Intervju:  Buna Bernarda Juretić
Foto: Elena Crnković

 

23. ožujka jedni od najvećih velikana thrash metala, Death Angel, nastupili su po prvi put u Zagrebu. Imali smo jedinstvenu priliku razgovarati s njihovim originalnim članom i suosnivačem, dobro raspoloženim, duhovitim, pristupačnim i izuzetno razgovorljivim gitaristom Robom Cavestanyjem.

VENIA: Za početak, Robe, kako si? Jesi li imao vremena razgledati grad?
ROB: Dobro sam, hvala. Ne, nisam ništa vidio. Vidio sam samo udaljenost od autobusa do tuda i natrag. To je definitivno jedna od tužnih stvari na turneji.

VENIA: Da, poprilično. Vaša Sonic Retribution Eastern Europe turneja započela je 13. ožujka  u Budimpešti. Kako je dosad bilo? Kakvi su tvoji dojmovi?
ROB: Doista je nevjerojatno, definitivno meni jedna od najboljih turneja. Po jednoj stvari zbog toga što na ovoj turneji sviramo ondje gdje nikad prije nismo i to je samo po sebi vrlo uzbudljivo, otići u novu zemlju, grad, negdje o čemu slušaš cijeli život i sad si napokon tamo. I fanovi divljaju, znaju sve riječi pjesama i svaki nastup je odličan. Uvijek se nadamo najboljem, ali, znaš, još je bolje nego što sam očekivao. Super je.

VENIA: Drago mi je da je tako. Htjela bih razgovarati o novom albumu „Relentless Retribution“ koji je izašao u rujnu prošle godine. Kako publika reagira na njega i kako bi ga opisao u usporedbi s prijašnjim albumima?
ROB: Album je jako dobro primljen. Vrlo sam sretan zbog njega. Gdje god sviramo ljudi pjevaju riječi naših novih pjesama jednako kao i starih. Ne vidiš razliku između reakcija. To je odličan osjećaj jer to ne očekuješ i još je jedna dobra stvar to što puno mlađih fanova poznaje naš novi album i uvijek je uzbudljivo kad vidiš energiju mladih kako pjevaju nove pjesme i razbacuju se. Vrlo sam ponosan na novi album i jako mi se sviđa. Uvijek je tako, kad ti izađe novi album i ne znam tko bi uopće rekao „Ne sviđa mi se naš novi album.“ (smijeh)  Naravno da ti se sviđa, i treba, jer si ga stvorio i ako vjeruješ u njega trebaš se tako osjećati, ali istovremeno nikad ne možeš biti siguran. Imali smo nekoliko promjena u postavi, novi bubnjar, novi basist, mnogi su znali našu postavu dugo vremena pa smo nekako osjećali da se novim albumom moramo više dokazati, zbog toga što bi mnogi ljudi sumnjali u nas i mislili da je s nama svršeno i da nećemo biti dovoljno dobri bez originalne postave. Pa smo se vratili starom, agresivnom zvuku kakav je imao naš prvi album „The Ultra-Violence“. Za mene je ovo naš najagresivniji thrash tip napadačkog zvuka od vremena prvog albuma, a možda i više.

VENIA: Odlično! Možeš li nam ukratko opisati proces snimanja „Relentless Retributiona“?
ROB: O, da. To je također za nas bilo nešto drukčije. Nikad nismo snimali izvan Kalifornije, odakle smo i gdje živimo. Ovaj smo album snimili na Floridi s producentom Jasonom Suecofom i on je nevjerojatan tip! Sjajna osoba, dobar producent, nevjerojatan glazbenik i gitarist pa i prijatelj. Postali smo dobri prijatelji i nevjerojatno smo se dobro slagali. Ja sam koproducirao album pa smo puno vremena proveli zajedno, radeći zajedno na tom projektu i naravno, kad radiš s nekim tako rame uz rame ili ćete se lagati ili ne.  Eto, slagali smo se, bili smo na istoj valnoj duljini i na kraju, kad smo ga izabrali kao suradnika na albumu imali smo ideju da bi on mogao iz nas izvući agresivan zvuk, onaj najžešči jer je sigurno dobar u tome. Očekivali smo to i željeli smo nekoga tko bi nas usmjerio. Također je nevjerojatan glazbenik i pogurnuo je našu svirku i mene kao gitarista je usmjeravao bolje nego što sam mislio da bude.

