Intervju: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)
Foto:

Lacuna Coil, najpoznatiji predstavnici talijanskog te jedni od najistaknutijih predstavnika europskog gothic metala u ponedjeljak, 23. siječnja, izdaju svoj šesti studijski album naziva “Dark Adrenaline”. Bend predvođen odličnim glasovima Cristine Scabbie i Andrea Ferra uskoro će krenuti i s koncertnom promocijom svog najzrelijeg albuma do sada, a o albumu, koncertima i nekim osobnim osjećajima vezanima uz Lacunu Coil imali smo zadovoljstvo porazgovarati sa jednim od glasova i utemeljitelja Lacune Colil, Andreom Ferrom.

VENIA: Započnimo s vašim novim albumom “Dark Adrenaline”  koji će izaći 23. siječnja. Kako bi ga predstavio fanovima i onima koji će tek postati vaši fanovi?
ANDREA:  Da, mislim da je 24. datum za Europu ili 23., a 24. za Ameriku. Pa mislim da smo napravili, po našem mišljenju, album koji uključuje oboje, vibru stare Lacune Coil i melodije i bilo je strahova da neće podsjetiti kako su Karmacode ili Comalies prezentirali atmosferu ali na albumu je također i vrlo svježa produkcija i neki novi elementi u glazbi koji čine album za 2012. Mislim, ima zvuk kao svaki od starijih albuma ali definitivno ima vibru koja može biti i za starije fanove našeg benda i također za nove fanove benda pa bi ga preporučio svima njima budući da prikazuje u novi smjer kojim bend ide.

VENIA: To je zanimljivo. A što možeš reći o značenju i priči iza ”Dark Adrenaline”, kako se naziv albuma reflektira na njegov koncept?
ANDREA: To nije konceptualni album, ali ga predstavlja naziv albuma u smislu da izlaže pisanje pjesama na način da pišemo o negativnim stvarima jer smo imali nekih negativnih iskustava koje poznajemo iz osobnih života kao ljudska bića i to nije nešto ludo, samo normalne stvari koje ljudi imaju u životima kao prekid s djevojkom ili najboljim prijateljima ili neke slične stvari koje promijene tvoje srce. Te normalne stvari koje smo svi prošli, svi članovi, našli smo se u negativnim situacijama pa smo htjeli upotrijebiti tu negativnost i utopiti ju u našu glazbu i stihove za naš album. Tako smo koristili svu negativnost da bismo ju gurnuli u energiju, u snagu za album. Zato smo album nazvali Dark Adrenaline jer je mrak mjesto otkud dolazi glazba, a adrenalin je rezultat. Znali smo da će ovaj album biti moćan i mračan istovremeno, život na početku pisanja pjesama.

VENIA: Prvi single s albuma je pjesma ”Trip The Darkness” za koju ste snimili i video, a nedavno ste objavili i pjesmu ”Kill the Light”. Zašto ste odabrali ove pjesme za predstavljanje albuma i kako bi opisao ukupno raspoloženje albuma?
ANDREA: Odlučili smo da će Trip the Darkness biti izbor za predstaviti ga zbog toga što točno predstavlja balanse između starih Lacuna Coil pjesama i novog smjera u zapletu albuma. Počinje s bendovom energijom i nastavlja sa tradicionalnim talijanskim zvukom i sa žešćim ritmom i bass gitarom, ali ima također i vrlo epski i melodični pripjev koji pjeva Cristina, sve elemente koji su bili dio našeg zvuka ali i svježiji pristup produkciji i zvuku. I generalno Kill the Light smo izabrali jer smo je već svirali na nedavnoj turneji u Britaniji i Italiji prije Božića. Zapravo, svirali smo ove dvije pjesme. I generalno, te su vjerojatno najsličnije našem starijem materijalu pa su ljudi uživali u njima iako ih nikad prije nisu čuli. Bila je trenutna reakcija na te pjesme vjerojatno zato što su tako bliske onomu na što su navikli od ovog benda. Ali na albumu su i drugačiji aspekti benda, snažniji nego smo to ranije istražili.

