Loading...

ORPHANED LAND – Yossi „Sassi“ Sa’aron

Intervju: Gordana Beraković (gordana@venia-mag.net), 2010.

Foto: Klaudije Radanović

Orphaned Land je izraelski metal bend koji je svojom pojavom prije dvadesetak godina unio nešto novo na svjetsku metal scenu. Svoj prvi album „Sahara“ izdali su 1994., drugi „El Norra Alila“ dvije godine poslije, a treći „Mabool: The Story of the Three Sons of Seven“ 2004. Prije pet godina imali smo ih priliku gledati u Zagrebu, gdje su publiku oduševili svojom glazbom i time ostavili neizbrisiv trag. Ove godine snimili su četvrti album „The Never Ending Way Of ORwarriOR“. Imali smo priliku razgovarati s Yossijem “Sassi” Sa’aronon prije njihovog ljubljanskog koncerta održanog 20.11. Uvijek nasmiješeni Yossi nam je rekao neke detalje o albumu, trenutnoj turneji s Amorphisom i najavio turneju idućeg ljeta.

VENIA: Kako si?
YOSSI: Odlično! Super je biti prvi put u Sloveniji. Zakon! Bili smo posvuda uokolo. U Hrvatskoj, Češkoj… Gotovo po cijeloj Europi, ali sada smo prvi put ovdje.

VENIA: U Hrvatskoj ste bili prije pet godina s Paradise Lostom.
YOSSI: Da, sjećam se, u Zagrebu.

VENIA: Kako je na turneji?
YOSSI: Za sada jako dobro. S jako dobrim ljudima smo. Dobri bendovi su s nama, Amorphis i Ghost Brigade, i crew je iz Finske. Jako dragi ljudi. Dvorane u kojima sviramo su uglavnom popunjene, a neke od njih su i rasprodane. Publika je super!

VENIA: Kako je publika prihvatila vaš novi album?
YOSSI: Mislim da je „Warrior“ prihvaćen jako dobro. Prilično je dug album i možda nekima nije lak na prvo slušanje, ali ako se posluša dva ili tri puta, osjetit će se dubina različitih slojeva na stvaranju muzike i aranžmana.

VENIA: Čula sam puno puta o konceptu albuma, ali možeš li ga još jednom ponoviti, molim te?
YOSSI: Uglavnom, koncept „Warriora“ je ratnik svjetlosti. A taj ratnik svjetlosti je svatko od nas. To mogu biti ja, možeš biti ti, može biti svatko od nas. Album je to o običnim ljudima, o većini nas koja samo želi raditi ono što voli i što nam se sviđa. Ne želimo povrijediti nikoga niti želimo da itko povrijedi nas. Ironično je, da je jednostavno živjeti ujedno i najteže. Jer se suočavamo s puno izazova u želji da bi radili ono što volimo. „Warrior“ govori o putovanju, odnosno životu ratnika svjetlosti. O usponima i padovima.

VENIA: Na turneji ste zajedno s Amorphisom, finskim bendom koji svoje stihove crpi iz Kalevale, finskog narodnog epa koji također govori o običnim ljudima, i time se razlikuje od mnogih koji uglavnom govore o kraljevima. Zajedno ste zanimljiva kombinacija. Što misliš o tome?
YOSSI: S Amorphisom smo poprilično povezani jer smo počeli kao bendovi u otprilike isto vrijeme, prije otprilike dvadesetak godina. Amorphis su također jedni od pionira folk metala, dok smo mi krenuli s nekim srednjoistočnim žanrom. Dva smo benda koja donekle zvuče slično, ali i vrlo različito – i to istovremeno. Osobnosti su nam također slične. Imamo puno tema o kojima razgovaramo. Smatramo ih svojim prijateljima. Prvi put smo na turneji zajedno, ali imamo dojam da se znamo godinama.

VENIA: Možeš li mi navesti neku temu? Kulturološku, na primjer.
YOSSI: Puno razgovaramo o ljudima općenito. I čovječanstvu. Kamo ide. Puno razgovaramo o običnim ljudima i životu i kako je nešto što je prije bilo uobičajeno danas sve teže postići. Učiniti nešto obično. Ne bih rekao da smo nostalgični, jer nismo. Ali se i na nas odražava kako se čovječanstvo razvija. Sa svim tim društvenim promjenama, Internetom, društvenim mrežama i svim stvarima koje dolaze iz Amerike i guše novu generaciju. Vidimo to i na Srednjem istoku, ne samo u Europi. To uistinu mijenja način ljudskog razmišljanja i ponašanja. Njihove vrijednosti. To su stvari o kojima razgovaramo.

