Loading...

NIGHTWISH (Tuomas Holopainen)

Intervju i foto: Ivana Sataić

Nightwish je bend koji doista ne treba posebno predstavljati budući da je simfonična metal bajka koja je 1996. godine krenula iz gradiće Kitee u Finskoj u svom prvom desetljeću i pol ispisala milijune redaka osjećaja i sjećanja poklonika diljem svijeta. Svoj osmi studijski album ”Imaginaerum” Nightwish predvođen savršenim umom Tuomasa Holopainena izdao je prošle godine, uskoro će svjetlo dana na premijeri u Finskoj ugledati i istoimeni film. Pred sam kraj prvog dijela turneje, samo nekoliko sati prije rasprodanog koncerta u bečkom Gasometeru za Venia-Mag sam imala izuzetno zadvoljstvo porazgovarati sa prvim čovjekom benda, Tuomasom Holopainenom, koji u kratkoj biografiji na bendovim službenim stranicama kaže: ”Nightwish je slika moje duše, moje utočište, kanta za smeće i životno djelo, sve u jednom”. U to koliko su istinite ove riječi možete svjedočiti i u retcima koji slijede.

VENIA: Prvi dio “Imaginaerum” turneje završava za tjedan dana. Mnogo je toga rečeno o albumu pa te neću pitati o njemu…
TUOMAS: Da, već je poprilično izvan svega.
VENIA: No na početku, možeš li reći nešto o istoimenom filmu budući da je sada već premijera blizu?
TUOMAS: Pa, baš smo prije dvije minute u backstageu pisali e-mailove producentima u Kanadi jer se još uvijek energično radi no prije nekoliko dana smo objavili prvi teaser za njega, može se naći na Youtubeu. Zapravo ti ne daje ideju o čemu će biti film već je samo mali mamac budući da je teaser. Nadamo se da će biti na vrijeme za premijeru u kolovozu, ali nemamo pojma kada će biti u kinima izvan Finske i Kanade jer svi distributeri prvo žele vidjeti trailer i sada ga imamo tako da ćemo za nekoliko tjedana znati više. 

VENIA: Ok, a o čemu je? Što možeš reći o priči u filmu?
TUOMAS: Mmmm…. o starcu je koji je bio skladatelj i on jednostavno živi u tom imaginarnom svijetu i vraća se kroz svoj život, kroz svoja sjećanja i maštu. Tamo je istovremeno i taj otac-kćer konflikt. To je osnovni scenarij. I glavna ideja iza filma je prikazati snagu mašte, sjećanja i ljubavi onako kako treba biti, to je ključna misao. 

VENIA: Što je točno veza između albuma i filma? Naslov je isti…
TUOMAS: Isti je naslov i nose se sa istom tematikom, ali željeli smo od početka razjasniti da će album funkcionirati kao svoja individua pa pjesme na albumu uopće nemaju veze sa zapletom filma. Samo se nose sa istom tematikom – maštom, sjećanjem i ljubavi. To je sve. Ali, čuti ćeš sve pjesme sa albuma u filmu istim poretkom kao na albumu samo u potpuno drugačjim verzijama.
VENIA: Hm, to je zanimljivo.
TUOMAS: Da, radili smo na tomu sada skoro godinu dana no nema novo skladane glazbe nego je sve rearanžirano. 

VENIA: A koji ti je najdraži dio albuma?
TUOMAS: Albuma?
VENIA: Da. Znam da ti je to teško reći, ali…
TUOMAS: *razmišlja* Huh… ako moram spomenuti jedan onda bi to bilo zadnje poglavlje pjesme nazvane ”Song Of Myself” sa dugom pjesmom na kraju.
VENIA: Zašto?
TUOMAS: Ispalo je da je to upravo način na koji sam želio da kraj bude. To je tako čudna ideja i ljudi je zapravo ne razumiju što je stvarno fascinantno. Ali to je duša puna osjećaja i ljubavi i, znaš, sve ono što je ”Imaginaerum” ugrađeno u tih šest i pol minuta. 

