E-mail intervju: Sara Profeta
Foto: Enmessara

Mladi hrvatski bend Enmessara, dolazi nam iz Siska, te se sastoji od dva glazbenika, pjevača Slavena i gitarista Sanija, koji imaju nevjerojatnu želju za bavljenjem umjetnošću. Njih dvojica uspješno premošćuju sve probleme s kojima se susreću mladi glazbenici, te im je jedino stalo do stvaranja glazbe. Trenutno rade na novom albumu, koji će se zvati The Mortal Dead. Nedavno ih je urednik španjolskog časopisa A Sangre Y Fuego odabrao za predstavljanje u svom listu. Povodom svega toga, porazgovarali smo sa Slavenom i Sanijem – o najnovijim uspjesima, ali i o prošlosti benda, te, naravno, budućnosti…

VENIA:Kako je išao proces od ideje o bendu do ostvarenja? Što vas je nagnalo da oformite Enmessaru?
SEKY: Sama ideja o bendu je došla na jedan vrlo tipični, današnji teen način. Naime, bila je zima 2000.godine. Vraćali smo se iz grada (pod utjecajem male količine pive), i počeli pjevati i mrmljati. Pošto su Domagoj Švarc (klavijature) i Ervin Fuka (bas) već imali glazbenog znanja, rekli smo: “Hej, pa zašto ne bi oformili nekakav bend, onak čisto iz hobija?”. I tako je nastao Dark Age. 2002. godine gitarist Sani i ja oformili smo Enmessaru.
SANI: Moglo bi se reći da su postojale dvije Enmessare (jedna još uvijek postoji ? ). Došao sam u bend 2001 godine.Tad je Enmessara bila full bend, sa svim članovima
(Slaven Senčar, Domagoj Švarc, Danijel Vrančić, Goran i Saša Suzić, Ervin Fuka). Uspjeli smo održat par proba i započet rad na pjesmi Running. Tad se bend počeo polagano raspadat zbog neodgovornosti nekih članova, nedolaženja na probe, loše opreme itd. Pred kraj 2001. godine smo se razišli svaki na svoju stranu. Par mjeseci poslije (2002. godine) sam opet navratio do Slavena, malo smo se zapričali i opet došli na temu benda. Odlučili smo sami nastavit dalje radit pjesme pod imenom Enmessara. Imali smo želju radit muziku koju volimo, u Slavenovom slučaju gothic (vokal), u mome slučaju sve i jedna vrsta metala koju sam u stanju odsvirat :).

VENIA: Otkud ti i tvoji kolege iz benda crpite inspiraciju za pisanje pjesama? Kako teče proces pisanja pjesme?
SEKY: Inspiraciju smo pronalazili od svuda pomalo. Neke pjesme govore o događajima iz naše prošlosti, a neke pak, su čista izmišljotina i produkt mašte (kao kad pišeš knjigu recimo). Pošto su nam lyricsi na engleskom jeziku, nije baš lako obuhvatiti sve ono što smo htjeli reći, no, zadovoljni smo postignutim.
SANI: Inspiraciju crpim doslovno odsvud ?. Bilo što me može potaknut na skladanje (ja ne pišem textove). Što se tiče procesa nastajanja pjesme, najčešće ja prvo napravim glazbu, okvirno napravim aranžman i to pošaljem Slavenu. On po tome napiše text, prepravimo glazbu ako je potrebno. I to je to.

VENIA: Koji su bendovi najviše utjecali na tebe da se počneš baviti glazbom?
SEKY: Što se tiče mene, definitivno bih spomenuo HIM kao glavni utjecaj, pošto ih slušam već dugi niz godina. Dalje, tu su The Sisters Of Mercy, Fields Of The Nephilim, The Mission UK, The Cure, London After Midnight, Christian Death, Bella Morte, Funhouse, Cinema Strange, Clan Of Xymox, Big Electric Cat, Bauhaus, Joy Division, Siouxsie & The Banshees, Rosetta Stone, The Cult, Skeletal Family, Nosferatu, Killing Joke, Nine Inch Nails, The Wake, Depeche Mode, Seraphim Shock, Rob Zombie, Rammstein, Laibach, Deathstars, Marilyn Manson, Genitorturers, Type O Negative, Charon, Entwine, Sentenced, Nightwish, Moonspell, The 69 Eyes, Paradise Lost, Killing Miranda, Miranda Sex Garden, Inkubus Sukkubus, Switchblade Symphony, Diva Destruction, Dreadful Shadows, Mephisto Walz, Ikon, Cassandra Complex, Children On Stun, Nick Cave, Mizar, Reptyle, Dead Can Dance, Death In June, Love Like Blood, The Damned, X-mal Deutschland, Heroes Del Silencio, Screams For Tina, The Danse Society i još dosta bendova koje volim. Općenito sam ljubitelj gothic rocka, gothic metala, industriala, synthpopa… pa čak i ponešto deathrocka i EBM-a. No utjecaj tih bendova se baš i ne može primjetiti u našoj glazbi.
SANI: Čovjek zbog kojeg sam počeo svirat gitaru je Slash. Dakle, u ranijim danima Guns ‘N Roses, Metallica, Iron Maiden, Pantera, Slayer, općenito thrash i speed metal. Poslije sam prešao na progresivniju i više instrumentalnu gitarističku glazbu: Dream Theater, Symphony X, Steve Vai, Joe Satriani, Yngwie Malmsteen, Vinnie Moore, Marty Friedman&Jason Becker… neoklasičari i shredderi uglavnom.

VENIA: Kako bi opisao glazbu koju svirate?
SEKY: Hm, ovo je zbilja teško pitanje. Zaista ne znam kako bih ju opisao. Pošto nas je samo dvoje u bendu, i pošto smo dobri prijatelji, oduvijek smo htjeli da naša glazba bude kombinacija naših glazbenih ukusa i da postoje kompromisi, tako da oboje budemo zadovoljni onim što smo stvorili. Stoga bih samu glazbu opisao kao mješavinu neoclassicala/heavya/powera/gothic metala (po Sanijevom ukusu), dok smo tekstualno i vokalno više bazirani na gothic (po mom ukusu). Vokal mi je sporiji, depresivniji, neenergičan i stoga netipičan za vrstu glazbe koju stvaramo. Želimo napraviti nešto unikatnije i nepredvidljivo. Nadam se da će naš spoj glazbe odgovarati ljudima tog stila, i da će im pjesme ipak biti ugodne za uho :).
SANI: Mješavina heavy, power i gothic metala.Kombinacija naših glazbenih ukusa :).

VENIA: Kako se mijenjala postava benda tijekom godina?
SEKY: Postava benda je zaista varirala. Tijekom Dark Age faze, tu smo bili Domagoj Švarc (klavijature), Ervin Fuka (bas), Goran Suzić (gitara), Ozren Dadić (gitara), Danijel Vrančić (gitara), Tomislav Mareković (bubnjevi), i ja (vokal, lyricsi). Kasnije je kroz bend prošlo još puno članova (detaljniju listu članova sam stavio na naš Myspace profil). Pošto nismo imali adekvatne opreme za održavanje kvalitetnih proba, i pošto smo se razlikovali u mišljenjima, odustali smo od kompletnog benda i nastavili kao projekt Enmessara sa samo tri člana: Goran Suzić, Sanijel Šarić i ja. Shvatili smo da nam nije želja nastupati live (jer to ne volimo), i gurati se gdje god se gurati može. Stoga smo odlučili raditi “u sjeni”, uživati neopterećeno, te tako brže kompletirati albume. Sada nas je pak ostalo samo dvoje (Sani i ja), uz dodatak moje djevojke Monike koja će mi u budućnosti pripomoći u vokalima. Iako nam je oprema vrlo slaba i gotovo nikakva, takav način rada (bez ikakvih pritisaka) nas usrećuje i motivira. Volimo stvarati pjesme i uživati u tome. Enmessara je čisti produkt naše ljubavi prema glazbi. No, lagali bismo kad bismo rekli da u budućnosti ne bi željeli ostvariti neki sitni profit dostatan za skroman i normalan obiteljski život. Treba biti realan. Život nije bajka.
SANI: Postava benda (mislim na Enmessaru, a ne Dark Age) se nije mijenjala, ja i Slaven smo stalni članovi. Na par pjesama nam je pomogao Goran Suzić, za to smo mu zahvalni :).

