi smo napraavili mnogo stvari koje drugi bendovi nisu mogli. Sami smo napravili svu svoju glazbu. Sami smo je promovirali, učinili smo većinu svega onoga što bendovi rade da bi bili originalni. Sve što radimo, radimo. Mislim, ništa ne kupujemo u dućanu, osim wc papira. Pretpostavljam da znate što mislim. Kad gledate Misfits, Misfitsu su zasita na vrhu glazbene scene danas. Ako danas nabrajaš top bendove, uzet ćeš Green Day, Metallicu, Marilyna Mansona, Slipknot i onda kažeš: ‘ono što se dogodilo je Misfits’. Bio sam na Ozzfestu da bih susreo svoje prijatelje iz Slipknota, Peppers u bili ondje sa Philom iz Pantere i momci su pijani sjedili u tom malom bazenu nakon svirake i ja sam uzeo pivu i sjeo u bazen. Htio sam na kratko vidjeti Peppera i pitao sam samog sebe: “Hej, što radiš?” a on je rekao: “Samo sam ti htio reći, uzeo sam gitaru kad sam čuo tri hita: “From Hell”, “London Dodgen”, “EP”, to me natjeralo da sviram gitaru. Pepper je dobio Grammy i svirao s Phillom iz Pantere. Ti bendovi izlaze i čine velike stvri. Metallica, na primjer, najveći bend na svijetu, ili Green Day nedavno. Pa, što se događa? Svi ti bendovi na vrhu mogu nacrtati svoje obiteljsko stablo nazad do nas. U redu, The Ramones su također u stablu. Ako imaš Green Day, oni sviraju The Ramones kada otvaraju koncert. To je očiti utjecaj Ramonesa ali istovremeno Ramonesi su imali u potpunosti usmjeren image, mi smo totalno van toga. Znate, nešto poput Alicea Coopera… mi imamo image, izgled, zvuk, mi imamo stvar. Mislim da je to cijeli paket. Mislim da kada bismo sada to napustili izgubili bismo sve za što smo radili svih ovih godina. Volim svirati koncerte poput ovoga.

VENIA: Spomenuli smo neke bendove na koje ste utjecali. Je li to ujedno i odgovornost?
JERRY: Oh, da. To je najveća odgovornost ikada. Ali mi se dobro zabavljamo svaku večer. Ne moramo napisati novi album, novu pjesmu, novu notu na gitari. Sve dok izlazimo svake noći i dovodimo djecu na koncerte ono smo što smo uvijek bili i mislim da ljudi to vole. Dajte nam fanove! Kad smo se vratili, prvo smo svirali 13 koncerata u SAD-u i rasprodali sve, najbolji klubovi, najbolji prostori i svaka nas je diskografska kuća htjela a mi smo željeli sve osim toga. Mi smo samo željeli ‘ražestiti’ svoje fanove. Anthrax su nas zavali i rekli da žele svirati turneju s nama, rekli su da ne žele biti metal bend, želimo biti hard core bend. I bili smo ondje: Canibal Corpse, Life Agony, Anthrax i The Misfits. Svake smo večeri bili totalno raspaljeni, ja sam imao crno i modrice svud po nogama od udaranja gitarom o noe, Fankijevi prsti (iz Anthraxa) su bili, oni nisu znali u što ulaze jer mi smo bili spremni ubiti. Njegovi su prsti krvarili, ruke su mu bile krvave svaku večer. Nisam očekivao to. Ali radilo se o fanovima i mi smo udarali jedni druge, tjerali se na novu razinu gdje oni nisu očekivali da će ići, bili smo pritisnuti leđima o zid, nismo izašli da bi žalili, izgledali bi poput idiota. Na turneji je bio Marky Ramone a on je bio s Ramonesima od početka, nakon koncerta je došao i rekao: “Momci, Anthrax su bili odlični večeras”. A tada smo mi izašli i učinili isto to. Bila je to najbolja turneja na kojoj smo bili. Ako sviraš 2,5 sata svaku večer i sviraš 5 noći, ne sviraš žestoko. To je razlika između izaći i zaraditi za život i izaži i biti najbolji što možeš biti.

