ZAGREB, MOČVARA, 11.09.2010.

PRESS KONFERENCIJA / OKRUGLI STOL

Uvod i transkript: Ivana Sataić (ivana@venia-mag.net)
Snimka: Zare

Nekoliko sati prije nastupa pred zagrebačkom publikom pioiri njemačkog vala elektronske, industrijske  i post-punk glazbe, DAF, punog naziva Deutsch Americhanische Freundschaft na terasi su kluba Močvara sudjelovali u okruglom stolu na temu „Rock i politika“.
Povijest pop kulture na ovim prostorima nalagala bi da se prvi koncert D.A.F.-a održi u Jabuci s čijih su gramofona pjesme ovog njemačkog electro-punk dua ranih 80-ih bile vrćene do iznemoglosti plesača u tom kultnom zagrebačkom klubu.
Dvočlani sastav kojeg čine Gabriel Delgad i Robert Görl u mnogočemu su utemeljitelji electro scene i bend koji je otvorio vrata britanskom new waveu i bendovima poput Human League, Ultravox, Depeche Mode, Soft Cell ili Pet Shop Boys koji su  i danas sastavni dio svih radijskih programa koji iole drže do sebe.
Stoga je dolazak DAF-a u Močvaru u sklopu Zagrebi! festivala, baš kao i okrugli stol sa članovima benda upriličen za sve zainteresirane, bitna kulturna komponenta za grad koji je tijekom 80-ih alternativnu scenu odgajao u Jabuci, a danas, eto, u često osporavanoj Močvari.
Ovaj bend iz Düsseldorfa nepravedno je tijekom posljednjeg desetljeća zaboravljen, baš kao i kultni britanske Cabaret Voltare, unatoč ključnoj ulozi koju su odigrali na minimalističkoj electro-sceni. No to to nas nije spriječilo da se u prohladno zagrebačko poslijepodne zaputimo u gradski rasadnik alternativne kulture (također nepravedno zapostavljene posljednjeg desetljeća) i popratimo riječi koji su tijekom karijere iznjedrili provokativne slogane poput “tanz der Mussolini, tanz der Adolf Hitler, tanz der Jesus Christos, tanz der Kommunismus” te homoerotični imidž s kojim će koju sezonu kasnije svijet zapaliti Frenkie Goes To Hollywood.

1) Vaše prve impresije o Zagrebu?
ROBERT: Moja prva impresija bila je isto vrijeme kao u Berlinu. Ista temperatura. To je bila moja prva impresija. Vrijeme.
GABI: Vrijeme impresija. Nisam vidio mnogo od Zagreba, samo klub. Klub je lijep. Vrijeme nije jako lijepo ali dobro.
ROBERT: On je došao iz toploga u Španjolskoj. Ali nismo vidjeli mnogo toga ovdje, samo ponešto iz auta a tu i nije bilo mnogo za vidjeti. Željeli bismo ići na more, na plažu.

2) Možete li reći nešto o svojim počecima u Düsseldorfu? Iz tog je grada i Kraftwerk.
GABI:
Da, to je isti grad.
- Kako to da je najvažnija snaga electro scene došla iz Düsseldorfa? Što tamo tada nije bilo ‘u redu’?
ROBERT: To je slučajnost.
GABI: Da, to je slučajnost. I od tamo su Kraftwerk, DAF. Pa, Düsseldorf je općenito gledajući bogat grad. Ne znam zašto ali mislim da su u povijesti gradovi poput Pariza okupljali ljude, postojale su neke vruće točke povijesti u politici, u kulturi pa imate mjesta u koja svi idu. To je kao crna rupa u svemiru za kreativnost.
ROBERT: Bio je jedan stari klub gdje smo se svi nalazili poslije podne. Mnogo se ljudi tamo srelo. To je zanimljivo. Mnogo je različitih bendova i  ljudi došlo tamo.
GABI: To je utjecalo na sve ljude koji su dolazili.

3) Mnogo ste putovali i posjetili gradove poput New Yorka, Londona, Pariza…. Što je to što niste uspjeli naći nigdje drugdje nego u Düsseldorfu što je tako važno za vašu karijeru?
GABI: Bili smo u Londonu. Kada smo započeli u Njemačkoj svirali smo nekoliko koncerata ali smo mislili da se tamo sve događa, punk… pa smo otišli u London. To je kao što glumci idu u Hollywood. Ali u to vrijeme ako si želio raditi novu glazbu išao bi u London jer to je bio centar, ne Düsseldorf. Pogrešno je misliti: „Ok, ja am hrvatski hip-hoper. Radim album, dobar sam.“ Ne, odi u L.A., snimi album za ljude u L.A.-u i znati ćeš jesi li stvarno dobar hip hoper.

