Intervju: Ivana Sataić
Foto: Ville Juurikkala

The 69 Eyes su nedavno objavili novi album “Angels” i bez imalo oklijevanja, nakon pune dvije godine, krenuli na europsku turneju.
Na istom mjestu kao i dvije godine ranije susrela sam i ekskluzivno za hrvatsku The 69 Eyes webstranicu i Venia-Mag razgovarala s Jyrkijem o novom albumu i svemu što se u međuvremenu događalo sa The 69 Eyes.

VENIA: “Angels” je vaš novi album (i album ožujka na Venia-Magu). Što mi možeš reći o glazbenim utjecajima na albumu, što je bila zvijezda vodilja dok ste pisali pjesme?
Jyrki69: Kao što znaš The 69 Eyes imaju dugu povijest kao bend, ove godine 18 godina pa… mislim da su sve moguće strane The 69 Eyes prisutne na albumu. Tamo je mnogo rock ‘n’ rolla, mnogo glam rocka, sleazy rocka i također leži mnogo Gotha. Samo je jedna stirkno Gothic pjesma, ja mislim. Sve su pjesme zaista drugačije jedna od druge ali s druge strane kad ih slušaš stvarno možeš prepoznati bend. Samo sam mislio da otkada je naziv “Angels” želim iznenaditi ljude i napraviti ga žešćim i mračnijim od prethodnog baš kao, znaš, zbog tog razloga. Netko je već spekulirao prije nekoliko godina kad je rečeno da će se sljedeći album zvati “Angels” kao: ‘ ah, bit će mekši i blablabla’ i mislim u potpunosti suprotno od toga a s druge strane je mnogo mračniji od “Devils” i mislim da je to stvarno zabavno. To je u biti sve o tome. Mislim… mislilo smo da treba biti mnogo glam rocka na albumu također jer smo u posljednje vrijeme često bili u Hollywoodu i Sunset Stripu općenito gdje je uvijek kao klasični glam rock 80-ih… naravno to je na neki način uskrisilo neke određene vibracije u nama kao: ‘ok, ovo bi bilo cool’ ali zapravo ne mislim da je mnogo tih stvari, općenito. Samo je mnogo rock ‘n’ rolla i također, znaš, čitao sam neku recenziju da je iz ovog albuma očito da The 69 Eyes neće usporiti ili nešto tako, da zvuči kao prvi album nekog mladog i energičnog band i to je veliki kompliment. I mislim da dio energije dolazi od mlađih bendova. Postoje neki stvarno cool mlađi i neki još mlađi bendovi iz Kalifornije u zadnje vrijeme i na toj sceni neka svježa krv dolazi na dark scenu.To su stvarno energični bendovi i ako ne toliko glazbeno onda su na neki način energetski utjecali na nas. Mislim ne namjerno ali nekako mi se čini da to ima veze s tim da kada slušaš tu glazbu to se naravno može čuti u glazbi. S druge strane mi smo vjerni sebi; mi jednostavno snimimo album kakav želimo, a opet s druge strane želimo snimiti album koji će naši fanovi voljeti i ako je moguće snimiti album koji će možda biti otvoren za neke druge ljude a ne samo za ovao tajno društvo oko The 69 Eyes. Ali to je nešto o čemu naša velika izdavačka kuća treba voditi brigu. Kad smo napravili svoj prvi album Virgin/EMI i “Devils”… to je poput posjetnice uokolo pa… sada ok znaju nas pa je sada vrijeme da pokažu što su dobili i kako iskorištavaju prednosti velike kuće. I s tim albumom smo svirali na mnogo mjesta gdje niakda nismo bili, zahvaljujući novoj velikoj kući također smo dospjeli čak na američki kontinent, i južni i sjeverni i to je također bilo uzbudljivo… pričekajmo vidjeti što se događa s ovim albumom. Na turneji sm od početka ove godine pa zaista nisam imao prilike dobiti neku povratnu informaciju i sada… album je izašao dok smo još bili na sjevernoameričkoj turneji i znao sam da je zauzeo broj 1 u Finskoj i da je zlatni ondje ali mislim da je sada najuzbudljivij vidjeti reakciju publike kad sviramo ove koncerte. Svirali smo prošlog tjedna u Rusiji, album ondje izlazi za dva tjedna ali iz nekog razloga publika je već znala pjesme i stihove i to je, naravno, bilo fantastično. I svirali smo u Švicarskoj prije dva dana i vidio sam neke ljude kako skaču na nove pjesme. To je također bilo stvarno lijepo vidjeti. Mislim da se cijela ova stvar počinje događati nakon tjedan ili dva kako nastavljamo s turnejom za novi album. Pjesme su čak i nama nove. Ovo je četvrti put da svoramo pjesme poput “Frankenhooker” ili “Rocker” ili “Never Say Die” i nadam se da ljudi uživaju u ovim uzbudljivim trenucima onako kako ja uživam.

