Intervju: Mina

Portugalski band Moonspell svima nam je već dobro poznat. Nakon jedanaest godina postojanja i šest izvrsnih albuma, ovih dana su nam priredili i najnoviji, sedmi po redu album, a nešto više o svemu tome ispričao je simpatični bubnjar Mike Gaspar.

Hi, Mike ovdje iz Moonspella, što se zbiva tamo kod vas?
Trenutno oluja, a kod tebe?
Ovdje je malo hladno, ali barem ne pada kiša. Svejedno, nadam se da si stigla uživati u ljetu.
Bilo bi super kad bismo mogli nastaviti o vremenu i sličnim stvarima, ali mislim da bismo ipak trebali obaviti i interview.
Nije problem, imamo nekih pola sata.
Dakle, novi album će uskoro izaći. Sedmi album, jedanaest godina na sceni… kako se ti nakon svega toga osjećaš s obzirom da si jako mlad došao u band?
Staro, hehe. Ma ne, osjećam se ponosno jer mi je sve to skupa dalo zrelosti i vještine u cjelokupnom životu. Ne znam da li znaš da sam u band došao 1992. dok se još zvao Morbid God, tako da sam tu već punih jedanaest godina. Naravno, potrajalo je otprilike tri godine dok smo postali poznatiji u Europi. U našoj karijeri smo stvarno sakupili dosta iskustva i prošli kroz puno avantura što nam je samo dalo još više motivacije za izražavanje onoga čemu težimo u glazbi. Ja sam se pridružio Moonspellu sa samo šesnaest godina tako da sam na neki način odrastao s njima. Mislim da smo napokon shvatili da imamo nešto posebno, to što Moonspell ustvari predstavlja, sliku naših života i osobnosti. Svaki put pokušavam ugraditi sve više i više sebe u muziku, a mislim da se u našem zvuku i ogleda puno takvih emocija.
Moram priznati da ne vadim vaš novi CD iz playera…
Uvijek je super čuti da se nekome zaista sviđa naš album, to nam je zapravo i cilj na neki način, da iznenadimo fanove nečim možda malo neočekivanim, što istodobno stvara neku vrst veze izmedu pjesama, čak i unutar samih pjesama. Nešto što ostavlja ljude zainteresiranima, a što im nije još i dodatni stres. Ponekad su neki albumi prespori, neki su prebrzi tako da te nakon nekog vremena bole uši (smijeh). Mislim da je potrebno održavati ravnotežu izmedu ovih dviju krajnosti kao i između ljepote i “horrora” koji se pojavljuju u našoj glazbi. Svaka ta strana ima puno različitih interesa koji dobro pašu zajedno, na način na koji se mjesec i sunce nadopunjuju svaki dan (smijeh). Recimo, neki ljudi više vole izlaziti van noću, neki po danu, mislim da se može puno naučiti iz obiju strana i na neki način obogatiti svoju dušu i mentalno stanje. Stvarno smo puno naučili u ovih desetak godina i sretni smo što smo još uvijek ovdje, u mogućnosti da izdamo novi album. Ipak je neko postignuće biti na sceni tolike godine, a ne izdati Best Of. Puno je bolje imati nešto aktualno i moderno što pokazuje koliko energije mi još imamo i koliko nam je dobra performing razina.
Uvijek me iznova iznenadi kako Moonspell nikada ne gubi tu žestinu u muzici za razliku od hrpe nekad dobrih metal bandova koji gotovo da postaju pop izvodači. Čini se da volite eksperimentirati i s elektronikom i sa sporim melodijama, no ta žestoka crta je uvijek tu.
To je nešto što smo otkrili još u ranim danima i ostalo je s nama sve od tada. I glazba koju smo tada (a i dalje kroz godine) slušali bila je žestoka i mračna, npr. bandovi kao što su Bathory i Celtic Frost bili su vrlo važni za Moonspell. A čak i neki raniji bandovi, ovo ti govorim iz svoje perspektive, kao što su Kiss, Van Halen, pa čak i Motley Crue imali su neki utjecaj. Ali tada sam još bio jako mlad (opet smijeh). I ta lijepa melodična strana nas je uvijek jako fascinirala, pogotovo zbog naše tekstualne strane, tu je uvijek bila prisutna neka okultna strana ljudskog uma koja nas je zanimala i koju smo željeli istražiti i neke nove stvari koje nas neprestano zanimaju koje želimo otkriti. To je vrlo poticajno za svakoga, a nama pomaže da otkrijemo nove sposobnosti u sebi samima, što je u biti ono što pokušavamo izraziti kroz našu muziku.