VENIA: Postoji li neka vrijednost u Finskoj koju bi rado prenio na Srednji istok?
YOSSI: Mislim da je u skandinavskim zemljama obrazovanje na višem nivou i htio bih da tako bude svugdje u svijetu. Vlade svih zemalja bi trebale uložiti više u obrazovanje. Ne govorim to s političkog stajališta, već s istog o kojem razgovaramo o čovječanstvu i njegovoj budućnosti. Već u ranoj dobi bi trebali poštivati druge i vrijednost ljudskog života. Npr., na Srednjem istoku, u pojasu Gaze, Palestini, Izraelu, ljudi bi trebali shvatiti da je prihvaćanje nekog drugog ključno. I da se treba izgraditi most između različitih mišljenja i religija. Kao što to mi u Orphaned Landu činimo. Trebaju razumjeti svetost života koji se ne smije oduzeti nipošto i nizašto. To bi donijelo puno promjena u sljedeću obrazovaniju generaciju.

VENIA: Kada si poželio biti metal muzičar?
YOSSI: Kada smo bili teenageri. Orphaned Land je star skoro dvadeset godina. Bili smo klinci u srednjoj školi. Puno smo slušali metal. Slušao sam metal puno ranije nego li sam osnovao Orphaned Land. U srednjoj školi sam gledao klince u crnim majicama i ispitivao: „Znaš li svirati gitaru? Cool! Idemo osnovati bend“. Ubrzo sam počeo i skladati. Kad uzmem gitaru, a osoba sam od akustičnih instrumenata, komponiram na klasičnoj gitari, sazu, bouzoukiju, chumbushu. Sviram šesnaest različitih instrumenata sa žicama. Neki od njih su narodni, stari, sa Srednjeg istoka. Sakupljam ih godinama. Stvaram glazbu s kojom sam odrastao kao dijete, koju je slušao moj otac, tako da je Orphaned Land donekle meni most između moje prošlosti, mog djetinjstva i mene danas. To je cool miks!

VENIA: Tko su ti idoli?
YOSSI: Ne znam da li je idol prava riječ, ali osobe koje poštujem su moja obitelj, moje kćeri i moja životna partnerica.

VENIA: Mislila sam glazbeni idoli.
YOSSI: Idoli su mi ljudi koje volim. Ali glazbeni utjecaji – puno ih je. Od Dead Can Dance do Depeche Modea. Volim pjesme Nata Kinga Colea. Slušam dosta muzike. Imam muziku za svako raspoloženje. Puno je umjetnika koje cijenim, poput Pink Floyda. Danas je teško naći nešto novo, nešto posebno, nešto s porukom. Da bih nekoga smatrao idolom, taj mora stvoriti nešto novo, kao što su Radiohead učinili s OK Computer. Nešto poput toga. Nisam vidio da se tako nešto dogodilo zadnjih godina.

VENIA: Je li teže biti headliner ili predgrupa na turneji?
YOSSI: Sve ima svoje prednosti i nedostatke. Mi smo često i jedno i drugo. Ove godine smo na europskoj turneji bili i headliner i predgrupa. Također smo i u Sjevernoj Americi bili headliner i predgrupa Katatoniji. Imali smo skoro sto koncerata, što je puno. Mogu sa sigurnošću reći da, ako si predgrupa, sve je lakše. Jedino manje zaradiš. Kad si headliner dođe više naših fanova na koncert i to je sjajno. To je najbolje što se dogodi kad si headliner. Iako nas dosta ljudi dođe vidjeti i kad smo predgrupa. Događa se. Vidjeli smo ljude koji dolaze samo zbog nas. To je cool!

VENIA: Uskoro ćete snimati DVD u Tel Avivu. Možeš li nam reći nešto o tome?
YOSSI: Da, to će biti naš prvi DVD ikada. Slavimo dvadesetu godišnjicu. Bit će to dug koncert, najmanje 2 i pol sata. Imati ćemo goste: Stevena Wilsona iz Porcupine Treea i Grega Mackintosha iz Paradise Losta. Bit će to veliko, veliko slavlje!

VENIA: Bilo je i vrijeme…
YOSSI: Da, dali smo si vremena.

VENIA: Zašto vam je trebalo sedam godina da izdate novi album?
YOSSI: Zato što smo perfekcionisti! Možda! (smijeh) Imali smo viziju. Kada sam krenuo s albumom, imao sam viziju kako bi album trebao zvučati. Bilo je kao u snu. A u snu na albumu su bile deve i miris pustinje. Osjećam stvari koje je poslije teško prenijeti u stvarnost. Puno je tu rada. Na aranžmanima i slojevima. Radio sam s puno ljudi, puno muzičara koji su gosti na albumu. Snimio sam album najmanje dvaput u svom domu, u svom studiju. Za vrijeme predprodukcije smo puno eksperimentirali. To uzme vremena. Mi smo hrpa perfekcionista!

VENIA: Imaš li poruku za hrvatske fanove?
YOSSI: Želio bih zahvaliti puno, puno našim prijateljima i fanovima u Hrvatskoj. Nadam se da ćemo doći uskoro u Hrvatsku. Iduće godine. Pokušavamo dogovoriti turneju sredinom iduće godine na kojoj bi bili headlineri. Dat ćemo sve od sebe da dođemo svirati i u Hrvatsku. Ako se to dogodi, bit ćemo jako sretni.

VENIA: Hvala!


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *