Intervju: Maja Trstenjak

Foto: Adela Zember

Suho Grlo Nos je najuspješniji bend Koprivničke underground rock scene. Dosad su odsvirali mnoge odlične koncerte diljem Hrvatske. Pitali smo bassista benda Ivana Grobenskog da nam predstavi svoj odličan punk band.

VENIA: Za početak predstavi svoj bend i sebe.

IVAN: Dobra večer. Ja sam Ivan Grobenski, bassist iz koprivničke punk/rock grupe Suho Grlo Nos, a ostatak banda su: Bruno Antolić (vokali, gitara) i Ivan Horvatić (vokali, bubnjevi)

VENIA: Kad je sve počelo, tko je osnovao bend i zašto?

IVAN: Band je nastao 2004, godine pod nazivom Hailstone te je kasnije preimenovan u aktualan Suho Grlo Nos. Naime, Bruno, gorljivi buntovnik i, povrh svega, teenager je u ruke primio klasičnu gitaru s odlukom da promjeni nešto u svom gradu i okolini u kojoj živi. Upravo je iz toga proizašao Suho Grlo Nos u izdanju u kakvom je danas.

VENIA: Ime Suho Grlo Nos je dosta neobično. Odakle ideja?

IVAN: Huh, koliko ja znam, za ime je zaslužna tabla opće bolnice u Koprivnici na kojoj je bio naveden odjel za uho grlo i nos, a što je u to vrijeme, Bruni i ekipi (zbog utjecaja raznih supstanci) bilo smiješno i zabavno- pogotovo ako se na uho doda S.

VENIA: Kao najpoznatiji bend koprivničke underground scene, kako bi predstavio tu scenu nekom strancu?

IVAN: Koprivnička underground scena je oduvijek smatrana kvalitetnom, jakom, utjecajnom i živom no zadnjih godina je istina malo drugačija. U svim ”underground aktivnostima” (što uključuje i bandove) vladaju manje više jedni te isti ljudi stoga mislim da nam scena drastično opada. Da me stranac pita kako bi je predstavio nisam siguran da li bi me bilo pomalo i sram reći pravu istinu ili bi sve to malo uljepšao. Mislim da ju je najbolje predstaviti i opisati kao ”čvrstu underground scenu sa nekom svojom konstantom u postojanju i stvaralaštvu”.

VENIA: Izdali ste EP, i imate podosta kvalitetnih vlastitih pjesama, koja ti je najdraža i zašto?

IVAN: Najdraža mi je najnovija, dosad neobjavljena pjesma Gregor Samsa koju smo izveli po prvi puta uživo prije nekoliko dana na ”palom” KC ROCKu. Pjesma je nastala na temelju vrlo jakih osjećaja i problema lidera banda stoga u sebi nosi neku posebnu energiju i žar. Moram priznati da mi je najveći ”gušt” izvoditi tu pjesmu.

VENIA: Pjesme vam imaju zanimljive riječi, tko piše tekst, a tko glazbu?

IVAN: Glazbu i tekst piše lider banda Bruno Antolić. On pjeva i svira gitaru, on je začetnik Suho Grlo Nos-a stoga je nekako prirodno i logično da on napravi tekst i glazbu, a ja i Ivan samo malo poradimo na aranžmanu i ostalim sitnim detaljima.

VENIA: Koji su bendovi utjecali na vaše stvaralaštvo?

IVAN: Utjecaji na naše stvaralaštvo dosta su različiti jer je različita i glazba koju slušamo. Iako svi volimo glazbu koju sviramo, pomalo se razlikujemo u osobnom ukusu. Naime, ja preferiram bandove poput Joy Division, Violent Femmes, The Velvet Underground, fIREHOSE itd. dok Ivan voli Fugazi, NoMeansNo, Can, Lou Reed-a, Minutemen itd.

Bruno je posve drugačiji od nas, najviše je punkerski nastrojen stoga i sluša Overflow, Nirvanu, Pase, Blink 182, Juliette and The Licks itd.

