Intervju: Nerissa Alison
Foto: Nerissa Alison, Gonzalo Fanlo

Lacrimas Profundere
No Filthy Notes nor Frozen Hearts to Stop LP from Going Forward

 

Kad sam završila transkript intervjua započela sam pisati recenziju. Pojačala sam glasnoću i dopustila Lacrimas Profundere da preplave sobu sa sa njihovog albuma , melodičnog i slatkog a ipak dubokog i mračnog, sličnog njihovim dosadašnjim albumima, no ipak u neku ruku drugačijeg od njhovih live izvedbi. Kad Lacrimas Profundere izađu na pozornicu i zasviraju prve note, njihova glazba dosegne snagu, natjera publiku da vibrira. To je ono što sam ja iskusila na aktualnoj turneji, gdje je čak , nježnija strana albuma, dosegla takvu snagu. Zaboravila sam da je bila balada. Istina je da moj respekt za bend ostaje nakon što sam ih vidjela kako daju sve na pozornici i osjetila pozitivan odgovor publike na tako elektrificiranu izvedbu.
Lacrimas Profundere bend su sa toliko mnogo promjena u svojih 10 godina stvaranja gothic rocka, i još uvijek, ostali su vjerni sebi i svojoj glazbi. Kada se dogodila najaktualnija promjena, bendov član osnivač, pjevač i stihopisac, Christopher Schmid napustio je Lacrimas Profundere, kao i mnogi drugi koji su pratili bend, nisam mogla ne zapitati se kako će to utjecati na njihovu glazbenu evoluciju. Na još uvijek aktualnom albumu , Christopherova kreativna ruka još uvijek je jasno prisutna kao što je to bilo na počecima Lacrimas Profundere.
Sjela sam sa osnivačem benda i gitaristom Oliverom Nikolasom, pjevačem Robom i gitaristom Tonyjem dok su basis Kafka i bubnjar Fuhrmann ostali pokraj nas, i mogla osjetiti energiju među članovima benda koju sam upravo vidjela tijekom probe nekoliko minuta prije intervjua. Mogla sam ih vidjeti kako zajedno rade kao kretivna jedinka da bi stvorili ono što je bolje poznato kao Lacrimas Profundere. I tako smo u toj opuštenoj atmosferi sjeli i ragovarali o svim temama koje se tiču benda, njegovih članova, i naravno, njihove glazbe, uključujući i promjene kroz koje je bend prošao tijekom svog postojanja.

VENIA: OK, počnimo sa jednostavnim pitanjem, otkuda ime benda?
OLIVER: Tražili smo ime koje nitko prije nije koristio i pokušali smo svoju glazbu opisati riječima. U početku smo mislili da je  “to shed tears” značenje i Lacrimas Profundere savršeno pristaje. Moj brat je uzeo dnevnik, ne pitaj me zašto jer on nikada nije išao na sate latinskog, ali uzeo je dnevnik i našao ove dvije riječi koje točno pristaju. To ime teško ostaje u mozgu, znaš?

VENIA: Da, u početku ga je teško naučiti, ali je prelijepo ime. Govoreći o tvom bratu, kad je otišao, kako je to utjecalo na glazbu?
OLIVER: Nikako.
ROB: Ja mislim na pozitivan način jer je imao tako širok raspon svog glasa, to ćeš čuti na sljedećem albumu.
OLIVER:  Kada je otišao mnoge pjesme su već bile gotove, radili smo zajedno na mnogo pjesama, ali rekao sam mu (Robu), “Vokalna linija je Christopherova. Ako misliš da ti se ne sviđa ova vokalna linija promijeni je”!. Pa neke pjesme na kojima Christopher nije imao vremena raiti ili su jako nove pa Christopher nije u njima, on je (Rob) napravio fantastične stihove, i jako smo u bendu zadovoljni s njim. Ima bolju budućnost od Chritophera! (smijali smo se a tada je Oliver nastavio u ozbiljnijem tonu) Znam da će mnogo pitanja uključiti Christophera ali uvijek je teško govoriti o prošlosti i o osobi koja nije u prostoriji.