VENIA: Znam da je meksički duo Rodrigo y Gabriela gostovao u pjesmi „Claws In So Deep“. Možeš li nam reći kako je došlo do te suradnje?
ROB: Zbilja je bilo super kako se to dogodilo. Bio sam njihov fan i prije nego što sam ih upoznao. Došli su održati nastup i Oaklandu gdje živim. Stupio sam u kontakt sa svojim prijateljem Alexom Skolnickom iz Testamenta. On ih pozna, gostovao je na njihovom zadnjem albumu. Zamolio sam ga da me spoji s njima jer sam znao da su fanovi thrasha i metala. Napravio je to i spojio me s Rodrigom putem e-maila pa mi je Rodrigo odgovorio rekavši da je velik fan benda i da je kupio „The Ultra-Violence“ na kazeti  u Meksiku kad je bio klinac. Otišao sam na njihov koncert, u backstage, družili smo se, postali frendovi i ostali u kontaktu. Kad smo počeli snimati novi album, poslao mi je mail i mislio sam da se šali jer je rekao „Uh, ne mogu vjerovati da niste zamolili da vam Rodrigo y Gabriela odsviraju intro ili sl. na albumu. Fanovi smo, a niste nas ni pitali hoćemo li se pojaviti na albumu.“ I ja sam odgovorio: „Šališ li se? Pa, znaš da vas pozivam da budete na albumu.“ Eto, imao sam ideju da bi to bio interludij između dvije pjesme i poslao sam mu ih pa su napisali svoj dio prema pjesmama koje su preslušali i poslali nam ga. Skoro sam se rasplakao kad sam čuo koliko je lijep.

VENIA: Da, meni je to jedna od najdražih pjesama na albumu. To je kontrast u pjesmi, kao pjesma unutar pjesme.
ROB: Puno ti hvala! Da, upravo tako! Osjećam se počašćeno što su to učinili za nas. Prije nekoliko tjedana došli su na naš koncert u Hollywoodu, a trenutno su tamo jer surađuju s Hans Zimmerom. Rade soundtrack za novi nastavak „Pirata s Kariba“. O, Bože, za njih je to ogromna čast. Došli su na naš koncert, htjeli su vidjeti kako sviramo uživo i kako smo iskoristili njihov dio u našoj pjesmi itd. Ne mogu vjerovati da smo tako dobri prijatelji, to je stvarno super stvar.

VENIA: Htjela sam te pitati nešto o promjeni u postavi. Imate dva nova člana, Damiena Sissona i Willa Carrolla. Kako je ta promjena u postavi utjecala na rad benda i kako su se oni uklopili kao novi članovi?
ROB: Oh, wow, netko je radio domaću zadaću (smijeh)! Znaš, uz dužno poštovanje Andyju (Galeonu) i Denu (Pepi) učinili su čuda u bendu. Što se tiče razloga zašto Andy i Dennis više nisu u bendu, to je komplicirano, puno se toga događalo i na kraju, nisu bili sretni u bendu, a raspored i stil života na turnejama nije lagan. Stalno putuješ i nas trojica u bendu imamo obitelji. Njih dvojica imaju dvoje djece, a ja također imam jedno dijete i znam da je teško biti roditelj na turneji. Neću kriviti takav razlog niti nešto slično što ima veze s tim. Nije da zarađujemo milijune dolara, uvijek je naglasak na ljubavi prema glazbi i prema tome što radiš. Teško je to raditi na dvije fronte. Također je bilo i nekih glazbenih razilaženja, drukčijih ideja i ustvari smo bili braća odmalena, a braća se stalno svađaju kao psi oko svega. I kad je tu pritisak i stres zbog svega toga, misliš da ćeš eksplodirati. Nitko se više nije zabavljao. Bilo je mnogo svađa i prepiranja i mislim da su sad sretniji jer se više ne moraju s time nositi. Mark, Ted i ja smo čak htjeli još više raditi, više turneja, više rada, jer smo osjećali da je to ključ za daljnji nastavak benda i sada su Damien i Will u potpunosti uz bendi u glazbi. Sve što žele je svirati, ići na turneje, pridonositi bendu, raditi timski i udahnuti novi život bendu. Cijela vibra je puno opuštenija. Stalno se cerekamo i zabavljamo. Odlično se provodimo, puni smo entuzijazma i zbog toga dobro sviramo pa su i kemija i energija nevjerojatni. A da ne spominjem da su sjajni glazbenici, pravi thrasheri.

