Intervju: Maja Trstenjak (maja@venia-mag.net)
Foto: Nuclear Blast

Hypocrisy ove godine slave dvadesetu godišnjicu postojanja DVD-om „Hell Over Sofia: 20 Years Of Chaos And Confusion“ koji uskoro izlazi preko Nuclear Blasta. Također, oni su jedan od prvih potvrđenih bendova koji će svirati na prvom hrvatskom Metal Festu koji će se održati sljedeće godine u Zadru od 2. do 3. lipnja. To su i više nego dovoljni razlozi zbog kojeg smo porazgovarali s basistom Hypocrisyja, Mikaelom Hedlundom.

VENIA: Uskoro vam izlazi novi DVD, što mi možeš o tome reći?
MIKAEL: Da, to je sat i pol dokumentarca o tome kroz što prolazimo u Hypocrisyju. Kako zvučimo, bend i atmosfera u bendu cijelo vrijeme. Također smo uradili intervjue s članovima grupe. S Hypocrisyjem je bilo kao na vožnji vlakom smrti imali smo uspone i padove, previše se stvari dogodilo tijekom dvadeset godina. Tako da će to biti kombinacija svega i vrlo zabavan materijal za gledanje.

VENIA: Koncert ste snimili u Sofiji. Zašto baš taj grad?
MIKAEL: Ne znam, razmišljali smo gdje da snimimo i htjeli smo nešto posebno za dvadeset godina. Svirali smo u mnogim gradovima tijekom dvadeset godina i onda smo čuli, tj. Peter se vratio s turneje s Painom u sklopu koje su svirali u Sofiji i nije mogao vjerovati koliko je dobar taj koncert bio. Onda smo rekli:“Da, zašto ne, nikada nismo prije bili u Sofiji s Hypocrisyjem. Zašto ne otići tamo i uzeti priliku da napravimo DVD.“ Nikada nismo tamo bili, nismo znali što očekivati. Može biti dobro, može biti loše ali na kraju je to bio odličan show koji možete vidjeti na DVD-u. Fantastično…nikada u životu ne bih mijenjao to mjesto za drugo. Vidjet ćete na DVD-u.

VENIA: Misliš li da je Sofia najbolje mjesto na svijetu za svirati?
MIKAEL: Da, s ovog gledišta, ne bih ništa mijenjao jer smo odsvirali odličan koncert, odlična publika, ljubazni ljudi koji su nam dali više nego što smo mogli zamisliti. Naježim se svaki put kada se danas sjetim kako je bilo.

VENIA: To je lijepo čuti jer to znači da ste i vi uspjeli prenijeti energiju publici koja se tada opet reflektirala vama…
MIKAEL: Da, tako je bilo, jako posebno. Nismo znali što očekivati od publike jer nikada prije tamo nismo svirali. Bilo je kao, OK, idemo tamo, uzet ćemo cijelu filmsku ekipu i sve to i vidjeti kako će sve ispasti. Osamsto ljudi koji su se tamo okupili stvorili su odličnu atmosferu.

VENIA: Dvadeset godina karijere je dugo vremena pa mi reci, što se promijenilo u Hypocrisyju od početka do danas?
MIKAEL: Ne znam, prošlo je šesnaest godina otkad sam se ja pridružio bendu. Meni su trebala dva ili tri albuma da shvatim da sam u bendu s ugovorom. U to sam vrijeme sjedio kući na terasi slušajući ploče, kupujući sve nove ploče i sve što je izlazilo pa je za mene bilo jako privlačno pridružiti se bendu. Tako da mi je trebao dva albuma sviranja u Hypocrisyju da osjetim:“Oh, ja sam zaista u Hypocrisyju“. Na turnejama smo se stvarno zabavljali, bilo je jako zabavnih trenutaka i odličnih stvari. Tako da je odlično da još uvijek postojimo. To je bilo odlično putovanje, imamo jako dobre ljude u bendu koji su uspjeli izdržati svih ovih godina.

VENIA: Koja je najvrjednija stvar koju si naučio svirajući u Hypocrisyju?
MIKAEL: Mislim da moraš biti rođen da budeš u bendu sve te godine. Stalno si na turneji, provodiš mnogo vremena u studiju i takve stvari. Vidio sam mnoge bendove koji bi zajedno napravili album i nakon turneje se raspali. Zato mislim da treba biti rođen za sviranje. Ako nije tako, bolje je da prekineš.

