Intervju: Maja Trstenjak
Foto: promo

Jedan od najpoznatijih bendova ugledne finske metal scene, Sonata Arctica izdali su prije dva mjeseca svoj najnoviji album „The Days Of Grays“ koji trenutno promoviraju na svjetskoj turneji. Kako je koncert u Hrvatskoj bio otkazan, u Beogradu smo se susreli s liderom i pjevačem istog benda, Tonyjem Kakkom, kako bismo popričali o novom albumu i stvarima vezanim uz rad benda.

VENIA: Kako si, kako je na turneji?
TONY: Početak je bio dobar, prvo smo imali turneju po sjevernoj Americi i sada smo ovdje, na početku europske turneje, stvarno je super, neki rasprodani koncerti…i danas će biti lijepo pred publikom, jučer smo svirali u Slovačkoj.

VENIA: Kako eurospska i američka publika reagiraju na novi album?
TONY: Dobro. Nisam razgovarao s ljudima, ali odgovori iz medija su bolji nego ikad, recenzije su fantastične u mnogim magazinima koje ljudi čitaju, mnogo bolje nego prošli album. To je super, dobio sam mnogo mailova od fanova… malo laganiji album, uspoređujući ga s Uniom, koja je bila šok nakon Reconing Nighta, tako da je ovaj povratak, na neki način, na staro, ali još se uvijek držimo glavne zamisli.

VENIA: Reci nešto o novom albumu, o čemu se tu radi, kako je oživio?
TONY: Pa, teme kao ljudski odnosi i priče kao fantastične priče, kao Witch Hunt, što ne seže daleko u prošlost, kada su ljudi tražili vještice i palili ih na lomači, tako da je ta priča prilično istinita, kao Deathaura, čiji je prvi naziv zapravo i bio Witch Hunt. Počeo sam pisati pjesme nakon turneje, sredinom siječnja, a svi smo se okupili u studiju u travnju, tako da je album nastao prilično brzo.

VENIA: Budući da ti većinom pišeš pjesme, gdje pronalaziš inspiraciju?
TONY: Samo sjednem i počnem pisati pjesme, praktički se same od sebe pišu, ja im samo dajem priliku da budu napisane.

VENIA: Možeš li mi opisati proces nastajanja pjesama, što nastane prvo, glazba ili riječi, gdje pretežno pišeš na turneji ili kod kuće?
TONY: Uglavnom pišem kod kuće, naravno, zapišem ideje, dijelove riječi i ako se sjetim melodije, čujem pjesmu, odsviram je na klavijaturama i negdje je snimim….uglavnom pišem kod kuće.

VENIA: Znači pisanjem kod kuće se postiže drugačiji efekt nego na turneji…
TONY: Da, nikada zapravo nisam pisao za vrijeme turneje, toliko je toga tamo za učiniti, svi su umorni i idu spavati, tada kasnije odradimo show i ako je vrijeme lijepo odemo se prošetati i pogledati neke znamenitorsti rađe nego da ostanemo unutra.

VENIA: Kakvu glazbu slušaš u slobodno vrijeme?
TONY: Uglavnom sve od klasike do black metala…da me dovede u raspoloženje…

VENIA: Voliš klasičnu glazbu? Koji su ti najdraži skladatelji?
TONY: Nemam zapravo najdražeg, ja sam kao slušatelj kompilacije najboljih hitova, imam jednu klasičnu kolekciju koja je stvarno fantastična i zasigurno bi bila album za pusti otok. Ako bi morao otić na pusti otok i mogao ponjeti samo jedan album sa sobom, mislim da bi to bio taj klasičan box.

VENIA: Koje ti je najbolje djelo s tog CD-a?
TONY: To je nemoguće reći, sva su stvarno dobra, taj je CD, jedna pjesma za drugom, jedna je aaahhh druga ahhhhhh….i tako.

VENIA: Što pokušavaš postići kroz tvoju glazbu, koju poruku želiš poslati slušateljima?
TONY: Nisam baš nosač nekih posebnih poruka, pišem sve što mi dođe na pamet i što osjećam… sretan sam što ljudi se povezuju bilo sa čim što napišem, premda su pjesme usmjerene u nekom određenom pravcu, svatko može na njih dodati neko svoje vlastito iskustvo koje se ostvaruje preko pjesama na svoj način, pa svatko može imati svoju vlastitu interpretaciju pjesmi i mislim da je to fantastično. To me zapravo potiče da idem dalje. Premda, kada sam bio star 4 ili 3 godine već sam rekao mojim roditeljima da želim biti rock pjevač dok odrastem, i kasnije nisam baš ciljao na neke stvari kao što su učenje i to, bend je zapravo slučajno nastao, a ja imam potrebu iznutra da pišem pjsme.

VENIA: Imate gostujući vokal u pjesmi Deathaura, tko je to? Planirate li staviti više ženskih vokalnih dionica u sljedećim albumima?
TONY: Njeno ime je Johanna Kurkela, ona pjeva u dvije pjesme na albumu, fan je Sonate Arctice, jako popularna pjevačica u Finskoj. Čuo sam da je fan, otišao vidjeti nekoliko njenih koncerata da je bolje upoznam i pitala me je ranije ove godine je li moguće da ja napišem pjesmu, dvije za njen novi album, ja sam bio kao, ako ću imati vremena, ali to me je potaklo da ju pitam može li ona pjevati na našem albumu. Odgovorila je: „Da, da to bi bilo interesantno.“, tako da je to super prošlo, zabavljali smo se u studiju, jednostavno fantastično. Morao sam je učiniti da se smije, stvari poput hihihih ili hahahahaha, glasovne varijacije u Deathauri, bilo je jako zabavno surađivati i to raditi.

