Intervju: Ilhana Škrgić (ilhana@venia-mag.net)
Foto: Nick Kolgian

Nedavno smo, u vrijeme izlaska njihovog novog albuma „The Dream Calls For Blood“, imali veliki užitak razgovarati sa Robom Cavestanyjem iz Death Angela o novom izdanju, nadolazećoj turneji, njegovim glazbenim utjecajima, njihovom posljednjem iskustvu u Hrvatskoj i još mnogo toga. Želimo se zahvaliti Robu, koji je sjajna sugovornik, kao i Nuclear Blastu. Ispod možete pročitati intervju.

DeathAngel2013VENIA: Zdravo, Rob!
ROB: Zdravo!
VENIA: Vjerojatno radiš mnogo intervjua trenutno!
ROB: Upravo sad čitam mnogo emailova. Ovo je jako uzbudljiv trenutak za nas, jer će naš album biti uzdan sutra. Stoga pregledamo detalje oko toga kako ćemo ga streamati, jer ćemo to učiniti od večeras u ponoć. Pustit ćemo cijeli album u streaming u tijeku pet dana, tako da ga svi naši fanovi mogu poslušati na našoj web stranici. Pokušavamo sve postaviti s izvještajem za javnost i svim drugim, i svi su jako uzbuđeni jer je konačno van u ponoć.

VENIA: To je izvrsno! Tijekom posljednjih par godina, između prethodnog izdanja „Relentless Retribution“ i ovog novog albuma „The Dream Calls For Blood“, mnoge dobre stvari su se događale s bendom. Možeš li nam reći nešto o vašim aktivnostima tijekom tog perioda prije nego krenemo razgovarati o novom albumu?
ROB: Naravno. Uradili smo „Relentless Retribution“ koji je izašao 2010., tako da je prošlo tri godine, no bili smo vrlo zaposleni. Čini mi se kao da je to jedna duga godina za nas, jer smo krenuli na turneju za taj album i ostali na turneji tri godine, nešto što nismo do te mjere uradili nikad dotad. Bila je to vrlo duga turneja za nas, no jednostavno volimo svirati svugdje gdje možemo i gurati album dokle god može ići i jednostavno volimo svirati uživo i biti na turneji, stoga je jedna turneja dolazila nakon druge i samo smo išli dalje, pa se činilo da traje unedogled.  Konačno smo morali uvidjeti da je vrijeme da radimo na novom albumu i pokušamo se odmoriti na sekundu i uhvatiti dah. No, imalo smo otprilike plan da uradimo dva albuma jedan za drugim bez pauze između, stoga smo gradili taj poriv i gledali kako će novi album zvučati nakon boravka na turneji toliko dugo, dobijali tu vrstu nadahnuća i utjecaja da pišemo sljedeći album. Jednostavno nismo znali da će turneja trajati tri godine! No, bilo je nevjerojatno, jer smo svirali s mnoštvom mrak bendova – našim prijateljima i bednovima koje poštujemo – išli smo na turneju sa Accidentom, Kreatorom, Sepulturom, Anthraxom, Testamentom… Svirali smo sa svima i bilo je zaista izvrsno i inspirativno. Stoga sam počeo pisati novi album dok smo bili na turneji i jednostavno je prešlo. Nikad nismo stali, nikad uzeli pauzu. Negativan dio je da se nismo odmorili, nismo uspjeli uhvatiti dah. S druge strane, mislim da je misija uspjela, jer smo uhvatili svu tu vatru i energiju u naše snimke, kao i sve intenzivne emocije svega što se događalo nama u ovo vrijeme. Sve je tu s razlogom.

VENIA: Da. Bila sam na vašem posljednjem koncertu ove turneje u Nizozemskoj, pa je to bilo prije svega dva mjeseca.
ROB: Točno tako, to je bio zadnji koncert tog ciklusa. To se doslovno dogodilo nakon što smo već snimili album, no i dalje smo bili na turneji za „Relentless Retribution“. Da, to je službeno bio zadnji show i bilo je zabavno!

