Intervju: Sara Profeta i Ivana Sataić
Foto: Venia-Mag

Hybrid Children nesumnjivo su jedan od najzanimljivijih bendova na koje ćete naići obratite li pažnju na bogatu finsku glazbenu scenu a i uvjerit se ukoliko pročitate prvi od dva dijela intervjua za koji smo tijekom svog boravka u Helsinkiju zamolile vođu benda Jassea.

VENIA: Da bi predstavio svoj bend u Hrvatskoj, možeš li predstaviti članove benda i dati nam kratke informacije vezane uz povijest benda za one koji još nisu čuli za vas?
JASSE: Naš prvi EP izašao je 1991 za jednu vrlo nezavisnu kuću. Zapravo izdali smo tri 7” EP-a za tu kuću i 1993. smo izdali svoj prvi album. Do danas smo napravili 6 albuma, i 7. dolazi. “Bleed Baby Bleed”, “Honeymoon in Babylon”, “Uncesored Teenage Hardcore”, “Drugster”, “Stardom Is Here”, “Ghost Town Carnival”… ovo će biti sedmi album. I također jednu 2CD kompilaciju koja uključuje neke multimedijalne verzije, DVD je izašao 2001. ili 2002., tad smo imali tu kompilaciju.
I imali smo nekoliko promjena u postavi, od originalne postave nije ostao nitko osim mene. Pale, naš bassist ovdje je od 1993., znači skoro cijelo vrijeme. Ušao je u sliku odmah nakon prvog albuma i sad smo isto nakon zadnjeg albuma promijenili gitarista i imamo još mlađeg momka nego smo imali prije. Taj novi momak Juho, slovkano J-U-H-O… on je upravo proslavio 22. rođendan i zapravo je cool imati mladu krv, uvijek mlađu i mlađu i također novi bubnjar kojeg imamo, on je od mog najstarijeg prijatelja, otkad sam bio star 0 godina…. zapravo ja sam bio star 3 godine a on 0…. i on je mlađi brat našeg originalnog bubnjara s kojim smo osnovali ovaj bend. Kelly je ime starijeg brata. I sada smo s bubnjarom napravili puni krug. Smijali smo se zato što smo bili djeca kad smo osnovali svoj prvi bend. Meni je bilo možda 8 godina a njemu 5. Pokušavao sam svirati gitaru a on je svirao bubnjeve. I sad smo ovdje 30-ak godina kasnije i znojimo se kao svinje na probama, sviramo i započinjemo sa snimanjem novog albuma u rujnu. Mislim da izlazi početkom sljedeće godine ili nešto tako jer još nismo sigurni tko će ga objaviti. Pregovaramo i to neće biti problem.

VENIA: Hybrid Children je vrlo zanimljivo ime. Kako ste ga izabrali, što zapravo znači?
JASSE: Uzeli smo ga iz jedne druge sobe za probe od benda iz našeg grada, našeg sela. Imali su prijedloge imena na zidu, kako bi trebali nazvati svoj bend i nisu htjeli ovo Hybrid Children ime. Nisu ga htjeli koristiti pa smo ga mi uzeli. Znali smo, naravno, da dolazi iz Metallicine pjesme sa albuma “Mater of Puppets”, iz pjesme “The Thing That Shouldn’t Be”. Ovo je taj stih: “Hybrid children watch the sea / Pray for father roaming free” i to je odakle dolazi. I ja sam također u to vrijeme, 1986., bio veliki fan Metallice. U ranim danima i vremenu “Justice For All” albuma i išao sam ih vidjeti mnogo puta, svaki put kad su bili u Finskoj ili Švedskoj.
VENIA:Jesi li bio i na koncertu ovdje prije nekoliko dana?
JASSE:Ne, ne sada. Nisam ih vidio od… Kad sam ih vidio zadnji put?
VENIA: Ti si ih isto prestao slušati nakon 1991.?
JASSE: Zapravo, sviđa mi se njihov “St. Anger” album. I također je “Black Album” bio dobar. Ok je ali je u neka vrsta mainstreama. No to je nešto što  ljudi ne toleriraju. Naš bubnjar također voli “St. Anger” album iako traje predugo, pjesme traju predugo ali još uvijek ima neki perverzni bijes. Zapravo je jako rocky i jako bijesan. Ako želiš prouzročiti malo komešanja u baru samo kaži: ‘Mislim da je “St. Anger” mnogo, mnogo bolji od usranog “Black Albuma”. I ljudi: ‘Kako to možeš reći? “St. Anger” je sranje.’ ‘Ne, nije, to je moje mišljenje i jednako je dobro kao i tvoje’.

