Datum izlaska: 2. 7. 2010.

Label: Nuclear Blast

Produkcija: Peter Wichers

Žanr: Melodic death metal, alternative metal

Ocjena: 3

Jedan od najiščekivanijih albuma u 2010. odmah je po izlasku zauzeo visoka mjesta na top ljestvicama u matičnoj Švedskoj, u ostatku Europe i SAD-u, no publika i kritika ostala je podijeljenih mišljenja. Soilwork su jedan od najprodavanijih i najpopularnijih švedskih metal bendova no i u njihovoj karijeri dolazilo je do raznih preokreta i izmjena u postavi koje su različito utjecale na rad benda. Kada je 2005. Peter Wichers, jedan od osnivača i velikim udjelom glavni autor otišao iz benda, mnogi su im predviđali kraj. Takva su se predviđanja opravdala kad je 2007. bend doživio kreativnu krizu i izdao „Sworn To A Great Divide“, koji se od prijašnjih izvrsnih albuma razlikovao u najnegativnijem mogućem smislu.  Odmah se pričalo; „Ništa oni ne mogu bez Wichersa!“ i slično. Album je bio nekakva hibridna kombinacija američkog metalcore zvuka, pa nažalost i nu metala i odmah se vidjelo da bend naginje većem komercijalnom uspjehu nego kvalitetnom zvuku na kakav smo od njih navikli. To im je i uspjelo jer je to dosad njihov najprodavaniji album. Na sreću benda, 2008. Peter se vratio i počela je jedna svjetlija era u karijeri benda. Novim „The Panic Broadcast“ bend se vraća starijem zvuku i ponovno imamo priliku uživati u melodičnim i ritmički vrlo brzim pjesmama izvrsne produkcije. Već prva stvar „Late For The Kill, Early For The Slaughter“  zapanjuje uvjerljivom ritam sekcijom, izražajnim vokalima i odlično uklopljenim solom na kraju. Pjevni refren i melodični dijelovi koji se ubacuju između brzih ritmova vraćaju nas u doba „Natural Born Chaos“ ili „Figure Number Five“.  Sljedeća „Two Lives Worth Of Reckoning“  jedna je od najboljih jer u njoj ponajprije dominiraju Speedovi glasni screamovi koji bi se mogli usporediti s hard core i groove/death metal stilom pjevanja, a ono što je hvale vrijedno su prijelazi u clean dionice i to za raspon muškog vokala dosta visoke. Naravno, Speed nije jedini koji na sceni izvodi takvo što, ali je zaista jedan od najboljih. Primjerice, kad ga čujete uživo ili na live snimkama, to se isplati zbog njegove nevjerojatne intonativne točnosti  jer tako prelaziti iz jednog načina pjevanja u drugi mogu samo vrhunski vokali. „The Thrill“ je jednostavnija pjesma, manje kompleksna i za one koji ne vole ovakvu vrstu glazbe slušljivija od ostalih. Sadrži lako pamtljiv refren, melodioznu strukturu i u njoj Speed definitivno ne pokazuje potpunu kvalitetu niti raspon svog glasa. Zbog toga što on ovdje ne izmjenjuje growl i clean, a refren se ponavlja nekoliko puta, pjesma mi zvuči jednoličnije i s potpunom slobodom mogu reći komercijalnije od ostatka pjesama na albumu i na mene je najslabije ostavila dojam. „Deliverance Is Mine“ u vokalima ima malo noise metal i hard core prizvuk, a što se tiče strukture pjesme prevladavaju bubnjevi i ritam gitare. I ova pjesma sadrži upečatljivu solažu i ono što je najsvjetlija strana albuma su upravo technical-speed metal solaže koje obogaćuju pjesmu, a ne izdvajaju se iz njih kao zasebne cjeline u smislu „pjesma unutar pjesme“. Na početku pjesme „Night Comes Clean“  javlja se odličan upad duple bas pedale koja je i u jednostavnom  refrenu, u kojem ponovno dominira Speedov clean vokal, jako dobro usklađena s ritam gitarama. Uz neke prije navedene posebnosti stila ovog benda upravo su ti „clean“ refreni zaslužni za toliki uspjeh i ovog, pa i prethodnih Soilworkovih albuma.  Nakon nekoliko jednoličnijih pjesama dolazi pravo osvježenje za sve one ljubitelje speed i thrash metala. „King Of The Threshold“ je ritmički najbrža stvar na albumu, približava bend  thrash metal izričaju, ali bend ipak ostaje u melodic death stilu što zbog death growl vokala, što zbog izmjena thrash rifova i lead soloa. Ono što iznenađuje je akustični kraj koji se zapravo nadovezuje na početak sljedeće „Let This River Flow“. Pri kraju albuma počinju se redati nešto sporije pjesme s (polu)akustičnim uvodima i clean vokalima koji me čak u nekim trenutcima (npr. u „Let This River Flow“) s obzirom na način pjevanja podsjećaju na neke današnje američke alternative rock, metalcore  ili post grunge bendove, što definitivno nije kompliment i mislim da Speed može puno bolje od toga. U „Epitome“ vrijedi sve što sam prije napomenula o vokalima, a najbolji element u strukturi pjesme je klavijaturski solo pri kraju. „The Akuma Afterglow“ , nažalost instrumentalno ne donosi ništa novo, osim što do izražaja dolaze Speedove clean dionice u kojima se očituje njegova boja glasa koja je za svaku pohvalu.  „Enter Dog Of Pavlov“ je više groove metal nego ostale pjesme i sadrži puno ritmičkih izmjena, a tempo joj se postupno sve više ubrzava. Zanimljivo je da se ritam gitare i bubnjevi do refrena i u refrenu  povlače u drugi plan kako bi se istaknuo vokal. Bonus pjesma „Sweet Demise“ u početku sadrži staccato ritam tipičan za goteburšku školu, koji se prekida upadom clean vokalne dionice, a nakon toga se opet vraća na početnu strukturu. Prije sola prestaje se s distorziranim gitarama i Speedovi šaputavi i tihi vokali koji su suprotni agresivnom growlanju ostatka pjesme stvaraju jednu posebnu atmosferu i prema svemu navedenome ovo je zasigurno jedna od najboljih pjesama na albumu. Soilwork ostaju i uvijek će biti originalni i dobro je da njihova stara publika to zna prepoznati.  Ovim albumom su poboljšali zvuk, ali ipak sam uvjerena da ovo još uvijek nije jedno od njihovih najkvalitetnijih izdanja, daleko od toga. Svaka čast Peteru na genijalnom skladanju pjesama, odličnim solažama i sposobnosti balansiranja između različitih metal podžanrova, ali Soilwork se ipak neće dugo vratiti kvaliteti kakvu su imali na „A Predator’s Portrait“ ili „Natural Born Chaos“. Niti ne očekujem to od njih, samo se nadam da će više albume raditi za sebe, a manje za publiku i prema tome što je trenutno popularno.

Popis pjesama
01. Late For The Kill, Early For The Slaughter
02. Two Lives Worth Of Reckoning
03. The Thrill
04. Deliverance Is Mine
05. Night Comes Clean
06. King Of The Threshold
07. Let This River Flow
08. Epitome
09. The Akuma Afterglow
10. Enter Dog Of Pavlov
11. Sweet Demise (Bonus Track)
Recenzija: Buna Bernarda Juretić