4) Dakle u Njemačkoj je bio heavy metal?
GABI: Tako je. Ako je u Njemačkoj heavy metal odi u SAD i pokaži im koliko si dobar. Ako ostaneš kod kuće možeš napraviti jeftinu imitaciju nečega i uspjeti.

5) Kada slušam vašu glazbu to je kao vrhunac scene, zabavno je, možeš čuti sve vaše utjecaje. Je li i vama bilo zabavno?
GABI: Da, to je bilo vrlo korisno vrijeme ne samo za glazbu nego i za druge stvari u kulturi i politici. Toliko je mnogo stvari započelo u 80.-ima, kao osobna računala. Mnoge stvari iz današnjice nastale su u 80.-ima.
ROBERT: Postojala je zajednica u Düsseldorfu.
GABI: Mogao si vidjeti što se događa.
ROBERT: Ljudi iz medija su došli tamo, fotografi su došli, DAF je došao, Kraftwerk je došao tamo, bila je velika razmjena, vidjeli smo jedni druge. Mnogo je toga u vremenu. Jer 10 godina kasnije bilo je mrtvo vrijeme, sve se razvilo i ljudi su uspjeli. U to je vrijeme bio kreativni početak, bilo je posebno vrijeme.

6) Je li svo to zbunjivanje medija bilo dio vaše strategije?
GABI: Tako je. Željeli smo raditi bilo što bez ikakvog objašnjenja. Ali za medije trebaš objašnjenja. A mi im nismo željeli dati objašnjenja. Tako da je to direktno veliki nesporazum ali naša nas je publika uvijek razumjela. Nismo željeli sve objašnjavati. Ako imaš novu stvar koja nema veze sa tvojim starim radom moraš koristiti određene kodove i  kasnije imaš to društvo, industriju, pop posao i ako imaš kodove bolje je jer imaš više vremena za raditi stvari. Industrija nas lovi: „Aha, to je techno. Techno je ovo, ovo, ovo i ovo. Ovo je punk: ovo, ovo i ovo.“ Tada oni  mogu raditi svoj vlastiti punk, svoj vlastiti techno i  mogu nas mijenjati. Tako da što imaš bolju kodifikaciju snažniji možeš biti.

7 ) Jedna od vaših pjesama koje su uslijedile bila je „Der Mussolini“ i bio je to drugačiji jezink nakon punka i svega. Kakva je bila reakcija na tu pjesmu?
ROBERT: Imali smo također vrlo žestoku reakciju u Njemačkoj. Bila je zabranjena na radiju.
GABI: Ne svuda ali na primjer u Berlinu je bila zabranjena na radiju. Naravno, ako radiš provokativne stvari dobiješ reakciju. To je normalno.
ROBERT: Moralo je biti provokativno. Željeli smo isprovocirati stvari.
GABI: Dovesti ideologije na rub. Ok, prvi dio bio je također  seksipil jer neke su mi riječi seksi i uvijek sam mislio da je Mussolini seksi riječ. Potpuno neutralna, bez ikakvog političkog sadržaja. Samo riječ. Zvuk – Mussolini. Meni dobro zvuči. To je seksi riječ i želio sam napraviti nešto sa zvukom Mussolini. Ali također je i o mijenjanju ideologija i uništavanju monumenata.
ROBERT: Svakog uspjeha.

