Intervju: Mina

Uvijek na nekoj sceni, u nekom stilu, postoji band koji bismo mogli nazvati pionirima odredenog žanra. U gothic metal slucaju band se zove Paradise Lost. Vec više od desetljeca ovaj band iznenaduje zvukom, cesto kombinirajuci i eksperimentirajuci s raznoraznim elementima, no sve u jednoj tipicnoj Paradise Lost maniri.

Biografije ovog banda su napisane, prepisane i ponavljane tisucama puta, nema smisla sve još jednom ponavljati, bolje da se usredotocimo na aktualne dogadaje, tocnije, Paradise Lost imaju najnoviji album koji su mnogi okarakterizirali kao povratak na stariji zvuk sa albuma “Draconian Times” i “One Second” te ni više ni manje najboljim njihovim albumom dosad. U vrijeme kad je raden ovaj interview album još nije bio izašao, pa smo o nekim stvarima malo popricali sa, ne baš razgovorljivim, Nick Holmesom. Na samom pocetku razgovora, Nick se kratko osvrnuo na “Symbol of Life”: “Novi album je sniman u Chapel studiju u Engleskoj, a miksali smo ga u Los Angelesu i Vancouveru. Trebalo nam je otprilike osam do deset mjeseci da ga napišemo i oko osam tjedana za snimanje. Trenutno nam je jedina želja da album izade i šokira svijet, valjda.”
Tekstualna dimenzija albuma je kod Paradise Losta uvijek bila od jednake važnosti kao i glazbena. Nick se cesto izražavao o ironicnim temama iz svakodnevnog života, otkrivajuci tako, na neki nacin, svoje videnje svijeta. Bilo je cak za pretpostaviti da se iza “Symbol of Life” krije možda neki koncept, kao što se to moglo reci za “Believe In Nothing”, no Nick je tvrdio suprotno: “U biti nema nikakvog koncepta iza ovog albuma. To su samo pjesme o životu, stvarima i ljudima vezanim uz njega, situacijama s kojima se moraš nositi.” Prije samog objavljivanja albuma na web siteu se govorilo i o obradama. U prošlosti se ovaj band takoder znao poigrati s nekim pjesmama, tako da su dosad obradili ‘Walk Away’ od The Sisters Of Mercy i ‘How Soon Is Now’ od grupe The Smiths. Nažalost, te su se stvari mogle naći samo na singlovima ili kompilacijama. Ni ovaj put službeno izdanje ne sadrži obrade snimljene tijekom “Symbol Of Life” sessiona, a riječ je o ‘Small Town Boy’ od Bronski Beat i ‘Xavier’ od Dead Can Dance koje su se pojavile samo u obliku bonus stvari na limitiranom CD izdanju. “Jednostavno nismo htjeli stavljati obrade na album. Ljudi te stvari ne bi trebali preozbiljno shvacati. Izmedu ostalog, htjeli smo album za sebe, što je u biti razlog zašto se ne nalaze na konacnoj verziji albuma.” – pojasnio je Nick. Produkcija je još jedan važan segment u nastanku albuma, a Paradise Lost su radili s mnogim poznatim producentima, izmedu ostalih i s John Fryerom (Cradle Of Filth, HIM, itd.). Ovaj put je za taj posao bio zadužen Rhys Fulber jedan od osnivaca legendi electra Frontline Assembly i Delerium, a u novije vrijeme je zapamcen po radu s Fear Factoryem. Na naše pitanje kako je suradivati s Rhysom, Holmes je o odgovorio: “Rhys je bio naš dugogodišnji fan, još od “Gothic” albuma i stvarno je želio s nama raditi. Nekako nam se cinilo da je sad pravo vrijeme za to. Za vrijeme snimanja bili smo kao obitelj, on je prakticki postao šesti clan banda. Sav se unio u svoj rad, napravio je golem posao, zaista izvanredno, mislim da smo odabrali pravog covjeka.” Paralelno s pocetkom rada na novom albumu