Intervju: Ivana Sataić
Foto: Tamara Dujmović

Devin Townsend jedan je od rijetkih glazbenika čije se glazbeno usmjerenje ne može samo tako lako trpati u koš. Vrlo duhovit, djelujući poput metal intelektualca, prije koncerta u Tvornici 1. 12. u sklopu „The Epic Industrialist Tour“  turneje s Fear Factory popričao je s nama o snimanju novog albuma, svojem viđenju života na turneji itd. Uživajte!

VENIA: Možeš li nam nešto reći o snimanju posljednjeg albuma „Epicloud“?
DEVIN: Naravno. O Bože, još se budim. Prije toga smo snimili četiri albuma koja su bila dosta introspektivna i poslije njih bili su završeni tekstovi za novi, koji je puno otvoreniji, više baziran na drugim ljudima nego na ekstremnom narcisizmu na koji sam se oslanjao toliko godina. Rekao bih da je album pozitivan, žestok, tu je i zbor i sve je to rock’n’roll i zabava.

VENIA: Tvoji prethodni albumi „Ghost“ i „Deconstruction“ su jako eksperimentali, tu je zbor, orkestralni elementi i sl. Kako sve te elemente inkorporiraš u svoju glazbu?
DEVIN: Pa, uvijek sam smatrao da je produkcija vrlo zanimljiva stvar, uvijek mi se to sviđalo, uživao sam u orkestralnim zvucima, ali ipak mislim da nisam upoznat ili sasvim zainteresiran za prave orkestracije, ali to je dubina koja me uvijek zanimala. Kad sam bio mlađi radio sam „four-track“ snimanje, a sad sam u poziciji kad mogu koristiti prave orkestralne aranžmane i zbor. To je sljedeći korak, ali da budem iskren, vizija je ostala ista, kakva je uvijek bila, samo sad je malo drukčije provedena.

VENIA:  Surađivao si s mnogim glazbenicima na albumima. Koga bi od njih posebno izdvojio i zašto?
DEVIN: O, čovječe, toliko ih je bilo. Napišem glazbu i onda na osnovi glazbe nastojim odlučiti što je potrebno i gledam tko bi zadovoljio kriterije. Primjerice, s Geneom Hoglanom sam radio mnogo godina i on je zaista odličan bubnjar, radio sam s puno ljudi, ali iskreno mislim da kad se ovim baviš sve ove godine i dođeš do dobi u kojoj sam ja sada, bitan je odnos s ljudima. Primaran je cilj zdrav odnos s ljudima i ako su uz to odlični glazbenici, to uvijek pomaže, zar ne?

VENIA:  „Ghost“ je rezultat tvoje ambijentalne faze. Što te inspiriralo da napraviš takav album?
DEVIN: Kad sam bio tinejdžer jako sam volio novi val. Volio sam i Enyu kad sam bio mali, to mi je bila prava stvar. Kad sam imao 14 ili 15 godina bio sam jako u toj sceni i sjećam se jednog izvođača iz Njemačke po imenu Deuter od prije mnogo godina, a dobri su mi bili i Emerald Web.  To je muzika za sanjarenje, možeš ju slušati kad ideš u spa. Sviđalo mi se to, jako me opuštalo kad sam bio dijete, prije nego što sam se upustio u žešće stvari. Bio sam sav u tome pa je bilo prikladno vrijeme da se pozabavim time.

VENIA: Po čemu se „Epicloud“ razlikuje od prethodnih albuma?
DEVIN: Mislim da nije toliko kompliciran, strukturno. Što se produkcije tiče, je nešto složeniji, ali strukturno imamo „verse-chorus“, „mid-section chorus“, znaš. Ali nakon što smo napravili niz kompliciranih stvari, mislim da sam izostavio elemente glazbe u stilu Def Lepparda, to me zakupljalo kao klinca, neke progresivnije dijelove, koje volim kao slušatelj inače, plus imamo djecu odnedavno, a kad imaš djecu, drukčije reagiraš na komplicirane stvari, daješ im refren. Mislim da mi je taj instinkt falio dok sam to radio  pa sam se nekako pokušao ponovno povezati s tim na novom materijalu.

VENIA: Kakvi su tekstovi na albumu?
DEVIN: Nisam htio da budu o meni, dosadio sam samome sebi, znaš. Imam 40 godina i stalno sam pjevao o sebi cijeli život i uvijek se radilo o mojim problemima. Došao sam do točke kad sam rekao: „Baš me briga!“. Ako se stvari nisu posložile do sad u životu, niti neće, pa idemo pjevati o nečem drugom. Zato je na novom albumu riječ o drugim stvarima, drugim ljudima što mi je bilo pravo osvježenje.

VENIA: A kad pomisliš na glazbu svojih albuma, koji bi istaknuo kao najdraži tebi osobno? bi li to bio posljednji album ili?
DEVIN: To bi bio posljednji jer mi je najmanje dosadan. Glazbeno gledano, oni su mi svi isti, samo su drukčija odjeća na istoj osobi. Pišem glazbu i kad je album gotov, um mi je toliko prazan i dođem do stupnja kad ništa više nije ostalo. Kad pišem novi album, a to je rijetko da je sličan prethodnom jer nemam više goriva, i ne razišljam hladno. Sljedeći album će neizbježno biti drukčiji i krajnji je rezultat da kad završim s albumom, dosta mi ga je. Nakon šest mjeseci rada na njemu, ne želim ga niti poslušati, zato će sljedeći biti potpuna suprotnost.  Radim upravo na novom albumu koji će se zvati „Casualties of Cool“  i bit će nešto u stilu Johnnyja Casha, vrlo tih, vrlo mračan i country. Imam dvije djevojke koje pjevaju, jedna ima predivan glas, a bubnjar na albumu radio je sa Zappom, odličan bubnjar za country glazbu.