8) U ranoj fazi odbili ste pjevati na engleskom i pjevali striktno na njemačkom. Je li to bio dio vašeg imagea?GABI: Nije to samo dio imagea. To je ozbiljna stvar jer DAF od samog početka nije želio imitirati američki pop, rock ili štogod. Zapravo mi mislimo da postoji vrlo snažan utjecaj Amerike u kulturi, televiziji, glazbi, posvuda. Pa na samom početku jedan od naših glavnih sadržaja bio je odbiti imitirati rock ‘n’ roll, odbiti pjevati na engleskom. Mi to ne radimo. Mi imamo svoj vlastiti identitet. Naš identitet nije američki identitet.
ROBERT: Kada smo se pojavili to je bila neka vrsta nove glazbe, bilo je otvorenje za neke stvarno nove stvari, umjetnost, glazbu. Nakon nekoliko godina stvari su postale normalnije, ljudi su profesionalci i razvijaju nove stvari koje ranije nisu. Al ako radiš ekstemnu glazbu dva desetljeća to je vrlo važno.
GABI: Mislim na trenutak o konzervativnoj stvari. Ne samo u glazbi već također u kulturi općenito: umjetnost, kino. Ali siguran sam da je samo stvar određenog vremena i onda dolaze nove stvari. Uvijek je bilo tako.

9) U 80.-ima je rock glazba poput Kissa bila mainstream, DAF je bio alternativa…
GABI: Od početka jedna od osnovih stvari kod DAF-a bial je da ne koristimo pjesme orijentiratne strukture već pjesme orijentirane pjesmi. Danas je normalno za house i techno da budu orijentirani pjesmi ali u ono vrijeme normalna je pjesma bila sa gitaram i solažama. A mi to nismo željeli. Mi smo željeli da se jedna stvar nastavlja na toj snimici. Tako da smo jedan od prvih bendova koji je napravio u potpunosti pjesmi orijentiranu glazbu.
ROBERT: To je bilo  nešto novo, novi dio jer je bilo revolucionarno u glazbi. Bio je to drugačiji način pisanja, jednostavno smo odbacili konzervativno pisanje i rekli: ovo je novi stil.

10) Nikada niste pokušali pobjeći od politike?
ROBERT: Misliš politike u pjesmama? Pa uvijek je tamo. Uvijek su loša vremena u politici o kojima moraš govoriti.
GABI: Mislim da svaki dio života ima politički aspekt. Kao što i svaki dio života ima seksualni dio. Sex, politika i nasilje su svugdje. Mi ih izražavamo. To je način na koji jesmo, na koji mislimo i koji živimo. Ne živimo u normalnom društvu, ne slijedimo pravila. Pravila države, policije, vojske, kulture, ministra, koga god. Mi stvarano sami svoja pravila. Pjevamo na njemačkom. Poprilični smo anarhisti. Tako smo željeli prekršiti i svoja vlastita pravla i reći: ok, sada pjevamo na engleskom, ne nosimo crno. *smijeh* Sa razlogom. Jer željeli smo prekršiti svoja vlastita pravila. Ne samo u umjetnosti već i u životu. Ne poštuj svoja pravila, prekrši ih s vremena na vrijeme. To te čini mladim, svježim. Prekrši sva pravila, uključujući i svoja. To je moto.

11) Kako bi opisali Deutsch-Amerikanische Freundshaft danas? Mislim između Njemačke i SAD-a? Mnogo se stvari dogodilo ali prijateljstvo uvijek traje.
GABI: Oh, stvari se ne mijenjaju baš toliko. Sve je isto. Potpuno isto kao prije 30 godina. NATO, SAD, Njemačka i Europska uniaj. Sve je isto. I američka radnička vladavina. I kineska. Ali mi, zapadnjaci, živimo kao u njihovoj vladavini. Moramo gledati njihovu televiziju, njihove filmove, slušati njihovu glazbu, voljeti njihove djevojke, pomagati im u vojnim akcijama. Nije trebalo tako biti u europskoj zajednici ali to ne vidim. Svi radimo ono što SAD kažu.