VENIA: Sada kada si spomenuo da ljudi ponekad ne razumiju, kao autor/skladatelj što osjećaš, jesi li shvaćen ili neshvaćen?
TUOMAS: *smijeh* Ne osjećam se neshvaćenim, ne uopće. To je ljepota pjesništva i glazbe jer ih uvijek možeš interpretirati na svoj način, to je cijela ideja.
VENIA: Slažem se no pitala sam te ovo zato što ima autora poput tebe koji kažu nešto kao: znaš, tisuće ljudi vrište, a možda ih samo nekoliko stvarno razumije.
TUOMAS: Pa, oni zapravo ne razumiju ali misle i sviđa im se. To je različita stvar. Mislim… čuo sam neke stvarno zanimljive interpretacije naših pjesama i stihova što je nešto totalno drugačije od onoga što sam imao na umu. Ali je jedako u pisanju. 

VENIA: Ok. Ako govorimo o Nightwishu tijekom godina, što misliš kako se bendov zvuk razvijao recimo od vašeg prvog albuma do ovog najnovijeg?
TUOMAS:  Stvarno sam ponosan na sve albume i sve pjesme koje smo napravili, ali možeš jasno čuti evoluciju i to je… Mislim da nikada nismo napravili isti album dvaput tako da je napredak uvijek bio čist. Prvi album je bio taj The Gathering stil, atmosferični gothic metal. Onda smo otišli u power metal sa ”Oceanborn” i ”Wishmaster”, a onda ostavili power metal elemente iza sebe i ušli u symphonic soundtrack stvar. I ovaj novi album ”Imaginaerum” je za mene više glazba za osjećaj nego metal, stvarno je teatralan. To je smjer u kojem je išlo, ali isto tako nikada nismo izgubili dušu benda ili napravili nešto suviše radikalno kao što su na primjer Metallica ili Paradise Lost napravili na nekoj točki.
VENIA: Da… no istovremeno Paradise Lost se sada na neki način vraćaju zvuku od kojeg su krenuli.
TUOMAS: Da, ali ja mislim da je bilo jako cool to što su napravili. Uživao sam u tomu jer je bilo nešto stvarno. Bend nikada ne bi trebao biti vezan za neke glazbene granice, to je samo grupa ljudi koja radi vrstu glazbe kakvu želi i mislim da je to stvar koju je jako važno razumijeti. Znaš, moramo napraviti ovo zato što smo mi Nightwish ili moramo ovo jer smo mi štogod, to je jednostavno glupo.
VENIA: Slažem se, to bi bilo samo trpanje glazbe u kutijice.
TUOMAS: Ako nas petoro osjeća da je jezz stvarno stvar koju želimo raditi, onda trebamo svirati jazz. I ne trebamo zbog toga promijeniti ime benda. 

VENIA: Što bi naveo kao Nightwisheve najbolje i najgore karekteristike u ovom trenutku?
TUOMAS: *dugo razmišlja* Hmmmm… Pa… mislim da je najbolja karakteristika ta teatralna strana benda. Iskreno mislim da na albumu no i u situacijama uživo  radimo nešto što je izvan normalnog heavy metal koncerta, rock koncerta i tako je odlučeno. To više nije heavy metal koncert, to je kao cirkuska pozadinska predstava sa svim tim vizualima i ekranima i pirotehnikom i stvarima. To je stvarno kao iznad cirkuske predstave. Sviramo tri balade za redom na jednoj točki i tamo je mnogo drame. Želimo jednostavno ostaviti te ”je li vam vruće večeras, svirajmo malo heavy metala i plješćite rukama” stvari jer to nikada nije bila naša stvar.

VENIA: A najgora?
TUOMAS: Pa, neki ljudi imaju o nama sliku da smo poremećeni u prihvaćanju rizika kada dođe do stvaranja albuma i posebno sada filma. Još uvijek je malo nategnuto oko novca jer je to film od četiri milijuna eura i bend je morao sam platiti mnogo tako da smo gotovo sve što smo zaradili proteklih godina uložili u film i nema garancije da ćemo nam se ikada nešto vratiti tako da… Ali to je isto i nešto što uživam raditi u ovom bendu, biti poremećen. Do sada se isplatilo na mnogo drugačijih načina.

