Intervju: Ivana Sataić
Foto: Vedran Levi

Paradise Lost su nakon gotovo pet godina, 13. veljače 2010. godine, u zagrebačkom klubu Boogaloo izašli pred hrvatske fanove. Bend koji se, zajedno sa sunarodnjacima Anathemom i My Dying Bride, smatra tvorcem death/doom smjera prošle je godine izdao svoj 12. album “Faith Divides Us – Death Unites Us” i odmah krenuo na promo turneju. Zagreb su, zbog bolesti u obitelji gitarista Grega Mackintosha, posjetili sa dvomjesečnom odgodom, a prigodu smo iskoristili i sa pjevačem Nickom Holmesom kratko porazgovarali o nekim momentima od ključne važnosti za bendovu karijeru.

VENIA: Kako si? Kako ste putovali do Hrvatske?
NICK: Umorni smo. Došli smo iz. već zaboravio otkud smo došli. Putujemo od 4:30 ujutro. Jako smo umorni.
VENIA: Vjerujem.
NICK: Sofija, Bugarska. Od tamo smo došli.

VENIA: Budući da je ovo prvi put da imam zadovoljstvo razgovarati s tobom, iako sam vas vidjela nekoliko puta tijekom godina, željela bih započeti sa jednim prilično uobičajenim pitanjem. Kako ste odabrali ime Paradise Lost i koje je pravo značenje iza njega?
NICK: Odabrali smo ga u vrijeme kada je većina bendova koja je svirala death metal imala vrlo ekstremna imena ili agresivna imena ili stvari sa smrti i samo smo željeli. Knjiga Paradise Lost je prilično mračna knjiga ali naslov nije nužno. upotreba riječi raj. to nije negativna riječ. Mislili smo da je to dobar kontrast glazbi pa smo odabrali taj naziv. To je uglavnom to, stvarno.

VENIA: Što je najzanimljivija stvar u metal glazbi, presudna stvar koja te privukla ovim glazbenim smjerovima?
NICK: Oh, zapravo je to bilo ekstremitet originalnih death metal bendova zato što je to bilo prvi puta da sam želio raditi glazbu tako ekstremno, nitko to prije nije napravio. Tako da je u to vrijeme bilo jako uzbudljivo. Kasne 80-te ili rane 90-te bile su za metal glazbu najbolje vrijeme, ja bih rekao.

VENIA: Ako se vratimo u vrijeme kada ste osnovali bend, u tvojim očima, koliko ste se od tada promijenili kao bend?
NICK: Glazbeno smo se promijenili jer, znaš, ako ćemo uspoređivati glazbu, snimili smo različite vrste glazbe. Promijenili smo se i osobno ali uglavnom smo isti ljudi, stvarno. Ali uvijek smo se željeli malo izdvojiti od svih ostalih. Raditi death metal glazbu nije najteža stvar na svijetu pa zato toliko bendova to radi. Ako svi to rade pomalo je dosadno zato se mi uvijek trudimo napraviti nešto malo drugačije.

VENIA: Na ovoj turneji promovirate svoj aktualni album “Faith Devided Us, Death Unites Us”. Što možeš reći o albumu, o čemu je, kako je oživio?
NICK: Napravili smo albumu Örebro-u u Švedskoj u šest tjedana u siječnju prošle godine. Tako da smo i na turneji od tada, skoro godinu dana. Vrijeme brzo prolazi.
VENIA: Da, stvarno prolazi brzo.
NICK: Pjesme smo napravili sa Jensom Bogenom, producentom. Još uvijek smo vrlo sretni s albumom, uvjerimo se da pripremimo sve da bi album mogao ići. Nikada ga ne bi snimili ako nismo kompetentni za godinu ili dvije.

VENIA: Paradise Lost se, zajedno sa druga dva odlična britanska benda, My Dying Bride i Anathemom, smatra izumiteljem death/doom glazbenog smjera prije negoli ste okrenuli i postali pravi gothic metal bend. Ovaj je album na neki način povratak vašim doom korijenima. Bi li bilo pošteno smatrati da ovaj album ima veze sa ponovnim rođenjem unutar benda ili radje da sumira sve vaše prijašnje radove individualno se noseći sa svakom pjesmom?
NICK: Mi stvarno ne gledamo u prošlost, stvarno ne razmišljamo što se događalo prije, ovaj album je novi, novi proizvod, nova stvar. Uzbuđeni smo zbog svakoga pa se nadamo da sada zvuči svježe. Korijeni. Ali  nije teško pogledati unazad i vidjeti što smo radili cijelo ovo vrijeme. Ljudi uvijek kažu vratili ste se korijenima ali mi nikada ne kažemo da želimo to. Ali svi drugi to kažu. Svaki album koji napravimo, zadnja četiri albuma, svi kažu povratak korijenima. Ali mi nikada nismo rekli da želimo. Napravili smo šest albuma sa novim stvarima. I tako zvuče i zato što isti momci pišu pa.