VENIA: A što nam možeš reći o svom bendu. Koliko se bend glazbeno promijenio od početaka, to je ipak prilično dugo vrijeme?
JASSE: Pa naravno da se promijenio ali po mom mišljenju tako da sad sviramo bolje i moj glas, a nisam bio oduševljen svojim glasom, se razvio i postao bolji tijekom godina. Također mnogo je različitosti koje dođu kad drugi ljudi slušaju, kao potupno drugačije. Usporili smo iako će naš sljedeći album biti mislim najbrži od našeg drugog albuma. To je samo zato što smo promijenili bubnjara. Sad imamo boljeg bubnjara i on sada može brzo svirati pa smo nekako završili radeći brže pjesme. Mislim da se stil nije toliko promijenio. Po mom mišljenju isto zato što vrlo lako možemo svirati nešto s prvog albuma i staviti na live set i još uvijek neće zvučati nikako kao: ‘koji je ovo kurac?’. Pa u tom smislu se nije toliko promijenio ali to je individualno mišljenje, naravno. Mislim da zvučimo mirnije na način da smo na prvim albumima pokušali raditi mnogo trikova i nismo mogli svirati stvarno brzo zbog limita naših… što smo mogli.  To je bilo malo drhtavo i za mene uvijek pokušavamo unijeti neke nove elemente u stvar da bi je održali zanimljivom nama samima. Inče ne bi bilo nikakvog smisla raditi ako samo ponavljamo iste elemente. Ali to je i zato što su se ljudi u bendu promijenili, to uvijek donese nešto pomalo drugačije.
VENIA: Obično to tako ide: ljudi utječu na druge ljude, ili fanovi utječu na bend…
JASSE: Da, mislim da je bilo tako. Zato što ljudi u bendu automatski vole istu vrstu bendova. Naše ranije stvari bile su kombinacija melodičnog punk-rocka ili rock glazbe i malo metal ruba na gitari. Uvijek se radilo o tome. Dakle svi momci koji su svirali u bendu nekako su, očito, voljeli situ vrstu glazbe. Zato što sam ja pisao pjesme od ranih dana, možda gotovo sve stihove, nešto kao 95% stihova, možda više, i možda 90% glazbe pa očito nisam toliko talentiran i to je razlog zašto imamo isti osjećaj u pjesmama, određenu vrstu melodijskih linija i vokala i mislim da je to u neku ruku Hybrid Children.

VENIA: Album “Ghost Town Carnival” je objavljen 2004. Što se od tada događalo sa Hybrid Children?
JASSE: Nakon albuma prošla je godina… samo tako. Jedna godina ide na… jednostavno ne mislim o novom albumu. Zato jer je album kao vrsta dnevnika za mene i ako se ništa novo ne događa nemam o čemu pisati. To je vrsta slikanja ili… ali ako nemam ništa novo za dodati, ništa novo čemu raditi sljedeći album? Jer mi ne ovisimo o novcu. Mi ovo ne radimo za novac. Znate, ja radim, ne moram ovo raditi zbog novca. Stoga treba nekoliko godina da izađem s novim materijalom, novim idejama i u osnovi da živim da bih imao o čemu pisati. Tijekom ove tri godine samo smo… ne znam… kamo su otišle? Odsvirali smo nekoliko koncerata, u Finskoj, i nakon toga je prošla možda godina i pol bez našeg novog bubnjara a prošle godine naš je gitarist imao problema s leđima, imao je operaciju kičme… pa u osnovi u zadnjih godinu i pol bilo je učenje svirati sa novim bubnjarom i pisanje novih stvari.

