Intervju: Sara Profeta (sara@venia-mag.net)
Foto: Sara Profeta

Legendarni post-punk/new wave londonski bend, jedan od ključnih bendova 80-ih, Killing Joke, nedavno je izdao četrnaesti studijski album, „Absolute Dissent“. Nakon mnogih promjena u postavi benda, originalna se postava ponovo ujedinila nakon smrti neprežaljenog Paula Ravena 2007.  Nakon više od tri desetljeća postojanja Killing Joke su po prvi put posjetili Hrvatsku i održali koncert u „Močvari“. Tim smo povodom neposredno prije zagrebačkog koncerta razgovarali s pjevačem i tekstopiscem benda, Jazom Colemanom.

VENIA: Zdravo Jaz! Čula sam da ste danas malo prošli gradom. Kako vam se svidio?
JAZ: Prvi put sam ovdje. Bio sam na jednoj radiopostaji (Radio 101, op. a.) i tamo sam upoznao neke vrlo zanimljive ljude. Znaš, samo sam susretao ljude, stvarno ne mogu upoznati neko mjesto u jednom danu. Trebalo mi je 12 godina samo da počnem upoznavati Prag. Dvanaest godina živim tamo, znaš. Treba duže vrijeme da se počne upoznavati grad.

VENIA: Htjela sam pitati nešto o novom albumu, „Absolute Dissent“ je upravo izašao. Možeš li mi reći nešto o inspiraciji za album i priči koja stoji iza toga?
JAZ: Pa, možeš vidjeti da demokracija kakvu znamo ne funkcionira. Postoje ljudi koji kontroliraju naše živote, radi se o međunarodnim bankarima, sve kontrolira jedna obitelj – obitelj Rockefeller. Jedna obitelj. Podmukao utjecaj neizabranih je nezamislivo velik. To su ljudi koji imaju potpunu kontrolu nad znanošću, nad budućim razvojem čovječanstva, a nisu demokratski izabrani. To je to međunarodno bankarsko bratstvo koje mi izaziva fizičku odbojnost – David Rockefeller govori da će u budućnosti svijet voditi nadnacionalna bankarska elita – doslovno citiram. Sad, meni je takav koncept autoritarnosti odvratan, mi trenutno ne vidimo da smo u povijesnom razdoblju koje je potencijalno lošije nego 1936. što se građanskih sloboda tiče. Pogledaj što se dogodilo s nelegalnim ratom u Iraku – oružje za masovno uništenje nije pronađeno. I zato dok smo god uključeni u NATO, bit ćemo stavljeni na milost i nemilost američke vanjske politike, osobno vjerujem da je 11. rujna isplanirala Amerika. Znam da to u Americi – bastionu slobode – više nije sigurno govoriti. Pogledaj ono što se dogodilo u Americi, slobode više nema. Ne možete govoriti o 11. rujnu jer će vas proglasiti nepatriotom, nema slobode govora. Treba uzeti u obzir da je od prošlog svjetskog rata Amerika bacila bombe na 56 zemalja. A sada korporacije misle da posjeduju svijet, sve za svoj profit. Vjerujem da su potrebe mnogih još uvijek bitnije od potreba bogate manjine. Sljedeća generacija će morati riješiti te probleme. Ne možemo imati Europskoj uniju dokle god imamo NATO na našem tlu, jer to je poput strane invazije, narodi Istočne Europe to dobro znaju. Dok god imamo američku vanjsku politiku i američke ideje na europskom tlu, ne možemo stvarno imati Europske uniju. (…) Vidi recimo Kinu, bili smo tamo prije mjesec dana – ista je kao Amerika, ne smijete spominjati Tibet, ni kritizirati vladu, naravno. Možete igrati golf i jesti u McDonald’su. Trebamo snažnu Europu kao posrednika između ovih dviju ludih sila, odnosno Kine i Amerike. (…) Ja sam uglavnom za europski blok, ali pod određenim uvjetima. Uvjetima koje mi odredimo. U ovom trenutku svi predsjednici i premijeri odgovartaju šefu Europske središnje banke, koji nije demokratski izabran i ne odgovara nijednom od šefova država, on je odgovoran samo Rothschildima (smijeh). (…)

VENIA: To je pomalo provokativan pogled na svijet. Htjela sam te nešto pitati; Killing Joke su nazivali provokativnim bendom. Je li se ono što ljudi vide kao provokativno promijenilo tijekom 30 godina koliko bend postoji?
JAZ: Ne čitam novine i ne pratim medije već godinama. Ne pokušavam namjerno provocirati ljude. Stvari koja me jako zanimaju su još uvijek velikim dijelom iste. To ima više veze s informiranjem; kako privući pozornost ljudi određenim stvarima koje se događaju u svijetu i osnažiti ljude da pronađu rješenja, to je još važnije. Mislim da mali broj ljudi zaista može promijeniti sve.

