Intervju: Ivana Sataić
Foto: promo

Švedski Graveyard u posljednjih su se nekoliko godina isprofilirali u jedan od najzanimljivijih bendova koji koketira sa rock i blues zvukom. Prije mjesec dana objavili su svoj treći studijski album naziva „Lights Out“ i još jednom oduševili čvrstoćom i balansom svog zvuka u kojemu je zamjetan utjecaj bendova poput Cream, Led Zeppelin i rane faze Deep Purple.
O novom albumu, specifičnom Graveyard zvuku te ljubavi prema sviranju gitare porazgovarali smo sa bendovim gitaristom Jonatanom Rammom.

VENIA: Najprije bih te htjela pitati o vašem prošlom albumu „Hisingen Blues“. Jeste li zadovoljni sa reakcijama publike i za vas kao bend kakvo je bio iskustvo?
JONATAN: Odlično je otkad smo objavili Hisingen Blues i mislim da smo doprijeli do mnogo više ljudi otkad je album vani i imali su nevjerojatnu godinu otkad smo ovo počeli raditi kao svoj posao i svirali smo na istim mjestima sa Motörhead i Iron Maiden i bila je to nevjerojatna godina za nas.

VENIA: Prije nekoliko tjedana objavili ste novi album „Lights Out“. Što možeš reći o značenju naziva albuma?
JONATAN: U stihovima na albumu je pa sam mislio da je dobra ideja da to bude i naziv. Više je kao refleksija onoga što se danas događa i kako radi naš sistem i mislim da je kritičniji i zvuči gorče. Pretpostavljam da kad puno putuješ kao što smo to mi radimo još je očitije da stvari malo drugačije funkcioniraju. Pa mislim… mislili smo da je to dobar naslov zbog drugih stihova na Lights Out.

VENIA: Ako usporediš ovaj album sa vašim ranijim uratcima, u kojim elementima vidiš progresiju vašeg glazbenog izričaja?
JONATAN: Hm… glazbeno mudriji, ne znam. Mislim da smo sada dobili spektar koji nismo imali na ranijim albumima i mislim da imamo više utjecaja iz različitih vremena, svih od 1950.-ih do danas, do sadašnjosti pa…. to je mnogo izvora inspiracije za ovaj album i mislim, i nadam se, da bolje sviramo glazbu, da bolje radimo to što radimo i da bolje sviramo svoje instrumente i te stvari, nadam se da je to slučaj.

VENIA: Što općenito možeš reći o albumu „Lights Out“ i o njegovu snimanju?
JONATAN: Snimili smo ovaj album u istom studiju kao i ranije albume. Moj dobar prijatelj ima svoj studio i svu opremu koju trebamo. Ne koristimo računala ili bilo što i vjerujemo mu i on je velika pomoć bendu na oba načina, kao snimatelj i producent, tako da smo koristili uglavnom istu opremu. Znam da ima novi miks pult tako da je to u biti jedina razlika između albuma ako uspoređuješ opremu. Studio je ovdje u Gothenburgu gdje živimo i to je dobra stvar jer ako imaš obitelj ili malo dijete kao Axel dobro je biti blizu kuće.

VENIA: Da, slažem se. A tko piše pjesme?
JONATAN: Svi pišemo pjesme. Axel ne svira gitaru ili bas tako da ne piše mnogo pjesama, ali piše mnogo stihova tako da svi dijelimo posao. Mnogo jamamo i, možda, i pišemo pjesme na praktičnoj bazi. Jednostavno probamo, vidimo što mislimo i je li zabavno svirati i to je to. Mnogo jamamo i to nam je pretpostavljam velika baza u procesu stvaranja pjesama. Volimo se glupirati i svirati različite stvari i na praktičnoj bazi i to je kako nastaju pjesme, pretpostavljam.

VENIA: Ok. Koje su glavne teme za većinu pjesama na ovom albumu?
JONATAN: Mnogo je kriticizma protiv toga kako stvari funkcioniraju u našem sistemu, kako je ondje nekliko ljudi na vrhu koji stvaraju novac iz gotovo svih ostalih i mnogo je… ne znam…. protukorporacijskih i poslovnih subjekata u pjesmama. Imali smo to i ranije, ali mislim da je uglavno to tema na ovom albumu iako imamo i ljubavnu pjesmu i takve stvari.