VENIA: Kad pogledaš unatrag, kako se osjećaš sada kada Lacuna Coil objavljuje svoj šesti album i jeste li osjećali pritisak kada ste počeli raditi na ”Dark Adrenaline”?
ANDREA: Zapravo, uvijek je pritisak kad promoviraš novi album jer na svakom je albumu netko tko umire, ko odlazi, dolaze novi ljudi i stari ljudi više nisu u bendu tako da smo napravili dosta promjena na albumu i to je i uzbušnjenje ali i pozitivni pritisak. Nije to pritisak na način da nam je netko rekao kako moramo napraviti album; to je naš izbor na kraju. Izdavač je slušao album jednom kad smo bili u studiju, oni imaju svoje mišljenje ali nitko nam nije rekao kako da napravimo svoj album, mi očekujemo imati album kakav nam se sviđa, blizak nama i onome što volimo i što ljudi vole. Još uvijek nam se sviđa album iako ga slušamo nekoliko mjeseci, od kolovoza, i još uvijek zvuči svježe i ljudi koji su ga čuli imaju istu reakciju. Kao bend, postojimo neko virjeme pa smo se navikli na objavljivanja albuma i znamo što očekivati i znamo kako izgleda očekivati ljude da dođu na naše koncerte i pjevaju naše pjesme.

VENIA: Pa nakon svih ovih godina, kao što si rekao znaš što očekivati, što još uvijek utječe na tebe da nastaviš stvarati glazbu, odlaziti na turneje i sve što ide uz to? Je li to još uvijek zabavno kao nakon prvog ili drugog albuma?
ANDREA: Zabavno je ali na drugačiji način zapravo jer odrasteš i imaš više iskustva i sve znaš bolje. Na neki način uživaš još više jer znaš da to nije nešto što trebaš uzeti zdravo za gotovo. Mnogo bendova nestane nakon nekoliko albuma zato jer nema više pažnje ljudi iz medija ali mi smo zahvalni na toj pažnji i još uvijek smo strastveni za glazbom, za pisanjem novih pjesama. Dok imamo tu vatru u sebi nastaviti ćemo s ovim životom, nakon toga sumnjam jer ako nemaš tu vrstu strasti, tu vrstu vatre onda možda trebaš promijeniti posao i raditi nešto drugo jer nije vrijedno žrtve i posebno zato što se glazbena industrija danas tako mijenja i nije kao što je bila prije, ne prodaješ više toliko albuma, ne zarađuješ više isti novac pa moraš osjećati strast, inače nije toga vrijedno.

VENIA: Vaša pjesma ”Our Truth” na soundtracku je filma Underworld: Evolucija, a sada je remix pjesme ”Kill the Light” na soundtracku filma Underworld: Buđenje. Gdje je žica, veza između Lacune Coil i Underworld filmova?
ANDREA: To je slučajna stvar jer, da budem iskren, studio koji je kompletirao soundtrack nije isti studio koji je to radio za prethodni film tako da smo ovaj put na njemu jer se naša glazba uklapa u zamisao u smislu vizualizacije filma pa su nas pitali mogu li napraviti remix pjesme jer je žele uvrstiti na soundtrack jer je to možda bilo uspješno u prošlosti. Mi smo pristali jer je to odlična prilika za dodatnu promociju i to je vrsta imaginarnoga koja nam se sviđa. Više nam se sviđa ta vrsta imaginarnoga u usporedbi sa, ne znam, Sumrakom koji nam zapravo nije favorit budući da volimo više akcije, ekstremne glazbe.

VENIA: Tijekom godina Lacuna Coil je postala jedan od najuspješnijih talijanskih bendova na europskoj dark/metal sceni. Kako vidiš razvoj vašeg benda i što bi istaknuo kao vaš najveći adut u uspredbi s bendovima sličnog glazbenog izražaja kao na primjer…. ne znam. Nema benda sličnog Lacuni Coil.
ANDREA: *smijeh* Mislim, uvijek nas uspoređuju s bendovima koje predvode žene ali mislim da su to drugačiji bendovi, znaš.
VENIA: O da, potpuno se slažem.
ANDREA: Uspoređuju nas s Nightwishem ili Within Temptation, Leaves Eyes ili sličnima zato što imamo djevojku i Nightwish isto ima momka koji pjeva pa, budimo iskreni, imamo nešto zajedničko ali sigurno smo drugačiji. Mislim da smo mi malo žešći bend u glazbi i produkciji i snažnije eksperimentiramo sa pjesmama i bend smo  koji je više između europskog i američkog zvuka. S druge strane Nightwish je jako dobar u Eruopi jer je njihov zvuk jako klasičan i vrlo prikladan za Europu. To su razlike ali razumijem da netko tko voli Nightwish voli i naš bend, ali ne mislim da smo mi zapravo isti bendovi, znaš. Problem je u tom gothic metalu ili štogod je, to je mjesto otkud dolazimo sigurno sa svojim prvim albumom i drugim. Definitivno dolazimo iz te stavi, to je gdje smo počeli ali to je i gdje su počeli Type O Negative i Paradise Lost i Tiamat, ti klasični  metal bendovi. Ali sada mislim da smo u stanju nositi se sa svojim zvukom jer je malo širi i uključuje različite melodije i ponekad je više rock, nekad više metal. Mnogo je elemenata koji čine naš zvuk jedinstvenim, mislim.