VENIA: Pa, više od osobe, željela sam znati o utjecaju u glazbi. Zato što ponekad kada određeni član napusti bend, dođe do promjena. U vašem slučaju vidjela sam promjene ali ne negativne kao kod drugih bendvoa. Krenimo dalje, zašto ste odabrali Roba za pjevača?
OLIVER: Za mene je bilo određeno da on (Christopher) mora otići. Bojao sam se što bi fanovi mogli misliti o tome. Slušao sam toliko različitih pjevača dok sam tražio njegovog nasljednika i nitko nije bio dovoljno obar, jer, po mom mišljenju, Christopher je jako dobar pjevač, ima vrlo dubok glas. Glas mu savršeno pristaje glazbi koju skladam, pa sam uvijek tražio pjevača koji može pjevati baš poput Christophera. Nisam želio u potpunosti stati i reći: “Ovdje je novi pjevač i pjevati će potpuno novi stil” . Za mene je jako važno naći nekoga tko ima glas poput Christophera i ako može još neke druge stvari, savršeno.

VENIA:  Kako je bilo doći u bend kao novi pjevač?
ROB: Iskustvo je bilo zabavno jer sam došao u bend preko myspace linka i malo sreće na mojoj strani. Jako sam sretan što sam sada u bendu, ovo su divni momci i imaju divnu glazbu!
OLIVER: Poslao nam je link svog benda jer mu se sviđao naš bend. Zvuk njegovog benda nije zapravo sličan ali je u istom stilu kao naš i rekao mi je: “Molim te odgovori mi na mail i sviđa li ti se naša glazba?”. I rekao sam: “Da, sviđa mi se, ali tvoj je glas prekrasan, imaš li vremena za dva tjedna doći na probu?”. I to je to!

VENIA:  Stvarno lijepa priča! Prebacimo se na neke druge stvari, zašto ste uklonili klasične elemente prisutne na prvim albumima?
OLIVER: Počeli smo kao bend sa violinom i harfom, mnogo pijanističkih zvukova ovdje i ondje, flautom, mislim sa 10 ili više članova, ženskim glasom, toliko dijelova benda. Ali nakon prvog albuma neki su članovi odustali zbog obiteljskih stvari, a za mene su dva albuma s flautama i violinama dovoljno. Počeli smo 1993., i ne znam ali mislim da smo bili jedan od prvih bendova koji su uključili sve te različite elemente. 1996. i 1997. mnogo je bendova koristilo flaute i tako dalje, pa to više nije bilo novo. Mislio sam a smo to napravili na početku i sada to radi mnogo bendova, pa više  nije posebno. I ako su ženski vokali željeli otići zbog obiteljskih stvari, zašto tražiti nove, jer nije nužno za naš zvuk. Nakon “Burning a Wish” albuma, to je bio, po mom mišljenju, najbolji album kojeg možemo skladati u doom gothic metal smjeru. Nisam želio ponavljati album opet i opet.

VENIA: Bi li rekao da je “Burning a Wish” točka prekrentica na kojoj ste zaokrenuli s dooma na gothic?
OLIVER: Po mom mišljenju, uvijek smo radili gothic. Od našeg prvog albuma uvijek smo radili gothic, ali u drugačijem smjeru. Rock je došao u glazbu nakon albuma, došao je sa “Fall, I Will Follow” albumom. Tamo smo koristili žestoke zvukove, gitarističke solaže i rock rifove. Pa, mislim, uvijek smo imali riječ gothic u svojoj glazbi, prije je bio gothic doom, zatim gothic metal, sada je gothic rock.

VENIA: Sve je vrsta jednoga, samo se glazba promijenila.
OLIVER: Trebamo tužan dio u njoj. Tužan dio u našoj glazbi nama je važan dio, ne možemo skladati sretnu glazbu jer ne volimo sretne završetke.

VENIA: To je vjerojatno razlog  zašto vas volim momci! Pa, naziv ovog zadnjeg albuma, “Filthy Notes for Frozen Hearts”, odakle je došao?
OLIVER: Od Christophera. Uvijek tražimo naslov koji, prije svega, zvuči dobro, i koji pomalo opisuje glazbu. Zatim pokušavamo naći pravi omot koji opisuje album i glazbu. Uvijek pokušavamo staviti jedan koncept: ime benda, omot, naziv i potpuni zvuk stihova mora biti na svakom albumu.
ROB: Ne tipičan koncept albuma.
OLIVER: Nije svaka pjesma o jednoj temi. Ali cijeli CD, po mom mišljenju, nosi crvenu liniju.

VENIA: OK, crvena linija o kojoj govorimo ovdje, što je dobra metafora..
OLIVER: Ili, bolje, to je bijela linija!
VENIA: OK, bijela linija, što bi na ovom albumu bila ta bijela linija?
OLIVER: Bijela linija, da, tipična gothic tema, slomljena srca, uključujući kurve i drolje. Znaš da u našem glazbenom stilu ne možeš pisati o žutom cvijeću ili zelenoj travi. Nama stihovi moraju pristajati uz glazbu. Pa veze i….

VENIA: Da dobila sam osjećaj da je u ovom poslijednjem albumu puno govora u vezama, što vodi slijedećem pitanju. Recite mi o kreativnom procesu, što je iza glazbe? Što stoji iza riječi.
OLIVER: Pa…

VENIA: Vas dvojica  također možete govoriti (govoreći Robu i Tonyju koji su počeli smijajući se obraćati pažnju). Glupo se osjećam sjedeći tu pred vama kad izgledate kao da vam je dosadno bez da prozborite riječ!
TONY: Kako je glasilo pitanje?
VENIA: kakav je kreativan proces iza riječi?
ROB: To je uvijek kao ljubav i smrt.

VENIA: Kako su ti te riječi pale na pamet?
ROB: Chrisove riječi su na Filthy Notes albumu, pa ne znam kako dolazi do njih.

VENIA: Onda, Christopher je još uvijek uključen u kreativni proces?
ROB: Ne, ne više.
OLIVER: Isto je kao i na Filthy Notes albumu, mi, bend, glazbenici, smo konstantno dolazili na probe i snimali pjeme, tada smo dobili CD i razmišljali o riječima. Tako uvijek radimo i isto je bilo za Filthy Notes album, pa, prvo od svega, ja sjedim kući i sviram neke riffove na gitari i tada ih zapišem na papir, ili na račune ili ploče. Tada ih odložim i nakon mjesec ili dva tjedna potražim ih i ako je to dobar riff dva tjedna prije nego što pogledam papire, opet ga odsviram. Ako mi se sviđa nakon dva tjedna, tada je dovoljno dobar za mene da bi se mogao izvoditi na probama. Tada nazovem ostale članove benda, to isprobamo i ako se svima sviđa snimimo. Tada svi dobiju CD i razmišljaju kako staviti riječi u pjesmu.

VENIA: Kakve misliš će riječi biti na sljedećem albumu?
ROB: Bolje. Više su kompleksne i više metaforičke, premda se još o tome treba razmišljati. Dublje. Uvijek je tako oko ljubavi , smrti i tih sranja.

VENIA: Pa da, o tome i je gothic, ali odakle dolazi glavnina inspiracije.
TONY : Prošle godine, i na prošlom albumu i sadašnjem imali smo veliku pomoć producenta. Puno toga u studiu promjeni na bolje. To je isti producent koji je napravio i Filthy Notes album, Tom Fryer.

VENIA: Pa zvuči drugačije od vaših ostalih albuma.
TONY: Filthy Notes album?

VENIA: Da. To je kao promjena, pozitivna. (jedan od njih mi zahvali) Nema na čemu, pa iskreno mislim, ako ne ne bih to rekla. Ok, nastavljamo. Prvi single, video, svidio mi se jako jer je drugačiji od onoga što danas izlazi. Odakle vam ideje za  ?
OLIVER: Imao sam ideju, i poslao mail ljudima koji snimaju video. Prvo sam želio priču o uhodiocu, gdje ona sjedi u svom hotelu i mi se vozimo autocestama, ali izdavačka kuća je rekla “Dečki, niste Bon Jovi, nemamo toliko novca.” Ali smo oduvijek željeli priču o uhodiocu i željeli smo u videu, ako ga gledaš da vidiš da prvo je ona ta koja pozna Christopherov cijeli dan  i ona ga kontrolira. Dio pjesme nam se posebno svidio jer Christopher nju sad kontrolira. Pa kad vidi Christopherove slike na zidu poludi.