12) Možete li reći nešto o omotu za prvi single Gold und Liebe i stil na njemu?
ROBERT: Crna koža?
- Da. Je li to bilo originalno napravljeno za vas ili ste unajmili modne dizajnere da vam to naprave ili? Zato jer mislim da je to vrlo važan image.
ROBERT: Ne, mi volimo modu.
GABI: Volimo  modu ionako. Mi nosimo tu odjeću.
- U privatnom životu?
ROBERT: Da, u privatnom životu.
GABI: Idemo u supermarket u takvoj odjeći.
ROBERT: Ljudi su mislili da smo ludi. I slijedili su nas.
GABI: Išli smo u sex shopove jer u to vrijeme nisi mogao kupiti kožu  na svakom koraku. Sada je možeš kupiti svugdje. U to je vrijeme koža bila stvar za sex  shopove.
ROBERT: Tako da smo mnogo stvari iz sex shopova izveli na ulice. I zato što smo nosili kožu u privatnom životu ljudi su nas slijedili. Kada smo se okrenuli slijedili su nas. Tako smo shvatili da je to ljudima atraktivno. Kada sviraš glazba je neka vrsta znaka a onda shvatiš da te ljudi slijede na ulici, 40 ljudi iza tebe te slijedi zbog kožne odjeće.
GABI: Zato što je to tada bilo novo.
ROBERT: Bilo je vrlo provokativno i atraktivno. Sviđalo nam se. Mislili smo: ovo je super. Pa ako obučemo neku odjeću to je: wow, možemo kreirati stvari. Ne samo glazbu već i stil. Tako smo odlučili o omotima. Odlučili smo o odjeći, sve je bilo iz našeg privatnog života. Pogledaj koncept iza nas, nije od agenata kao danas. Danas agenti odlučuju za bendove i to je vrlo komercijalno. To je također i velika razlika među nama.

13) Ok, znači tada su izdavačke kuće to prihvatile no kasnije je bilo nekih pritisaka.
GABI: Ne zapravo. Imali smo određeni image u poslu. Bilo je prilično očito da nas ne mogu kontrolirati kao bend i naše ugovore. Mislim da smo bili jedan od prvih bendova koji je imao ugovor sa Virginom za album sa punom umjetničkom kontrolom.
- Da, ali kasnije nisu radili na taj način.
ROBERT: To je sigurno. Sa drugim bendovima nisu.
GABI: Ali mi smo imali svoj image i došli smo u izdavačku kuću i znaju da ako se nose s ova dva tipa ne mogu…
ROBERT: Ne mogu se dogovoriti s nama. Ne mogu reći napravite ovo ili ono.
GABI: Znaju da ne mogu. Ali istina je da su u to vrijeme izdavačke kuće bile otvorenije… to zapravo nije istina. Bilo je nekoliko izdavačkih kuća koje su bile otvorenije i  nekoliko koje uopće nisu bile otvorene već totalno konzervativne.
ROBERT: Ali nitko u tim kućama to ne bi napravio, kompromis. Oni su to napravili samo zato što je postalo veliko. Naš je stil posao velik na ulicama tako da je glavna kuća samo uskočila i potpisala ugovor. To rade kad vide da se nešto događa.
GABI: Novo tržište. Rekao bih da su izdavačke kuće bile određenije, danas imamo dvije ili tri kuće u sviejtu. Universal, EMI, Sony i to je to. Ali ne bih rekao da je bilo slobodnije ili otvorenije. Ne zapravo. I mi smo od pritiskom da ne izgubimo tržište za nezavisne kuće.
ROBERT: To je bilo veliko vrijeme za nezavisne kuće.

