Intervju: Helena Torstensson
Foto: Martina Tornemyr

The Donnas su američki bend koji je započeo s radom prije 15 godina. Njihova glazba je kombinacija alternativnog rocka, popa i hard rocka. Imali smo čast pričati s Mayom Ford, bassisticom benda.

Venia: Kako bi željeli predstaviti svoj bend Hrvatskoj publici?
Maya: Pa, sviramo već zajedo 15 godina i mislim da smo rockeri razne sezone, glasni smo i zabavni kada sviramo uživo i želimo biti jako ludi i jako se oznojiti – ne odustajemo!

Venia: Kakva priča stoji iza imena?
Maya: Pa, zapravo je to luckasta priča kada smo bili jako mladi i ja sam dobila McDonalds happy meal i jako mi se svidjeo logo ukrašen sa slovima i tada mi je palo na pamet Donna koju koristimo jer smo onda imali neki bend zvan The Electrocutes, pa se činilo kao , da Donna je malo štreberski ali smo mi nekako svirali štrebersku glazbu pa eto. Bila je to samo šala u početku.

Venia: Odakle inspiracija kada pišeš/kreiraš glazbu
Maya: Jako volim Eltona Johna, Kiss, Cinderella i jednostavno voli mnogo bendova i mnogo slušati glazbu kada pokušavam nešto napisati i također dobiti inspiracije kada sam na turneji s drugim bendovima, svirajući gigove, kada pišemo pjesme želim da bude ih zabavno izvoditi uživo , pa pokušavamo napisati pjesmu koja je jako dobra tako da i publika može pjevati s nama, a inspirirani smo s dečkima koji nam slamaju srca i takvim stvarima.

Venia:  Moraš li biti posebno raspoložena?
Maya: Ahm, da ne mogu samo reći “Idem napisati pjesmu, i onda napišem tu pjesmu.” Dođe ti jednostavno kada si zastao u prometu, nakon napornog radnog dana i tada ti nešto padne na pamet, iskoći ti u glavi i ti to zapišeš. Možda sam tako osjećala nakon mnogo dugo provedenih noći, pijući, i tada sam se probudila sljedeće jutro  s mamurlukom, i još si uvijek pijan i moraš biti jako kreativan da dobiješ nekek ideje. I mnogo puta kada smo zajedno u Allisonovoj kuži i samo sjedimo tamo satima čavrljamo i pričamo kakve bi riječi trebale biti i kao da imamo ideju ali zaista želimo formirati pjesmu s glazbom koju smo već napisali i uklapamo riječi i činimo to savršenim, svi pomažemo u kreiranju glazbe.

Venia: Što te potiće da stvaraš glazbu?
Maya: Zanimljivo je putovati raznim zemljama cijelo vrijeme besplatno, i za to te plačaju. Da nisam u bendu ne bih bila Brazilu, Australiji ili Novom Zelandu što je jako uzbudljivo, pa se osjećamo kao gusari. Nikada nisam željela imati normalan posao kao posao konobarice, ne znam da li bi to ikada mogla. Jer kada dođeš na pozornicu i odsviraš jako dobro uživo, tako je publika koja te podržava s rukama u zraku i osjetiš razlog da nastaviš jer želiš imati dobar show.

Venia:  Što mi možeš reći o posljednjem albumu Bitchin’a
Maya: To je moj najdraži album koji smo dosad radili i jako ima lijepu naslovnicu. Cure koje rockaju i pokušavaju napraviti nešto što zvuči kao što bi trebalo svirati na stadionu i vračati se stvarima koje smo slušale kada smo bile mlađe kao Cyndi Lauper, Billy Idol i Def Leppard, to je glazba koja je odlična i svevremena.

Venia: Kakva je to drugačija forma od ostalih albuma?
Maya: mislim da smo sa Bitchin napokon dobili sve instrumente da zvuče kako smo htjeli, dobili smo boljeg i stvarno dobrog producenta koji je znao kako želimo da album zvuči. Prateći vokali zvuče kao da smo u pravom bendu i poboljšale smo se u pisanju pjesama također. Puno smo više pjesama napisale za ovaj album i mogle bismo izbaciti neke s albuma, ali je drugačije kao da je savršeno djelo. Uložili smo mnogo vremena i truda i nismo se žurile.

Venia: Što se promijenilo od kada imate svoju vlastitu izdavačku kuću?
Maya: Sada moramo odlučivati više i možemo raditi ono što zapravo želimo alu također nemamo izdavačku kuću koja nam daje novac, nego ga nalazimo sami. To znači da sviramo lude showove po cijelom mjestu. To je prolično zavavno i znam da u budućnosti možda ćemo biti u mogučnosti da napravimo phoner nemd i nastavimo razgovarati o stvaranju nečega pod drugim imenom, kao čudan side-projekt ili nešto. I jednostavno je lijepo ne imati sastanke s puno ljudi koji rade za izdavačku kuću koje ne poznaš niti ti se ne sviđaju. Sad je kao imamo nas i znamo što želimo da se reklamira i takve stvari.