 

VENIA: Ovog siječnja svirali ste u sklopu festivala 70000 Tons Of Metal, koji je zapravo bio svojevrsno krstarenje Karibima. Kakvo je za tebe bilo to iskustvo i koje su bile najbolje stvati vezane uz to?
ROB: Bilo je to sjajno iskustvo. Iznenadilo me jer, žao mi je što ću to reći, ali da budem iskren, mislio sam da će biti zbrkano, neorganizirano, kaotično i bio sam poprilično skeptičan i nisam bio jedini, mnogi su bili. I povrh svega, osobno nisam tip za brodove i krstarenja (smijeh). Lako pokupim morsku bolest i radije ostajem na suhom. Da ti budem iskren, nikad nisam bio na brodu dulje od 24 sata, no bilo je dobro, nisam se razbolio. Festival je trajao četiri noći i pet dana i uopće se nisam tome veselio, ali na svu sreću, nisam se razbolio i bilo je bomba, odlično organizirano, super napravljeno, bilo je toliko bendova i super stvar je bila to što su fanovi i bendovi bili cijelo vrijeme izmiješani, stalno zajedno. Pet dana si sa 2000 fanova kamo god išao, gdje god sjedio, jeo itd. Katkad je bilo ipak previše kad bi se pijani fanovi svi sjatili i neprestano se htjeli družiti, ali su svi uglavnom bili puni poštovanja. Bilo je odličnih nastupa, svaki je bend svirao dvaput i bile su tri pozornice, jedna na glavnoj palubi pod nebom i dvije unutra. Svirali smo i vani i unutra i to dvije potpuno različite set liste i cijela stvar je bila fantastična. Za mene je vrhunac bio vidjeti Ulija Jona Rotha koji je jedan od mojih idola za sva vremena i stalno sam ga viđao i razgovarao s njim iznova i iznova. Bio sam ushićen što sam se mogao opušteno družiti s nekim tko je moj junak. Slušanje njegove glazbe je jedan od razloga zašto sviram gitaru. To je bilo strašno uzbudljivo.

VENIA: Razgovarala bih o današnjoj američkoj metal sceni. Svi smo svjesni da se ona jako razlikuje od perioda kad se Bay Area scena počela razvijati u 80-ima. Misliš li da su današnji američki bendovi više ili manje kvalitetni i što bi rekao o situaciji na današnjoj sceni u Americi?
ROB: Pa, uvijek mi je vrlo teško direktno odgovoriti na takvo pitanje. Kad sam ja počeo upijati scenu u 80-ima bio sam puno mlađi i tad sam bio drukčija osoba jer sam sve percipirao kao klinac. Kad imaš 15 ili 16 godina i postaneš upućen u scenu, ideš u klubove i gledaš bendove, to ti je cijeli svijet i uzbudljivo je. Naravno i sad je tako, ali sad smo bend koji to radi već jako dugo. Jako se uzbudim kad vidim da se klinci uzbude na koncertima, no što se bendova tiče, mislim da danas bendovi razvaljuju više nego ikad. Volim to misliti za nas, znam da to vrijedi za Exodus, oni su jedan od mojih najdražih bendova otprije i baš smo bili na turneji s njima i s Kreatorom pa sam ih gledao svaku večer. I još uvijek su moćni i jaki, Testament također. Forbidden isto sviraju, ali, da, razgovaramo o novim bendovima. Što se tiče novijih bendova, moram biti potpuno iskren. Ne slušam ih toliko kao kad je sve što si radio bilo slušanje i inspiriranje drugim bendovima i danas kad slušam thrash, volim slušati svoje najdraže stare bendove. Odrastao sam na glazbi koja je na mene utjecala pa mi je zato originalna. Volim čuti to što novi bendovi rade, ali mi je teže naći originalnost kod novih bendova. Ima aspekata njihovog rada koje volim, stvari koje su razvili, a koje nisu postojale u old school thrash metalu, ali moram reći da sam ja old school thrasher  pa moje srce i ukus pripadaju zvuku stare škole. Treba mi vremena da probavim neke nove stvari i na kraju sve završi na tome da izdvajam što je tko od koga ukrao, ali ne znam što bih drugo jer na kraju ne znam kako bi danas netko i bio u potpunosti originalan. Nisam siguran, treba samo pokušati biti svoj i ako uspije, uspije. No, kako je danas puno glazbe, sve je teže biti originalan. Prije 25 godina bilo je manje toga na sceni. Danas dođe do toga da kad pokušaš zvučati originalno to ne zvuči najčešće dobro, zapravo ne zvuči nikako, pa se pitaš, „koga vraga svira“? Ne zvuči kao glazba, ali, ipak, razgovaraš sa pripadnikom stare škole pa sam malo tvrdoglav po tom pitanju. Ali volim energiju koju ti bendovi donose i sve dobro miksaju. Čujem svugdje razne utjecaje i oni sami dodaju neki njihov štih i dobro je vidjeti ih uživo i čuti koliko dobro mogu to iznijeti na pozornici. Danas u studiju ima toliko tehnologije da možeš raditi čuda, sve prepravljati i to rezultira time da netko tko uopće ne zvuči dobro, na kraju zvuči dobro.  Kad sviraš uživo sve izađe na vidjelo i da te onda vidim koliko zapravo energije možeš odaslati publici, a opet svirati precizno i dobro dok istovremeno luduješ te kemiju među članovima benda koji ili uživaju zajedno ili svatko bulji u svoje i ne gledaju se međusobno. Naš bend se bazira na kemiji i vibri i kad sviramo zaista se zabavljamo na stageu i međusobno i s publikom. Opet kad je riječ o novim bendovima, sve je zakon. Drago mi je da to rade, da osjete energiju, doživljavaju glazbu i da su uzbuđeni. Podsjećaju me kakvi smo mi bili kad smo bili mlađi i kako smo bili nabrijani i samo htjeli svirati i biti dio scene. Ali još nisam čuo bend koji rastura, ubija….ili što već među novim bendovima dosada.