VENIA: Bio je to odličan koncert! Hajdemo sad razgovarati o vašem najnovijem izdanju „The Dream Calls For Blood“. Kad je točno snimljen i kako je sve prošlo s procesom snimanja?
ROB: Prošlo je zaista dobro i bio je snimljen od početka travnja kroz svibanj i sve do kraja svibnja, pa je to trajalo oko dva mjeseca. Snimili smo ga u Sanfordu, Florida u studijima Audio Hammer  – na istom mjestu gdje smo uradili „Relentless Retribution“. Imali smo isti tim i opet, učinili smo to namjerno, jer smo imali zaista sjajno iskustvo sa zadnjim albumom, pa smo odlučili da pokušamo nadmašiti sami sebe na svom drugom pokušaju s istim timom. Postali smo zaista bliski prijatelji i imali smo dobru povezanost i kemiju za stvaranje albuma zajedno. Nikad nismo ponovili rad s istim producentom ili istim studijem u našoj karijeri, pa je ovo bio prvi put da nešto ponavljamo i bilo je sjajno. Srećom, ispalo je onako kako smo to zamislili. Čim smo ušli u studio, par sati smo odvojili da se ponovno zbližimo. Prošlo je par godina otkako smo se vidjeli i na kraju prvog dana, već smo krenuli na posao, što je vrlo efektno korištenje vremena, jer uobičajeno morate odvojiti vrijeme da se upoznate i otkrijete kako raditi s nekim drugim. Morate otkriti proves prije nego krenete punom snagom i počnete biti kreativni.  U ovom slučaju, već sam bio u kontaktu s našim producentom Jasonom i upoznali smo se dosta dobro. Nakon smijeha, odmah smo krenuli na posao. Jednostavno smo nastavili gdje smo se zaustavili s drugim albumom, uz iznimku da, godinama kasnije, imali smo mnogo više iskustva i bolju ideju o tome što želimo učiniti. Imali smo malo čvršći plan za ovaj album. Sve je ukazivalo na to da će ovaj album biti poboljšanje od prošlog, jer drugu stvar koju treba uzeti u obzir jest da su naši basist i bubnjar, Damien i Will, na prošlom albumu bili novi u bendu, pa smo proveli nešto vremena na turneju skupa prije prošlog albuma, što je izvrstan način da se upoznate, jednostavno krenuti na turneji i živjeti zajedno na taj način i svirati svaki dan. Uprkos tome, to smo mogli učiniti samo par mjeseci prije snimanja „Relentless Retribution“. Sada, tri godine kasnije, nakon praktično življenja zajedno ove tri godine, postali smo čvrsta braća i prijatelji. Postali smo bliski, imali proživjeli zajedno sjajna iskustva i dobro se povezali, osobno, kao prijatelji  i kao glazbenici koji sviraju zajedno svaku noć. To se definitivno prenijelo u novi album. Sve oko njega je bilo lakše i efikasniji način stvaranja i snimanja. No, s druge strane, inspiracija za materijal i okolnosti koje nas okružuju, emotivno i psihološko okruženje ovog albuma je bilo vrlo intenzivno i bar toliko intenzivno kao na prošlom albumu, no s drugim setom okolnosti koje nas stavljaju u poziciju gdje smo sretni i uzbuđeni oko stvari koje se događaju s bendom i napretkom koji se događa, no, tijekom toga svega, s tim napretkom dolazi, nažalost, mnogo poteškoća i boli, gubitka i stvari koje se događaju kad si tri godine u svemirskom brodu u drugoj galaksiji i onda dođeš natrag na Zemlju tri godine kasnije. Imaš voljene osobe gdje stvari postanu nategnute, ima mnogo napetosti i teških vremena s druge strane slave. Sve je to naraslo i bilo ispušteno u ovaj album.