VENIA: U svojoj glazbi često tematski svoju publiku vraćaš u djetinjstvo ili nekoliko koraka naprijed u budućnost. Da možeš nazočiti bilo kojem trenutku u povijesti koji bi to bio?
TUOMAS: Veliki prasak. Stvarno bih volio vidjeti što je tamo bilo prije.
VENIA: Cool.
TUOMAS: Stvarno. 

VENIA: Ok. A koju osnovnu filozofiju pokušavaš izraziti u svojoj glazbi općenito, ne samo na ovom albumu ili filmu, ili oboje?
TUOMAS: Pa, iznad svega iskrenost i odanost. Samo radi glazbu koju želiš, pjesme za koje osjećaš da su prave za tebe. Nikada nismo imali producenta izvan benda i nikada ne kalkuliramo unaprijed. To je najveća snaga benda. Ponekad se radi toga ispolji malo naivna strana kada se radi o glazbi, stihovima i imageu, ali to je još uvijek iskreno na način na koji smo napravili. 

VENIA: Kako nastaje jedna tvoja tipična pjesma?
TUOMAS: Prije svega moraš imati priču koja te zapravo stvarno inspirira ili kažeš: wow, što s tim. Onda osjećaš kako možeš staviti tu priču u glazbu ili samo kanalizirati sve osjećaje koje trebaš izbaciti iz svog sistema u glazbu. To je način za mene. Ali mnogo ljudi samo ode u sobu za probe i svira i tako dođu do pjesme. To je drugi način.
VENIA: Znači ti prvo imaš sliku i onda…
TUOMAS: Ja iz nekog razloga prvo moram imati sliku. Ok, sada imam priču koju želim reći ljudima pa koji je najbolji  način za iznijeti je u život… je li to metal pjesma, je li to jazz pjesma. Ok, to je balada, definitivno balada ali trebam li upotrijebiti akustičnu gitaru ili piano ili mnogo instrumenata. Samo se igram s tim; pokušavam naći pravi način za ispričati priču. 

VENIA: Sjajno! Po tvom mišljenju, kakvu ulogu danas ima moderna metal ili rock glazba u društvu?
TUOMAS: Pa, metal glazba je bila uistinu buntovnička, ali u njoj više nije ostalo ništa opasno ili buntovničko jer naši roditelji slušaju iste stvari. Možda je 60.-ih ili 70.-ih Black Sabbath bio stvarno buntovnički bend, u 80.-ima je Iron Maiden bio buntovan. Sjećam se svoje mame kad je vidjela omot albuma ”Number of the Beast” kojeg je moj brat slušao i bila je stvarno zgrožena, ali kada im danas kažeš za Iron Maiden, momci lete u avionu i sve te stvari nema opasnosti i ja stvarno nemam s tim problema. Nikada nisam razumio tu filozofiju da to treba šokirati, mora biti buntovničko. Ako glazba dopire do tebe i osjećaš ju, koga briga.
VENIA: Pitala sam te ovo zato što kada razmišljam o tomu kakav utjecaj glazba ponekad razmišljam o nekim klasičnim skladateljima kao primjerice ovima iz Austrije poput Mozarta ili Straussa koji su skladali glazbu koja je okupljala ljude na nekim balovima i oni su plesali i družili se. Danas ponekad imam osjećaj da je stvar drugačija, toliko je mnogo različitih vrsta glazbe i čini se da razdvajaju ljude više nego što ih povezuju jer uvijek će se naći netko tko će reći: ti si lažnjak jer slušaš, na znam, Lady Gagu ili nešto.
TUOMAS: *smijeh* Da! Slušaj ono što želiš i što te usrećuje. To je tako jednostavno. Vrlo je smiješna i kontradikcija kada mi ponekad priđu neki stariji ljudi i kažu da sviram vražju glazbu i da trebam slušati Elvisa i Johna Lennona. A ako znaš išta o tomu kako su ti momci živjeli svoje živote to je stvarno smiješno. 