VENIA: Također si surađivao s Epicom na njihovom posljednjem albumu „Design Your Universe“… možeš li mi reći nešto više o tome?
TONY: Bili smo zajedno na turneji prije otprilike dvije godine, ideja se već tada rodila kako bi bilo super kada bi mogli na neki način zamijeniti pjevače, ja bih pjevao na njihovom albumu i Simone na našem, ali tada je, naravno, Johanna došla i pjevala na našem albumu, a ja kao držim Simone za kasniju upotrebu, možda na sljedećem albumu, smislit ćemo nešto. Tada još uvijek nitko od nas nije imao gotove pjesme za nove albume, tako da mi je drago što se ta suradnja uopće ostvarila. Mnogo puta pitaš ljude žele li gostovati na tvom albumu, a to se nikad zapravo ne ostvari, tako da sam ovaj puta stvarno sretan što se ostvarilo.

VENIA: Oni su bend koji spajaju dva različita glazbena žanra, klasiku i metal, što je mislim poslalo dosta trendy s Nightwish, Apocalypticom, Children of Bodom itd….što ti misliš o takvom miješanju žanrova, i miješanju žanrova općenito?
TONY: Mislim da je to jako kul, jako zabavno, kada bih ja trebao miješati neke žanrove uzeo bih totalno različite i čudne stvari kao reggae metal ili tako nešto. To je zabavno, glazba treba biti zabavna i miješanje novih stvari koje nitko dosad nije probao uzeo to i to i suočio zajedno i da vidimo što će ispasti je stvarno fantastično premda ponekad zvuči u potpunosti čudno. Metal glazba je bogata u tom smislu da možeš dodati stvarno sve i učiniti to da zvuči originalno.

VENIA: Pjesma Juliet, ja sam shvatila da je inspirirana Shakespeareovom tragedijom Romeo i Juliette, ispravi me ako griješim….
TONY: Zapravo nije… *smijeh*. Imamo sagu koja se proteže kroz albuma, The End Of This Chapter s albuma Silence, tada Don’t Say A Word i Caleb i sada Juliet. Mi zapravo imamo Caleba i Juliet, a Shakespeare ima Romea i Juliette, ja sam zapravo trebao smisliti neko žensko ime i mislim da se Juliet ovdje savršeno uklapa. Premda koristim neke Shakespeareovske fraze kao „Drank the poison most foul with you…“ nisam neki fan Shakespearea da budem iskren, ali naravno, znam neke fraze, kao i svi ostali. Ali ovo je ta tema koja se prenosi s albuma na album, mislim da je to zabavno, održavati to na životu.

VENIA: Što se trenutno događa s Northen Kings?
TONY: Prilično je tiho, svi su zaposleni, iskreno mislim da sam trenutno ja jedini koji je zapravo zaposlen, ali smo već počeli razgovarati o trećem albumu, tako da mislim da bi se to moglo, nekad tijekom slijedeće godine, premda, ako će se stvari odvijati kako sam ja predvidio, album bi trebao biti objavljen oko Božića sljedeće godine. Sada još uvijek tražim ideje, ali ako se to dogodi. To je zabavna stvar, barem jednom ne trebam razmišljati ni o čemu nego samo pjevati.

VENIA: Imate li već neke pjesme u planu?
TONY: Još nismo o tome razgovarali, ali ja imam nekoliko ideja…

VENIA: Možeš li nam otkriti neku?
TONY: Ne. *smijeh*

VENIA: U pjesmi Misplaced kažeš: „Do you ever need to feel to go back in time, a dream of mine“, pa kad bi imao priliku otputovati negdje u prošlost, gdje bi to bilo?
TONY: Mislim da bi išao u kasne 40te, 30te, tu negdje…

VENIA: Nigdje dublje u povijest?
TONY: Ne, mislim da bi to bilo hardcore i da bi vjerojatno umro od neke boleštine ili tako nešto…

VENIA: Zašto 40te?
TONY: Ne znam, bilo gdje u prvoj polovici stoljeća, ima nešto u tim vremenima što je zabavno…50te također. Ništa što nije dosadno, stvarno čovječanstvo već dugo vremena živi….to bi bilo lijepo.

VENIA: Tvoja se glazba razvijala tijekom godina, vidiš li možda u kojem će se smjeru nastaviti razvijati?
TONY: Nemam pojma. Volim da glazba povede mene, negdje, ne znam, nikada nisam ništa dugoročno planirao, samo dopustim da mi glazba diktira, ja sam njen rob.

VENIA: Eto, nemam više pitanja za tebe, reci nešto hrvatskim fanovima, koji su jako razočarani jer je koncert otkazan, tako da budi dobar. *smijeh*
TONY: To nije bila naša krivica…tako da nadam se da ćemo doći drugi puta, uvijek postoji drugi put. Nadam se da ćete poslušati novi album i da će vam se svidjeti, i otići na koncert bilo gdje u blizini. Stvarno nam je žao što koncert u Hrvatskoj nije održan. Shit happens.

VENIA: Paska saka, right?
TONY: Da, paska saka. *smijeh*

VENIA: Hvala ti.

službena web stranica: www.sonataarctica.info