VENIA: Što nam možeš reći o priči iza zadnjeg albuma? Također, rekao si da su pjesme za  novi album spremne, možeš  li ih usporediti sa pjesmama na “Ghost Town Carnival”?
JASSE: Baš sam o tome razmišljao neki dan i primjetio da je prošlo gotovo 5 godina od zadnjeg albuma i albuma “Stardom Is Here”, i onda smo napravili nekoliko novih pjesama za tu 2CD kompilaciju ali njih ne brojim. Naravno “The Carnival” je bio ulavnom… bio sam u ozbiljnoj depresiji  negdje 2002 i to je za mene bilo odjednom shvaćanje: ‘hej, star sam i nemam novca’ i bio sam u toj vezi koja nije funkcionirala duže vrijeme i odjednom sam otkrio da naš bend nije funkcionirao u to vrijeme, to je bilo vrijeme kada se naš raniji gitarist preselio izvan grada i ja nisam bio tako dobar gitarist i sve i cijeli bend nekako me vuklo unazad i ništa nije funkcioniralo i  mislio sam ‘koji kurac da radim? Ne mogu ništa drugo, ovo što mogu raditi je ovaj bend i to je postao nekakav teret za mene. Odjednom se sve dogodilo istovremeno i bio sam stvarno deprimiran. Ali nakon toga… to je u velikoj mjeri proizašlo iz te depresije i stvari koje su bile prilično mračne. Računam da je “Ghost Town Carnival” prilično mračan i u stihovima mudar. Mislim da sam bio be nade i također pokušavao pronaći tu nadu negdje. Uvijek sam pokušao zadržati nadu u pjesmama da ne idu previše kao: ‘oh, ništa ne funkcionaira i ubit ću se’, znate sumorni heavy metal stihovi nema nade i počinit ću samoubojstvo, ali to nije naša stvar, pokušao sam negdje pronaći nadu. Ali ipak mislim da je to bila vrsta mog dnevnika, tužnog i sada ovaj novi album je više kao… melodije i pjesme su glazbeno mudrije. Mislim da je mnogo pozitivniji na neki način, nije tako mračan. Nisam siguran kako ljudi to čuju ali mislim da ga je lakše slušati. Ne na radijski način ali lakše. Nije tako mračan i svježiji je, mislim. Brži je i melodijske linije su možda veselije. No ne na način da bih rekao da je to vesela glazba. Mislim da ga ljudi koji slušaju veselu glazbu neće doživjeti uopće veselo no to je u mom umu, moj osobni doživljaj, želim da bude tako. Jer također čini se da ako nisam zadovoljan sa tim kako se stvari odvijaju u mom životu ali sada sam možda u veselijem raspoloženju ili nešto tako. Volio bih da sljedeći album bude vrlo žestok za slušanje. Možda će biti malo svjetliji. Nisam siguran je li to ono što će drugi ljudi misliti ali…
VENIA: Dobit ćeš reakciju ljudi…
JASSE:Da, vidjet ćemo na godinu.

VENIA: Ali znaš, ljudi obično kažu da umjetnost ne dolazi iz veselog raspoloženja nego iz nekih malo žešćih.
JASSE: Da, to je istina. Mi smo raspravljali ovo prije nekih 10 godina, jedan je naš prijatelj rekao da sretan čovjek ne piše dobre pjesme. I to je istina. Gotovo sve dobre pjesme koje su istinski dotakle ljude nastale su iz patnje ili nečega. U finskoj kulturi glazba je doista tužna. Postoji šala između nas: ‘sve ove dobre pjesme Finci su napisali kad su bili pijani’, sve je to o slomljenom srcu i znate: ‘pada kiša i tako je teško i moja je mama upravo umrla i sva su moja djeca umrla i ja sam ovdje samo pijem i pijem a susjedov je pas pojeo moju mačku i umoran sam…’, mnogo je šala na račun toga. Ali govorim vam da su isti elementi u našim pjesmama, govore o tome da vraški sniježi i onda vidiš da nemaš ništa za raditi jer ovdje je stvarno mrak. U Finskoj je zimi doista mračno i hladno i prokleto i depresivno. Pa je normalno da je to u pjesmama. I u raspoloženju ljudi… bilo bi drugačije da živimo na kalifornijskom suncu. To je isto nešto o čemu smo razgovarali, kako HIM može… razumijem da su zaista popularni u Europi ali ako živiš na kalifornijskom suncu gdje ljudi surfaju i skejtaju i onda radiš te stvarno mračne stvari: ‘bury myself in your black heart six feet under in this pouring rain’, mislio sam ‘ok to prolazi ovdje’ ali probaj to tamo sa svojim kabrioletom na suncu i slušaj te mračne stvari…
VENIA: Tko zna, možda im je to egzotično.
JASSE: Da, istina. To je također razlog zašto mi ovdje volimo Beach Boys. Ovdje je tmurno i mračno i zato mi volimo vesele pjesme.

VENIA: Mnogo je zanimljivih rock bendova ovdje u Finskoj ako malo razmisliš o tome. Mislim da nema druge scene u Europi koja je tako živa kao finska. Ali većinom mediji i svi ostali govore o metal bendovima, ne znamo mnogo o punk rock sceni u Finskoj.
JASSE: Pa naš web master je bio na punk sceni. Naravno nemam ništa protiv toga da nas se etiketira na način da imamo punk utjecaje jer to su također moji utjecaji koje volim slušati. Ali mi smo… zapravo ne znam ništa o punk sceni. Zapravo ne znam postoji li dotična jer… mi imamo punk utjecaje ali nikada nismo pripadali nekoj punk sceni. Za ljude koji slušaju punk rock mi izgledamo kao hipiji. A za heavy metal scenu uvijek smo bili previše punk rock ili obična rock glazba pa ne znam o punk sceni. Ali isto tako imamo bend koji se zove Disco Ensemble (http://www.discoensemble.com/news.php), oni su neka vrsta punka ili rocka ako želiš kategorizirati a ja moram nešto kategorizirati. I sve te vrste EMO utjecaja također. Mislim da je to nešto što tek dolazi iz Finske i zapravo je to stvar koja mi se također sviđa. Ali tradicionalne punk stvari, to je tako underground u Finskoj da nisam siguran da ima ikakav veći potencijal ali sviđa mi se Disco Ensemble. Sviđa mi se bend, stvarno su dobri… i obećavaju. Svirali su na mnogo mjesta u Europi i Engleskoj.

