PAPA ROACH (Tony Palermo)

Intervju: Ilhana Škrgić
Foto: Claudia Lang

U poslijepodnevnim satima 5. srpnja, iza predivnog krajolika VOLT Festivala i Main Stagea, sjeli smo s Tonyjem Palermom, bubnjarem Papa Roacha, kako bi razgovarali o bendu i njihovom posljednjem izdanju „The Connection“. Zbog nepredviđenih okolnosti, nismo postavili sva pitanja koja smo željeli postaviti za naše čitatelje, no imamo osjećaj da ćemo uskoro dobiti priliku. Hvala Tonyju, menadžmentu Papa Roacha i menadžmentu VOLT-a na omogućavanju ovog intervjua!

intervju_3VENIA: Zdravo! Prvo ti želimo zahvaliti za intervju za Venia-Mag!
TONY: Naravno!
VENIA: Uvijek nam je užitak razgovarati s čuvenim glazbenicima za naš magazin.
TONY: Samo nastavite! (smije se)
VENIA: Jerry mi je upravo rekao da te upitam da li je lagano ostajati budan do 8 ujutro? Je li to neka šala između vas ili?
TONY: (smije se) To je izazov. Definitivno izazov. No ne baš svaku noć. Ne mogu to.
VENIA: Da, znamo, ovdje smo već nekoliko dana zaredom, pa…
TONY: Jeste li uspjele pogledati Queens of the Stone Age neku noć?
VENIA: Da, bilo je izvrsno. Prije nego dođemo do srži, želim te upitati o 4. srpnju. Jesi li ga uspio negdje proslaviti?
TONY: Zapravo, slavio sam 4. srpnja do 8 ujutro.
VENIA: Aha, to je ta stvar s 8 ujutro!
TONY: Da, to je bilo to. Tako da sam cijeli dan 4. srpnja proveo u svojoj sobi, vičući „Aaaa!“ (drži se za glavu) „Udobnije se smjesti!“ (svi se smiju)
VENIA: Došli ste ponovno u Europu da odsvirate par ljetnih festivala. Moja kolegica vas je nedavno vidjela na Nova Rocku.
TONY: Oh, Nova Rock, da, to je bio odličan festival.
VENIA: Da, vidio si tamo kako publika divlja. Stoga, što misliš o fanovima u Europi naspram onima u Americi na takvim festivalima – koja je razlika?
TONY: Mislim da je luđe ovdje. Ne znam, postoji nešto u mladima ovdje. Osjećaju da mogu izbaciti stvari iz sebe bolje, a u Državama… Imamo dobre nastupe tamo, no tu je previše momaka iz securityja, svi su u filmu „Ne, ne možeš to učiniti!“ Osjeća se veći pritisak. No ovdje, oni [mladi, op.a.]dođu i izbace to iz sebe i onda odu u svoje šatore. Ili ispod drveta. Stoga jednostavno mislim da je situacija otvorenija ovdje, ljudi su u mogućnosti da se izraze. No, postoje i dobri festivali u Sjedinjenim Državama koji se sad razvijaju, poput „Rock on the Range“.
VENIA: Čuli smo za Coachellu.
TONY: Da, taj je malo više nezavistan. Vjerojatno Papa Roach tamo nikad ne bi mogao svirati.
VENIA: Zašto ne?
TONY: Možda, možda ovo ne bih trebao govoriti, možda će se i desiti, no to je više alternativni, indei festival.
VENIA: Pošto nismo imali priliku da razgovaramo kada je izdan album „The Connection“, sad bih te željela upitati par pitanja o tome. Pretpostavljam da većina fanova zna sve važno o njemu, no što nam možeš reći o stvaranju ovog albuma, uključujući pisanje stihova?
TONY: Naravno. Imali smo tu mogućnost da ga stvaramo u vlastitom studiju, što nam je dopustilo da si uzmemo vremena. Obično uđeš u studio, pišeš otprilike mjesec dana, zatim ideš snimati mjesec dana, i to sve ispadne 2,000 dolara na dan za snimanje. Stoga smo ovaj put, pošto posjedujemo studio, samo uzeli opremu, uzeli novac za album kako bismo dobili potrebnu opremu. Tako smo imali vremena. istovremeno kad smo pisali, događalo se mnogo toga, previranje u Jacobyjevom osobnom životu, tako da nije bio mnogo prisutan na početku. Pokušao je srediti stvari. No napokon je došao, i kad smo mu pokazali svu glazbu koju smo imali, reagirao je na način „O, moj Bože, pišete toliko toga!“ Bio je u mogućnosti da piše o onome što se događalo. Pisanje o tome je imalo na njega terapeutski učinak. Dojam je bio, prolazio je još kroz to, tako da nije o tome razmišljao… Sjećam se prve pjesme koju je pisao u studiju. Pjevao bi je i sve to, pjevao bi o tim stvarima, no i dalje je to bilo toliko teško. No, napokon, stvari su prošle i prošao je kroz njih i dovršio album.
VENIA: Da, kažu da je zaista terapeutski da se nešto zapiše. Zatvoriš svoje demone na stranice.
TONY: Da, postoji nešto u zapisivanju tih stvari i izbacivanju ih iz sebe. Ne znam koliko je to zapravo dobro, pjevati o tome svaku noć i razmišljati toliko puno o tom sranju. No, sve je u redu sad, tako da mislim da je manje stresno razmišljati o tom sranju. Sve se riješilo.
VENIA: Album su producirali James Michael iz Sixx:A.M. i John Feldmann. Kako je došlo do suradnje i, po tvom mišljenju, koje nove elemente so donijeli u zvuk Papa Roacha?

intervju_2TONY
: Uradili smo većinu snimanja s Jamesom i on je sjajan tip. Svirao sam i u Sixx:A.M., kao što znate, pa ga znam duže vremena. On je sjajan u studiju i dobar je producent, ima mnogo ideja i melodija. Uradio je većinu pjesama na albumu, a onda smo radili s Johnom Feldmanom na otprilike četiri pjesme. On je lud. Sjajan je. Za samu jednu noć uradio sam oko četiri pjesme. Bio je sav u filmu „Sviraj ovo!“ U redu! To je bilo najbrže što sam ikada nešto snimio. Bio sam sav „Ne znam ni sam što se upravo dogodilo!“ Oh, tu je! Bilo je to tako brzo! Nisam uopće imao priliku da mislim. Stalno je govorio „Sviraj ovo! Sviraj ovo!“ Bilo je tu mnogo ideja i to je bila jedna zajednička suradnja na albumu, iako je bio tu samo za dio albuma.
VENIA: Pošto je ovo naše posljednje pitanje, želimo ti još jednom zahvaliti za intervju, uživaj večeras i nadamo se da ćemo vas uskoro vidjeti negdje u blizini!
TONY: Da, hvala vama!

Službeni website: www.paparoach.com