VENIA: Odsvirali ste mnoge koncerte po Hrvatskoj, koji ti je posebno ostao u sjećanju kao najbolji?

IVAN: Da, bilo je mnogo koncerata no svakako mogu izdvojiti prvi koncert u Zaprešiću i KC ROCK 2008.

VENIA: Kako publika na vas reagira, gdje je najbolja?

IVAN: Publika je uvijek eksplozivna, puna energije i života, uvijek nas nagradi pljeskom i pjevanjem riječi uz našu svirku, a ponajbolja publika je ipak u Koprivnici zbog toga jer svi ipak volimo ono što je naše.

VENIA: Je li bilo nekih neugodnih trenutaka na pozornici?

IVAN: Na pozornici obično nema neugodnih trenutaka. Najneugodnija stvar koja vam se može desiti je da publika ne zaplješće ili da vam fućkaju da siđete s bine. Kako se to nama nikad nije dogodilo ne mogu reći da je bilo posebno neugodnih trenutaka. Svaka je svirka posebna pa tako i svi doživljaji vezani uz nju.

VENIA: Kakvu opremu koristite?

IVAN: Oprema koju koristimo nije nešto posebno. Ne zahtjevamo mnogo, a financije nam ne dopuštaju da pretjerano biramo svoju opremu. Bruno ima Marshall pojačalo i Epiphone gitaru, ja imam ručno rađeni bass i pojačalo po potrebi, a Ivan svira na standardnim Sonor bubnjevima. Oprema je zapravo i najmanje bitna. Bitno je da je band dobar. Dobar band će dobro zvučati i na najlošijoj opremi, dok će loš band i sa najskupljim instrumentima i pojačalima i dalje biti samo ”loš band”.

VENIA: Snimili ste čak i spot, za pjesmu Pony u prekrasnom ambijentu najmodernije gimnazije u Europi. Kakava je bila atmosfera na snimanju, kakvi su bili uvjeti rada, te što misliš o konačnom umjetničkom djelu?

IVAN: Atmosfera na projektima tog tipa je uvijek dobra. Naravno, svi smo bili malo živčani i razdražljivi no to je sve dio posla, a i te neke posebne čari sviranja, snimanja i banda. Uvijeti rada su bili izvrsni iako je matrica bila malko pretiha. Ipak, smatram da je konačni uradak ispao izvrsno, a to možete i provjeriti na službenom myspace-u banda.

VENIA: U gradu, a i okolici ste prilično poznati, kako se nosiš s pogledima na cesti i činjenicom da te ljudi prepoznaju?

IVAN: Pogleda na cesti nema mnogo. Ipak, dosta me ljudi zna. To je zapravo i prilično lijepo i moram priznati da sam prijatelj sa svim fanovima banda i onima koji me ponekad pozdrave nakon održanog koncerta u Kcu. Ne bih rekao da se s tim moram nekako posebno nositi. To je nešto što dolazi uz sviranje u bandu i što je svakako lijepo i pozitivno. Zato mi nije problem nositi se s time.

VENIA: Što je za tebe glazba?

IVAN: Prije svega umjetnost. Glazba je način na koji izražavamo sebe, svoje osjećaje, probleme, iznosimo stvari koje nas smetaju, o kojima razmišljamo, ono što smatramo lijepim, stvari koje bismo željeli promijeniti… Glazba je stav, način života.

VENIA: Koji su vam planovi za budućnost?

IVAN: Nemamo neke posebne planove. Planiramo snimiti singlicu i novi video spot, no neka to za sada ostane u tajnosti. Mogu samo reći da se uskoro sprema novi koncert grupe u Koprivnici.

VENIA: Imaš li kakvu poruku za fanove i čitatelje Venie?

IVAN: Ljudi, slušajte i živite glazbu, dođite na koncert, proveselite se, zabavite i uživajte.