Kad već govorimo o tekstualnim stranama, čula sam da je jedan mladi portugalski pisac, Jose Luis Peixoto napisao knjigu kratkih prica inspiriranu vašim novim albumom “The Antidote”. Možeš li nam nešto više o tome reći?
Vidiš, mislim da je to vrlo zanimljiv projekt u koji se Moonspell upustio, to nam je svojevrsno ostvarenje sna. Kad smo iznijeli tu zamisao Century Medii, bili smo skeptični jer nismo znali kako će oni reagirati, ali oni su se oduševili i tako smo sad ovdje očekujući što će ispasti iz svega toga. Mi smo prvi put sreli tog pisca prije nekih godinu i pol, on je inače vrlo popularan u Portugalu, objavio je puno poezije i novela. Otkrili smo da obožava heavy glazbu i da je veliki fan Moonspella, da smo mi na neki način utjecali na njega u njegovim pričama kroz našu glazbu, tekstove, a ponekad i kroz image. Nama je to bio veliki kompliment te smo istovremeno postali vrlo znatiželjni u vezi njega, htjeli smo ga bolje upoznati. Tako smo se počeli družiti i otkrivati zajedničke interese, izmijenili smo iskustva iz različitih svijetova, mi smo mu pokazali kako je to biti glazbenik, odveli smo ga u naš studio. On je zaista uživao, nekako se probudio mali dečko u njemu koji je možda želio biti u metal bandu. Dok smo mi pisali za naš novi album, Jose je nekako došao na ideju da napiše malu priču o svakom tekstu, to nam je bilo veliko iznenađenje, ali imalo je velikog smisla pogotovo zbog Fernanda (Ribeira – op.a.) koji je unio mnogo literarnih utjecaja u svoje tekstove, bio je inspiriran mnogim slavnim autorima. Nama je to važno, želimo biti metalni učitelji svijeta. (smijeh) Mislim da je to nešto što može motivirati ljudski um, pogotovo u ovom svijetu u kojem danas živimo, sa svim kompjuterima i računicama, nešto što daje određenu dozu kvalitete svemu i daje neki drugi pogled na mogućnosti u svijetu. Na kraju, kad smo već bili potpuno u novom albumu odveli smo Jose Luisa u Finsku i tada je on došao na ideju o pisanju knjige koja će opisati sva ta različita iskustva. Trenutno je u tijeku promocija knjige koju će on objaviti preko svoje izdavačke kuće i čini se čudesnim biti u mogućnosti kupiti knjigu koja se bazira na jednom albumu. Istovremeno, mi smo željeli omogućiti lak pristup knjizi našim fanovima, te smo je preveli na engleski i stavit cemo je na multimedijalni CD koji će ići uz album jer knjiga će za sada izaći samo na portugalskom, a mi smo željeli da je dožive i oni koji ne znaju portugalski. Nikad se ne zna, možda će se knjiga moći uskoro i kupiti u engleskom prijevodu, što će svemu dati jednu novu dimenziju.
U svakom slučaju malo osvježenje u cjelokupnoj glazbenoj industriji.
Za mene je doista bitno sa svim tim downloadanjem i mp3-ima ponuditi nešto novo što će zaista zainteresirati nekoga te će poželjeti imati CD. Downloadanje je također dobra stvar kad pričamo o promociji banda jer ti daje nekakav uvid u album i možda ga na kraju poželiš kupiti. Naš CD stvarno ima mnogo za ponuditi – tu će još biti i spot za “Everything Invaded” što je još jedan zanimljiv projekt na jednoj drugoj umjetničkoj razini. Režirao ga je Tiago Guedes koji je režirao i “Nocturna”. Bilo je nevjerojatno snimati spot jer smo bili totalno opušteni. Nismo imali pojma što će se dogoditi u spotu jer smo mu potpuno vjerovali i već smo znali njegov način rada i razmišljanja. Imali smo neku sliku o tome kako će spot izgledati koji u biti predstavlja svojevrsan horror film, ali ipak je spot pa zapravo podsjeća na trailer, kao neka promocija za film. Bilo je zaista zanimljivo, Tiago je uvrstio mnogo elemenata klasičnih horror filmova kao i image koji podsjeća na “Vampire” Johna Carpentera. Kad smo prvi dan došli na snimanje odveo nas je do naših grobova i rekao kako ćemo iz njih izaći, a mi smo završili živi zakopani većinu dana. (smijeh) Način na koji je spot napravljen kombinira obje umjetnosti iz Portugala. Tiago je okupio mnogo ljudi iz svoje branše kako bi dobio što više jeftine opreme kako bi sve mogao što vjernije docarati. Htio je dobiti što više dobrih, poznatih ljudi da bi mogao što autentičnije prikazati atmosferu snimanja filma, radeći istodobno nešto novo i uzbudljivo.