VENIA: Koji su tvoji najveći glazbeni uzori i uzori u životu, što te inspirira u glazbi i životu?
JERRY: Moja glavna inspiracija je moja mama. Moja mama je učinila Istočnu Obalu domom za punkere. Moja je mama razvila crnu zastavu na mojoj kući, društveno destrortirani su ostajali kraj moje kuće, ona je kuhala za sve, organizirala je vrijeme kada možeš oprati rublje zbog tonske probe i takve stvari. A moj otac, premda je bio stvarno dobar tata, kada smo rasli on je radio mnogo, mnogo sati i nije bio dio kuće. Pa sam ja s mamom brinuo o mlađem bratu.Moja je mama uvijek vjerovala u umjetnost. Kad smo bili djeca poslala nas je u umjetničku školu i tamo smo izrađivali dinosaure i takve stvari na satovima. Pogurnula nas je da budemo kreativni. Pa što se dogodilo kada smo započeli s glazbom, moj tata nije nas podržao novčano, pogurnuo nas je da to učinimo na pravi način, ako je to ono što želite raditi, napravite, nađite managera. Ne radi se o novcu nego o tome da budeš iza ljudi. Moja mama, ona je stvorila newyorkšku punk scenu, i odveo sam je da vidi Green Day na velikom stadionu, momci su mi dali 20 ulaznica da dovedem cijelu obitelj, bili su zaista dragi. I ondje sam joj rekao: “Mama, žao mi je što mi nikada nismo napravili komercijalne stvari. Ali stvar je u tome da je mnogo važnije ono što smo napravili. Ali zbog onoga što si ti napravila ovi su momci danas ovdje”. Dobro se provela.
Glazba. Moja mama, kada je išla u srednju školu skupljala je starine pa je imala Buddy Hollya i Loua Richarda, Elvisa, sve te originalne ploče. Kad sam bio mali običavala ih je puštati kada je išla gledati TV pa sam se ja igrao s igračkama i slušao. Nije bilo ničega drugoga osim rock’n’rolla 50-ih. Kad smo osnovali bend shvatili smo da ćemo biti punk bend. 1950e su bile glaavni utjecaj kako to napravili ali kasnije kad sam odrastao vidio sam drugi Kissov koncert, vidio sam Queenov drugi koncert, vidio sam Aerosmithov prvi koncert, vidio sam svaki bend koji se pojavio. Ako nisam bio ondje na prvom albumu, bio sam na drugom. Deep Purple, Alice Cooper kada je radiio “Walking to my nightmare”, David Bowie u vrijeme “Dogshowa”. Rekao sam da ne želim biti neki sleazy psoubojica seljački dečko koji svira blues, ali onda sam vidio Diamond Dogs u Madison Square Garden, bio je očaravajuć, uvijek sam volio sve umjetičke sate u školi i rekao sam: “možemo svirati glazbu i činiti umjetnost istovremeno.” Kakav divan koncept! I tada smo odmah došli do Alicea Coopera, on je bio naš mentor u mnogo stvari, stvarno je cool. Prestao je piti, čisto usputno. (smijeh) Pa, to su bili utjecaji. Ali moj glavni, ako bih mogao izabrati jednog momka s kojim bih mogao svirati u njegovom bendu, bio bi to Iggy Pop. Iggy Pop je dinamo. On je jednostavno 100 tona adrenailna. Mislim da mi je “Search and destroy” najdraža pjesma. On je moć. Imao sam pravi, s Joey Ramoneom. Bili smo u studiju kada je radio s Joeyjem i kada je Joeyi otvorio usta pomislio sam: ŤKako to ovaj momak pjeva ovako jebeno dobro?!ť, tako cijeli on, tako sve. Bilo je kao da Bog progovara iz pakla. Stajao sam iza božje sjene. To je bilo cool. Iggy je jedini momak za kojeg bi svirao.

VENIA: Jesi li ikada svirao s njim?
JERRY: Ne, bojim se. On je najbolji.

VENIA: Sada si govorio o ljudima koji su utjecali na tebe, a što je s bendovima koji poštuju The Misfits? Znam jedan odličan bend iz Finske, The 69 Eyes, ne znam jesi li čuo za njih… ali oni vas istinski poštuju.
JERRY: Da, vidio sam pjevača na TV-u u Misfits jakni! Vidio sam to! Super, pozdravi ih od mene! Bio je u Bamovoj emisiji (op.a. TV show Bama Margere), nije li? Najbolje želje The 69 Eyesima!

VENIA: Na kraju, imaš li poruku za fanove u Hrvatskoj?
JERRY: Proveo sam se zaista dobro. Volio bih se vratiti. Ovdje su jako dobri klinci koji su zaista cijenili jedni druge što je najvažnije. Imati scenu i klince koji paze jedni na druge. Zaista bih se volio vratiti! Uistinu cijenim što ste nas doveli ovdje.

VENIA: Mi cijenimo što ste došli ovdje, hvala.
JERRY: Uvijek, hvala vam puno..

www.misfits.com