14) Što  mislite o downloadanju glazbe? Sviđa li vam se ideja da svoju glazbu dajete tako, besplatno?
GABI: Da, naravno. Mislim da je to također način komunikacije i nisam jedan od glazbenika koji razmišlja o copyrightu. Protiv sam bilo koje vrste copyrighta, jednostavno slobodno dijelite sve bez ograničenja. Mislim da to čini sve demokratičnijim i dostuno je mnogima. Naravno, uvijek će biti i mnogo onih koji će kopirati i zloupotrebljavati stvari. Ali uvijek je bilo tako. Siguran sam da u budućnosti više neće biti pitanja copyrighta ne samo u glazbi već i filmu, literaturi umjetnosti. Ovaj klasični copyright će nestati, potpuno sam siguran. Bez obzira na to što vlada ili agencije koje se bave zaštitom copyrighta čine ovaj tipični copyright će nestati.
- Ali ne misliš li da onda autor  ne može biti plaćen za to što je napravio, za svoj rad?
GABI: Da, ali mnogi su načini da budeš plaćen. Zašto iz glazbe? Ljudi će platiti  koncerte, merchandise…. ne mislim da je nužno za bend da živi od prihoda od downloada izdavačke kuće. To je bilo u redu možda prije 50 godina ali sada ne. Danas ako imaš bend zato da bi živio od copyrighta izdavača si lud.
- Neki bendovi također daju glazbu na besplatni download ali možeš i nešto platiti za nju.
GABI: Da, ali onda plati vrlo malo (simbolično). Ako kažem imaš ovu kavu besplatno ali ako želiš možeš nešto platiti nitko ne plati 10 kuna, svi plate 1 kunu. Isto se događa s radiom, neki nisu platili uopće, neki su rekli: ok, dam im. To je lijepa ideja ali mislim da nije jako dobra ako koristiš medije da promoviraju tvoju glazbu i tvoje različite projekte.
ROBERT: Mislim da bi trebalo novih ideja o tome jer mnogo  ljudi vidi to kao veliki problem za izdavačke kuće jer ljudi ne plaćaju za downloadanje.
GABI: Ali moram reći da izdavačke kuće zaista vole živjeti ovaj život i reći da downloadnje ubija bend. To uopće istina, stvarno. Kao prvo uvijek je bilo tako da ako napraviš jedan album pojavi se osam kaseta kopija. To je bilo skoro isto rekao bih. Pravi problem je u tome što izdavačke kuće kažu da glazba nema više isto značenje kao prije 30 godina. Kad sam bio dijete nije bilo drugog način da se izraziš  nego glazba. Danas imaš spotove, playstatione, dizajn, filmove, mobilne telefone…. pa  mladi ljudi danas ne moraju ići za glazbom, mogu pronaći svoj put izražavajući svoj karakter iz svojih mobilnih telefona ili kroz računalne igrice. To ne mora nužno biti kroz glazbu. S druge strane za jedan CD umjetnik dobije 2 eura, izdavačka kuća 20. Za što? Da idu na skupe večere, za velike postere Jennifer Lopez i to je problem. Kada bi izdavačka kuća prodavala CD za 5 eura umjesto 25 eura ne bi bilo problema sa downloadanjem. I znaš, mi smo umjetnici. Ne razmišljamo na način: sjednimo i pogledajmo kako ćemo eksplotirati DAF. Zato ne želimo izdadti DVD, možete sve naći na youtubeu. I zato imamo taj limited singl edition. Samo 2000 kopija za fanove.

15) Gdje nalazite inspiraciju i umjetnost danas?
GABI: Umjetnost? Pa, mislim da kada god je neka duboka financijska kriza odlično je vrijeme za umjetnost. Pa mislim da umjetnost dolazi do vrlo važne točke jer mislim da je politika za političare a možda je  umjetnost za stvarni svijet, inspirira društvo sa novim idejama, novi konceptima, čak i novim moralom, novim stvarima. Mislim da možda umjetnost može obogatiti stvari poput politike, religije jer mnoge druge filozofije ne daju odgovor.
ROBERT: Mislim da Hrvatska ima političara koji je iz umjetnosti, iz glazbe, je li tako?
- Da.
ROBERT: Tko je on?
- Predsjednik Hrvatske.
ROBERT: Je li on glazbenik?
- Da, on je i skladatelj.

16) Što  mislite o sponzorima na način da neke velike kompanije podupiru glazbenike?
GABI: Pa mislim da je tužno ako bend ili nogometni klub ima sponzora i nosi njegovo ime na majici. To je stvarno tužno. Ali ne samo za bendove ili nogometne klubove, to je stvarno tužno. Zamisli sada nas ovdje s Agrokorom na prsima. *smijeh* To je tužno. Imamo minute i minute tih spotova na televiziji – mlijeko, čokolade …. To je smiješno. Posebice za nogometne klubove koji su tako bogati i još nose sponzorske logotipove. Zašto? Mogu si i istetovirati ovdje na čelo, Agrokor, za ostatak života. Ali Barcelona je jedini nogometni  klub koji nosi nešto na majicama a nije za to plaćen. Oni imaju UNICEF logo i nisu plaćeni za to. To je jedini klub na svijetu bez sponzora. I mnogo benova kada idu na pozornicu  imaju sponzorov logotip iza leđa. Meni se to ne sviđa. Trebali smo svirati na nekom festivalu koji je iamo neki čudan logo i rekli smo: ne, ne,  nećemo svirati tamo. To se može stvarno odraziti na image. I to zapravo ne trebaš.