VENIA: Ova turneja obilježava 30 godina Killing Joke-a.
JAZ: 31! (smijeh)

VENIA: Kako vidite svoj utjecaj na glazbu nakon tri desetljeća?
JAZ: Smiješno je, zar ne. Nikad nisam mislio da će biti ovako. Malo sam začuđen … zadivljen, mogu reći! U jednom smislu nisam iznenađen, jer imam toliko toga zajedničkog sa svojim bendom, znaš. I izvan glazbe. Dakle, ne čudi me da smo još uvijek zajedno jer smo prijatelji. Ali me čudi koliko to utjecaja ima. Ne čudi me utoliko što ja kad zagrizem, ne stajem. Opsesivan sam (smijeh). Ali sam oduševljen koliko se stvari dogodilo. To je nevjerojatno. Nezamislivo. Treba uzeti u obzir svi smo napustili školu kad smo imali 15, nismo imali daljnje obrazovanje. Dakle, bend je bio naše obrazovanje. Naše sveučilište, oblik samoobrazovanja. Pogledajte postignuća svakoga iz benda. Pokrivaju širok raspon područja, jedan od nas je restaurator i kustos muzeja. U bendu imamo tri profesora, a nitko od nas nije završio školu. Imamo svećenika, druida, imamo cijeli bend kabalista…

VENIA: I ti si radio druge stvari osim Killing Joke-a. Zanimljivo je da trenutno pišeš misu.
JAZ: Da, to je jedna stvar koja me sad očekuje. Bit će to dvije večeri u Londonu u travnju. Razmišljao sam da nakon ove turneje uzmem svoje note i samo odem.

VENIA: Kako si odlučio postati kompozitor?
JAZ: Jednog dana na Islandu 1982., prva misao kad sam se probudio bila je: želim biti skladatelj. Nakon toga je to bilo jako dugo putovanje. Učenje skladanja me odvelo u prvo u istočnu Europu, učio sam u DDR-u, Minsku, a onda sam otišao u Egipat na studij arapske glazbe. Učio sam orkestraciju, to je bio dug dug put, nisam znao koliko dugo će potrajati. ’91-’92 sam emigrirao na Novi Zeland i sve se samo posložilo, radio sam sa simfonijskim orkestrom Novog Zelanda i onda sam postao njihov redovni skladatelj, zatim sam bio u Pragu, pa surađivao s Londonskim simfonijskmi orkestrom i Mickom Jaggerem i odjednom sam stalno snimao glazbu i nova karijera je rođena. Od ’92 pišem i snimam orkestralnu glazbu. Bio sam u Pragu, radio s mnogo različitih orkestara, Londonskom filharmonijom i Londonskim simfonijskim orkestrom, sada surađujem s pariškom Operom. Prijatelj mi je nedavno umro, ostavio mi je libreto koji je na izvornom sumerskom jeziku, koji govori o stvaranju čovjeka, htio je da to uglazbim. Mislim to napraviti s pariškom Operom. Inače, prošli tjedan sam imao takav nevjerojatan dan, moja najstarija kćer se po prvi put srela s mojom majkom na isti dan kada sam dobio orden francuske vlade, bilo je tako nestvarno. Dug je put od skvotova do ordenja (smijeh).

VENIA: Kako se osjećaš kraj takvih postignuća?
JAZ: Nadrealno. Znaš, Killing Joke je ogledalo. Kad nas ljudi vide, misle – ako one jebene budale mogu to učiniti, svatko može sve.

VENIA: Zanimalo me, ispunjava li te skladanje na drugi način od sviranja u rock bendu, postoji li razlika?
JAZ: Postoji razlika, ako si primijetila –za Killing Joke nikada ne pišem ljubavne pjesme. Ništa romantično. Nikad. Ne postoji nijedna ljubavna pjesma. Takvo izražavanje čuvam za orkestralnu glazbu.

VENIA: Drugačiji je osjećaj.
JAZ: Da, jest. Radi se o ljubavi prema zemlji, dubljoj romantici. Ljubavi spram kulture. I bilo kakve romantične osjećaje koje imam izražavam u orkestru, dok je Killing Joke stvarno katarza. Revolucionarni umjetnički obrazac koji te sprečava da ne počneš ubijati ljude (smijeh). Po meni je riječ o oslobođenju od bolesti suvremenog svijeta. Jedini način na koji vam to mogu dokazati je da sviram za vas večeras. Prvi put da sviramo ovdje. Bili smo na toj radio postaji ranije, a toliko je mnogo ljudi – u redu, možda ne mnogo, ali radi se o strastvenim ljudima – čekalo gotovo tri desetljeća da vide Killing Joke i to je zaista posebno. Dok nisam otišao na taj radio nisam shvaćao koliko im je to važno, lijepo je to. A sjajno je što će danas imati priliku vidjeti me s mojom braćom, originalni line-up benda. Kad razmislite, svi iz naših vremena su ili mrtvi ili su se raspali. Uglavnom su mrtvi.

VENIA: Tužno je da se bend sastavio tek kad je netko umro.
JAZ: Da, to je jako tužno. Bilo mi je jako teško zbog Paula, bili smo vrlo bliski. Znaš, on je moj brat, to je stvarno teško palo svima nama. Ali, da, nakon njegove smrti ponovno se okupio izvorni line-up. To je istina. Znaš, bend je teži nego brak. Barem ja to znam, bio sam oženjen dva puta. Da, bend je definitivno teži. Radi se o stalnom balansiranju među ljudima.

VENIA: Ali vi imate kemiju.
JAZ: Da, sve inkarnacije Killing Joke-a su bile dobri. Kad smo bili Raven, Geordie i ja ili Youth, Geordie i ja, ali ovo, ovo je vrlo posebno.

VENIA: Puno ti hvala Jaz.