VENIA: Da, slažem se. Kako osjećaš da si se kao glazbenik, i glazba koju sviraš, razvio tijekom godina? Osjećaš li da si danas bliži onomu čemu si težio u glazbi i što ti je najveći izazov?
ANDREA: Kad smo počeli željeli smo zvučati kao bendovi koje volimo, kao naši najdraži bendovi. I onda kad učiš sve više i kada učiš dobiti priliku iz različitih stvari razvijaš svoje elemente. Vrlo je važno eksperimentirati, probati različite stvari. Ponekad to funkcionira, ponekad ne, znaš. Ponekad nije savršeno, ali to je normalno jer te vodi do sljedeće stanice. Ovaj album je drugačiji jer smo pokušali nešto na prošlom, znaš. I naravno da je ovaj bolji od prošlog i prošli od onog prije. To je zato što radiš sa svojim bendom, živiš sa svojim bendom i to je o tvojim danima, o tvom životu i svaki album je najbolji jer podsjeća na određeno vrijeme u tvom životu pa je samo drugačiji. Za nas je to čudesno putovanje za koje nikada nismo očekivali da će biti moguće kad smo počeli, znaš. Posebno zato što dolazimo iz Italije koja nije zapravo rock ‘n’ roll špilja pa biti u mogućnosti raditi ovo, eksprimentirati sa svojom glazbom najveća je satisfakcija koju imamo kao glazbenici i umjetnici. To je najbolje što  možemo.

VENIA: Osjećaš li da je vaš uspjeh otvorio vrata nekim drugim bendovima iz Italije? Kako danas izgleda rock/metal scena u Italiji u usporedbi s vremenom kada ste vi osnovali bend?
ANDREA: Mislim da je uvijek postojala metal scena u Italiji samo što je bila underground i još uvijek je jako underground. Ali ima bendova koji su počeli svirati više koncerata i koji su počeli svirati više koncerata u Europi i malo više putovati, ali još uvijek mislim da smo mi jedinstveni slučaj jer smo uspješni i zahvaljujući tom uspjehu smo vidjeli mjesta poput Sjeverne Amerike ili Velike Britanije, ušli smo na Billboardove ljestvice i bili na filmskim soundtrackovima i dobili profil međunarodnog benda što nam nije bilo lako. Pa ima drugih bendova, drugih stvarno dobrih bendova ali šanse da naprav isto… nije to jednostavno, znaš. Sigurno smo otvorili neke mogućnosti talijanskim bendovima i nadam se da će biti drugog benda nakon Lacune Coil ali to nije lako.

VENIA: Jeste li uzbuđeni vratiti se na turneju i svirati novi materijal fanovima? Gdje vas možemo vidjeti ove godine, informacije koje smo dobili kažu da ćete najprije svirati u Sjevernoj Americi pa zatim samo ljetne festivale u Europi?
ANDREA: Vratiti ćemo se s turneje u Americi i Južnoj Americi u svibnju i od svibnja do kolovoza ćemo biti na što je više moguće europskih festivala tako da ćemo pokušati biti što je moguće više uzduž i poprijeko Europe, a onda ćemo krenuti na europsku turneju krajem rujna i zatim ćemo odsvirati još nešto koncerata… možda raditi na nekom novom materijalu i onda pokušati svirati na što je više moguće teritorija na kojima nismo ranije bili. Zaista bih volio kada bismo zapravo mogli posjetiti nova mjesta, ići po prvi puta u Južnu Ameriku, ili u Indiju, u Rumunjsku po prvi put. Voljeli bi vidjeti neke nove kulture koje ranije nismo susreli. Uvijek je lijepo ići na nova mjesta i toliko ih je na kojma još nismo bili tako da bi bilo odlično vidjeti nešto novo.
VENIA: Da… Ja se nadam da će biti prilike da vas vidimo i Hrvatskoj po prvi put.
ANDREA: *smijeh* Da, to je tako blizu.
VENIA: I nikada niste bili ovdje.
ANDREA: Što reći… kao i Rumunjska, blizu je i tamo idemo prvi put. Nadam se da ćemo odsvirati više koncerata i u istočnoeuropskim zemljama.

VENIA: Na kraju, želiš li reći nešto vašim hrvatskim fanovima?
ANDREA: Da! Nadam se da ćete uživatiu novom albumu kao i  mi i nadam se da ćemo doći u Hrvatsku ili barem negdje blizu da ljudi mogu doći i vidjeti naše koncerte. Nadam se da se vidimo svi.

Službeni web: www.lacunacoil.it