Venia: Koja/e pjesma/e te najviše pokreže na albumu?
Maya: Uistinu volim “What do i have to do to make you want me”, mislim da je to jedna od prvih pjesama koje sam napisala o tom muškarcu s kojim sam bila opsjednuta, bio mi je prijatelj, ali nikada se ništa nije zapravo dogodilo ili nekada bi, nikada nisam bila njegova djevojka i to je bilo jako furstrirajuće. Pa ta mjesma znači nešto meni i smiješna je kada taj čovjek dođe na naše koncerte i mi je sviramo a njemu je žao a ja sam kao : ” haha napisala sam okrutnu pjesmu o tebi!” *smijeh*

Venia: Kojoj se pjesmi raduješ izvodtiti ju uživo?
Maya: “Better of dancing”  smo upravo počeli svirati prije par mjeseci i jako brzo je imala tu vibru i bilo je zabavno i nije kao da usporava ili ništa. Također “Save Me” je zaista dobra i nekako laganija, ali jako moćna.

Venia: Kako se zagrijavaš prije koncerta?
Maya: Pa uglavnom slušamo Ipodove i imamo mali dance party u backstageu, malo votke. Također imamo motivirajuću molitvu svake doći prije nego što idemo na pozornicu.

Venia: Kako birate pjesme za setlistu?
Maya: uglavnom kada smo na turneju imamo dvije setliste i prepravljamo ih svake večeri, samo sviramo najbolje i one koje publika voli od kojih dobijemo najbolje odgovore. Volimo svirati novije stvari više nego stare jer gledajući 10 godina unatrag, pitamo se kako smo to mogle uopće napraviti? Malo su luđe i puno smo ih puta već odsvirali pa sada je više novog materijala u setlisti. Ali također dajemo mjesta i stavljamo neke stare pjesme među nove i  tako ukomponiramo da nemamo previše sporih pjesama u sredini koncerta, da se previše ne umorimo.

Venia: Što za tebe glazba znači?
Maya: To je kao moja najbolja prijateljica i ja tako možemo pobjeći od svih problema i  kada imamo zaista loš dan možeš se uvijek okrenuti svojem najdražemm albumu i zaboraviti na stvari koje te ćine nesretnim. Opušta me također.

Venia: Kada si shvatila da želiš biti glazbenik?
Maya: ne znam mislim da kada samo imala 4 godine ili prije, tada sam imala knjigu “All about me”  i pisalo je što želiš biti kad odrasteš, i ja sam popunila da želim biti pop zvijezda. Moje sestrične su uvijek me voljele oblačiti i raditi mi ludu odjeću. Obožavala sam Madonnu i Cyndi Lauper i također puno slušala Elvisa i to je bio prvi puta kada sam čula glazbu i tada sam znala da to želim raditi?

Venia: Bilo li je očito da ćeš svirati bas?
Maya: Zapravo ne, prvo sam željela pjevati ali sam tada upoznala Allison i voljele smo REM, i moja mi je sestrična tada dala gitaru i pokušala sam svirat ali sam bila jako loša a i to je bila loša akustična gitara. Dobila sam knjigu kako svirati gitaru ali nisam bila dobra i tada sam pitala Allison zašto ona ne bi svirala gitaru jer joj tata svira i ja sviram bas. Bas mi se ćinio boljim, manje žica i to bi bilo lakše za naučit, pa sam tako bassistica imam uvijek dobru vibru prema njima. *smijeh*

Venia: Od kojeg umjetnika ili benda si dobila najviše inspiracije na početku karijere a od kojih sada?
Maya: Pa mislim R.E.M. me je posebno inspirirao mene a i sve nas i počeli smo bend jer smo voljeli R.E.M. i Shonen Knife i tako smo radili obrane njihovih pjesama na prvim gigovima jer nismo znali kako pisati. Pa mislim da su nas oni zaista inspirirali i također smo voljeli Def leppard, Motley Crue i volim sve stvari koje su bile na MTV-u dok smo bili djeca.

Venia: Kakvu glazbu sada slušaš?
Maya: Još uvijek slušamo iste stvari samo volimo imati veće znanje o glazbi Rolling Stones, Beatels, Pulp i Blur.

Venia: Neka glazba koju ne možeš podnjeti?
Maya: Da, to je kao puno glazbe ne mogu podnjeti, ne mogu podnjeti sve što svira na radiju, jer stvarno zvuči loše.

Venia: Ako bi mogla nešto promijeniti u svojoj karijeri, što bi to bilo?
Maya: Željela bi da smo napravili veče singlove, da smo mnogo bogatiji i prodali više albuma.

Venia: Da te udari auto i ležiš umirući, ali moraš otpjevati jednu pjesmu po kojoj će te se ljudi sjećati, koja bi to pjesma bila?
Maya: “I am still standing” sa Eltonom Johnom i zaista volim pjevati tu pjesmu kada se probudim, počnem ju glasno pjevati.

Venia: Imaš li poruku za fanove?
Maya: Samo pozdrav, jedva čekam da dođemo u Hrvatsku! Hvala na kupljenim albumima i dođite na koncert tamo!

Hvala ti puno! Za više informacija posjetite: www.thedonnas.com