Intervju: Helena Torstensson
Foto: Martina Tornemyr

Johnossi je rock duo iz Stockholma, Švedska, kojeg čine skaldatelj, pjevač i gitarist John Engelbert i bubnjar, perkusionist i pjevač Oskar “Ossi” Bonde. John i Oskar kao duo su započeli 2004. Svoj prvi album “Johnossi” izdali su nakon samo pet mjeseci i sa samo tri live nastupa iza sebe. Prvi single s njega “Man must dance” je postao uspjeh na švedskoj radio listi. Drugi album “All they ever wanted” izlazi ove godine.

VENIA: Kako bi predstavili svoj bend hrvatskoj publici?
OSSI: Mi smo bend uživo, najbolji smo užico i to je kako smo krenuli naprijed i izgradili svoju publiku. Nismo ekstravagandni ljudi, samo jednostavno puštamo svoju  glazbu i nastupe uživo da govore za nas. Želio bih reći da smo posebni live act.

VENIA: Kakva je priča iza vašeg imena?
JOHN: Jednostavno je, ja sam John a njegovo ime je Ossi, upočetku se nismo vidjeli kao bend, više kao dva prijatelja koja su zajedno stvarala glazbu. Još uvijek se ne vidimo kao bend, više kao Simon i Garfunkel.
OSSI: Onda obojica imamo prilično dobra imena.
JOHN: Dobro funkcionira kaoi me benda jer nema nikakvo značenje. I ako na internetu tražiš Johnossi jedina stvar koju ćeš naći su stvari o nama jer ne postoji ništa drugo što se zove Johnossi. Ime je ekskluzivno gdje god da jesi i cool je ali to je nešto što smo naknadno shvatili.

VENIA: Koji su bendovi utjecali na vaš kreativni rad i stil?
JOHN: Ne inspiramo se toliko drugim bendovima, naša inspiracija dolazi iz drugih stvari, naših života i naših maštanja. Ali naravno ponešto inspiracije dolazi iz glazbe jer slušamo puno glazbe.
OSSI: Jedan bend koji je vjerojatno puno utjecao je Nirvana.
JOHN: Nirvana nas je inspirirala da počnemo svirati ovakvu glazbu.
OSSI: Kad imaš 10-15 godina na tebe je lako utjecati i glazba koja ti zapne u tim godinama te oblikuje na neki način i to što vjeruješ a Nirvana je bila prvi bend koji mi je dao tako snažan osjećaj.

VENIA: Što ili tko vas inpirira kad pišete stihove/glazbu?
JOHN: Stihovno sam započeo sa sobom i svojim mislima. Koristim svoje maštarije, svoje nade i zamišljam kakve bi stvari bile a su se neke stvari u mom životu dogodile na drugačiji način, kako ću se osjećati za 5 godina ili slično.

VENIA: Moraš li biti u posebnom raspoloženju da bi mogao pisati/stvarati glazbu?
JOHN: Nikada ništa ne silim, to jednostavno dođe i obično dobijem osjećaj kad dođe. Ne trebam pisati svaki dan ali moram na sebe vršiti pritisak da bih pisao stihove.

VENIA: Što vas pokreće i tjera da se nastavite baviti glazbom?
OSSI: Da nam stvari dobro idu i da idemo naprijed.
JOHN: Ne volimo kada stvari stoje mirno.
OSSI: Razlog zašto sviramo je bio taj što ne znamo radit ništa drugo; nismo tako dobri u puno drugih stvari kao što smo u glazbi.
JOHN: Ako ne sviram neko vrijeme zbog toga se loše osjećam, moram vrištati na pozornici da bih bio normalna osoba kad nisam na pozornici.

VENIA: Onda možete reći da vas glazba čini sretnima?
OSSI: Da, apsolutno!
JOHN: Ili nas drži stabilnima.
OSSI: Uvijek dajemo sve na svakom nastupu neovisno o tome koliko je velik ili mali. Ostalih dana smo poput zombija koji čuvaju energiju i onda na koncertu dajemo sve što imamo. Dajemo neke intervjue ali inače spavamo skoro cijeli dan prije nastupa.
JOHN: Pronašli smo način kako osloboditi svoju energiju i to je uglavnom ono što nas pokreće.

VENIA: Koja je najbolja stvar koja vam se do sada dogodila u vašoj glazbenoj karijeri?
JOHN: Postaviš ciljeve i misliš da će ovo ili ono biti zabavno ali onda si iznenada napravio te stvari bez da si uopće mislio o njima. Kao, prošli vikend smo svirali na Rock am Ring u Njemačkoj i sjećam se kad sam bio dijete uvijek sam gledao taj festival na TV-u. Sjećam se kad su svirali Rage Against Machine bio sam budan cijelu noć da bi snimio njihov nastup i prošle subote smo gledali njihov nastup stojeći pored pozornice i tada me udarilo da je prilično cool to da smo gdje jesmo.

VENIA: Što mi možete reći o svom aktualnom izdanju “All They Ever Wanted”?
JOHN: Vrlo smo zadovoljni rezultatom jer naš je prvi album bio spontan i naivan. Nismo imali nikakvog iskustva i odsvirali smo 4-5 koncerata prije pa nismo znali kako je to raditi u studiju ili bilo što. Sada kada smo odsvirali nekoliko stotina koncerata u 3 godine između albuma stekli smo iskustvo i znali smo kako želimo da album zvuči. Željeli smo da završi više kao da idemo uživo.

VENIA: Koja pjesma/pjesme te najviše pokreću na albumu?
OSSI: Svaka od njih, inače ne bi bile na albumu.
JOHN: Ne završavamo pjesme s kojima nismo 100% zadovoljni!
OSSI: Nemamo nekih 25 pjesama od kojih izaberemo 10 najboljih. Radimo pjesme koje znamo da će biti na albumu.
JOHN: Neke te pjesme pokreću na različitim razinama, neke daju osjećaj agresivnosti i iskazuju osjećaj tuge. Ne plačem na svoje vlastite pjesme, biti će sebično ali pokreće  me glazba drugih.

VENIA: Da vas udari auto i umirete ležeći na tlu ali imate priliku otpjevati jednu pjesmu po kojoj će vas ljudi pamtiti, pjesmu koja će vas predstavljati, koja bi to bila?
JOHN: Pjevao bih pjesmu koja mi je na pameti u tom trenu, pjesmu koju izvodi Pascal, bend iz Gotlanda.
OSSI: Ne mogu se sjetiti pjesme ili zamisliti da bi pjevao dok umirem.

VENIA: Puno hvala na vašem vremenu!

Za više informacija o Johnossi molimo posjetite: www.johnossi.com