VENIA: Da moraš izabrati samo jednu pjesmu s kojom bi predstavio album, koju bi izabrao i zašto?
JONATAN: Huuuuuuuuuuuuuuh, wow! To je stvarno teško pitanje. *smijeh* Za mene je to stvarno teško no za sada bih rekao, eeeeeeeeeeeeerm… da….. rekao bih možda Hard Times Lovin’ ili Slow Motion Countdown no vjerojatno bih samo ja u bendu izabrao ove pjesme jer pušim spore i više blues no odabrao bih ove dvije pjesme.
VENIA: Moram ti iskreno priznati da bi ‘Hard Times Lovin’ bila i moj izbor. *oboje se smiju*

VENIA: Nešto o vašim glazenim utjecajima? Mislim da je ova vrsta retro zvuka jako zanimljiva pa što vas inspirira na ovakav zvuk?
JONATAN: Imamo tako puno utjecaja, slušamo mnogo glazbe, ne samo glazbe iz 60.-ih i 70.-ih ili tako nešto, slušamo sve od bluesa iz 1980.-ih do današnje glazbe i mnogo je dobrih bendova tako da je teško reći. Ja također slušam i mnogo stvari kao folk glazbu i metal glazbu, iako malo manje danas ali, da, više-manje sve. Teško je objasniti ali mnogo je bluesa i mislim da se to može čuti u Graveyard.

VENIA: Što možeš reći o blues i rock sceni u Švedskoj danas? Jer kad ljudi u Hrvatskoj pomisle na Švedsku obično misle ili na pop glazbu, ili na bendove koji pripadaju gothenburškom metal zvuku pa…
JONATAN: Mnogo je dobrih bendova u Švedskoj i rock scena je dobra iako nema mnogo bendova koji su postigli komercijalni uspjeh i te stvari, ali scena je dobra što se tiče bluesa i pop i rock glazbe rekao bih.

VENIA: A što je najfascinantnija stvar u sviranju gitare?
JONATAN: Ne znam. Mislim… to je instument koji mi zvuči čudesno i sjećam se kada sam ga prvi put čuo. Slušao sam mnogo metalcorea i kad sam upao u glazbu bio sam mlađi i mislim da je prvi put kada sam čuo gitaru bilo kad sam čuo Black Sabbath na radiju. To je bio veliki trenutak za mene i shvatio sam da želim probati svirati gitaru i postati bolji. Mislim da je najfascinantnija stvar uvijek pokušati novi, bolji način sviranja.

VENIA: Što ti je kao gitaristu važnije, dostići tehničku savršenost ili emocionalni nivo u sviranju?
JONATAN: Mislim da je definitivno važna stvar naći i uloviti vibru i osjećaj glabe. Manje bitno je možeš li odsvirati jako brzo jedan ili dvadeset tonova. *oboje se smiju* Mislim da je tako… naravno da može biti impresivno kada vidiš ljude koji sviraju jako brzo i stvarno dobro no meni je osjećaj puno važniji.

 VENIA: Da možeš promijeniti samo jednu stvar u svojoj dosadašnjoj karijeri, što bi to bilo?
JONATAN: Hm… wow, još jedno teško… mislim, uvijek ima stvari koje bi mogao napraviti bolje i teško je biti sa svime zadovoljan no ja ne žalim ni za čim. Očito su me moje pogreške dovele tu gdje sam danas i zbog toga sam sretan. Ne mislim da bih mnogo mijenjao.

VENIA: Općenito, gdje vidiš Graveyard u budućnosti, za pet ili deset godina?
JONATAN: Ne znam. Nismo dobri u planiranju, ali nadam se da ćemo doprijeti do još više ljudi i svirati još bolje koncerte i što nam je najvažnije, svirti uživo jer to želimo. Nadam se da da će nam još biti zabavno, to je najvažnije, i to je ono zašto ovo radimo.

VENIA: Na kraju, imaš li poruku za ljude u Hrvatskoj koji će čitati ovaj intervju?
JONATAN: Samo da se nadam da ćemo uskoro doći tamo. Čuvajte se!

VENIA: Hvala ti puno na tvom vremenu!
JONATAN: Hvala tebi!