Intervju: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)
Foto:promo 

Graveyard dolaze iz u glazbenim vodama dobro poznatog Gothenburga u Švedskoj no nisu još jedni od predstavnika slavnog gothenburškog zvuka već u svojoj glazbi donose klasičan rock zvuk.
Krajem ožujka ovi Šveđani izdati će svoj drugi studijski album, a povodom toga porazgovarali smo s njima za Venia-Mag. 

 

VENIA: Za one koji nikada nisu čuli za Graveyard, molim te predstavi sebe i svoj bend našim čitateljima.
JONATAN: Graveyard je krenuo iz Gothenburga tijekom zime 2006. Stvari su se događale prilično brzo i imali smo sreće što smo imali ugovor u roku od tri mjeseca sa Transubstans i Teepee Records. Svirali smo mnogo i u Europi, i u SAD-u prije i tijekom snimanj Hisingen Blues i sada čekamo da ponovo krenemo na put.

 VENIA: Kako ste izabrali ime benda, zvuči prilično snažno i nekima vjerojatno zastrašujuće kada ga čuju prvi put?
JONATAN: Netko je rekao – pa, tamo svi idemo na kraju (groblje). Mislili smo da zvuči dobro i mora doći sa nečim ali mi smo prijateljski orijentirani i ne bi nikoga strpali na groblje zato što dolaze na naše koncerte hehe. Iako vidim što misliš. Nadam se da ne plašimo mnogo  ljudi.

VENIA: Što vas je inicijalno, kao katalizator, natjeralo da uzmete instrumente u ruke i osnujete bend?
JONATAN: Rikard, Joakim i Axel su svirali u istom bend prije nego je krenulo sa Graveyard i svi su željeli glazbu promijeniti u više orijentiranu rocku u usporedbi sa ranijom. Joakim i Rikard su također željeli svirati svoje glavne instrumente. Onda me Rikard nazvao kada je Truls Mörck otišao iz benda i pridružio sam im se tijekom snimanja prvog albuma.

 

VENIA: Tko su vam bili rani glazbeni utjecaji, a tko su sada?
JONATAN: Svi imamo drugačije ali svi smo odrasli sa svime od Howling Wolf, Chucka Berryja, Neila Younga, švedske progresivne glabe i neke folk glazbe također. To je dobro pitanje no danas bi odgovor bio sve što smo slušali kao mladi i naravno Black Sabbath, rani Fleetwood Mac, Stooges, Roky Erickson i mnogo njih. Popis može ići u beskonačnost. Svakodnevni život je vjerojatno najveći utjecaj i razlog zašto svi sviramo.

VENIA: Koji album pamtiš iz djetinjstva, a koji je imao najveći utjecaj na tebe? Je li ti u posljednje vrijeme neki bend zapeo u uhu?
JONATAN: Mogu odgovoriti samo za sebe ali kad sam čuo War Pigs (Black Sabbath, op.a.) prvi puta otpuhalo mi je um. Tada su započeli moji snovi da sviram gitaru i mislim to što je moj stari svirao neke stare blues ploče kod kuće prije nego što sam uopće znao što je gitara je također utjecalo na mene. Sonic Reducer Dead Boysa mi se danas vrtio u glavi pa sam imao dobar dan. Ponekad imam najusranije stvari u mozgu ali misllim da to ovisi o tome koliko sam slušao radio…

VENIA: Dolazite iz Švedske, zemlje poznate s jedne strane po snažnoj pop glazbi (Roxette)) i s druge o gothenburškoj metal sceni (Dark Tranquility, At the Gates, itd.). Ali također, u Švedskoj je jaka i rock scena (Backyard Babies, Hardcore Superstar, itd.). Kako bi opisao švedsku rock scenu ovoga trenutka?
JONATAN: Usponi i padovi mislim. Mnogo je dobri stvari poput The Soudtrack Of Our Lives, Jose Gonzales, Uran, Repoman i tako dalje ali i mnogo se čudnog sranja događa. Kladim se da je stotinu bendova koji su odlični ali nikada se neće probiti.

VENIA: Što je najzanimljivija stvar o rock glazbi, što te privuklo rocku?
JONATAN: Sam zvuk je fenomenalan; dodaj malo ljutnje, konfuzije i ja sam ulovljen. Danas mislim da su stihovi ili poruka jednako važni kao i glazba, ako ih ima mislim.

VENIA: Reci nam malo o tom što ste objavili do sada i koju poruku želite poslati publici kroz svoju glazbu?
JONATAN: Hisingen Blues je naš drugi album, prije njega imali smo album koji se zvao kao i bend. Osjećaj za prepoznati i olakšati stvar. Mješavina svakodnevnog života za ljude da se nasmiju ili isplaču.

VENIA: Novi album „Hisingen Blues“ ćete izdati krajem ožujka. Što možeš reć o procesu nastanka albuma i inspiraciji?
JONATAN: Bio je to dug proces sa studijskim snimnjima između turneja. Mnogo brze hrane, ubijanja vremena na maglovitim planinama, dosade, dragih ljudi i mučnine od ustajanja u šest ujutro samo su neki od sastojaka Hisingen Bluesa.

VENIA: Gdje ste snimili album, kako je išlo snimanje?
JONATAN: Snimali smo u Don Pierre studiju u Gothenburugu. Imamo sreće što radimo sa Don Alsterbergom u njegovom studiju, napravio je odličn posao za ovaj album i kao producent i kao inženjer zvuka. Snimali smo ga u razmacima (kao što sam rekao gore) sa analognom opremom i mnogo pašte. Nema nikakvih ludih priča sa snimanja, osim što je nekoliko ampova uhvatila vatra. 

VENIA: Koje su prednosti i nedostaci „Hisingen Bluesa“ ako ga usporediš sa ranijim izadnjima, na koji način misliš da vam je zvuk napredovao tijekom godina?
JONATAN: Imali smo više vremena napisati i raditi na pjesmama nego prošli put. Mislim da je naš prvi album nastao u tri tjedna dok je za Hisingen Blues trajalo tri mjeseca pa smo imali više vremena aranžirati i snimiti pjesme. Možda je malo siroviji zvuk na novom albumu i veći kontrast između pjesama.

VENIA: Postoji  li neki aspekt vaše glazbene povijesti koji bi rado promijenili i kakvi su vam planovi za budućnost?
JONATAN: Mislim a nema žaljenja, siguran sam da smo svi napravili neku glazbu na koju nismo ponosni ili koju ne bi glasno svirali susjedima ali ono što znam je da nema drugog načina da naučiš i poboljšaš to što radiš. Idemo svirati diljem svijeta i pokušati doseći što je više moguće, napraviti nešto dobre glazbe i uzgajati avokado (čuo sam da malim gadovima treba deset godina da urode plodom).

VENIA: Na kraju, imaš li kakvu poruku za ljude koji će čitati ovaj intervju?
JONATAN: Uživajte u vožnji i čuvajte se! Vidimo se uskoro!

Službeni Myspace: http://www.myspace.com/graveyardsongs