VENIA: O da! Kao što znamo danas je mnogo, reći ćemo mlađih, bendova koji rade ovo ili ono. Što misliš da tvoj bend čini drugačijim budući da ste ovdje već poprilično dugo i vrlo uspješni?
TUOMAS: Opet je to iskrenost u tomu. Sve radimo sami i ulažemo mnogo ambicije i vremena u sve što radimo. Mislim da ljudi to mogu čuti. I činjenica da radimo stvarne albume gdje je svaka pojedina pjesma i svaka pojedina sekunda promišljena i tamo je s razlogom. Mislim, mnogo bendova i izvođača danas radi to da ima dvije ili tri odlične, odlične pjesme koje čuješ kada slušaš radio, a onda kada kupiš album je to naprosto sranje. Zato što je to način modernog svijeta, interneta i toga što se sve downloada. Ako downloadaš te pjesme one su super, ali ljudi više nisu koncentrirani na radu na cijelim albumima. Pomisli na ”Thriller” Michaela Jacksona ili ”Black” album Metallice, na njima nema niti jednog lošeg trenutka. To su savršena remek djela umjetnosti. A danas imaš Lady Gagu sa ”Poker Face” što je stvarno, stvarno dobra pjesma, a kada pokušaš slušati cijeli album to je jednostavno trik i osjećaj koji sam dobio je da to nije album, to je više proizvod. Možda sam u krivu i mislim da je ona mnogo bolja od svoje reputacije no znaš što pokušavam reći…
VENIA: Da, da, znam.
TUOMAS: Bio sam stvarno sretan zbog pjesme kad sam je čuo, mislio sam to je stvarno dobra pjesma i ovo moram provjeriti no onda sam se razočarao sa ostalim stvarima.
VENIA: Da, uglavnom je tako.
TUOMAS: Često se događa sa mnogo bendova ovih dana. 

VENIA: Što te najviše inspirira, tvoj život ili kada promatraš nečiji tuđi život ili čuješ o njemu?
TUOMAS: To ovisi. Prošli album ”Dark Passion Play” je bio stvarno, stvarno osoban. Bio je cijeli o mojim vlastitim mislima. Ali onda opet ovaj ”Imaginaerum” je više o promatranju svijeta i jedan kaos svega. Isto je bilo sa albumom ”Once”, ima pjesmu o domorocima Amerikancima i stvarima koje nisu tako osobne ali su nešto što stvarno zanima mene i bend.

VENIA: Najpametniji savjet koji ti je netko dao?
TUOMAS: Najpametniji savjet?
VENIA: Da.
TUOMAS: *dugo razmišlja* Pa ja… Moj najdraži film svih vremena broj dva je Društvo mrtvih pjesnika.
VENIA: Moj isto.
TUOMAS: Da?
VENIA: Da.
TUOMAS: Stvari koje John Keating govori u filmu je najpametniji savjet. Sjećam se kada sam prvi put vidio film dok sam bio u srednjoj školi i sav taj carpe diem i učini svoj život posebnim i smij se stvarima i ukopaj se u poeziju i dobrotu i sve. Pa mislim da je to imalo ogroman utjecaj na način kako vidim stvari. Carpe diem od Johna Keatinga! 

VENIA: Na kraju, imaš li kakvu poruku za fanove u Hrvatskoj budući da vas nemamo priliku vidjeti tamo na ovoj turneji?
TUOMAS: Da.. pa… Žao mi je zbog toga.
VENIA: Ma u redu je!
*svi se smiju*
TUOMAS: Pa, to je moj pozdrav. *smijeh*
VENIA: Onda drugi put?
TUOMAS: Drugi put, da! Ali.. *razmišlja* Bili smo u Hrvatskoj dvaput mislim.
VENIA: Mmmmmm… jednom.
TUOMAS: Jednom?
VENIA: Da, na prošloj turneji.
TUOMAS: Da… sjećam se finskog hokejaškog tima, to je bilo to. Sve što imam su dobra sjećanja s tog koncerta. Pa živjeli!
VENIA: Hvala!

Službeni web: www.nightwish.com

One comment
Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *