Intervju i foto: Nerissa Alison

In the Silence of the Darkness, Kamelotova Ghost Opera još jednom uživo…

Još jedan rasprodan koncert. Još jedan popunjen klub. Još jedna publika spremna dati sve! Tamno osvijetljen klub polako se puni dimom.. I što je ostalo? Očito! Glazbeni kvintet kojeg čine pjevač Roy Khan, gitarist Thomas Youngblood, basist Glenn Barry, klavijaturist Oliver Palotoi I bubnjar Casey Grillo, poznatiji kao Kamelot.
Od prve pjesme, “Rule the World”, do grmljavinske finalne ovacije, bilo je jasno da publika nije bila ondje da bi slušala jedan od svojih najdražih metal bendova. Bili su spremni živjeti koncert uz bok Kamelotu u cjelini. Pjevajući pjesme sa njihova zadnja dva albuma, “The Black Halo” i “Ghost Opera” nisu zaboravili ni neke od njihovih vječnih klasika, poput “Forever”, koja je odvela publiku u euforično sjedinjenje s bendom.
Uživajući u svakoj sekundi onoga što se događalo oko mene učinilo je da sam se osjećala još posebnije znajući da sam samo nekoliko sati ranije intervjuirala Kamelotovog  srčanog bubnjara Caseya Grilla. Suočavajući se s duhom koji sjedi iza bubnjeva, jednostavno sam otkrila čovjeka ljubazne prirode, čija ljubav za bubnjenjem ne samo da ga navodi da srce ostavi Kamelotu, već odbija i bilo koji drugi projekt koji bi mogao zazvati ovo dobro koordinirano bubnjanje. I tako smo sjeli i razgovarali o bubnjaru, bendu I drugim vezanim temama..

VENIA: Da započnemo intervju, kako si postao bubnjar? Kako si se odlučio za tako “glasan” intstrument?
CASEY: Pa, cijela stvar zašto sam postao bubnjar bila je u biti moja obitelj, moj brat je svirao bubnjeve, moja sestra je svirala bubnjeve I tako sam ja samo slijedio.

VENIA: Znači ti si najmlađi?
CASEY: Ja sam najmlađi. Uvijek je bio set bubnjeva negdje u kući i brat mi je kupio prvi set. Tako je počelo, moja je mama voljela drumove, nikada zapravo nije svirala ali uvijek je bila naš veliki fan, kako god, za nas da sviramo i voljela nas je slušati. Zaspala bi dok bih ja svirao bubnjeve. Ne znam kak je to uspjela, ona buka kakva zna biti a ona bi zaspala. Tako sam počeo svirati.

VENIA: Koliko si imao godina?
CASEY: Vjerojatno. prvi put kad sam čuo bubnjeve imao sam vjerojatno negdje oko 10 godina.

VENIA: I kako si postao bubnjar Kamelota? Jer došao si u bend rano ali ne od samog početka.
CASEY: U osnovi, imali su dva albuma priej nego sam došao. Došao sam na trećem albumu, The Fourth Legacy, i to je bilo sa.. oprosti, bio je.. album prije toga. Siége Perilous.

VENIA: Da, tako je, ali ne brini, ja ne znam točan poredak!
CASEY: (smije se) Da, baš! Pa prošlo je puno vremena od tih albuma! Pa, napavili smo Siége Perilous, to je bio prvi album i za Roya. Zapravo sam svirao u klupskom bendu u SAD-u, u Tampi, i bassist je došao i vidio me kako sviram. Tom i Glenn su obojica i gledali kako sviram. Onda su me pitali bi li želio snimati i ja sam rekao: “Naravno, biti ću vaš bubnjar!” A oni su rekli: “Pa, možeš snimati i kao ti se svidi bend ili tako nešto možeš se pridružiti.” Tako je počelo.

VENIA: Jesi li tada već bio u black metalu?
CASEY: Na neki način, da, bio sam u svim vrsama glazbe. Bio sam više u Shredder gitarskom metal tipu stvari, znaš, Tony Macalpine i stvari poput toga. Znaš, volim Whitesnake i sve te bendove od tada, ali više klasine… Stvarno još nisam bio usklađen u cijeloj metal sceni, kao što se događalo u Europi, jer u SAD-u si bio bačen u vrstu glazbe, tada, prije interneta nisi zapravo mogao izaći i tražiti glazbu. Tako da si imao ono što je bačeno pred tebe, znaš, što ti je bilo pod nogama svaki dan, ono što je na radiju, što je, znaš, mnogo smeća.

VENIA: OK, to sam htjela reći ali si me potukao! (Oboje se smijemo)
CASEY: Pa da, tako je! Ali, da, radilo se o tome tko u to vrijeme mjeseca plati više….
VENIA: I to je šteta.
CASEY: Apsolutno.

VENIA:  Razgovarajmo malo o kreativnom procesu.
CASEY: Kreativni proces meni zapravo počinje onda kada uđem u studio. Često se dogodi da će Roy i Thomas napisati pjesme i imati će ideje za bubnjeve koje se uklapaju u pjesmu i to poprilično m ora ostati taj groove, jer oni ionako pišu pjesmu oko toga. I onda, obično kada dobijem pjesmu, uđem u studio a da nisam zapravo uopće čuo puno od pjesme pa… Svaki je album drugačiji načinom na koji ga stvaramo ali, mislim, generalno, samo sviramo, nađemo se i radimo stvari poput toga i zvukovi izlaze iz toga, ali to je uglavnom između Thomasa i Roya. Oni će zapravo otići u kućicu ili nešto gore u planinama u Norveškoj i provesti nekoliko tjedana pišući ili tako nešto. Pa mislim da je prilično opušteno.

VENIA: Znači morati ću s njima razgovarati o stihovima.
CASEY: Oh, da, da. Ali ja znam kako ide. Sjednemo i mnogo razmišljamo na način, ok, ja imam ovu ideju ili onu ideju.
VENIA: Jesi li ikada napisao neke stihove?
CASEY: Ne za Kamelot, ne. Mislim, imam neke svoje projekte, znaš, gdje sam odsvirao sve instrumente i također i pjevao.

VENIA: Koliko instrumenata sviraš?
CASEY: Bass, gitaru, bubnjeve, pomalo klavijature, didgeridoo….
VENIA: Što je to?
CASEY: Australski instrument….
VENIA: OK, mislim da znam o kojem govoriš.
CASEY: Jako čudno, duboki tonovi, gdje cirkularno dišeše, nikad ne staješ.
VENIA: Da, znam ga!
CASEY: Uhm… To je to. Ne sviram dobro klavijature, ali sviram gitaru. Stvarno više ne vježbam. Nisam to radio već dugo vremena.

VENIA: Čula sam ili čitala nešto da si svirao u japanskom bendu.
CASEY: Pa, narpravio sam japanski album za japanskog pop izvođača i to je išlo preko američkog bassista iz Santa Monice, milim da tamo živi. Svirao je bass sa Shacacan i svirao je na dva albuma Michaela Jacksona. Sada je producent i također svira i bass. Napravio sam neke pjesme s njim i svojim dobrim prijateljem, sada Princeovim bubnjarom, Johnom Blackwellom, zapravo aranžirao sam dvije pjesme za njega na istom albumu i tako sam dobio svirku jer mi je rekao: ‘Hej čovječe, zašto ne bi ovdje i odsvirao neke pjesme?’. Pomalo drugačija vrsta glazbe ali željeli su jači rub sa mojim sviranjem. Po prilici je tako išlo i sada sam njegov prvi bubnjar na poziv.

VENIA: Što se nadaš da s ove točke budućnost donosi za Kamelot?
CASEY: Nadam se da je tamo… Pa, mislim, nadam se da će nastaviti rasti, znaš, ne želim stati. Svaki dan ići na posao za mene je kao da nije posao, to je životni stil, ne želiš da završi, znaš, ići na turneju je kao ići na kampiranje ili  nešto, znaš, kao da bend ide kampirati. To je jednostavo iskustvo!
VENIA: Znači, nije tako teško?
CASEY: Ne.

VENIA: Pa, ponekad se čini teškim jer je dan za danom, druga mjesta, bez puno odmora…
CASEY: Da, ali znaš, svaki je dan drugačiji. Neki su dani lakši od drugih. Neki su malo teži, znaš. Kao ljudi, na neki smo način odrasli zajedno prilično blisko i meni je svatko dobar prijatelj. Nije samo jedna osoba u ovom bendu za koju bi primio metak, znaš. I svi smo takvi. I mislim da nas zato ništa ne može povući unazad.

VENIA: Cool. OK, u glazbenoj povijesti po kojem albumu ili pjesmi bi volio da se Kamelot pamti=
CASEY: To je teško pitanje.

VENIA: Pa, ovo što ste napravili do današnjeg datuma.
CASEY: Do danas, OK. Nekoliko je pjesama, meni, koje stvarno, stvarno, stvarno volim, The Black Halo, March Of Memphisto, to mi je zanimljiva pjesma, stihovno i melodijska linija, ne mogu pjevati melodiju, tako je čuda, tako drugačija i stvarno je teško proniknuti u melodijsku liniju. Jednostavno je lijepo, stvarno cool kako ide i sa sirovim Shagrathovim vokalima. To mi je jedna od najboljih, bubnjarski najmudrijih, nije baš tako zanimljiva već je samo pjesma. Zatim su tu druge pjesme koje su poput balada. Balade su mi najbolje, volim sve balade.

VENIA: Vjerujem da na ovom albumu imate jednu zadivljujuću baladu, Anthem.
CASEY: Da. Zadivljujuću, huh?
VENIA: Da, stihovi, kako su spojeni s melodijom… Netko mi ju je jednom opisao kao pjesmu koja te odvede na neko drugo mjesto, lijepo mjesto.
CASEY: Da, to je predivna pjesma.

VENIA: Vratimo se na tvoje bubnjanje, koja Kamelot pjesma bi najbolje predstavila tvoje najbolje bubnjanje?
CASEY: Mmmm…. Descent of an Archangel, mislim. Volim tu pjesmu. Svirali smo je na jednoj od prošlih turneja ali nismo već neko vrijeme. To je jedna od meni najdražih pjesama za svirati. U njoj je mnogo različitih dijelova, znaš, dupli bassevi, različiti dijelovi koji su prilično teški, ali je prilično cool. Mnogo je različitih pjesama koje volim ali volim uživo svirati tu.

VENIA: Kao bubnjar, što osjećaš da još moraš napraviti?
CASEY: Kao bubnjar?
VENIA: Da, zato što svi imamo ciljeve u svojim karijerama.
CASEY: Mislim, samo želim svirati što više vrsta glazbe i naučiti što više stilova jer svirati bubnjeve je kao, znaš, može biti montono, jer toliko je različitih bitova koje možeš svirati. Mnogo ih je i mnogo je različitih stilova glazbe, samo ovi različiti latinski i takve stvari, to je stvarno cool. Pa mislim da mi jeto ono što bih volio, želim naučiti još različitih stilova bubnjanja.

VENIA: Bi li volio skladati pjesmu?
CASEY: Da, apsolutno.
VENIA: Kamelot pjesmu?
CASEY: Da, mislim, mislim da to nije nešto za mene jer moja je glazba pomalo drugačija od onoga što bi Kamelot napisali, mislim.

VENIA: OK, od pjesama sa zadnjeg albuma, reci mi sa svoje perspektive, anegdote u bendu ili štogod ti padne na pamet, Love You To Death.
CASEY: Love You To Death je predivna, predivna pjesma, nevjerojatna pjesma. Prilično mi ju je teško ponekad slušati.

VENIA: To je teška pjesma. Još uvijek me prođu trnci dok je slušam.
CASEY: Da, apsolutno. Ta mi je pjesma, snimili smo spot u siječnju, u Srbiji, i mislim da je bio 10. siječnja kad smo sletjeli, moja je mama umrla 08. siječnja, pa je to bila zaista teška pjesma za snimati spot. Video još nije objavljen. Bilo je teško jer ona je upravo umrla i nisam zapravo išao na njen, njen..  Nisam išao na njezin sprovod jer sam već bio vani. I uvijek mi je govorfila: “ako si ikada vani s Kamelot”, jer bila je veliki fan, “i ne možeš stići”, jer je znala da će umrijeti, “napravi što moraš i dođi kasnije. Nije to velika stvar.”. Bila je naš veliki fan. To je bila ta pjesma.

VENIA: Težak trenutak, težak video…
CASEY: Da… Bilo je teško snimiti taj spot zbog tog cijelog vikenda. Rule the World je bio u isto vrijeme. Cijelo je vrijeme bilo kao stvarno, kao čovjek…
VENIA: Delikatno. To je težak trenutak, mnogo emocija.
CASEY: Da, ali prođeš kroz to jer moja je obitalj bila ovdje, bend, znaš, i pomogli su mi kroz sve te stvari.

VENIA: A što je sa Human Stain?
CASEY: To je odlična pjesma. Volim je. Prava je zabava svirati je…

VENIA: Stihovi, što misliš o stihovima?
CASEY: Reći ću da je uvijek, ono što oni pišu, meni je uvijek sjajno vratiti se i slušati ili čitati, pronaći pravo značenj, to je cijela pjesma. Mislim da je odlična, mislim na način na koji je određena je savršen. Stihovi su odlični.

VENIA: Koju pjesmu doista voliš sa tog albuma?
CASEY: Sa Ghost Opera?
VENIA: Da.
CASEY: Pendulous Fall. Sa Ghost Opera the Second Coming. To mi je najdraža pjesma tamo. I, opet, ne znam zašto, bubnjevi su stvarno jednostavni, ništa posebno….
VENIA: Melodija?
CASEY: Da i ja sam melodičan momak, stvarno volim melodije.