VENIA: Što najviše nedostaje sceni u Hrvatskoj?
SEKY: Hm… još jedno poprilično teško i kvalitetno pitanje. Svaka čast cure! No moj odgovor na to pitanje bi bio ovakav: naime, rekao bih da se u našoj zemlji teško prihvaćaju različitosti. Čim su osobe ili bendovi drukčiji, odmah bivaju ismijavani, te dolazi do predrasuda na temelju izgleda ili glazbenog stila. Prihvaćena je samo glazba za masu i samo za to se zna, dok su drugi stilovi poprilično – odbačeni. Dakle, nedostaje koncerata bendova raznoraznih stilova. Isto tako i partyja. Nedostaje zainteresiranost ljudi za obrazovanje. Ljudi bi trebali biti upoznati s čarima svake subkulture. Pošto smatram da u Hrvatskoj ima jako puno pametnih i razumnih ljudi, mislim da bi se trebali opustiti i uživati u onom što iznutra zaista vole, a ne u onom što im nameće društvo. Budite ono što jeste. Kod nas ima zaista puno talentiranih i mladih bendova raznih stilova koji svakako zaslužuju punu pažnju, i za koje bi bilo šteta da ne uspiju.
Ovim putem bih pohvalio Embrio iz Sinja, jer su im pjesme jednostavno – super.
SANI: Slažem se sa Slavenom, kod nas se teško prihvaćaju različitosti. Na našoj sceni najviše nedostaje potpore metal bendovima. Sve što nije “mainstream“ je zapostavljeno i ne pruža im se nikakva prilika.

VENIA: Prema tvom mišljenju, utjecaji kojih bendova se mogu čuti u glazbi Enmessare?
SEKY: Kao što već napomenuh, naša glazba se sastoji od kombinacije naših glazbenih ukusa. Gledajući na našu glazbu instrumentalno, primjeti se utjecaj Paradise Losta, Iron Maidena, Blind Guardiana, te gitarskog virtuoza Yngwiea Malmsteena, dok vokalno mnoge podsjećamo na HIM i Negative. Iako se meni osobno to tako ne čini, pošto smo htjeli zvučati totalno drukčije od bilokakvih glazbenih utjecaja. Za vrijeme stvaranja pjesama, nismo slušali apsolutno nikakvu glazbu, iz razloga da nam nešto od toga ne ostane “podsvjesno”. Od početka smo htjeli ići svojim “vlastitim putem”. Sani je htio biti “svoj gitarist”, a ja sam htio izmisliti “svoj način pjevanja”. Stoga, neka drugi procjene naš stil, a mi ćemo nastaviti raditi po svom, i nadati se da ćemo se ljudima takvi svidjeti.
SANI: Što se glazbe tiče, mogu se čuti utjecaji Iron Maidena, Paradise Losta i ponegdje Yngwie Malmsteena na solo dionicama, no pokušavam izgradit neki svoj stil oslobođen utjecaja ostalih bendova. Koliko sam uspješan u tome, prosudite sami :).

VENIA: Kakve su bile reakcije okoline na oformljavanje benda?
SEKY: Iako nikad nismo nastupali live (niti vjerojatno nikad nećemo), iz razloga koje sam već naveo, moram priznati da je Enmessara poprilično dobro prihvaćena od strane ljudi u okolini u kojoj živimo. Dosta vremena smo se vrtili na radio postajama. Naišli smo na mnoge pozitivne reakcije i od mladih i od starijih generacija, te smo podjelili već bezbroj naših cd-a diljem naše zemlje, pa čak i inozemstva. Iznimno nam je drago da nas ljudi prihvaćaju i da cijene naš trud. No naravno, ne sviđamo se svima. Uvijek postoje i negativne kritike, koje također smatram dobrodošlima i korisnima .
Volimo poslušati mišljenja ljudi. No neki bi možda trebali shvatiti, da s obzirom na naše mogućnosti (što se tiče opreme), mi ne možemo bolje od ovog što smo napravili. Uvijek je najlakše nešto kritizirati i popljuvati. Pjesme treba napraviti, pa kakve god da jesu. One su produkt rada, a ne pričanja.
SANI: Imali smo podršku prijatelja. Dosta ljudi nas je i s podsmjehom promatralo
(i još uvijek promatra), al nas to baš puno ne smeta ?. A što se tiče reakcija na bend i pjesme, nekako sam stekao dojam da ili nas vole ili nas mrze.
Sredine nema. Ispravite me ako griješim. 🙂