VENIA: To je druga strana medalje. Nije to uvijek bina i fanovi i ljubav prema glazbi, već i odvojenost od voljenih.
ROB: To je jedna od glavnih stvari i onda se to još udvostruči sa življenjem u malim prostorima i uvjetima kao na busu za turneju. Dovoljno je loše to što živiš u busu sa svojim bendom i ekipom, no na nekim turnejama koje smo radili, dijelili bismo bus sa dva ili čak tri benda po cijelih mjesec dana, pa i više, i na kraju imaš tri do pet dana i počneš drugi mjesec na isti način. Toliko volimo glazbu, volimo svirati, energiju i fanove i razmjenu. Sve što se desi na showu je vrijedno prolaska kroz to sve, no nije to kao da… Bar za naš nivo, mislim, ne žalim se, no ne putujemo uokolo privatnim avionom i ne provodimo noći u hotelu. To bi definitino učinilo stvari ponešto lakšim kako vrijeme prolazi, no postaviš inenzivnu turneju – svirali bismo po 18 večeri zaredom pa bi onda imali jedno noć slobodnu, ili 12 večeri zaredom. Imali bismo zaista agresivan raspored. Ne volimo slobodne dane, jer onda samo sjediš negdje i raspadaš se. Nismo na turneji da idemo u razgledanje grada i elegantne večere i šetanje uokolo. Na turneji smo da sviramo koncerte, pa stoga naredamo jedan za drugim i onda bude prilično brutalno. Obično nemamo hotele, ostajemo u busu i pokušavamo napraviti kompromis koliko je god moguće, jer nismo baš u čeiri velika, ili čak u osam velikih bendova. I dalje smo izgladnjeli bend koji se muči, dan danas. Čak i kad ste tinejdžer i činite ove stvari, kamoli sad kad je prošlo par desetljeća.  Činimo to  jer to volimo i to je jednostavno to što činimo, no za svaki osmijeh, tu je suza koja ide uz njeg! (smije se)

VENIA: Mogu zamisliti koliko je to sve naporno, što je razlog, vjerujem, zašto su fanovi i u biti svatko tko zabasa na vaš koncert i vidi koliko truda unosite u to oduševljeni – jer ili to osjetiš ili ne. Neki bendovi mogu biti na stageu i odraditi sve bez velikog osjećaja, no vi zaista sve stavljate u to, svaku noć na stageu i to je nešto čemu se svaki vaš fan divi, uključujući mene.
ROB: Hvala što si to primjetila i što razumiješ ono što činimo i zašto to činimo, jer to je svakako naš stil! Mislim da svatko ima vlastiti stil i rade stvari drukčije, no mi smo sami veliki fanovi glazbe, volimo ići na koncerte i to je ono što nas je uvelo u glazbu, pa jednostavno nismo nikad zaboravili taj osjećaj biti fan i ići na koncert. Kad idem na nečiji nastup, uvijek analiziram, gledam i osjećam da uvijek mogu skužiti ako neki bend nije baš u tome, ako im je dosadno i rastuži me vidjeti takvo nešto. Zato mislimo na ovaj način – fanovi dolaze unatoč mnogim stvarima da vide koncert, plaćaju, voze odakle god su došli. Potreban je trud da se dođe i želimo da budemo sigurni da svatko dobije vrijednost za svoj novac i dobro se provedu. Uvijek dajemo 100% na stageu, iako kolabiramo nakon nastupa. Mislim, zašto uopće ići na stage ako nećeš to učiniti tako? To je naš standard, pa se nadamo da možemo inspirisati mlađe bendove, ljude, čak i fanove, da jednostavno izađu i budu najbolji u čemu god rade!