VENIA: Što je sljedeće za Death Angel? Reci nam nešto o vašim budućim planovima.
ROB: Rad, rad i samo rad! Svirka, turneje, pisanje novog materijala. Još dugo se ne planiramo odmarati. Sad smo usred turneje kojom promoviramo naš novi album i dugo ćemo biti. Kad završimo s Istočnom Europom, idemo doma i nakon tri dana idemo na drugi dio turneje po Sjevernoj Americi. Već smo odradili pet tjedana tamo, od 70000 Tons Of Metal bili smo na turneji po SAD-u pa smo došli ovamo, pa nakon toga idemo doma odraditi drugi dio Sjeverne Amerike. Tri dana nakon toga idemo na turneju po Jugoistočnoj Aziji. Svirat ćemo na mnogim mjestima gdje prije nikad nismo svirali kao što je Kina, Tajland, Malezija, Indonezija. Svirat ćemo na velikom festivalu na Filipinima s Anthraxom, Hellyeah i to je super, to je sve u travnju. Za ljeto,  festivali su već popunjeni, ovdje u Europi, bit će ponešto festivala i ponešto headline koncerata. Trenutno rezerviramo datume za koncerte u jesen i zimu tako da ćemo ostatak godine stalno biti na turneji i nadam se, napisati i novi album. Imamo velike planove za 2012., ne mogu sada o tome govoriti jer još nije sve objavljeno, ali imamo neke posebnosti koje planiramo za 2012. Postoji i neovisan film o nama koji se trenutno radi. Podosta smo turneje već dosada snimili. To će zapravo biti film o nama s cijelog ovog „Relentless Retribution“ ciklusa. Na prvom heavy metal filmskom festivalu u Los Angelesu sljedeći tjedan, prikazat će se trailer tog filma. Trailer će ići online sljedeći tjedan, skoro je spreman i za godinu dana na festivalu će debitirati sam film i to je zbilja fenomenalno. Vidio sam neke snimke, odlično je, ima puno toga.

VENIA: Odlično! I posljednje pitanje. Moram ti reći da su se mnogi vjerni thrash metal fanovi zaista veselili što će vas po prvi puta vidjeti uživo u Zagrebu. Imaš li kakvu poruku za čitatelje Venia-maga?
ROB: Nadamo se da ćemo vam pružiti standardni, intenzivni Death Angel nastup! Pripremili smo vrlo dugu set listu, oko 18 pjesama, za sat i 45 minuta, svirat ćemo stvari sa svih naših albuma i uzbuđeni smo što smo ovdje prvi put i to nam je i više nego posebno. Stoga, rasturit ćemo! Nadam se da ćete uživati u nastupu i također se želim svima zahvaliti koji su godinama podupirali Death Angel, hvala svim našim fanovima, da nema vas mi ne bismo postojali. Počašćeni smo i svima hvala, hvala, hvala!

VENIA: Hvala ti na intervjuu! Želim vam odličan nastup!
ROB: Hvala tebi! Odličan intervju!