VENIA: Možeš li nam ispričati kako je došlo do suradnje između Enmessare i jednog A Sangre Y Fuego španjolskog časopisa?
SEKY: Na ovo pitanje, konkretniji odgovor vam može dati kolega Sani, jer je upravo on taj koji se čuo s urednikom španjolskog časopisa. Jedino što vam mogu reći jest to da sam iznimno sretan zbog toga. Zbog Sanija koji je izvrstan gitarist. Zbog sebe. Zbog Enmessare. Zbog naše budućnosti. Zbog činjenice da prolazi glazba koju radimo svojim srcem. Neopisiv je osjećaj držati u rukama svoj original cd napravljen u diskografskoj kući. Pogotovo kad znaš na koji ste način stvarali pjesme. Ponekad se nasmijem.
SANI: Dakle, to je bilo totalno iznenađenje ?. Jedan dan mi kao grom iz vedra neba stigne mail od glavnog urednika španjolskog metal časopisa A Sangre Y Fuego s pitanjem bi li mi htjeli da nas oni predstave u časopisu (pošto smo im bili interesantni) i da stave 20-30minuta naše glazbe na cd koji dolazi uz časopis. Mi smo naravno pristali ?. Mjesec dana poslije na kućnu adresu su mi stigla dva primjerka časopisa i 12 promo cd-a.
Ovim putem se zahvaljujemo uredniku A Sangre Y Fuego na njegovom interesu
za našu glazbu. Thanks!

VENIA: Na koji te način ispunjava stvaranje glazbe?
SEKY: Uuuuu, to je neopisiv feeling. Kad radimo pjesmu jednostavno smo u nekom drugom “svijetu”. Odvojeni totalno od svega. Imaš osjećaj kao da sanjaš i sjećanja prenosiš u glazbu. Osjećaš se kao rijeka koja mirno putuje kroz različite krajolike. Totalna, prirodna ekstaza. Kad bi me netko upitao, koja su mi dva najbolja osjećaja u životu, odgovorio bih: stvaranje pjesama, i zagrljaj moje djevojke.
SANI: Stvaranje glazbe i sviranje općenito me opušta i odmara. Jednostavno se bolje osjećam. A ponekad mi glazba posluži i kao efektan bijeg iz surove stvarnosti.

VENIA: Tko u gothicu ima najbolje tekstove?
SEKY: Baš sam puno razmišljao o tom pitanju, i stoga bih se odlučio za “sveti trio” (kako kaže kolegica Darija). Dakle, The Sisters Of Mercy, Fields Of The Nephilim i The Mission UK. No tu su još i Ikon, Christian Death, London After Midnight, The Cure, Bauhaus, Siouxsie & The Banshees, Nick Cave, Zeraphine, Dreadful Shadows i naravno Joy Division. Iako nisu gothic, jako volim i tekstove HIM-a. To bi bio moj izbor što se tiče lyricsa.
SANI: Iskreno, ne poznajem gothic bendove dovoljno da bih mogao dati takvu ocjenu.

VENIA: Možeš li odabrati, prema vlastitom ukusu, najznačajniji gothic bend iz 80-ih, te iz 90-ih?
SEKY: Pošto su 80-ete i bile najznačajnije doba gothic rocka (doba kad je gothic rock kao žanr nastao i procvjetao), zbilja mi se teško odlučiti. Mnogo bendova iz tog razdoblja obožavam. No možda bih se ipak odlučio za The Sisters Of Mercy. U to vrijeme bili su perfektni. A 90-ete? Hmm… rekao bih – Cinema Strange. Unikatni su.