VENIA: Zapravo znaš cijelu scenu u Helsinkiju i Finskoj, prilično dobro znaš što se događa na finskoj sceni.
JASSE: Da, ne možeš to baš izbjeći u Finskoj jer je zemlja jako mala i čini se da svi bendovi na neki način vrijede. Ovdje u Finskoj postoje samo dva glazbena časopisa,. i jednostavno ih čitamo i vidimo što se događa. Ne znam što se događa na glazbenoj sceni osim za malo žešće stvari, rock glazbu gdje su glasne gitare. Ne znam… postoji nadolazeća scena, ne znam ni kako nazvati tu glazbu ali nekako glasnija i radijima prijateljskija stvar. Mnogo bendova dolazi odande ali, znate, ja sam star rocker, samo slušam Franka Sinatru ovih dana i stare punk albume koje imam – Discharge, Anti Nowhere League i Social Distrotion i tu vrstu bendova i također stare metal bendove koje sam volio. Nisam slušao nove metal bendove već 15 godina ili tako nešto, ali stari su još dobri. I Metallicin “St. Anger”. Ali, glazba koju volim… radim opet puni krug nazad do stvari koje sam volio, ta vrsta glazbe koja je bila prva stvar kad si bio klinac. Ali mislim da je uglavnom tako sa svima, slušaš neku glazbu cijeli svoj život… kad si bio klinac i slušao nešto što te izbacilo, to je nešto što ostaje s tobom cijelo vrijeme. Kad si star pustiš ih i dohvatiš sjećanja i to je ono o čemu je glazba uvijek, mislim. Sjećanja i osjećaji.
Isto tako moram vam ispričati priču, bio sam na Floridi prije nekoliko godina, prije tri godine, sa prijateljem i mislim sam ‘ok’ jer je uvijek tako kad ideš negdje i kupiš novi CD i slušaš ga i nekako kako godine prolaze opet pustiš taj album i osjećaš se tako. Isto je bilo kad sam bio na Tajlandu 2000., kupio sam jedan finski punk rock album i sad još uvijek kad ga slušam to je dobar osjećaj biti prvi put na Tajlandu. Na taj put na Floridu uzeo sam nekoliko albuma. Jedan je bio Green Day “American Idiot” za koji sam mislio tamo je sunčana Florida i Miami Beach i slušat ću ga i također The 69 Eyes “Devils” za koji sam mislio da je mračan što ide uz ono što sam rekao o suncu i HIM-u i slušanju Beach Boysa ovdje u Finskoj na -30. I iznenađenje, iznenađenje, cijelo smo vrijeme slušali The 69 Eyes. Sunce je sjalo i moj je prijatelj vozio auto, imali smo Dodge, pili smo pive i vozili na zapad jer jednom kad si ondje moraš vidjeti taj zalaz sunca, nema smisla ići na Floridu i ne vidjeti to i bilo je: ‘Devils….”, cool. I još uvijek je stvarno zabavno kad slišam taj The 69 Eyes “Devils” album vrati mi sjećanja na to da je bilo zaista vruće i sunčano i beskrajna plaža ondje…
Primjetio sam to nekako tijekom godina. Svaki put čini se da imam The Ramones period u proljeće. Bilo je proljeće u mom djetinjstvu kad sam prvi put čuo The Ramones. I ovog proljeća bilo je isto – gdje su moji stari Ramones albumi?! Negdje tri tjedna sam slušao samo Ramones i čitao knjige o njima. Isto je kad slušam Sex Pistols, koje god da je vrijeme uvijek me vrati u ljeto kad sam bio klinac. Onda slušam Jethro Tull uvijek u jesen, negdje u rujnu.

drugi dio:

