POST-COITAL SILENCE, domaći bend koji će nastupiti na Valhalli u zagrebačkoj Močvari 1. ožujka, svojim unikatnim glazbenim stilom u posljednje vrijeme osvaja sve više obožavatelja. Po čemu su toliko drugačiji te što spremaju za subotnji nastup, saznajte iz našeg razgovora sa Dariom, Kristinom, Mihom i Marinom:

post-coital-silenceVENIA: Dobrodošli na naš portal! Post-Coital Silence postoji od 2011. godine, kako ste se međusobno pronašli i odlučili osnovati bend?
DARIO: Marin i Kristina su prijatelji od djetinjstva i tada su zajedno svirali u bendu „Academy of Six“. Kasnije su se ponovno našli u bendu „Intrash“ te nakon razlaza sa istim, odlučili napraviti svoj bend i raditi svoje stvari. U tom periodu sam i ja bio u potrazi za bendom. Nakon naše prve probe, bilo je jasno da postoji velika kemija među nama i stvari su krenule svojim tokom. U početku smo imali drugog basista koji je bio sa nama do kraja 2012e (i zato veliki pozdrav Lighteru!). Ubrzo nakon toga, Miha dolazi u bend i zaokružuje finalnu postavu.

VENIA: Prošle su 3 godine i nedavno ste snimili svoj demo album “Paraphernalia”. Kakvi su komentari fanova?
KRISTINA: Reakcije su zaista različite. No iako nekima nije u potpunosti jasna naša priča i glazba kojom ju pričamo, i dalje volimo taj dio interpretacije naših stvari ostaviti našoj publici. Svatko od nas drugačije doživljava svaku našu pjesmu i na svoj je način prikazuje. To je ono što želimo omogućiti i našim fanovima. Iako smo imali jako puno pohvala od strane domaćih slušatelja, veći dio njih nam dolazi upravo izvana.
MIHA: Komentari su podjeljeni. Nekima se sviđa kombinacija žanrova koju koristimo u pjesmama, neki misle da te kombinacije nemaju smisla. Slažem se da je teško slušati i poistovijetiti se s glazbom koju na prvo slušanje možda nećete shvatiti, no siguran sam da smo uspjeli svojom čudnošću okrenuti par glava. Nagrada je već to što nas ljudi slušaju i svojom voljom smisleno kritiziraju našu glazbu. Vjerujem da ćemo kroz vrijeme na sceni pridobiti sve više ljudi. U svakom slučaju, demo je ostvario svoju zadaću. Sada imamo snimke kojima se možemo predstaviti ljudima. Želja nam je bila da ljudi čuju za Post-coital silence i postanu svjesni da smo tu, na sceni. 

VENIA: Gdje ste obavili snimanje albuma? Kako je nastao cover?
MIHA: Demo smo snimili u studiju Audiomax, pri čemu nam je pomagao Damir Crnčec, vlasnik i producent studija. Cijelo snimanje je prošlo u dobrom raspoloženju i poprilično brzo. Trebalo nam je desetak sati da sve snimimo. To nam je svima olakšalo zbog ostalih obaveza, a i financijski. S obzirom na sredstva koja smo uložili, zadovoljni smo onime što smo dobili. Naravno, s naše strane uvijek ima prostora za poboljšanje i svjesni smo svojih grešaka. Ako išta, ovo je bilo iskustvo koje će nas pripremiti za snimanje idućeg albuma. 
Cover albuma nastao je iz zajedničke ideje. Htjeli smo objediniti ime albuma, ime benda i tematiku albuma, što je bilo zaista teško, no na kraju smo se odlučili za ovu ideju jer pokriva više-manje sve ideje koje se provlače kroz našu glazbu – ovaj album je skup našeg truda, zamisli, poruka i stila koje smo skupili u tih pedesetak minuta glazbe i naizgled nespojive stvari organizirali na jednom mjestu. Tako i cover prikazuje naše zasebne osobnosti i stavove u jednom velikom krevetu u kojem je teško razabrati što se dogodilo kako bi nastale te pjesme. Fotograf, prijatelj benda, Miran Kramar, uz pomoć Adema Alajbegovića, zaista se potrudio ispuniti svaki naš prohtjev i napravio je zaista sjajan posao.