opet je došlo do promjene labela, s EMI su prešli na GUN Records te su nedavno imali cast svirati na proslavi desetogodišnjice rada te diskografske kuce zajedno s HIM-om i Guano Apesom. “S EMI-em smo imali ugovor za dva albuma, kad je ugovor istekao jednostavno smo htjeli promjenu i GUN nam se pokazao kao najprihvatljiviji izbor. Nikakva velika stvar.” – smatra Holmes. Još jedna poslastica za fanove je i nedavno objavljeni DVD “Evolve” koji sadrži raznorazne materijale iz dugogodišnje karijere banda. “Music For Nations su htjeli izdati DVD koji obuhvaca vrijeme kad smo bili na toj kuci, mi smo se složili, zajedno smo odabrali stvari koje su se tamo našle, ovu turneju, onu turneju. Mislim da je to ispalo prilicno dobro.” – pojasnio je Nick. Osim toga, njihova izdanja ponovo postaju aktualna i u Americi zahvaljujuci izdavackoj kuci Koch koja ce ponovo objaviti “Draconian Times”, “One Second”, “Host”, “Believe In Nothing” i naravno, “Symbol Of Life”, o cemu Nick kratko izjavljuje: “Ja ti u biti nemam nekog pretjeranog pojma o tome, ponuda je došla, mi smo pristali i to je to.” Kako su na americkoj turneji zadnji put bili 1993. s Morbid Angelom i Kreatorom, spontano se pojavilo i pitanje o mogucnosti ponovne realizacije turneje na tom kontinentu, što je Nick pomalo neodredeno prokomentirao: “Ja se nadam da ce americka turneja biti organizirana, stvarno je prošlo puno vremena. No nismo još ništa planirali, sad nam je prioritet izlazak albuma i europska turneja.” Kad se vec govori o live nastupima, Paradise Lost su se definitivno uzdigli iznad etikete obicnog metal banda što pokazuje cinjenica da su ovo ljeto podjednako uspješno odradili headline ulogu na tradicionalnom engleskom gothic festivalu, Whitby Gothic Weekend, kao i na novom electro/gothic festivalu londonske promoterske kuce Regeneration, Dark Jubilee, ali su bili i headlineri na jednom od najposjecenijih europskih metal festivala, Summer Breeze. “Dosad uopce nisam imao pojma da festival u Whitbyu uopce postoji.” – iskreno priznaje Nick. “Odmah smo prihvatili koncert tamo, koji je zapravo bio odlican. Mislim da smo mi band koji se može uklopiti na svaki festival, a ne samo na one metalne. Naša glazba je imala puno varijacija pa mi i nismo tipican metal band.” Šira gothic publika bolje ih je upoznala tijekom prošlogodišnje turneje sa The Sisters Of Mercy gdje su izazvali izrazito pozitivne reakcije. “To je zaista bila odlicna turneja, upoznali smo puno super ljudi.” – prisjeca se Holmes. “Malo smo bili iznenadeni što smo svirali pred tako velikim brojem ljudi koji su nas tako dobro prihvatili, s obzirom da je rijec o publici lojalnoj Sistersima.” A kako smo se odavno uvjerili da je rijec o jako dobrim koncertima kad su u pitanju Paradise Lost, nadajmo se da necemo predugo cekati na live prezentaciju novog albuma. “Nadamo se da cemo europsku turneju odraditi u sijecnju iako još nismo ništa poduzeli po tom pitanju, ali sve u svoje vrijeme.” – završio je Nick svoje prilicno šturo izlaganje.
Iako je katastrofalna telefonska veza još dodatno oneraspoložila Nick Holmesa pa se cinilo da bi najradije poklopio slušalicu i otišao spavati, nakon prvog slušanja “Symbol Of Life”, još jednog odlicnog albuma u nizu, oprostili smo mu na maloj kolicini arogantnosti, vjerojatno izazvanoj umorom.