VENIA: Jedna od najzanimljivijih pjesama na albumu je “Ghost” u kojoj gostuje Apocalyptica. Kako je došlo do ove suradnje?
J69: Znaš da u Helsinkiju svi znaju jedni druge pa kad god dođe zadnji poziv u bar svi se sjate na još jedno piće i ljudi razgovaraju, mi smo svi prijatelji. Pa smo tako počeli razgovarati: “hey, zašto nikada niste svirali na našem albumu?” ili “hey, moramo zajedno na turneju” i tako dalje. Pa… tijekom godina smo puno puta razgovarali s Apocalypticom: “hey, vi momci morate doći svirati na našem albumu” i to je trajalo neko vrijeme. Ali sada se dogodilo na ovaj način. Zato što sada ova pjesma “Ghost” stvarno treba čela i takvo sviranje i stvarno je prikladna za Apocalypticu. Bilo bi beskorisno imati ih na albumu samo zato da negdje odsviraju nešto. Sada je to pjesma gdje je Apocalyptica kao glavni element, i zaista važan element, čak je i čelo solo u pjesmi. Bilo je stvarno cool što smo čekali ovako dugo. I uzbudljivo je; nadam se da bi mogli… vidim da fanovi vole pjesmu, to je jedina Goth pjesma na albumu i mislim da bismo je mogli objaviti kao single i bilo bi cool imati Apocalypticu u spotu ali vidjet ćemo što će biti.

VENIA: U jednom sam intervjuu pročitala da si inspiraciju za stihove pjesme “Star of Faith” pronašao u Petru Panu. Vidiš li sebe kao Petra Pana, dječaka koji je odbio odrasti?
J69: Pa, to je intro za muškaraca koji ne želi odrasti. Ne… znaš, ja sam prilično usamljen momak pa ponekad možda gledam previše filmova ali znaš, iskreno, stvarno mi se sviđa film “Kuka” s Robinom Williamsom i da… Petar Pan je Disneyev lik, to je zabavno. I znaš da “The Lost Boys” također dolazi od Petra Pana. Ali samo sam htio napisati pjesmu koja ima nešto zajedničko za osjećajem kao što je Disney svijet, također pomalo kao glazbeni osjećaj 1950.-ih… Zapravo ima pomalo Disneya i također nešto poput kauboja pokraj vatre noću, taj osjećaj. To je pomalo čudna pjesma. Ali također mislim da nijedan drugi bend može napraviti pjesme poput The 69 Eyes. To je kao kad ih čuješ: “oh, slušaj; ovo je The 69 Eys pjesma”. Ne znam, jednostavno želim raditi drugačije vrste glazbe. Ali, znaš, prirodno je da inspiracija dolazi iz ovih stvari koje sam spomenuo. Bila je to zaista malena pjesma s akustičnom gitarom i mojim vokalom, a onda je izrasla u ovu kao veliku pjesmu kakva je sada sa ovim aranžmanom kojeg je napravio Johnny Lee Michaels i mislim da je odlična. Jedna od najboljih pjesama na albumu definitivno ali također i jedna od pjesama koja će napraviti razliku između The 69 Eyes i možda nekih drugih finskih dark metal bendova, oni nikada ne mogu napraviti ovakvu glazbu, traže forumulu ali mi uvijek uskočimo u 50-e, 60-e, 70-e, 80-e, 90-e. Pa, možda ne toliko u 90-e ali mislim da ponekad uskočimo tamo ali uglavnom od 50-ih do kraja 80-ih.