VENIA: Vjerni ste svom zvuku na svakom albumu, koji je zaista karakterističan. Da li je teško biti svoj danas na metal sceni kada postoji toliko mješavina svega i svi ti novi mediji i novi načini promoviranja uradaka?
ROB: To je dobro pitanje i sretan sam što mogu reći da nam ne pada teško biti svoji. Razumijem kako to može utjecati na bend, posebice noviji bend koji pokušava otkriti svoj identitet, no mi smo tu već dugo vremena i ponosni smo na našu originalnost. Za mene osobno, jednostavno najbolji način kako to održati jest da budemo svoji i ne pokušavati istražiti ili razmišljati ili analizirati to mnogo, već samo nastaviti s ovim kako već radimo i čini se da je to uspješna formula za nas. Pomalo sam zatvorena uma kad je riječ o novim bendovima u našem žanru. No, ne na negativan način. Otvorim oči i sretan sam kad ljudi otkriju ovaj stil glazbe i da se on sviđa novijim bendovima i ljudima koji osnivaju nove bendove i budu inspirisani time. Samo jednostavno ne tražim glazbeno nadahnuće u novijim stvarima, idem ka izvornom glazbom i uvijek slušam bendove stare škole koje sam obožavao kao klinac. To su bendove i albumi koji su me glazbeno inspirisali, i osim toga, samo izvlačim glazbeni utjecaj ili iz drugih vrsta glazbe, što nitko ne bi mogao prepoznati, jer slušam sve ove drukčije vrste glazbe i nekako ih uspijevam prevesti, stvari koje volim u toj glazbi u metal. Sjećam se što me je inspirisalo u tom dijelu, no, dok mi to odsviramo, uopće ne zvuči kao izvor, no došlo je iz nečega što nije metal. Zato to valjda ne zvuči kao bilo koja druga metal stvar.

VENIA: Zapravo imam pitanje o tome. Koji su tvoji omiljeni glazbenici i što slušaš od novijih albuma, ako ih slušaš. Ako pogledamo na tvoju mp3 listu, što bismo mogli naći?
ROB: Oh, čovječe, ne mogu otkriti svoje tajne sastojke! (oboje se smiju) Pa, to je ekstremno raznovrsna kolekcija. Mogu imati raspon od nečeg novijeg – mogu poslušati novi album Ghosta, ili novi Carcass kojeg još nisam poslušao, no koji sam tek dobio jučer, pa jedva čekam da ga stavim, pošto sam čuo da je sjajan album. Znaš, onda kružiti natrag do „Ride The Lightning“ ili „Master of Puppets“, ili „Don’t Break The Oath“ Mercyful Fatea, kad je riječ o metalu. Imam stare Scorpions, Stevieja Raya Vaughna, onda se kreneš razgranavati ka Stevieju Wonderu, Bobu Marleyju, Janis Joplin,  Eltonu Johnu iz ranih 70-tih i Fleetwood Macu. Zatim, pravo u rock, naravno, Sabbath, AC/DC, Led Zeppelin, no onda krene ludim stazama i počne sa Earth, Wind & Fire ili Jamiroquaijem ili čak Aliciom Keys ili Black Eyed Peas, Public Enemyjem. Imaju sve vrste, Rodrigo Y Gabriella, Pepe Romero, Billie Holliday. Jednostavno zavisi od mog raspoloženja. Živim i dišem metal, nemoj me pogrešno razumjeti, nikad ne bih mogao biti optužen za to da nemam metal u duši. Svaki dan – tri sata na probi i kad god smo na turneji, svaku noć šest ili sedam sati, pa sam i dalje pun metala, ne moram ga čak ni slušati, jednostavno se dogodi. Naprimjer, uđem u sobu a metal svira, na playeru ili na probi, stoga nema nedostatka metala. Jednostavno slušam druge vrste glazbe ali se želim smiriti i ormarati, ne upalim TV i gledam neki brutalni horor film svaki put kad upalim TV. Uglavnom, prilično raznovrsno. Volim i posljednja tri albuma Musea.

VENIA: Mislim da je dobro poznavati sve žanrove, čisto da se vidi što se sve događa tamo.
ROB: Upravo tako. Znaš, volim pisanje. Volim i sviruckanje na gitari. Definitivno nisam osjednut tehnikom, nisam geek za gitaru, iako sam glavni gitarist. Dosadi mi kad gledam ljude kako drobe i drobe po gitari. Velik sam fan pisanja pjesama, volim ubilačke pjesme. Ne mora imati drobljenja u sebi da bi bila ubilačka. Negdje drugdje ima mnogo drobljenja, no ja jednostavno volim dobro napisanu pjesmu. Volim bendove poput Journey i bendove gdje je reakcija ljudi obično „Uh, Bože, taj prokleti bend!“, no tu su stvari koje hvataju pozornost i aranžmani pjesama. Volim ubilačke vokale i dobro napisanu gitarsku solažu i takve stvari. Volim dobru pjesmu, čak i pop pjesmu, dok god nije totalno mljeckava poput Justina Biebera ili čega već.

VENIA: Da, postoji kvalitet u svakom žanru, samo ga trebaš otkriti i prepoznati ga. Stavili ste mnoge pjesme online, trailere za novi album i večeras steamate novi album. Što misliš o ovom novom pristupu promoviranju glazbe i novih izdanja?
ROB: Mislim da je to cool, mora postojati nešto, jer je to način na koji se razvila tehnologija i način da svi jednostavno mogu prokleto ukrasti sve i kopirati. Za bolji termin, to zovu „file sharing“, no to je u biti krađa. Ne mogu reći da me ne mogu optužiti za mali „file sharing“, no sad sam jednostavno odlučio da… znaš, prije nekog vremena sam bio bijesan zbog toga, no sad to dođe to točke gdje to moraš prigrliti i pokušati iskoristiti ove stvari, ova oruđa i oružje, za vlastitu misiju. To je upravo to što su oni zapravo – oruđa za promociju.  Negativna strana je ta da bi to moglo rezultirati u manjoj prodaji za ljude koji zarađuju za život snimanjem, no to su stare vijesti, prodaja je opala. Ja gledam na to ovako – ovo je prvi put da smo to u potpunosti prigrlili. Onda kad smo na to počeli gledati kao na normalan medij modernog doba, prestali smo gledati na to kao na neprijatelja i počeli ga posmatrai kao saveznika. Stoga smo puštali četiri pjesme, po jednu svakog tjedna, do objave albuma i bilo je zabavno za nas i imalo je svoju svrhu. Mislim da imamo jako snažne pjesme na ovom albumu, i kao što sam rekao, fan sam pisanja pjesama, pa sam mislio da su naše pjesme, jedna po jedna, zanimljive i da će biti najbolje oružje u promociji naše vlastite glazbe, jednostavno dati ljudima pjesme. Podsjeća to na igru, kao što je to bilo u stara vremena, ovo bi bilo na rock radiju, i imali bi singleove, ljudi bi vozili i puštali tvoje pjesme na radiju i zavoljeli ove dvije ili tri pjesme koje bi čuli, da bi, kad album izađe na svjetlo dana, jednostavno morali ga kupiti, jer bi već voljeli ove dvije pjesme koje su slušali cijelo vrijeme. To je to što činimo i uspjelo je, jer su ljudi oduševljeni, vole svaku pjesmu i gledamo na naš album kao, ovo je naš „Rumors“ album Fleetwood Maca, imamo hrpu hitova na ovom i zaista osjećamo da… Mislim da je ovo naš najbolji album, neću reći klišej ako to kažem. Svi govore to za svoje stvari, no mislim da ovaj album ima zaista dobre pjesme, pa korištenje pjesama na ovaj način je proradilo. Imamo već četiri singlea vani prije engo izađe album  i svi postovi i stvar s Blastom koju radimo i interaktive stvari poput toga da kažemo da ćemo pustiti sutra novu pjesmu i Rob će doći na stvarčicu s chat prozorom i onda naša pjesma izađe u 12 popodne a u 5 poslijepodne je bilo najavljeno da ćemo skočiti u chat sobu i dati fanovima prokletu priliku da me ispitivaju. (oboje se smiju) Bilo je sjajno! U isto vrijeme sam imao 25 različitih razgovora! Naravno, to nikad nije bilo moguće prije, stoga mislim da je to sve zabavno i opet, klinci su se totalno na to naviknuli.