17) Može li glazba promijeniti svijet? Može li glazba promijeniti nešto u političkom životu Europe ili SAD-a? Može li kreativna umjetnost i kreativni umjenici promijeniti nešto?
ROBERT: Nada nikada ne umira. *svi se smiju*
GABI: Kultura može stvarno utjecati na društvo. Ne na način da neki bend pjeva neku pjesmu i promijeni neku politiku. To nije način. Ali nakon 30 godina kao što su 60.-te promijenile mnogo stvari, 80.-te su promijenile mnogo stvari, punk era je promijenila mnogo stvari. Mislim da kultura ima utjecaj na društvo i politiku ali samo dugoročno, za 30, 40, 50 godina, nikada odmah. Ali glazb mijenja društvo i provocira promjene u društvu.

18) Mislim da je Mussolini promijeno mnogo stvari uzimajući u obzir strah od vođa, pravo biti, uzimajući u obzir strah od nacizma i fašizma ali kada stavite to na plesni podij i kažete mičite bokovima svi oni izgledaju drugačije. To su male stvari ali…
ROBERT: Ali pomaže.
GABI: Isto je sa filmom, slikarstvom, …. sve to utječe na društvo.

19) Mislite li da je u osnivanju Neue Deutche Welle bila dobra politička klima za njemačke umjetnike da izađu s glazbom, vizualnom umjetnošću, filmom? Je li to bilo  neto u vezi sa političkim vremenom što je otvorilo vrata novom vremenu?
GABI: To je bila eksplozija s dna. Nije bilo nekog posebno pozitivnog političkog sviejta koji bi pomogao kulturi. Ali s druge strane možda je sve bilo toliko zapelo i pritisnuto dolje da je jednostavno eksplodiralo. Nije da su njemačke institucije pomogle ali kad nešto guraš prema dolje to ima rugačiji rezultat u kulturi. Jer, znaš, ako političari i velike kompanije daju novac nešto i žele. Ako ti država da novac želi  nešto a ne želi da kažeš – nemojte poštovati državu pa te zapravo kupuju.

20) Imate li neku viziju bivše Jugoslavije i drugačijeg političkog sistema koji nije iza belinskog zida nego nekih drugih? Kakvo je bilo vaše mišljenje o drugim socijalističkim zemljama ranih 80.-ih?
ROBERT: Došao sam jednom davno u Jugoslaviju i bilo je pomalo zabavno… ne sjećam se zapravo. Bilo je to početkom 80.-ih kada sam došao ali bio je to samo odmor, stvarno kratko putovanje u Jugoslaviju pa nisam imao neko posebno mišljenje. Osjećao sam kao: ok, osjeća se da je drugačije ovdje. Sjećam se da se činilo ozbiljnije, rekao sam: ovo je ozbiljna zemlja. *svi se smiju* Bilo je tako organizirano.
- Jeste li ikada slušali bendove jugoslavenskog novog vala?
GABI: Laibach.
- A što ste mislili o ratu u Jugoslaviji kasnije?
ROBERT: Mislio sam da je to stvarno sranje. *svi se smiju* Ne volim ratove. Isto je bilo i s Irakom. Ali moji su osjećaji uvijek sa momcima koji su napadnuti, to je u mojoj prirodi. Kada je ovdje bio taj rat bio sam na strani Jugoslavije. *svi se smiju*
GABI: Ali rat je bio u Jugoslaviji.
ROBERT: Da, ali nije li bilo nešto sa jakom potporom sa Zapada?
GABI: Da, naravno. *ironično*
- Da, NATO je napao Srbiju.
ROBERT: Nije mi se to svidjelo bez obzira na razlog. Nikada ne volim kada ta vrsta oružja napadne male. To je moja priroda.
- NATO je napao Srbiju jer je Srbija napala Kosovo, teško je govoriti samo o jednoj bojišnici ovdje.
GABI: Nekada je te ratove u jednoj zemlji teško objasniti. Isto je bilo u Španjolskoj. Bilo je mnogo bojišnca u zemlji gdje su se ljudi borili jedni protiv drugih, dvije generacije su odjednom bile na suprotnim stranama. To je uvijek vrlo okrutno. Ratovi između različitih država su mnogo prirodniji nego kada se kao u vašem slučaju zemlja bori za svoju nezavisnost. Mislim a je ovaj bio jako brutalan za obitelji jer Hrvati i Srbi su se ženili i odjednom jedan je ovdje, a drugi ondje. To je strašno.

21) Vaša poruka za kraj?
GABI: Upotrijebite svoju maštu da bi stvorili nešto novo.

Službeni myspace: www.myspace.com/deutschamerikanischefreundschaft