VENIA: Htjeli bi te pitati o nekim drugim glazbenim utjecajima koje nisi već spomenuo.
JASSE: Misliš što slušam? Tom Araya iz Slayera je jednom rekao, snimio sam intervju i pitali su ga :” Koji su tvoji glazbeni utjecaji?” on se nasmijao i odgovorio: “Ne želite čuti moje utjecaje.” A njegovi utjecaji nisu bili nimalo nalik Slayeru.
Pa, u zadnje vrijeme slušam Franka Sinatru i dosta Pink i “Misunderstood” album koji je dobar i također slušam….ovisi o kako sam rekao, vremenskim periodima. Tada samo čitam knjigu o The Clashu ili nešto, i samo, znaš, uzmem sve moje Clash vinile i sve knjige koje imam i idem u knjižnicu. Tako to ide. Ali mislim da ne mogu ništa imenovati.. jer sve se ćini da se nekako topi iako slušam stvarno jadnu muziku. Čujem nešto što me stvarno živcira i nije uopće dobro, da bi mi moglo potići da nešto napišem. Ako ima taj negativan efekt mislim si: “Slušaj ovo sranje, mogu napisati bolju pjesmu nego ovu.”, tada nešto napišem, slušajući nešto što uopće ne volim. Tako je u posljednje vrijeme. Ako čujem nešto što mi se ne sviđa, mogu u tome pronaći neke dobre djelove i kažem: “To ne bi trebalo biti tako” , te tada napravim svoju verziju koja, naravno, uopće tome ne liči.
Ako misliš općenito glazbeni utjecaji u bendu, to su uvjek bili neki bendovi koje su svi voljeli. Na primjer naš basist sluša heavy metal još uvijek, naš novi bubnjar voli Foo Fighterse, koje ja uopće ne volim. Mislim da su Foo Fightersi perdobro svirani, sve je stvarno uredu, svaki zvuk i sve i to mi je prilično dosadno, te mislim da je to malo plastično , kao nekako umjetnički. Oduvjek je bilo da je svaki od nas bio… zapravo nisam čuo od našeg novog gitarista što on sluša… voli  The Misfits. Jer je uvijek bilo: “Hej idemo stavit The Misfits” gunđanja negdje u busu, idući na koncert i: “Hej ne želim slušati jebenog Slayera, jutro je, pustimo nešto veselije”, tada ja kažem: “Stavimo Franka Sinatru”; “Ne, ne”. I tada naš prodavač majica kaže: “hej, imam Johnnya Clasha, on je uvijek dobar” i onda “On je uvijek dobar, ali ne trenutno.” i ja kažem “A The Misfits?” i onda “Ok, stavimo The Misfits onda”, i tako to ide. Također, možda je to stara Metallica kao i u svačijem životu. Ali ne znam za našeg novog gitarista, jer ga ne poznam previše, znamo ga možda mjesec i pol dana, učimo što voli. Voli Rancid, i ska glazbu što je nešto što ja mrzim. Uopće ne volim ska. Osim Madness, to je mainstream ska glazba i to je nešto što mi se sviđa.

VENIA: Novi punk rock prilično je ska/punk …
JASSE: Da. Ali volim Rancid. Moram pitat Juhoja dali voli The Misfits ili ne. Možda ćemo trebati promijeniti gitarista. Biti će napucan ako ne voli The Misfits. (smijeh) Ja ću mu reći: “Usput, što misliš o The Misfits?” te ako on kaže “Ne, nisu toliko dobri” – “Ok, tada možeš otići.”

VENIA: Možeš li nam nešto reći o vašem The Misfits coveru, pjesmu “We are 138”?
JASSE: Zamalo sam zaboravio da smo napravili Misfits obradu na albumu. To je bilo također zbog… da su oduvijek bili jedni od mojih favorita. Mislili smo da imamo samo 11 pjesmi na albumu i rekli smo: “Hej, zašto nebi napravili također i neke obrade?” i svirali smo to na live setu jer je tako lako. Naš je prijašnji gitarist Lauri je nikada nije svirao, nije čak ni čuo pjesmu  prije i bili smo na prvom gigu kad je svirao s Hybrid Children, kada smo svirali svamo pola pjesama jer on nije stigao više naučiti, i to je bilo neko mjesto u šumi, kako se kaže iza Božjih leđa, negdje gdje nikoga nije briga u Finskoj, i to je bio Laurijev prvi koncert i počeli smo svirati neke biseve, “Smoke On The Water” i “Paranoid” i takve stvari te smo rekli: “Ok, idemo svirati We are 138” te je Lauri rekao: “Koji ćete pjesmu svirati???” a mi smo odgovorili: “Ok, samo nas prati” jer su samo 3 akorda, jako jednostavno. Ne trebaš ni čuti pjesmu. Tako je Lauri svirao uživo prvi puta bez da je čuo pjesmu i rekao je: “Zašto je ne bismo obradili za album?” i to je posljednja pjesma na albumu i posljednja pjesma koju smo svirali uživo, ljudi znaju kako Hybrid Children show završava. Nema bisova dok odsviramo “We are 138”, svi znaju da je nakon toga “Ok, bok.” Te tada odemo u bar na piće.