VENIA: To uzbudi fanove npr. vidjeti trailere na stranici Nuclear Blasta i sve to – ljudi pričaju o tome. Stoga, čini se kao dobra stvar za iskoristiti.
ROB: Da, i komentari koje se događaju trenutačno, jako je zabavno to vidjeti. Definitivno će te oštetiti ako ti je materijal užasan a ti ga objaviš, i onda svi reagiraju „To je jednostavno užasno!“

VENIA: Može se okrenuti protiv tebe ako imaš loš materijal. No, vi dečki se ne morate brinuti oko toga.
ROB: Sviđa mi se to. Po mom mišljenju, to je definitivno kao sport gdje jednostavno ne možeš to lažirati. Ne možeš se samo sakriti iza imidža kojeg pokušavaš stvoriti, jer glazba – čut ćeš ako nije dobra. Kad daješ ljudima priliku da poslušaju nešto, bolje je da imaš dobru stvar ili će te pokositi komentarima i svi će znati. Imamo veliko samopouzdanje oko našeg albuma, pa je to način da vidiš da li je to istina i test je bio u našu korist, pa smo sad nevjerojatno uzbuđeni oko izlaska albuma. Na samom početku, uvijek se pitaš „Oh, Bože! Mislimo da je dobar, no što ako se nikome ne svidi?“ No sad smo „testirali vode“ i jedan tjedan od početka turneje. To je dobro za naše samopouzdanje, imamo probe i svi su uzbuđeni radeći na novim pjesmama i već znamo da će publika pjevati refren naslovne pjesme na prvom nastupu koji će se desiti. Vrlo smo smjeli ovdje, sviramo sedam novih pjesama u našem live setu, pa ako ljudi nemaju unaprijed mogućnost slušanja novog albuma, ne bismo to ni činili, jer ačbum će biti van tek par dana i ne želiš to učiniti ekipi, jer nitko ne bi znao nove pjesme, pa stojiš tu, pokušavaš to sve unijeti u sebi kad nikad to nisi prije čuo. Bilo bi to dosadno za ljude, iako su pjesme cool – nitko ih nije čuo. Zasad, bar znamo četiri pjesme koje će mnogo posjetitelja znati, pa će to samo poboljšati doživljaj na koncertu.

VENIA: Uskoro krećete na turneju. Reci nam nešto o tome. Uopće se niste odmorili!
ROB: Turneja nam počinje za tjedan dana! Odrađujemo posljednje probe i prilično smo uzbuđeni zbog turneje. Volimo album i jednostavno smo jedna uzbuđena hrpa momaka! Vježbamo do iznemoglosti – nakon intervjua, idem na ranu probu i sljedećeg tjedna nam slijedi prvi nastup u San Franciscu, stoga je to deset puta više uzbudljivo, jer je to naš rodni grad. Prošlo je najmanje godinu dana otkako smo imali headlining show u San Franciscu, pa smo se baš suzdržavali od sviranja doma kako bi naši nastupi kod kuće bili posebni. Fanovi budu tužni jer sviramo svugdje više nego kod kuće, no zaista želimo napraviti velike događaje od naših koncerata u San Franciscu. Zapravo, turneja počinje s dva koncerta u San Franciscu – sljedeći četvrtak i petak navečer. Koncert u petak je već neko vrijeme rasprodan, pa je sjajno znati da je taj show već pun i rasprodan i sad radimo na nastupu za četvrtak. Treći show je u subotu navečer u Hollywoodu, koje je također uzbudljivo mjesto za svirati, jer je naših par koncerata u Hollywoodu bilo ludo. Prva četiri koncerta su u Kaliforniji i sjajna stvar je da, sa svakom kupljenom kartom, dajemo naš CD besplatno. Svaka osoba koja dođe na koncert dobije primjerak CD-a s kartom. Nikad ni to nismo radili, pa su ljudu vrlo sretni zbog toga i osjećaj večeri će biti slavljenički. Imat ćemo turneju po sjevernoj Americi koja će trajati mjesec dana, zatim sredinom studenog se vraćamo doma nekoliko dana i onda idemo u Europu gdje ćemo svirati  headlining turneju još jedan mjesec i to je to za kraj godine. Naravno, sljedeće godine ćemo biti na turneji čitavu godinu dana.