VENIA: Možete li neku pjesmu PCS-a izdvojiti kao najdražu?
KRISTINA: Kad god se postavi takvo pitanje, zaista je teško izdvojiti jednu pjesmu. Svaka od naših pjesama ima na neki način svoju osobnost, svaka me vuče u određeno stanje i podsjeća na okolnosti pod kojima je ona kao takva nastala. Ipak, da baš moram neku izdvojiti, vjerojatno bi to bila „Forgotten Song“ jer je kompleksna i tematski obrađuje puno zaboravljenih poglavlja u „školi života“, od kojih je svakom pripala određena uloga u ovoj našoj pjesmi.
MARIN: Nemam najdražu već po raspoloženju uživam u svakoj stvari na drugačiji način, ako se osjećam nabrijano volim brže dinamične i žestoke stvari, a ako se hoću opustiti onda sviram neku koja zahtjeva manje koncentracije.
MIHA: Meni osobno najdraža je pjesma Nothing to the Core jer zvuči kao da zauzdava ogromnu snagu gnjeva i razočaranja koje dolazi do izražaja kroz disciplinirane riffove gitare koji su jednostavni, a opet snažni. Pjesma je dinamična, iako je nešto sporija od naših ostalih stvari i zbog svoje jednostavnosti je moj favorit za izvedbu na pozornici.
DARIO: Svaka pjesma mi je podjednako sexy.

VENIA: Sami sebe opisujete kao “mješavinu rock metal muzike začinjenu svojevrsnim pop štihom”. Kako ste se odlučili baš za takvu kombinaciju stilova?
KRISTINA: Zato što sviramo ono što volimo.. A zašto bismo se ograničavali u onome što volimo? Glazba je tu zbog nas, naše „sredstvo za nošenje sa stvarnošću“, i samim time ona može i trebala bi biti sve ono što mi osječamo i poželimo.
MARIN: Kao malom su mi najdraže pjesme bile ‘Get Down’ od Beksača i ‘Until It Sleeps’ od Metallice pa eto 😛
DARIO: Kao prvo, htio bi da bude jasno da mi apsolutno ništa nismo „odlučili“. Naš stil je nastao na onome što svaki član daje u pjesme. Imamo različite ukuse, tako da svatko daje nešto drugo, nešto svoje. Sloboda u stvaranju pjesama i tolerancija u ukusima su stvorile nešto čemu smo mi samo morali dati ime. Nije da smo sad sjeli i ciljano dogovarali koje stilove koristiti, a koje ne. Svi glazbeni utjecaji koje mi nosimo u sebi dolaze do izražaja u ovom bendu, a mi mislimo da su to uglavnom metal, rock i pop. U alternativoj domeni, naravno. Samo da se nadovežem na Marina da sam ja kao tinejđer išao na techno trance partijane sa „Deicide“ majicom.

VENIA: Cijeli Vaš novi album dostupan je za skidanje na internetu. Radite li na pronalaženju neke diskografske kuće za buduće glazbene uratke benda?
KRISTINA: Za sada ne tražimo aktivno diskografsku kuću, više smo posvećeni svirkama s obzirom da još uvijek gradimo ime benda na sceni i pokušavamo doprijeti do što više slušatelja i širiti svoju glazbu. Iako to zahtjeva dodatni angažman, trenutno na svojem demo albumu i njegovoj promociji, kao i promociji benda, radimo sami i uživamo u tome. Naravno, ne ograničavamo se po tom pitanju, tako da nam i suradnja sa diskografskim kućama ostaje otvorena opcija.

VENIA: Kako se međusobno slažete? Idete li zajedno van i na koncerte?
KRISTINA: Da, uvijek, pogotovo na naše koncerte.. Hehe.. Ma super se slažemo..
MARIN: Odlično se slažemo kao bend i na probama uz minimalne nesuglasice jer niti jedan član ne pati od kompleksa velikog ega. Također tračak profesionalnosti nam leži u tome da ne miješamo ‘poslovne’ i privatne probleme.
MIHA: Kada nam obaveze dopuštaju, družimo se  uz vječne razorazne rasprave o glazbi, no naše se druženje bazira najviše na probama, jer ih imamo često i redovito, a imamo i mnogo nastupa, pa nam ne nedostaje zajedničkog druženja. Dobro se slažemo.