VENIA: Da to sam vas htjela pitati, ali sada ima smisla.
OLIVER: Željeli smo kreirati priču o uhodiocu tako da svatko od prve minute shvati tko je ona ali nismo imali dovoljno novca da bude točno tako. I sada mi se sviđa jer ne znaš da bi ona trebala uhoditi.

VENIA: Nije mi bilo jasno, zato sam te htjela pitati. Sviđa mi se astetičan dio videa i sada kada sve staviš skupa ima značenje, ali ja sam se izgubila. Sada ima bolje značenje, kao kraj, kada brzo se izmijenjuju slike, jedna za drugom, pomalo ludo.
OLIVER: Da za mene je to uvijek bilo teško jer sam znao priču koja stoji iza toga ali ako ne znaš da li svi tu razumiju to smo htjeli kreirati u videu.

VENIA: Pa sada kako intervju izlazi, bar će netko o tome čitati. (svi se slože i smiju se!) OK, od svih pjesama koje imate, za koju misliš da ima najveće značenje za bend?
OLIVER: “Ave End”, jer je video bio prikazan na velikoj TV stanici u Njemačkoj. To je bilo u dobroj godini jer su mnoge njemačke TV stanice željele svirati rock i bilo je puno emisija posvećene rocku. Tako da si mogao vidjeti video svaki dan. Mogao si ih vidjeti na programima, u restoranima na MTVu, još jednoj velikoj TV stanici VIVI. To je bilo na monogo programa, bilo je fantastično! Išao bi na party u mom rodnom gradu i mnogi bi ljudi rekli ” hey došao sam pijan doma iz diska i na TVu vidio tvoj video!” to je bilo jako novo iskustvo. Bilo je tako dobro za prodaju albuma i mnogih drugih događaja nakon tog videa.

VENIA: Sada postajete sve više internacionalni, kakav je osjećaj?
OLIVER: Fantastičan! Ova turneja je savršena prilika za nas jer smo bili na turneji s mnogim bendovima, ali samo u Njemačkoj, Švicarskoj i Austirji. Imali smo mnogo gaža u Meksiku, imali vlastitu turneju tamo, jer imamo tamo mnogo fanova, ali ne u Španjolskoj , Francuskoj , Engleskoj… pa je to velika šansa za nas da se proširimo na mnoge ljude.

VENIA: Ok da zaključimo svijetliju notu, kako bi opisali bend? Ako ne možete pronaći odgovor, slobodno zaspite na meni! (smijeh)
ROB: Pijani gadovi.
TONY: Pijani gadovi
ROB: Uvijek pijani i izgubljeni…

VENIA:  Ovi se opisi poboljšavaju svake sekunde, pijani gadovi, uvijek se gube….
TONY: Ja sam trijezna osoba u bendu.

VENIA: Ima li nekih dobrih priča za ispričati? Isključiti ću mikrofon ako želite.

I tako, sa smijehom, podijeljenim anegdotama i ludim komentarima, isključila sam diktafon i završila intervju. I kako sam se spremala na odlazak, morali su se pripremiti za show koji je započinjao za manje od 30 minuta,  ali bez jednog finalnog trenutka u bendu. Nakon gledanja tijekom zagrijavanja, u praznoj dvorani i tijekom intervjua imala sam osjećaj da mnoge promjene, velike i male neće slomiti grupu. Sada jedva čekam da izađe njihov novi album, jer kada vidiš grupu kreativnih ljudi kako zajedno rade prema istom cilju znaš da će ispasti neko pozitivno iskustvo. Nedostajati će mi Christopher, ali Lacrimas Profundere, moram vjerovati, biti će ovdje još godinama.

Službena web stranica: www.lacrimas.com