VENIA:  Sjećaš li se nastupa u Hrvatskoj prije par godina? Nisam bila tamo, no čula sam da ste se družili s fanovima poslije nastupa, kao i uvijek. Što misliš o našim fanovima ovdje u Hrvatskoj i regiji?
ROB: Pokušavam se sjetiti – je li to bio Metalfest, festival odmah do vode?
VENIA: Da, u Zadru.
ROB: Zadar, da, bilo je nevjerojatno! Prekrasno područje, vrlo lijepo mjesto pokraj vode i proveli smo se izvrsno tamo. Mislim da je to bila noć kada su svirali Megadeth i W.A.S.P., pa je Megadeth naljutio sve sa svojom produkcijom, pa su W.A.S.P. na kraju otkazali, jer valjda nisu htjeli podnositi Megadethova sranja. W.A.S.P. je otkazao, što je naljutilo publiku, pa su nas htjeli natjerati da nastupamo jako rano, jer je Megadeth mijenjao cijeli raspored. Nismo htjeli ići rano, pa su nas natjerali da sviramo nakon Megadetha, pa smo mi bili bjesni zbog toga, no sve je ispalo dobro, jer je Megadeth izašao na stage i publika je bila bijesna na njih, jer su zbog njih otkazali W.A.S.P. Na nesreću po njih, ne kažem da sam sretan zbog toga, no ispalo je dobro po nas, jer je publika bila zaista bijesna i počela bacati predmete na Megadeth i mislim da je Davea Mustaine udario kamen ili nešto, kojeg je bacio fan Death Angela. Momak koji je to bacio je nosio majicu Death Angel i dobio batine zbog toga, sjećam se da sam to vidio. Nadali smo se da Dave nije pomislio da je taj momak s nama ili bilo što slično. Stoga su oni skratili nastup, svirali su samo 30 minuta otprilike, pa smo mi nastupili nakon toga, bili smo posljednji. Svirali smo puni headliner set sa svjetlima is vime i bilo je nevjerojatno! Imalo smo jaku vibru i rekli smo publici da ćemo zaboraviti na sva ta sranje otprije i jednostavno se dobro provesti. Imali smo izvrstan set i to je bio jedan od najboljih nastupa na cijeloj turneji. Nikad to neću zaboraviti, bilo je to kao da smo bili headlineri nad Megadethom.

VENIA: Mislim i da se sjećam da sam pročitala par izvještaja u kojima se kaže da ste imali toliko razumijevanja i niste ništa zamjerali, te da ste stoga preuzeli naziv headlinera večeri, jer ste bili OK s cijelom situacijom i tu zbog glazbe. Hvala na intervjuu i tvom vremenu večeras, Rob. Da li imaš neku poruku fanovima?
ROB: Hvala na tome što nas podržavate, hvala što nas slušate i dolazite na naše koncerte i potpori ovoj sceni i žanru glazbe. Nismo to mogli učiniti bez vas i uglavnom to i činimo za vas. Imamo ogromnu razmjenu energije, hvala vam puno i nadam se da ćete poslušati naš novi album „The Dream Calls For Blood“ i jedva čekamo da se vratimo u vašu predivnu zemlju! Svaki put kad smo bili ondje, bila je ludnica, stoga vam hvala na slušanju!

Službeni web: www.deathangel.us