VENIA: Postoji li nešto što si snimio i kada to preslušaš danas pomisliš: „Oh ne, što mi je bilo na pameti?“ Ili si ponosan na sve što si dosad učinio?
MIKAEL: Naravno, dok na neke stvari pogledam s ovog sadašnjeg stajališta, produkcije i takvih stvari…naravno da bi nešto danas napravili puno bolje, ali ono što smo napravili je bilo najbolje za to vrijeme. Današnje tehničke stvari koje se mogu napraviti u studiju jednostavno se ne mogu uspoređivati s ondašnjim, jer ono što smo onda raditi bilo je najbolje što se moglo. Što se tiče pisanja glazbe, kada smo napisali album to je bilo najbolje što smo tada mogli, ali ne sve što smo mogli, kada se radi o glazbi i stihovima. Ali to je Hypocrisy. Nastavili smo, naša glazba se nije toliko mijenjala jer mislim da smo pronašli svoj stil prilično rano. To je glazba kakvu želimo raditi.

VENIA: Koji ti je najdraži Hypocrisyjev album?
MIKAEL: Hm…rekao bi „Abducted“, jako poseban album za nas.

VENIA: Zašto?
MIKAEL: Jer smo tada pronašli naš stil. Prva dva albuma koja smo napravili bili su čisti death metal. Nakon toga smo počeli eksperimentirati s drugim stvarima kao što su klavijature kako bismo poboljšali atmosferu. Kombinirali smo lagane pjesme i brze. Tada smo na „Abductedu“ pronašli kako želimo zvučati i to nas je nagnalo da idemo dalje.

VENIA: Kad smo već kod eksperimentalnih zvukova, kako je raditi s Peterom Tagtgrenom, poznatim radoholičarom? (smijeh)
MIKAEL: Da… (smijeh), on mi je kao brat. Dvadeset godina sviramo zajedno i poznajemo se kao otac i sin. Peter je odlična osoba, jako tolerantna, sluša sve što govore i uvažava naše ideje. Jako je tolerantan i lako je s njim raditi te u isto vrijeme donosi odlične nove ideje u bend. Tako da smo stvarno sretni što smo se našli zajedno i možemo dijeliti rad tijekom toliko godina.

VENIA: S kojim je bendom najbolje ići na turneju?
MIKAEL: Najbolji bend za turneju?
VENIA: Da, od ovih s kojim ste dosad bili na turnejama?
MIKAEL: Bilo ih je jako puno. Nikada nismo imali problema s bendovima. Stvarno se slažemo sa svim bendovima. Ali jedan poseban bend s kojim smo bili na turneji i Cannibal Corpse. Oni su, barem za mene, jako poseban bend, mislim. Prvu smo turneju odradili s njima, bili su super prema nama, brinuli su se za predgrupe na turneji i te svari. Stvarno su posvećeni onome što rade i to su supe momci. Tako da bih rekao Cannibal Corpse.

VENIA: Također ste utjecaj mnogim današnjim bendovima, pa, što misliš o metal sceni danas općenito i u Švedskoj i u ostatku svijeta?
MIKAEL: Kada se radi o Švedskoj, uspoređujući s populacijom, jako smo mala država, ali imamo puno dobrih metal bendova. Jako smo ponosni na to. I metal scena općenito, uvijek se nađu bendovi koji dolaze i isprobavaju nove stvari. Dok su god posvećeni onome što rade onda to u potpunosti podržavam. Kada razmišljam o Hypocrisyju, uvijek smo radili stvari na način na koji smo htjeli i pisali glazbu na način na koji smo htjeli. Uvijek moraš biti dosljedan svome stilu i to je ono što nas je održalo na životu tijekom svih ovih godina. Mislim da je to jako važno.

VENIA: Prije nekoliko dana je objavljeno da ćete svirati na hrvatskom Metal Festu, pa raduješ li se tom koncertu? Znaš li uopće da ćete ovdje svirati?
MIKAEL: Naravno da znam, to smo potvrdili još prošli tjedan, mislim. To će biti po prvi puta u našoj karijeri da ćemo svirati u Hrvatskoj. Bit će odlično! Svugdje smo svirali i ne znam zašto tamo nismo prije svirali…
VENIA: Da ni ja isto…(smijeh) Što mogu fanovi očekivati? Spremate li nešto posebno? Znam da je prerano govoriti o tome ali…
MIKAEL: Nemamo još dovoljno informacija, što ćemo imati, kada ćemo svirati, koliko dugo ćemo svirati, ali, naravno, želja nam je napraviti nešto posebno. Sigurno će to biti odličan show. Fanovi mogu očekivati dobar koncert. Bit će fantastično. To je bila prva stvar koju sam uočio na rasporedu, bilo je kao:“Wow!“ i takve stvari, nikada prije tamo nismo svirali. Sada će to biti glavna stvar na turneji, barem za mene osobno.

VENIA: To je lijepo čuti. I za kraj, imaš li kakvu poruku za čitatelje Venia-Maga?
MIKAEL: Vidimo se sljedeće godine! Sigurni smo da nikada nećete zaboraviti naš koncert i da će biti naše zadovoljstvo, spremni smo za to. Također, pogledajte naš DVD u kojem ćete vidjeti povijest Hypocrisyja i odličan koncert iz Sofije.