VENIA: Kako si zadovoljan s rekacijama publike na novi album?
DEVIN: Dobre su. Na turnejama sam već godinama i bolje je nego inače. Neke večeri su grozne, neke su jako dobre. Nekako uvijek razmatram činjenicu da radiš ono što voliš makar postoje večeri kad se osjećaš kao govno i publika te gleda. Dvaput smo svirali u zemljama gdje nismo prije nikad i drugi put su ljudi spremniji prihvatiti te jer obično prvi put se pogledavaju međusobno: „Ok, što je ovo, jako je čudno.“ (smijeh). Sinoć smo svirali u Sloveniji i svidjelo im se. Ja sam bio šokiran jer tamo nismo nikad prije svirali. Na nastupima uživo pokušavamo napraviti nešto zabavno, nešto zbog čega će ljudi uživati, plesati, a ne dobiti povijest nečije neuroze. Naši su nastupi takvi da odeš, uživaš svake večeri i zaboraviš na svoj posao na sat i pol.

VENIA: U Hvatskoj si prvi put.
DEVIN: Da!
VENIA: Znaš li nešto o Hrvatskoj?
DEVIN: Ne. (smijeh)
VENIA: Budući da se nalazimo praktički u centru grada, jesi li imao priliku vidjeti  nešto od Zagreba?
DEVIN: Nisam. Kašljem pa pokušavam svaku večer zadržati glas za što je potrebu puno nako dva mjeseca deranja, ali… Ok, ako ću biti iskren, moram reći da je moj najbolji prijatelj iz vremena kad sam bio jako mlad, oprostite ako je to geografski pogrešno, rođen u Jugoslaviji. Jesu li Hrvatska i Slovenija bile dio Jugoslavije?
VENIA: Šest zemalja je bilo dio Jugoslavije.
DEVIN: Koje su druge?
VENIA: Dakle, Slovenija, Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora i Makedonija.
DEVIN: Ok. Čini se da je bilo dosta nemira i turnulencije na ovom području. Lagao bih kad bih rekao da nisam toga bio svjestan, ali dobio sam taj osjećaj od ljudi koji su tu odrasli, upoznali smo neke ljude u Sloveniji pa na drugim mjestima, u Poljskoj, u Istočnoj Europi recimo i nije situacija da ono što vidiš to i dobiješ. Bilo je osvježenje. Sutra ću malo zaviriti u povijest vašega grada i svega da bolje procijenim što mislim o vašoj zemlji. Ali prema ovome što trenutno vidim, svi se čine jako dragi.

VENIA: Što očekuješ večeras?
DEVIN: Očekujem da će se dijelu ekipe zbilja svidjeti, a ostali će biti zbunjeni. (smijeh) I ako se vratimo, ti će isti ljudi reći: „Ah, ok….dobro, možemo biti prijatelji.“

VENIA: Na kraju, što bi bila poruka za vaše fanove u Hrvatskoj?DEVIN: Ne znam gdje bih još išao. Da, to pomaže, mislim, kul je. Ljudi su, naravno, ljudi, ali je zanimljivo. Kad sam bio mlad nisam mislio da ću igdje putovati jer nisam niti imao želju putovati izvan Vancouvera, Kanada. Da mi je netko rekao gdje ću biti s 40 godina….da sam s 20 znao kakva ću osoba biti s 40 nikad ne bih izabrao ovu karijeru.
VENIA: Zašto?
DEVIN: Želim da bude tišina. Ne želim ljude oko sebe.  Želim sjediti na kauču, svirati gitaru i biti u tišini. No, mislim da proces postajanja funkcionalne ostasle osobe zahtjeva od tebe, barem kako to ja mislim, da se suočiš sa stvarima koje ti nisu ugodne. Eto, tu sam i moj je život nevjerojatno glasan! Stalno! Nikad nisam sam. Mnoštvo je ljudi. U autobusu sam sa 17-ero ljudi… ali bez toga ne znam bih li naučio stvari koje mi dopuštaju da se ponosim sobom. Kao rezultat svega toga, moraš se naučiti strpljenju, disciplini, svim sranjima koje nisi uopće htio učiti. Sve što sam želio je svirati gitaru, takve su stvari zaista kul. Općenito je kul što se tiče života da ono što želiš je rijetko ono što trebaš.
VENIA: Da, i ono što će ispasti na kraju…
DEVIN: Totalno! Nadam se da ću bez obzira na smrt koja će se dogoditi, otplatiti sve dugove prije nego sve ode kvragu.

VENIA: Puno ti hvala!
DEVIN: Bilo mi je drago!

VENIA: Vidimo se večeras! Među onima koji neće biti zbunjeni.
DEVIN: (smijeh) Vidimo se!

Službeni web: http://www.hevydevy.com/