VENIA: Što te isprva privuklo gothicu?
SEKY: Melankoličnost, depresija, monotonija, osjećajnost, maštovitost i obrazovanost goth ljudi, goth umjetnost i moda, goth partyji, neprimitivizam u ponašanju takvih ljudi… zbilja ne znam. Još kao tinejđer jednostavno sam pronašao sličnosti između svog karaktera i gothic subkulture.
To je ono što mi je bilo najsličnije. Takav sam i ostao. No ne kažem da sam sad ograničen i da sam 100% goth. Gluposti. Volim ono što mi se sviđa, bez obzira kakvog je stila. Isto tako volim i iznimno poštujem ljude koji su izvana onakvi kakvi su iznutra. Smatram ih umjetničkim dušama koji se ne boje izraziti sebe. Bolje je biti neshvaćen i svoj, nego nešto što nisi, i konstantno sklon glumi samo kako bi se uklopio i bio prihvaćen od strane zajednice. Nije li bolje kad je čovjek iskren, i kad te ljudi koje voliš prihvate takvog kakav jesi?
SANI: Duboki i smireni vokali. 🙂

VENIA: Koliko je glazba zapravo bitna za pojedinca?
SANI: Mislim da je jako bitna (sudim po sebi), ima ogroman utjecaj na raspoloženje,
rekao bih da na mene ima čak i ljekovito djelovanje. 🙂
SEKY: Složio bih se sa Sanijem. Sama glazba je “lijek”. Podiže raspoloženje i čini čovjeka sretnim. Mislim da na svijetu ne postoji netko tko ne sluša apsolutno ništa od glazbe. Svako se ovisno o karakteru, opredijeli za nešto. Glazba nije samo zabava, hobby, profit… Glazba dolazi iz ljudskog srca. Ona je nečija mašta, trud… umjetnost.

VENIA: Da možeš snimiti jedan spot Enmessare koji bi se vrtio na svjetskim glazbenim postajama, koju bi pjesmu odabrao i kako bi taj spot izgledao?
SEKY: Ghost Visit definitivno. Sviđa mi se melankolija i tekst. Atmosferu te pjesme vrlo je lako prikazati. Već imamo zamisli, no vidjet ćemo. Vrijeme će pokazati svoje.
SANI: Ovo je malo teže pitanje ?. Mislim da bi se na kraju ipak odlučio za
Ghost Visit. A što se tiče izgleda spota: olujna noć, mračan dvorac, usamljeni
duh i naravno, lijepa cura u glavnoj ulozi?

VENIA: Što ste do sada sve snimili, te kako zainteresirani mogu doći do Enmessare?
SEKY: Do sada smo snimili dva full demo albuma: “Forgotten” (2003), te “Lips & Poison” (2004). Naša koncentracija je trenutno usmjerena na treći album koji će se zvati “The Mortal Dead”. Dvije pjesme tog albuma (“Cemetery Ground”, “Ghost Visit”) su već napravljene no, nažalost, ne možemo točno prognozirati datum kada će album biti završen, pošto to ovisi o inspiraciji, te o količini slobodnog vremena kojeg ćemo imati na raspolaganju. Naše pjesme možete poslušati, te downloadati s ovih web stranica:
www.soundclick.com/enmessara
www.myspace.com/enmessaraband

Za kraj zahvalio bih se Sari, Dariji, Viktoru & Ivani na pažnji koju su nam poklonili ovim lijepim intervjuom. Nadam se da smo odgovorili onako kako je to bilo priželjkivano. Također bih se zahvalio ljudima u čijoj potpori uživamo, te se nadamo da ih novim albumom nećemo razočarati. Posebno bih se zahvalio svom prijatelju Mariju Kovačeviću koji nam je puno pomogao svojim kritikama, bodrenjem, svom ocu Nikoli koji me je tjerao da nastavim sa radom, uredniku španjolskog časopisa A Sangre Y Fuego koji nam pomaže u promociji, te svojoj curi Moniki koja mi je trenutna, jedina inspiracija. Puno pozdrava svima (od Sanija & mene)! Želimo vam puno uspjeha s Venia Mag-om.

VENIA: Slavene i Sani, hvala vam puno što ste odvojili nešto vremena za ovaj intervju. Želimo vam puno sreće u daljnjem stvaranju divne glazbe!

www.myspace.com/enmessaraband