VENIA: Ovaj album je o dubokim emocijama i donosi zaista impresivne vokalne kombinacije. Što pokušavate postići kroz svoju glazbu, koju poruku želite poslati svojim slušateljima?
NICK: Oh, glazbeno samo radimo stvari koje želimo čuti. To je bendova glazba koju uvijek imamo, uvijek mi radimo pjesme i uživamo pisati glazbu. Pisati glazbu je najbolji dio bivanja u bendu. Poruka. ne znam. Mislim, nadam se da se ljudima sviđa jednako kao nama, ova stvar. Mislim, počeli smo kao fanovi glazbe i to se moglo pretvoriti u naš dnevni posao ali još uvijek to radimo s razlogom, još uvijek je hobi, znaš.

VENIA: Objavili ste mnogo glazbe i svirali mnogo turneja. Koja je vaša tajna za izbjegavanje dosade i ponavljanja – album, turneja, album, turneja? Kako ste uspjeli zadržati oboje, kvalitetu i kvantitetu?
NICK: Ne znam. Radimo ovo tako dugo, to je samo.. Sve dok možemo redovito jesti i spavati možemo sve. Samo ponekad kada ne dobiješ ovaj  kućni komfor postane teško to raditi. Ali nas je vrlo jednostavno zadovoljiti kao bend na turneji, moramo samo jesti i spavati, jednostavno nas nije briga ni za što drugo. Uvijek to kažem ali ne možeš uzeti za sigurno jer kod kuće je tvoja hrana u ormaru a na turneji ponekad ne znaš otkud dolazi tvoj sljedeći obrok. Ponekad to zvuči smiješno. ali svejedno.

VENIA: Paradise Lost je inspirirao i utjecao na mnogo bendova. Ima li još uvijek ljudi koji vas inspiriraju i utječu na vas, sada kada znate sve te stvari koje niste mogli znati prije 20 godina? Je li teško pronaći inspiraciju?
NICK: Ne. Jer uvijek ima stvari koje dolaze sa onim što ti se stvarno sviđa. Uvijek je, događa se vrlo rijetko ali uvijek ima novosti za čuti i stvari za koje misli da su super i to se dogodi možda jednom u dvije godine. Ili možda manje dovoljno. Ali uvijek je nešto što dolazi sa s tim, održi plamen i podsjeti na ono što volimo u glazbi.

VENIA: Ako želimo na trenutak zaviriti u budućnost, što možemo očekivati od Paradise Lost?
NICK: Ne znam, nikad nemamo plan unaprijed. Nikada ih nismo imali. Ne možeš predvidjeti gdje ćeš biti za dvije godine. Jednostavno ne možeš. Nemoguće je, pogotovo sada kada glazbeni posao, znaš.
VENIA: Da, pada.
NICK: Znaš, ovo je karijera. Ne radiš petogodišnji plan sa ovim poslom. Ne možeš napraviti petogodišnji plan. Možeš raditi ono što možeš i onda to više ne možeš raditi. To je to.

VENIA: Večeras ćete svirati svoj drugi koncert u Zagrebu. Prije nekoliko godina bili smo na ovom istom mjestu.
NICK: Da. Tako dugo?
VENIA: Da, bilo je 2005. Kakav je osjećaj vratiti se i što očekuješ?
NICK: Ne znam, mislim da je bilo stvarno dobro. Ne sjećam se prošlog puta kada smo svirali pa se nadam da će biti dobro i da će ljudi uživati. Ne znam. Vidjeti ćemo.
VENIA: Da, vidjeti ćemo. Na kraju ti moram proslijediti poruku koja kaže da morate svirati “Say Just Words” jer je to vaša najpopularnija pjesma u Hrvatskoj.
NICK: Da, svirati ćemo ju večeras. To je zadnja pjesma.
VENIA: Super! Jer čuli smo je stotine puta. Teško se prisjetiti da smo neki od vaših albuma slušali tako intenzivno kao taj.
NICK: Stvarno?
VENIA: Ako stavimo sve vaše albume zajedno, posebno pjesmu “Say Just Words” mislim da se radi o stotinama puta.
NICK: Gotovo je kao reklama *pjeva melodiju* za britanski telekom. Udara ravno u glavu. Pa.
VENIA: “Erased” je druga na listi.
NICK: I tu ćemo večeras svirati.
VENIA: No također jedan od mojih najdražih albuma je “Host”.
NICK: Ok.
VENIA: Većina ljudi u Hrvatskoj ne voli toliko taj album jer nije u toliko mračnim raspoloženjima ali ima nešto posebno, drugačiji je.
NICK: Da. Sviđa mi se album. nije metal, ali znaš.
VENIA: Da, ima posebnu dušu. Pa. hvala ti!
NICK: Hvala tebi.

službena web stranica: www.paradiselost.co.uk