VENIA: Možda samo imaš bolju priliku slušati dok nisi u kompliciranom bubnjaju.
CASEY: Daaaa.. Pa, mislim, slušam pjesmu nakon što ju snimim ili čak prije nego je snimljena, i mislim da će biti odlična pjesma zbog toga. I kada sam snimio cijeli album, tu sam pjesmu zadnju snimio, mislim, i imao sam je u svom iPodu, slušao sam sve te pjesme, ništa tu nije komplicirano ali slušat ću ih svaku večer prije nego odem spavati. To je bilo dok sam bio u studiju, i nisam je još snimio, ali to je bila pjesma koju bih slušao prije nego bih išao spavati zato što mi se sviđala.

VENIA: Govoreći o studiju, kada ulazite snimati, kako to ide?
CASEY: Zapravo, ja ulazim prvi. Zadnji sam ga napustio, ali to je rijetka prilika i zbog vremensko faktora, možda sam izvan zemlje i radim nešto drugo ili slično. Na The Black Halo sam zapravo zadnji ušao, ili, ušao sam kada su gitare bile gotove što inače nije tako, zato što obično snimiš svoje temelje, kao bubnjeve i bass. Ono što se događa je da imaju početne gitarske snimke s kojima snimam. Tako da je sve u neku ruku napisano, ne čujem vokale, čujemo samo glazbu i to je uglavnom to. I početnu bubnjarsku dionicu, poput kompjutorskog programa. Tako da ulazim prvi što je pomalo teško jer ako nešto treba mijenjati, ne možeš to promijeniti, tako da oni moraju biti jako koncentrirani s glazbom.

VENIA: Pa, da zaključimo ovaj intervju, voljela bih da opišeš bend kao cjelinu a zatim i kratki komentar o svakom članu benda.
CASEY: Kao bend mi smo, vrlo, kako bih rekao? To je kolorična družina, znaš što mislim? Neću reći Mötley Crüe jer je već rečeno, ali, mislim, imamo drugačiji kut za svaku osobu u bendu. Imamo, znaš, ljude, počet ću s Thomasom, znaš, Tom, on je stvarno kao go-getter, on će učiniti da se stvari dogode, više je vođa nego što bih pitali ili štogod. A Roy je isti takav, njih su dvojica uglavnom vođe. Roy je srce od čovjeka, stvarno je jako dobar prijatelj. Ponekad je vrlo tih, ali mora biti takav, ne može govoriti cijelo vrijeme jer ću mu  ja oduzeti glas, ali puno sam s tim momkom razgovarao do ranih jutarnjih sati, ni o čemu, samo zabavne stvari. Oliver je ekstremno bilijantan glazbenik, klavijaturist i gitarist, i vrlo drag momak i pomažem mu napraviti instrukcijski DVD, instrukcijski DVD za klavijature, napravili smo video i sve te stvari, i ostao je kod mene tri ili četiri dana i bilo je super, on je moja obitelj. Basist koji je sada s nama na turneji, Shawn, je još jedan divan momak, divan prijatelj, jedan od onih s kojima jednostavno voliš visiti uokolo i partijati. Pjevačica, Anne-Catrin, još jedna sjajna osoba, divna osoba, jako talentirana. Svi smo mi dio teama, to je cjelina koja dolazi zajedno i mislim da moraš imati boju da bi napravio to, sve to zaokruženo jednom predivnom stvari koja stvara neku vrstu duge.

VENIA: Da. Pa kada to sve dođe zajedno, na kraju turneje ili snimanja albuma, kakav je osjećaj?
CASEY: Ostvarenje. Da, zasigurno. Kad dođem kući, kao što ću drugi tjedan biti kod kuće u ponedjeljak navečer, u utorak ću se probuditi i misliti da nešto  nije u redu zato što ću se probuditi kraj žene i vidjeti dugu kosu i misliti da spavam pored nekog iz benda (oboje se smijemo), to se obično dogodi, probudim se i mislim: “Molim? Što radiš u mom krevetu Shawn?”. Ili se probudim i ne znam gdje sam, jer sam naviknut na bus, to je jedna od stvari koje će se dogoditi. Sljedeće što će se dogoditi biti će da ću sjesti i pogledati unazad, prolistati knjigu turneje i vidjeti gdje sam bio, jer ne želim zaboraviti, sva mjesta i sve. Prolistati ću sjećanja i imam tonu video materijala, započeti ću raditi tour video i to će vratiti mnogo sjećanja. Tako da ću sljedeći mjesec ponovo biti na cijeloj turneji.

VENIA: Ok, osim ako ne želiš još nešto dodati, bilo je zaista cool razgovarati s tobom.
CASEY: Mislim da je to sve! Hvala ti, puno ti hvala.
VENIA: Ne, hvala tebi Casey.

Kao i sve lijepe stvari, intervju i koncert su završili i ostao je ugodan okus nakon još jednog odličnog nastupa Kamelota. I kada bend ode sa pozornice i prostor se polako prazni, samo jedna misao se ponavlja: Kamelot, sing me a song like the angels rejoice.

službena web stranica: www.kamelot.com