VENIA: Možemo dobiti malo detalja za obožavatelje? Čime se inače bavite u životu kad ne svirate u bendu?
KRISTINA: Radim u Institutu za povijest i studiram, a svoje slobodno vrijeme provodim s bendom, na probama, svirkama i sl.
MARIN: Slobodno vrijeme provodim s familijom i prijateljima, a trenutno radim u osnovnoj školi.
MIHA: Student sam švedskog jezika i informacijskih znanosti, a honorarno i prevodim televizijske serije.
DARIO: Van radnog vremena i benda, najviše hengam sa svojom zaručnicom i ponekad se bavim preispitivanjem svoje molekularne strukture.

VENIA: Dana 01.03. nastupate u zagrebačkoj Močvari na Valhalli, možemo li dobiti kakvu informaciju o playlisti? Planirate li se družiti s fanovima i poslušati i druge bendove?
KRISTINA: Svirat ćemo uglavnom pjesme sa našeg novog albuma, a planiramo ubaciti i jednu obradu „iznenađenja“. Druženje s fanovima i ostalim bendovima je još jedna od blagodati naših svirki kojoj se uvijek veselimo.
Miha: Na koncertima se uvijek družimo s fanovima i čekiramo ostale bendove. Namjeravamo prvenstveno odsvirati najbolje što možemo, a poslije toga se i zabaviti. 

VENIA: Kakva su vaša dosadašnja iskustva s nastupima u Hrvatskoj?
MARIN: Vrlo dobra, publika nas dobro prihvaća i ugodno se iznenadi s obzirom da nismo razvikani, reklamirani i ne ‘iskačemo iz paštete’ kao neki mladi bendovi koji se pod svaku cijenu nastoje progurati.
MIHA: Bilo je svega i svačega. Ono što smo naučili je da uvijek moramo biti spremni na improvizaciju i borbu sa tehničkim uvjetima. Ponekad izvedba trpi zbog toga, ali nismo ni prvi ni zadnji u tome.

VENIA: Imate li kakve prijedloge za poboljšanje hrvatske metal scene i situacije s koncertima općenito?
KRISTINA: Teško da ćemo naći neko rješenje koje nije otkrivanje „tople vode“, tako da se nastojimo što manje koncentrirati na taj dio priče, a više na ono na što možemo utjecati u ovom trenutku, a to je naša glazba konkretno.
MIHA: Najveći je problem nedovoljna zastupljenost malih bendova u medijskom prostoru. Jedna je stvar oglašavati se preko Facebook-a, no to ne nosi težinu koju u društvu imaju drugi mediji. Bilo bi dobro kad bi cijela kulturna scena u Hrvatskoj bila zastupljenija. Vjerujem da bi tada i metal dobio svoj dio pozornice, a bendovi bi mogli svirati bez nepotrebnih troškova.
DARIO: Mislim da sceni ne treba poboljšanje. Do nedavno, metal nije bio mainstream žanr. Po nekima je tako trebalo i ostati, u domeni neke old school true metal filozofije. To što postoji toliko raznovrsnih i jebeno dobrih mladih(i starih) metal bendova samo u ovome gradu, i to što ti ljudi imaju volje za svirkom u mjuzi u kojoj nema zarade, jer je to specifična vrsta glazbe koja zapravo nikada neće biti do kraja shvaćena i prihvaćena, meni je to dovoljno true. Ne treba ništa popravljati, treba samo poslušati ono što je hrvatska metal scena je. Brutalna.

VENIA: Možete li nam nešto reći o svojim planovima za ostatak ove godine? Imate li već isplanirane neke nastupe?
KRISTINA: Dugoročni plan je što više svirati, promovirati svoj demo album, a usporedno raditi i na novim materijalima. Osim na Valhalli, uskoro sviramo u Karlovcu, a u planu imamo i još nekoliko svirki u Zagrebu. Točne datume se može pratiti putem naših socijalnih mreža (Facebook, Reverbnation).

Intervju: Vedrana Ravlić