VENIA: Albumi “Wasting the Dawn”, “Blessed Be” i “Paris Kills” čine trilogiju. “Devils” i “Angels” se također čine kao dio jedne još nezavršene priče. Jesam li u pravu, možemo li očekivati još jednu trilogiju?
J69: To je nešto što sam rekao… intervju bi trebao biti zabava i počeo sam govoriti…to je nešto što sam imao na umu. Na neki je način nekoliko istina. One su “Wasting the Dawn”, “Blessed Be” i “Paris Kills”, to je trilogija zato što smo imali ugovor za tri albuma sa Roadrunner Records i sva tri su Roadrunner Records pa je to bila moja unutarnja šala reći da su poput trilogije zato što sam znao da ćemo otići dalje. Ali s druge strane znaš, ne trebaš znati mnogo o tome da shvatiš da sam imao ideju da će biti “Devils” i da mora biti “Angels” i sljedeći album koji će biti još jedna slika koja nedostaje je dio ove stvari sa tri albuma. Neću još reći ime ali to je stvarno zanimljivo i biti će stvarno, stvarno cool. I sada oba albuma “Devils” i “Angels” imaju naslovnu pjesmu pa je zabavno nastaviti i također omoti albuma su prilično, ponavljaju istu temu koju sam imao na umu.

VENIA: Nešto što te želim pitati nije usko povezano s glazbom. Radiš za UNICEF i mnogo putuješ. Stvar koja je vrlo prisutna u zadnjih  nekoliko godina je globalni konflikt koji se događa u svijetu. Je li nešto poput toga utjecalo na tvoj način razmišljanja i pisanja pjesama?
J69: Pa, zasigurno utječe. Pisao sam o nečemu što sam negdje pročitao ili mi je netko rekao. To je upravo ono što je netko mislio kada su otkrili da će se novi album zvati “Angels”. Oh, Angels, to će biti nešto meko i blisko UNICEF-u. Ali dogodila se iznenađujuća stvar. Kad smo napisali ovu pjesmu “Angels” koja je uvodna pjesma i kada sam čuo glazbu na demou stvarno me podsjetila, glazba i riff podsjetili su me na nešto u vezi s ratom, rat se nastavlja. Imam jedan film za koji mislim da je stvarno dobar, stvarno je mračan i stvarno lijep, to je “Black Hawk Down” koji je o onome što se dogodilo u Mogadišu. Bio sam dva puta tamo na granici Somalije i Kenije zbog aktivnosti s UNICEF-om i kasnije sam bio tamo posljednji put u lisopadu i nakon toga se slika stvarno promijenila. Nakon toga izbio je rat koji još traje. Upravo onako kako je bilo u danima o kojima govori film Black Hawk Down. Tamo se ponavlja ista situacija što je šokantno. I općenito, također sam dao intervju u uredu EMI-ja u Finskoj i istovremeno kada sam govorio o toj pjesmi vidio sam tamo vani na velikom ekranu da MTV prikazuje spot, pjesmu Green Daya i U2. To je bila kao ista ideja. Kao anđeo je došao, znaš, ovi anđeli dolaze. Pa anđeli dolaze ali ne ostaju, jednostavno odlaze i ljudi su ostavjeni ondje. Toje bila jedna od ideja. Ali znaš, to nije poput političke pjesme ali je čudno vidjeti takve stvari i biti im blizu a događaju se. To me tjera da razmišljam o tome ali generalno sam inspriran filmovima  i to izbaci ideju. Ali to je jednostavno čudno. Ali također, znaš, ta pjesma ima vrlo posebna vrata do organskog crkvenog zvuka, pomalo je kao da dolazi nepoznati vojnik.