Ponekad se čini nemoguće da još uvijek postoje ljudi koji bi takav posao napravili besplatno, čisto radi umjetnosti.
Ima, ima, samo trebaš jako pažljivo gledati.
Moramo se malo vratiti na općenitija pitanja o albumu. Na “The Antidote”-u vam je bass svirao Niclas iz Amorphisa s obzirom da je vaš bassist Sergio otišao iz banda….
Razlozi zašto je Sergio otišao su čisto glazbeni, on je bio više orijentiran na brazilsku glazbu tako da smo se jednostavno počeli razilaziti na tom planu. Mi smo željeli agresivniji bass na ovom albumu, tako da se on više nije osjećao ugodno s glazbom koju smo svirali. Jednostavno smo se razišli. Kako smo novi album snimali u Finnvoxu kao i prošli, često smo se susretali s Niclasom s kojim smo se otprije dobro poznavali s turneja. Kad smo snimali “Darkness And Hope” Niclas je dosta često bio prisutan i često nam je pomagao što god bi zatrebali. Poslali smo mu demo snimke novog albuma prije nego što smo došli u Finsku te ih je on zbilja dobro proradio i odsvirao je zaista sjajno svoj dio. Bio je vrlo profesionalan, sve je snimio za samo deset sati. Jako smo sretni što smo baš s njim radili na ovom albumu koji je jedan od najmasivnijih albuma na kojima sam ikada svirao. To je ujedno i najbolji opis ovog albuma kakav je, masivan i možda zahtijeva malo više vremena da potpuno uđe u uho, ali to je i poanta dobre knjige i svega ostalog, da ti sve sjedne nakon nekog vremena.
Album je ponovo producirao Hiili Hiilesmaa. Misliš li da vam je to unaprijedilo zvuk na neki način s obzirom da on sad puno bolje pozna i vas i vaš način rada?
Definitivno. Samo povratak u situaciju koja ti je poznata i ugodna ti može još više pomoći i iznijeti na površinu puno novih dobrih stvari. Posebno je to slučaj sa mnom i sa snimanjem bubnjeva koje je najteži dio posla, bio sam vrlo opušten ulazeći u studio znajući da je Hiili vrlo temeljit i uvijek se trudi izvući ono najbolje iz glazbenika. Također sam se sjetio puno njegovih savjeta sa zadnjeg albuma, tako kad bi mi ovaj put htio nešto reći, ja sam već unaprijed znao što hoće. Na kraju mi je čestitao na sviranju, a ja sam mu odao priznanje da je to zbog njega jer sam od njega puno naučio na zadnjem albumu. Sve je išlo tako dobro sa snimanjem bubnjeva da mi je Hiili neprestano govorio: “Sad ovo, sad ono” tako da sam snimio album za dan i pol što ni sam nisam mogao povjerovati! Najkraći album u mom životu! (smijeh). Iako sam imao iščašeno rame prije snimanja i sve me je užasno boljelo sve je na kraju ispalo super.
Nadam se da ti je sad bolje. Što je s turnejom za ovaj album?
Naravno, opet imamo puno ideja što se tiče stagea i svega, mislim da je bitno održavati neku vizualnu vezu izmedu live nastupa i albuma. Ponekad radimo drukcije nastupe u Portugalu nego u ostatku Europe, ali uvijek se jednako trudimo sve dočarati. Krajem godine idemo na turneju s Lacuna Coilom što me posebno veseli jer smo dobri s njima od početka i strašno mi je drago zbog uspjeha koji postižu. Mislim da će biti super opet ići na turneju s ovim nevjerojatnim Talijanima.
Bilo je zbilja super razgovarati s tobom, nisu baš svi s kojima sam pričala uvijek tako otvoreni.
Hvala tebi za interview, meni je jednostavno prirodno ovakvo ponašanje, takav sam uvijek. Nije baš ugodno kad upoznaš nekog iz banda koji obožavaš, a ta osoba ispadne bezobrazna i prepotentna. Nadam se da ćemo se uskoro vidjeti na nekom koncertu.

www.moonspell.com