VENIA: Što misliš o punk sceni u globali? Prije je bilo puno više Britanskih bendova, sada je više Američkih, što misliš o tome?
JASSE: Morat ću te razočarat… to su jedini koje volim. Kako sam rekao, Bombshell Rocks – njihov novi album je prilično dobar, također Rancid – ali to je u biti to. Također Social Distortion, oni su stari bend, moj najdraži od Kalifornijskog punka.. Bad Religion… posljednja dva ili tri albuma nisam poslušao. Oduvijek su bili veliki, uspješni. Oduvijek su mi se sviđali.

VENIA: Što misliš o tome kada Hybrid Children uspoređuju s Backyard Babies?
JASSE: Pa, mislim na glazbu, nije totalno kao punk rock… i Hellacopetrs, oni su više rock – usput, sivđaju mi se Hellacoptersi. Volim Backyard Babies Stocholm Syndrome, ali nisam bio preoduševljen s posljednja dva albuma. Imaju zaista dobar stav i energiju na bini, a pjesmu su bile… ne tako predvidljive. I jako su dobri dečki. Mogu vidjeti povezanost između nas, glazbenu… kako The Wildhearts, neznam dali znaš za Wildhearts – Engleski bend. Ima bendova koji, ako nezko zna kakvu glazbu mi sviramo, možeš slušati – kao isti žanr, ne punk glazba, ne metal – to je Generacija D, The Wildhearts, 3 Colours Red i The Backyard Babies… to su bendovi s kojima mi ne smeta da me uspoređuju., jer to su bendovi koji mi se sviđaju i izgleda da je to ista glazba koju i mi sviramo.

VENIA: Idete li na turneju nakon što izdate album?
JASSE: Ne! (smijeh)
Da, naravno…. trebali smo svirati u Moskvi 1. rujna, i htio bih svirati na svakom mjestu koje dosad nisam posjetio, ali naš gitarist je na godišnjem, tako da ne možemo svirati, pa smo prebacili na Prosinac. Sretni smo da sviramo bilo gdje, ako je neki transport, samo nam dajte pići i hranu i neka nas netko odveze do pozornice i kaže : “Ok pojačala su tu – samo uključite – svirajte – sad, 1, 2, 3,  – idemo!

VENIA: Poprilično fer!
JASSE: Da. Naravno, imati ćemo i Finskih datume, prilično smo lijeni i nećemo svirati na nekim najadnijim mjestima gfje smo svirali. Znaš, dva giga svaki tjedan, daju neke dobro organizirane datume, 10 do 15 datuma ovdje u Finskoj i u većim gradovima, koji nisu tako veliki (smijeh), i festivalima i nekakvim događanjima u većim dvoranama.

VENIA: Imaš li kakvu poruku za ljude koji će ovo čitati?
JASSE: Ako netko želi da sviramo vani, što izuzima Finsku jer smo ovdje bili svagdje i vidjeli mjesta, bili tamo, napravili to… pa negdje vani ako netko želi da sviramo i nekako pokriti sve troškove, slažemo se s tim. Možemo doći bilo gdje uključujuči Grenland da sviramo Eskimima, gdje god, ne smeta nam. Čak i da imamo pingvine na južnom polu kao publiku. (svi se smiju)

VENIA: Baš kao sada ja bio koncert o globalnom zatopljenju. Bio je bend koji je svirao za 3 prijatelja na Antartici ili negdje.
JASSE: Stvarno? To je bilo isplanirno ili?

VENIA: Da bilo je isplanirano jer je trebao biti bend na svakom kontinentu, uključujući i Antartiku.
JASSE: To bi bilo cool! Bilo bi nam bolje da odsviramo taj gig tamo prije nego što se sve otopi! Ali tu smo toliko dugo i možeš biti sigurna da ćemo biti tu kada se južni pol otopi. Možete to staviti kao naslov. (svi se smiju)

VENIA: Hvala ti Jasse!

www.hybridchildren.net
www.myspace.com/hybridchildren