VENIA: Kao UNICEF-ov ambasador dobre volje dio si globalne anti-AIDS kampanje. Znamo daje problem AID-a, posebice u Africi, vrlo raširen. Što svatko od nas može učiniti da se ljudi dobiju svijest o ovom problemu?
J69: Stvar je u tome da smo mi u zapadnom svijetu zaboravili AIDS. Ljudi zapravo misle da je izliječen. Pa, u priličnoj mjeri je. I prilično je sakriven ispod tepiha, uklonjen. Ali u nekim drugim zemljama ne tako dalekima od ovih visoko razvijeih zemalja gdje također i ja živim kao u istočnom susjedstvu i također drugim zemljama AIDS je veliki problem i nema mnogo informacija o njemu. I to je najveći problem. Ljudi ne znaju. Ljudi ne znaju čitati, ne mogu pronaći informacije. Zaboravljen je u zapadnom svijetu ali u drugom svijetu on se još događa i tajnovito raste. To je ideja kampanje pa ono što možemo učiniti je biti upozoreni da se negdje drugdje još odvija borba protiv HIV-AIDSa i preuzeti na sebe dio te edukacije. I, znaš, mislim da također možda istočni dio Europe ima isti problem. Nisam specijalist u tome. Znam samo situaciju sa HIV-AIDSOM u Keniji, znam brojeve i znam što se općenito događa u Africi ali također znam da u istočnoj Europi i susjednim zemljama Europske Unije postoji isti problem koji tajnovito raste. Mislim, to nije njihov problem; to je također naš problem i treba se riješiti. Postoji mali dogovor koji kaže: razgovarajte o tome, govorite o tome, obrazujte ljude. U Africi je to teško jer ljudi ne znaju čitati i također postoje kulturne razlike ali drugdje mislim da može biti brže stavljeno pod kontrolu.

VENIA: Nedavno si objavio knjigu stripova “Zombie Love”. Što ukratko možeš reći o ovom izdanju?
J69:
80.-ih sam kao teenager mnogo crtao stripove. To je čak i razlog zašto sam završio u bendu, zato što sam želio biti prijatelj sa nekim momcima u rock bendovima da bi mogao raditi flyere. Pa sam se sprijateljio s tim momcima i također završio na sceni. Upoznao sam te momke i prestao sam crtati stripove i flyere kad je bend postao prezauzet. I sada sam želio da se te stare stvari vide. Ljudi znaju da sam crtao strpove i većina ih je bila objavljena u SF i horror časopisima u Finskoj pa ljudi znaju što radim i ponekad pitaju hoću li ponovo početi crtati i još uvijek imam nešto underground reputacije nakon svih ovih godina. Ali u Finskoj su također neki novi klinci i sviđa mi se što su napravili. No zapravo počeo sam razmišljati o tome. Zato što nitko ne radi ili je radio ove stvari koje sam ja radio svih ovih godina pa je bilo cool skupiti ih u jedan album i zatim idem… zapravo trenutno pokušavam nacrtati nove stvari, potpuno nove stvari i nadam se da ću ih imati vremena završiti  za sljedeći potpuno novi album i novu knjigu sa stvarima koja sam nacrtao 2007, možda kasnije ove godine.

VENIA: Ljudi u Hrvatskoj još vas uvijek strpljivo očekuju. Imaš li poruku za fanove u mojoj domovini?
J69: Da, nadam se da ćemo doći ove godine. Bolja vremena su bliže i ako ništa sada sviramo mnogo koncerata kao ovaj u Beču i mislim da je Graz stvarno blizu vama ljudi, pa se nadam da ćete nekako uspjeti. Ako ne možete, zadržite svoje konje još neko vrijeme zato jer ćemo doći prije ili kasnije. Znaš, bili ste tako iskreni i ‘hardcore’ tijekom svih ovih godina. To je čudesno i hvala  puno. Naše su ruke bile vezane i to nema veze s nama zašto nismo mogli doći. Ponekad posao ide ispred srca. Ali ne nužno naših srca.

VENIA: Hvala ti puno!
J69: Nema problema, hvala tebi!

službena web stranica: www.69eyes.com
hrvatska web stranica: www.the69-eyes.com