Intervju: Maja Trstenjak
Foto: Planet.tt

Kingdom Come je njemački bend koji je već niz godina prisutan na sceni, čak od davnih osamdesetih. Ove godine izašao je njihov novi album Kingdom Come, koji je prilično drugačiji od prijašnjih zbog industrial prizvuka. Željeli smo saznati više o tom dugovječnom bendu od njegovog frontmena Lennya Wolfa.

VENIA: Predstavi sebe i Kingdom Come hrvatskoj publici.
LENNY: Bok! Ja sam Lenny Wolf. Pjevač, osnivač i najveća gnjavaža u Kingdom Come. 😉

VENIA: Kako bi opisao vaš posljednji album “Magnified“ , o čemu je riječ?
LENNY: Još jedan proces u rastu KC. Još jednom ne ispunjeno ono što sam očekivao. Nisam zainteresiran raditi stalno iste stare stvari. Ne želim dosaditi svojim slušateljima! To je zvučno putovanje od već poznatih KC riffova, s akustičnim elementima i mnogo industrial zvukova koje sam sam izgradio. Voli to ili mrzi. Nema dizalačke glazbe.

VENIA: Odakle ime “Magnified“? Zašto si odabrao to ime za album?
LENNY: Imao sam ideju za naslovnicu, i moj je brat govorio o povećalima. Odmah smo znali da je to to .

VENIA: Bend ste već dugo vrijeme. Je li se vaš stil promijenio tijekom godina? Ako jest, zašto?
LENNY: Naravno da smo se promijenili. Ja to zovem odrastanje. Bilo bi prilično glupo raditi stalno jednu te istu stvar, samo zarađivati za život. Kingdom Come je moj “poziv“. Osobni dio o kojem ne volim “razgovarati“. Glazba i riječi sve govore za sebe. To je kao opisivanje knjige. Nekako bezosjećajno. Ali dobro, nismo Reggae bend!!!

VENIA: Tko/što te inspirira?
LENNY: Život i zvukovi. Svaki album je dio kako sam se tada osjećao.

VENIA: Kakvu glazbu slušaš u privatnom životu?
LENNY: Ne previše, ali ako slušam tada je to kada vozim. Ja sam “Twilight Cruiser”. Ako ne znaš, jedna od najjačih KC pjesma je napisana za autoput. Trenutno imam Muse i Stone temple pilots na mojem automobilskom stereu. Ponekad Bonn Scott svrati.

VENIA: Bili ste predgrupa najvećim bendovima na svijetu kao što je Metallica, Scorpionsi itd. Kako je biti dio takve velike turneje? Možeš li nam opisati tipičan dan na tako velikoj turneji?
LENNY: U početku je bilo jako uzbuđujuće. Sada sam više zabrinut oko tehničkih problema i dobroj komunikaciji energijom između naših fanoca i nas. Dirnuti ljude kada sviraš je kao “Unwritten Language“ (jedna od naših novih pjesama 😉 ). Neki bendovi su imali više sreće od nas u komercijalnom uspjehu, ali ja sam sretan životom kakav jest. Ako sve ide u redu, možemo se zabaviti. Ali svaki bend na sceni pokušava biti bolji od ostalih. Ako netko kaže da to nije istina, laže.  Ali većina vremena to je skupljanje stranaca, s mnogo smijeha. Amen.

VENIA: Također ste surađivali s Bobom Rockom. Misliš li da će albumi snimljeni s njim imati veću vrijednost od ostalih? Misliš li da općenito suradnja s velikim imenima glazbene industrije ima utjecaja na kvalitetu glazbe?
LENNY: Nema kvalitetu u vrijednosti, ali ponekad u industriji. Neki ljudi su jako usmjereni na velika imena i imidž.  Mene osobno nije briga za velika imena. Ja pišem za sebe i za fanove. Ljudi napokon razumiju KC.  To je nešto što me jako veseli.

VENIA: Ima li razlika između europske i američke publike? Gdje rađe sviraš?
LENNY: Američka publika se čini uzbuđenijom, i tijekom koncerata su glasniji i više podržavajući od Europljana. To ne znači da Europa to manje voli, ali Europljani su rezervirani na više načina. Za bend, jak odaziv uvijek je dobar energetski poticaj. U Rusiji smo vidjeli mnogo „dirnutih srca“. Najbolje što bend može dobiti!

VENIA: Živio si u SAD-u neko vrijeme, možeš li usporediti njemački i američki životni stil? Jesu li različiti i koje su razlike?
LENNY: Njemci su jako razmaženi što se tiče socijalne sigurnosti. Zbog ekonomske krize to se danas mijenja. Kada se ljudi moraju priviknuti na nizbrdicu nikada to nije dobar osjećaj. Amerikanci su više odgovorni za svoje postupke. Osamdesete u LA-u su bile vrlo bezbrižne i sretne. Nije bilo novčanih problema, znanja o ADIS-u i mnogo pozitivne energije. Zahvalan sam Bogu što sam živio tamo u to vijrme! To se u cijelom svijetu promijenilo. Ne mogu reći gdje bih trenutno želio ostariti. Moj brat Marko (naš webmaster) živi u Seattleu, radeći za Microsoft. Uživa u tome, ali mu jako nedostaje Hamburg. Oba svijeta imaju svoje dobre i loše strane. Njemačka naravno ima veću tradicionalnu pozadinu, ali ako se radi o biznisu mi smo jako ustrajni, ustrajniji od ostatka svijeta. Nema boljeg mjesta od „doma“. Uvijek je teško biti bez veze. Okolnosti mijenjaju sve. Ako si zaljubljen, ili ako dobro zarađuješ, ili jednostavno sjediš u stranoj državi buljeći u sunce, brinući se kako ćeš doživjeti sljedeći mjesec. To ima veliki utjecaj na tvoje emocionalno stanje. Ne volim dok se ljudi žale na državu. Ako ti se ne sviđa, vrati se kući, ili zašuti.
Ljudi često govore da su atki. Nije istina. Samo su više prijateljski raspoloženi na „blagoj razini“. Duboka prijateljstva  se mogu pronaći baš kao i svagdje drugdje na panetu. Rađe gledam nasmijanu i ponekad šarmantnu „plitku“ blagajnicu, nego neku frustriranu ženu u supermarketu koja bulji u pod. Međusobno poštovanje je ono što cijenim u SAD-u. U Njemačkoj npr. nema puno ustrajnih ljudi. Ali opet, volim svoj rodni grad iz mnogo razloga. Mogao bih pričati danima, ali to je dovoljno za sad. 😉

VENIA: Što misliš o rock sceni 80.-tih, onda kada si započeo bend?
LENNY: LA scena je bila zabavna, ali mi se glazba nije baš sviđala. Nikada nisam mario za „zvučni zvuk“. Ali je jako bilo zabavno tamo živjeti. Moji korjeni se mogu pronaći u kišnom engleskom zvuku. Danas niti ne poznam bilo koju „rock scenu“. Primjećujem mnoge ovce koji pokušavaju zvučati i izgledati kao svi drugi. Dosadno mi je to danas. Posljednji koncert koji me je uistinu očarao je bio Rammstein u Berlinu. Hallelujah.

VENIA: Tvoja poruka Hrvatskim fanovima?
LENNY: Samo vjerujte svojim srvima i držite vašu zastavu!!

VENIA: Hvala ti za odvojeno vrijeme.
LENNY: Danke schön!

službena web stranica: www.lennywolf.com